Hrvatske novine izrekle su svoju ob onome pohodu. ,Obzor“ se je mudro izbavio velike na- pasti. On se je radovao i tugovao, odobravao i osugjivao, ali se izmegju redaka moglo čitati da mi on ne odobrava tendenciju, koja se ovome po- sjetu daje. Zašto se baš moralo tražiti izmegju re- daka osuda za svojatanjem nečesa, što mi svi dr- žimo da je naše? ,Hrv. Domovina“ bila je mno- go otvorenija, a tako isto ,Hrv. Branik“, koji ne- kako čudno klima na one molitve ispred Fruške Gore.: Naše mnijenje već je odavna poznato. Crnoj Gori i Srbiji želimo svaku sreću — u sebe doma. Ali kada njihovi sinovi zaborave svoju granicu, pak pogledaju u ono što bi punijem pravom ima- lo biti naše, onda su drugi posli. To se i ovog puta jasno pokazalo. Rekli su nam to oni naši od- metnici, iz kojih je nekada tugjinska politika — da oslabi Hrvatstvo — vjerom stvorila Srbe, ne znajuć ni sama što radi. Oni su beogradski sasta- nak tumačili kao jedino naperen proti Hrvatima i . +. . Bugarima. Usprkos svega bratstva što nas veže, srpske aspiracije idu jedino na hrvatski i bugarski račun. Rekao nam je još jasnije sam knjaz Nikola, kad je tumačio poslovicu ,oteto prokleto“. Zna se da je on ove zime tužio se dopisniku je- dnoga londonskoga lista, da mu je oteta Herce- govina. Hercegovina se doista nalazi u nenarav- nom položaju, ali Hrvati misle, da je ona dio nji- hove domovine, s kojom će ili danas ili sutra sa- činjati cjelinu. Knjaz Nikola drugoga je mnijenja. Valjda se u to ime sokole sa Cetinja naši uinjetuo stvoreni Srbi? Čudna li slučaja, gdje Beč i Ceti- nje imaju ipak jednu dodirnu tačku, kad se radi proti hrvatskim težnjama!:E pa dobro. Neka se upita Hercegovina: bi li Srpstvu ili ka Hrvatstvu i ako ona sa dvije trećine svojih sinova ne prista- ne uz Hrvate, onda će se Hrvat drage volje 0- dreći svake nade, te priznati, da neke aluzije ni- jesu nikakova provokacija. Nego ostavimo za časak ove opaske, koje su i onako dobro poznate. Hrvatski rodoljubi spome- nuće se, uhvamo se, da su oni, usprkos svemu xzu- tarnjemu razdoru, ipak Hrvati. Knez Nikola bio je u Beogradu. Obrenovićeva i Petrovićeva diuastija izmirene su. Knez je prvi posjetio kralja, a kralj će knjazu sawo vizitu odvratiti. Nego nama seči- pi da ovdje nema ravnopravnosti. U kiši najtopli- jih riječi sa strane cetinjskog prijatelja čini se da je beogradski dragi brat ostao nekako postrance, Ovo je bila zgoda da se knjaz Nikola I. pokloni Aleksandru L., koji i ako je mlagji, ipak je on srp- ski kralj i da mu kaže svoju odavna štaupanu pjesničku kiticu, kako je za srpsku slogu spravan »pred šator ću stražit kralju“. Toga nema u zdra- vici knjaza Nikole, nego se tu istiće na osobit na- čin, kako je Crna Gora sačuvala kontinuitet srp- ske državne uezavisnosti i po tom dakle ona bi imala biti nucleum oko koga bi se okupilo buduće srpsko jedinstvo. Kralj Aleksandar I. držao se za svih ovih izjava veoma čedno i reservirano, što bi se pristojalo mladiću, kome bi knjaz mogao biti djed, da ovaj mladić ne nosi na glavi srpsku kru- nu. Savez, sloga, prijateljstvo zvonilo je na ustima, ali ispod svega toga bilo je dosta hladno, Službe- ni organ ,Gl. Cr.“ slaveći sastanak vladara, nije znao u prilog Obrenovićevoj Srbiji ništa drugo re- ći nego da juje oslobodio ...... Karagjorgje, djed Petra Karagjorgja! Ej ljudsko srbe zaganetko vje- čna! Goyorio ko što hoće, mi vidimo borbu dvi- juh dinastija, dapače trijuh, koja se borba silom političkih dogagjaja morala utišati, ali ne zatomi- ti. Prijatelji nam javljaju, da su mnogi srpski po- litičari liberalne i naprednjačke stranke ostali ne- zadovoljni. Nu i to će proći. Na sastanku u Sofiji novi veliki Slaven knez Ferdinand, koji je pre- stao biti usurpatorom iza Borisova prelaza u pra- voslavje, začudit će svijeh u toplini svojih čusta- va za veliko svesilno slavenstvo. Tu će se otkriti prava njegova duša onom diplomatskom iskreno- šću, kojoj mu se stari ortodoksni MRusi diviše u Moskvi. Sofijski sastanak nastaviće što je beo- gradski započeo. Bugari će za srpsko prijateljstvo žrtvovati svoju Macedoniju, svejedno ko što je Ce- tinje žrtvovalo Beogradu svoje prvenstvo za oslo- bogjenje Srba!! Naši dopisi. Sulina na Dunavu, 29 Juna. Ovdje ima okolo trideset našijeh porodica, čija djeca idu u školu koia se nalazi pod austrji- skom zaštitom. Učitelj je meki Poljak, zvanjem svećenik. Do sada su se u ovoj školi upotreblja- vale knjige kao i u drugijem austrijskijem škola- ma t. j. tiskane u Beču. Ali ima neko vrijeme da su se počele rabiti knjižice iz Italije. To ne bi bilo ništa zlo kad nebi vrijegjalo naša čuvstva. Uvedena je za zemljopis geografija prof. Giovan- ni Venturini izdana od G. B. Paravia & Comp. u kojoj sve diše iredentističnim talijanskim duhom. Trst, Istrija i druge naše zemlje ubrojene su kako talijanske, spadajuće Italiji. Dosta je pročitati od str. 19-21 i str. 77 istog zemljopisa, da se o tom svak uvjeri. Pod naslovom Territori italiani sog- getti a governi stranieri i LL Italia sotto la dominazione del? Austria broji se Primorje, Tirol južni, Gorica, Gradiška, Trst, Istra i Rijeka!! Na- ma se čini da se ovake knjige ne bi imale širiti u školama, koje uzdržava austro-ugarska vlada i to tim vise megju djecom našega naroda i jezika. Ovo htjedosmo oglasiti kroz ovi list, neka se ču- je u domovini i neka svaki do koga je zauzme se, da se istrijebi ovaj iredentizam iz austrijskijeh škola. Hrvat pomorac. Gruda u Konavlima, 7 Jula. Cijenjeni gospodine uredniče! Znam da ima- te prečega gradiva od ovog, ali Vas ipak umolja- vam, da biste mi ustupili malo prostora, da opi- šem rijetko slavlje, koje obavljeno dneva 5 tek. na Grudi, u čast prečasnog gosp. dekana da. Jo- za Crnice, prigodom njegovog imenovanja za po- časnog kanonika prvostolne dubrovačke crkve. Pri- je nego počnem opisivat svečanost od 5 tek. reći ću u kratko kako se do ovog došlo. Uprav na cvjetnu nedjelju stiže žicom vijest da je općeljub- ljeni i velezaslušni naš dekan imenovan od Njego- vog Veličanstva za kanonika. Taj dan pak i una- prijed stižu prečasnom neizbrpjne čestitke, brzo- javuo, pismeno i usmeno od sve naše širom do- domovine. Znajući gosp. da. Jozo koliko ga ljube njegovi župljani i kako oni svaki njegov napredak uslitoo pozdrave, navijesti im s oltara božijeg o- vu veselu vijest, koja neizmjerno uzraduje povje- reni mu narod i ovaj se dogovori da treba na sva- ki način da počaste svoga dobrog župnika, koga rese rijetke kreposti. Što rekoše ne porekose, sa- stavi se odbor komu presjednikom izabraše do- sta poznatog Mata Maguda Mašana sina nezabo- ravnog pok. načelnika Melje Maguda, koji je sve svoje sile uložio i doprinio, da je onako divno iu najljepšem redu bilo. Narodna poslovica kaže: ,Zr- no po zrno pogača — kamen do kamena palača,“ teko i haran grudski marod, kv višim a ko ma- njim prinosom učini da se sakupi lijepa svota. — U subotu 4 t. m. već je sve mjesto u nekoj žur- bi. Kuće se sve okitile to se razumije hrvatskim trobojnicam tim našim narodnim znakom. U 6 sa- ti po p. istog dana oglasiše se maškuli su 31 hi- tac uz svečano slavlje zvona. Svak veseo i Jedva čeka sutrašnji dao. Eto osvanula i Nedjelja kra- sno jutro, preljeva se lazurnv nebo bez ikakvog oblačka i narav kao da se natječe s Konavljanima ko da bolje uljepša svečanost. Okolo 5 ura počnu pucati maškule a vogjena našom milom trobojni- com dubrovačka glazba buditi na uranak, koja je i mnogo doprimjela veličanstvenijem ispatku sve- čanosu. U to pristanu dolazit gosti al osim Ko- navljana i lijepa kita gospode 1z Dubrovnika i pet- naestorica vrijednih pjevaća a u isto doba i tam- buraša našeg hrvatskog pjevačkog društva ,Gun- dulić“, Na 9 ura bio je uvnesen kip B. D, Mari- je, koji je ostao vd 2,0, m. u obližnjoj crkvi od derneka nazvana ,Gospa od Zaluga“. U deset sati razvi se prekrasni ophod, koji pogje uzet kući sve- čara i dovest u maticu, gdje je slijedila sv. misa uz pjevanje i udaranje pjevača (Gundulićeva dru- štva. Iza sv. evangjelja mnogopoštovani dua. Ivo Ferranu, koji bijaše poslat od crkve prestavi uam milog da. Joza kanonikom oslovivši njegove kre- posti i vrline, koje mi već odavna pozuasmo. Nje- gov značajni učeni i sočni govor svakoga je zadi- vio i napetom pozornošću bijaše od prisutnih slu- leć i njemu najbolju sreču! — Kad se svršila st. misa uputi se nepregledni ophod okolo mjesta ko- ji svečara doprati kući i to ovim redom: učenici i učenice pod školskim barjakom i vodstvom svo- jih učiteljica, trobojnica t, j. društvena zastava či- taonice, glasba, okolo 150 kršne i junačke mom- čadi pod svojim barjacima i lijepim narodnim o- ružjem i odijelom, svečar izmegju gosp. ce. k. Ko- tarskog Poglavara i gosp. Načelnika, pak ostali gosti a onda neizbrojna masa naroda. Na 1 uru sjedosmo za gospodsku sofsu na- činjenu pod vedrim nebom, a okolo nas okićenim zelenilom i trobojnicama, a trpeza svakim blagom božjim. Ma nije sala ima nas na broju 104. Za vrijeme objeda svira glazba a kad ova ima odmor čuje se gdje čiliću gusle i udara ljerica, pod ko- jom mladost se uhvati u kolu, jer neće ni časa da propusti a da se veselo ne zabavlja. U ljepši dio objeda diže se svećar i nazdravi N. S. ocu Pa- pi, Premilostivom Vladaru, Presvijetlom Biskupu, N. Preuzvišenosti gosp. Namjesniku i Presvjetlom gosp. Poglavaru. Zatim nazdravi Presvijetli gosp. Tonćić, Premilostivom Caru i Kralju i svečaru a onda se zaredaše nezbrojne zdravice sve jedna od druge od strane učenih i seljaka pak i sa stra- ne krasnog spola. Naspomenut ću samo neke jer neću da otimljem prostor. Nazdravio je gosp. Na- čelnik svečaru, pak svečar nazdravi Konavljanima i mjesnim ućiteljicama. Osim gori rečene nazdravi presvijetli gosp. prisutnom Generalnom Turskom Konsulu Maksim Effendiji, i njegovoj plemenitoj gospogji, pak Konavljanima i krasnom spolu. Gosp. Klement pl. Ghetaldi nazdravi presjedniku odbora, gjica. Stauislava Balarin učiteljica mjesna, svečaru a Nike Balarin isto mjesna učiteljica odzdravi na nazdravici Gosp. Vlaho vitez Jastremski, mnogo- poštovani du. Ivo Ferranti i mnogopoštovani otac Violoni svečaru. Ali u neke diže se i mladi sveučili: štar Nikša pl. Ghetaldi, da i on izreče prigodnu naz- dravicu. Njegova krasna zdravica, bijaše prožeta rodoljubnim osjećajima on se jedsn sjeća majke domovine, nazdravlja svečaru moleć ga da i na+ dalje bude stati u prvim redovima boraca, koje stoje na braniku premile Hrvatske, Mlada kr\c& i ne može drugče! Svečar mu na to odgovori da će uvijek poput nepomičnih konavoskih stijena sta- ti na obrani, gojit iste osjećaje pomagat i radi za domovinu kako i do sada. Preko nazdravice | poslije vrijedni pjevači ili sm udarali ili pjevali. Bijaše ispjevana i himua ,Ijepa naša domovino“ koji su svi prisutni stojećki slušali. Mi ne znamo čemu smo se više divili, ili pjevanju ili udaranju ua tamburice. Zahvaljujemo i čestitamo ovom dtu- štvu na njihovom orijaškom napretku. Evala im i bilo: im na diku! Gosti pogjoše da se malo naužiju narodnog kola a ujedno da se i dive ljepoti i čistoći kona- voskih djevojaka, koje su s toga na daleko i poznate. U toliko se i vrijeme rastanka približalo, prvi nas ostaviše vrijedni tamburaši, mi im i sada kličemo srotno pošli a brzo nam u naš krug do- šli! Pak onda ostali gosti i glazba, a napokvn po- malo i sav narod, Ova svečanost svakome je du- boko u srce uvriježena ostala, a kako nećeš kad onako je krasno i mirno prošla. Osobito je zača- rala svakoga umiljatost Prečasnog gosp. dn. Joza. Mi smo veseli i radosni kaku nas je Bog obda- rio ovakom dobrom starješinom i šaljemo vruću molbu pred prestolje Previšnjega, da nam ga Bog poživi dugo i dugo na životu! Konavljanin Dubrovnik, 9 Jula, (Neurednosti u gradu.) — Grehota, da grad koji uživao je lijepo ime zbog svoie čistoće i re- da danas žalibože ne može se tim više ponositi jer strašno zapušten sa strane čistoće i sjegurno- sti. A od kada? Od tada od kada su na upravi općinskuj Srbi, oni orbi, koji još uvijek kažu i hvalisaju se da su preporodili naš Dubrovnik !!! Lijepo su ga zaisto preporodili ! Neka jedan po- gje, pak pomljivo obagje naš grad i okolo njega, ti će onda svojim očima vidjeti i osvjedočiti se o zapuštenosti i neredu. Na Pločama jedna skalina- ta ta je, da se odcijepi od zida i Bože sačuvaj ako se to zgodi u času, kad ko bude tu prolaziti, šan, te mu mi ne možemo već iskreno zahvaliti še- | taj više kruba ne jede, ls pod kuće g. Banes i+