Dalmaciii n6 bi stujelo biti Hevatotti, Gaobit čovjek živi 0 kvijetanci. .Taka je era, era .Srpe. koga Glasa“ i Save Bielghovića. On ima prijate- lja na nekom miestu, koji su veći srbi-omladinci od njega, pak .će po mogućnosti uslišati njegovu pravednu molbu. Još do malg te će ,Srpski Glas“ postati kod nas sasvim stivišan. Ima ko za Srbe radi, a profesori: Hrvati, &ko im je milo živjeti u miru, neka se posrbe. Kako:nas je Ugatška branila. — Pod ovim naslovom .objelodauid je čestiti hrvatski o- tačbenik dr. Stjepan Boroša u posebnoj knjižici niz svojih krasnih članaka u ,Hrv. Domovini,“ u kojim je on historički pobio tvrdnje magjarona dra. Tomašića, da Ugarskoj ima Hrvatska zahva- liti svoj opstanak, pak na temelju neizbrojnih fa- kata koji se, u od XI. tijeka do 1848, doka- zao, da, ne samo Ugarska nije nikada branila Hr- vatsku, nego joj je, gdje je samo mogla, gledala krnjiti pravo i zemljište. Ta njezina nakana nije do danas prestala, a do simih Hrvata je, da joj na put stanu. Ova u svakom pogledu poučna knji- žica — koju našoj mladeži najtoplije preporuča- mo — dobiva je u bu u svijem knjižarama a kod Antuna Scholza Gaieva Ulica br. 7 i na više eksemplara. Vrijedi 60, sa poštarinom 65 nv. Gjački sastanak u Osjeku. — Ima već više dana, da su zagrebačke novine javile, da će u Osijeku biti ove godine sastanak hrvatske gja- čke omladine. ,Narodne Novine“ sada javljaju, da 'će taj sastanak biti re e jer gjaci obično ..... -nijesu punoljetni ljudi. Dobro. Ama vni gjaci koji ,u Beču, Pragu, Budimpešti i po svemu naobrazinome svijetu čine svoje sastanke, jesu li oni punoljetni ? Blatska Općina. — Jedva više! Nakon skoro dvije godine dana otezanja — kroz koje vrijeme bilo je mnogo važnih politički izbora — naša vlada odlučila se, da potvrdi novu zakonito izabranu općinu na Blatu, pak je prošlih dana bi- lo izabrano Općinsko Upravitelistvo. Načelnikom biran je vrli Hrvat gosp. Ivanu Petković, velepo- sjetnik u Blatu. «pMKatoličkoj Dalmaciji“. — Premda mi od zadnjih polemika nijesmo napali , Kat. Dalm.“, koja je bila obećala, da će prestati bockanjem, ona ipak u jednom od zadnjih brojeva ima članak tobož iz južne Dalmacije, u komu nas ne zvana žestoko napada zato što smo mirno i trijeznona- stojali razložit. kako je bio nastao nesretni razdor u Zagrebu i kako bi ga se moglo se nijesmo izjavili za g. dr. Fraoka, čijem postu- pku n& možemo po duševnosti našoj nikako dati pravo, to smo doaživjeli malo invetiva, Ne smeta. | > Mi ćetno izbjegavati poletniku. Samo bi rado znali koji je taj pravaš tobož iz južne Dalmaciie, koji, je izjavio da se: ne. slaže sa pisanjem ,Crv. Hrv.“ Kat. Dali.“ konstantovala je da se svi ne sla- žu, a'mi odgovaramo: Neka dogje pa neka vidi, jer uvjeravat nju težak je posao, a osobito ovako iz daleka. Nego ako nije znala, može se obavije- stit koliko se ugledni svećenici pravaši ne slažu 8 njezinim pisanjem, a o syjetovnjacim i ne govorimo. Izjava ,,Bošnjaka“. — Sarajevski ,Boš- njak“ osvrćuć se na pozoatu zdravicu kneza Ni- kole I. najodlučnije pobija njezinu tendenciju. , Mi mislimo, veli ,B.“ da bi trebalo ovdje računati i sa stanovništvom Bosne i Hercegovine, da bi tre- balo pitati i nas, A tude smo mi muhamedanci glavni i odlučni elemenat. . Mi ipak odista svuku- da prije nego li pod srpsku kapu. Mi živimo ov- dje mirno na ovome i naš at, koji je hrzao ovdje nekada, nosiće nas i dalje po ovim poljanama, a da ostanemo sto smo bili. Katolici koji su istina u manjini, neće ni da čuju o kakvom sjedinjenju sa Srbima.“ Ovo je mnijenje onih muhamedanaca, koji se drže ,Bušnjaka“ i bošnjaštva, A pošto u Bosni i Hercegovini Srba muhamedanaca nema, kako tek moraju misliti oni koji nijesu u , Bošnjaka“ nego se zajedno s nama osjećaju Hrvatima! Najmanje dvije trećine bosanskog i hercegovačkog pučan- stva oprle bi se svom silom onom pokušaju. ka- mo je neoprezno ciljala zdravica knesa Nikole. Srbi braća — ali kada bratski rade i druguju Neka u nas ne tiču jer mi nećemo da nem se nameću za gospodare. Čujemo da na Cetinju Neka ih! Nama se naprotiv čini, da ovaj , listić“ ovim izrazu? ču stva i osjećaje milijuna ljudi, a 8 tom činjenicom moraju računati, ako i neće sa gvim komadićkom papira, što nama, u ostalom, Mo ia sa Hrvati a“ goapodaru si b e dajmo se Hrv gos ni brata ni tugjina! Gradska Kronika. Lične Vijesti. — U utornik boravio je u našem gradu prosvi. Frano Uccellini, kotorski bi- skup. — U čet bio je na prolasku s ,Petkom“ mlagji sin koeza Nikole, o, koji je otišao na liječenje. | Sprovod dru, 3, Tolentinu, — U srije« ako ( ukloniti. Pošto | '| vara s gosp. prof. ne uvažnju mnijenje ovoga dubrovačkog , listića.“ | čijem zakloništu; od du prisnio je parobrodom , Petla* lijes dra, To- lentina. Na 7% u jutro uputio se je sprovod sa Ribarnice put izraelitskog groblja pod Boninovom. Lijes je bio na mrtvačkim kolima kojim su pred- njačile glazbe. Bilo je doneseno mnogo vijenaca, a broj se pomnožio u Dubrovniku. Pol. prijatelji iz Dubrovnika i Spljeta učiniše mu nekoliko sa- stavaka, koji bijahu prilijepljeni po zidovima. Na sprovodu prisustvovahu sve oblasti, društva i ve- liki broj gragjana bez razlike mišljenja. Na grobu se s njime oprostio na ime od čke komore njezin presjednik g dr. Niko Svilocossi ganut- ljivim slovom, a na pol. sumišljenjaka gosp. dr. Aljele pl. Serragli, koji je istakuuo koliko u njemu gubi autonomaška stranka u Dubrovniku. Pokojnik je neumornim radom u malo vre- mena stekao priličan imetak, koji je ostavio sred- njemu bratu g. Abramu Tolentino. Ubojstvo. — U srijedu u jutro doveli su žandari iz Cavtata nekoga Konavljanina Balića, s Mrcina, koji je u nedjelju teško ranio u kavgi seljaka Gjuraša, takogjer s Mrcina. + Vrućina. — Ne može se živjet! Ovo je usklik koji se sada čuje po gradu kamo se god okreneš. Guspoda sa: sjevera koji nam se rugaju na našu veliku ,studen“ od + 1 C., neka dogju, da vidimo kako će izdržat ovijeh 35 C.u hladu. Nije ni čudo da su ' sva kupališta puna. Gostioni- čari 8 pivom leda čine posala, & hladovita mjesta ne žele gostiju. Ali jedno upada u oči. Jadni kuč- ki koji se smuču po gradu imaju pucat od vrući- ne i — od žegje. Nigdje u gradu nema lokvice vode da se napiju! Što bi se iz toga moglo izle- ći stak će pogoditi, a mi smo imali slučajeva, da je bijesan pas i čeljad. Zašto općina ne providi ? Nije do sad, pak neće ni od sad sa nedat gu- sta , Crljenoj“, kako govori gosp. načelnik. Bravo ! Naši zubari. — Pišu nam iz Mostara: ,0- vamo boraviv je ovih dana za prvi put vaš sugra- gjanin g. Ivo Stjepović Dabrović zubar, koji je do sad prakticirao u Dalmaciji, Cetinju i Albaniji, gdje je od skadarskog paše stekao osobito pri- znanje za njegov rad. I mi amo bijasmo posve za- dovoljni, pak naim,kod domaćih, ne trebuju tugjinci.“ Radujemo se našemu mladome sugragianinu ! Električno rasvijetljenje grada. — Po- znati trgovac i posjednik velikijeh mlina u Župi gosp. Ivo Jelić radi sada okolo toga, kako bi u- veo u grad električno svjetlo pomoću snage što je dava voda u Mlinima. U tv ime bio je ovdje : 6ibenski inžinir gosp. Me'chsner koji je proučavao plan, te se o njem najpovoljuije izrazio. Sretno ! Pomanjk anje vode. — U nas se ljeti o- sjeća veliko pomanjkanje vode, jer vrela što je davaju oslabe i nije dostatno. Općina je oko toga ber ikakve koristi potrošila oko 15.000 fior, uta- noč svim našim svojedobnim dokazivanjim proti SA radnjam. Danas se najbolje vidi kako smo onda imali pravo. Nego nestašica vode osjeća ge, a biće u buduće i veća, jer će se gradski vodo- vod dslabit za tri cijevi, koje će odvoditi vodu na dekijname, kazerme i novi hotel. ,ll Dalmita“ ga- da doznaje, da je općina u pregovorima sa po- sjedtiikom riječkog izvora gosp. Vlahom Kisićem, pak da bi se njegova voda posebnim spravama bacala na kono od Šumeta. Jedva jednom ! Da se je oko toga i prije nastojalo, danas bi bilo za svakoga vode, a osim toga ne bi bilo potreba tro- šiti one bezuspješne popravke na Glavi od Vode, za koje je sad novac ko utaman bačen. ._.Od mjesnog turskog konsulata primili smo službem iskaz poginulijeh za jesenskih buna u Maloj Aziji. Iz toga se razabire da je broj po- ginulijeh Armena, Grka i Siraca iznosio ukupno 8707, a ne, kako su njeki listovi donijeli 60 000. Ranjenih bilo je 2238. Muswlmana mrtvih 1828, a ranjenih 1483. Najviše je Armena poginulo u Si- vaskom vilajetu (2337) a musulmana u Diaribe- kirskom (523). Ove cifre govore da je bilo poko- lja s jedne i s druge strane, ako i ne u onom izvoru, ipak prilično žestoka, jer ukupni broj mr- tvih nadmašuje za dva puta broj Talijana, koji su poginuli u bitci kod Adue. Teatar. — mo da uprava Teatra ugo- arcvcchiom za operu, Prepo- ručamo toplo, da se posao sretno kraju privede, jer smo više nego uvjereni, da će nas gosp. Mar- cocehia ražveseliti sa dobrom operom, Pohvalno. — Prigodom smrti gospodina Dr. Josipa Tolentino bi podijeljeno mjesnom dje- g. obitelj Tolentino kruna 100; obitelj Bibica kr. 20; obitelj Janni kr, 10; itelj Srinčić kr. 10; od časne gospode Salamun kolicisi Valenzin kr. 20; g. Felić pok. Moisa ob Velonziu kr. 20; g. Vlaho DeGiulli kr. 10; g Salamun Tolentino kr, 10; Isrselično općinstvo kr, 80; g. Božo Banac kr. 10; g. Barun Frano Gondola kr. 20; g. Inje Amerling kr, 20; g. Lu- jo Serragli kr. 10; g. Dr. Luka Marquis Bona kr. 10; g. Vlaho pok. Paska Kisić kr, 20; g. Abelo Dr, kr. 10; g. Lujo Suhor kr, 10; t l Bernard Weim kr, 10; g. Folić G, Valensin kr, Na uspomenu. — G. Barun Billinherg g: Dr. Giunio i g. Dr. Kvekić iz Kotora poslaše du- brovačkoj izraelitskoj Općini dvanaest kruna za siromahe njezine, prilikom smrti Dr. Joza Tolentina. Posrbljenja. — Zadnji Dubrovnik“ po- srbio je takogjer i pok. dra. Tolentina. Iza dr. Vlaha Šarića, koji je bio prikazan kao pravi ove- jani Srbin, ne čudimu se. U istom broju rijetkom bezobraznošću tvr- di, da je najveći hrvatski pjesnik Preradović bio Srbin. Preradović je bio pravoslavne vjere, pak će valjda biti zato da ga dubrovački Srbi ci — koji ne miješaju vjeru, nazivlju Srbinom. On je još god. 1861 iz Temišvara pisao dru. tu Brliću: ,Srbi se odmiču od nas više na svoju ne- go na našu štetu, to će oni osjetiti kašnje kad se bude kolač dijelio.“ A god. 1863: ,Čujem da i kod Vas tamo ta nesretna raspra svoje zube kesi i da brat na brata reži; čujem, da i megju kato- lici nekakva stranka biva.“ I Preradović je mudrijem ljudima oko ,Dubrovnika“ bio Srbin. Na razmišljanje gosparima koji vladaju tonom spljetskoga , Jedinstva !“ Bezobrazne laži. — Zadnji , Dubrovnik“ donaša da preč. kan. Pišta, koji na ime biskupa ovih dana po svijem školama inspicira napredak gjaka u vjeronauku, u gimnaziji je vodio hrvat- sku propagandu i tumačio učenicima da su Hrva- ti i da je ovo hrvatska zemlja. Da im je gosp. dn. Mato Pišta to rekao, rekao bi im bio samo jednu istinu, koja je mislimo svukud drugdje do- puštena, jer ne znamo da se kome tako brani na- zivati se svojim imenom, kako nama Hrvatima. Ali je bezobrazna laž, da je kan. Pišta igdje išta o tom gjacima spomenuo, te samo fantazija nekijeh ex-profesura ili ex-suplenata mogla je skovati ovu podvalu. Preč. Pišta smatra ispod svoga dosto- janstva na nju odgovarati i braniti se od kleveta nekijeh ljudi, koji postaju sve to crnji što se hr- vatska svijest to više širi. Zaludu im svako sres- tvo. Mi smo Hrvati a ne Srbi, lagao ,Dubrovnik“ koliko hoće. RINGRAZIAMENTO. I sottoscritti commossi fino al pro- fondo del cuore delle innumerevoli prvve d' affetto e di stima rese al defauto loro indimenticabile figlio e fratello D“ GLOŠEPPE TOLENTINO Avvocato. non trovano parole adatte ad esprimere la loro profonda gratituline. Sieno pertanto rese pubbliche e sen- titissime grazie alle Spettabile Comunita Israelitica, Amministrazione e Consiglio Comunale, Camera degli Avvocati, e tut- te le altre Autorita Ecclesiastiche (catto- | lica ed ortodossa) civili e militari. al Ga- | binetto di Lettura, alla Narodna Štiooica, al Circolo: Filarmonico, sgli Autonomi di "Ragusa, alla gioventa autottoma, al Ceto Commercišle di Ragusa, all'laclito 1. R. Tribunale di Cattaro, agli egregi Signori Avvocati e Notai della međdesima citta, a- gli egregi Signori Avvocati di Curzola, ai dilettissimi nostri Concittadini dimoranti a Spalato, nouchč a tutti quei genatil, che cercarono di lenire il nostrv profondo do- lore e vollero — pietosi — tributare un ultimo pensier d' affetto e di stima all' a- matissimo nostro Estinto, sia con |I' in- viarci telegrammi, lettere o carte, sia col devolvere a scopi pii somme non iudiffe: renti, sia col deporre corone sulla bara, sia col tenere discorsi sulla tomba, sia de- dicaodo alla memoria del caro defunto e- pigrafi e componimenti poetici, sia mandan- do la miutica ai funerali, sia accompagnan- de la cara salma fino all' ultima sua dimora sia infine in qualsivoglia altra maniera, chiedendo scusa, se nella foga del dolore abbiamo commesso qualche invvlontaria omissione. Ragusa li 16 Luglio 1896. Giuditta ved. Tolentino, madre 1saceo Tolentino Secretario di Consiglio pres- so I \L. R. Tribunale di Cattaro, fratello Abramo Tolentino, agente Daziario, fratello Estella Ricehetti, sorella