Dalmaciii n6 bi stujelo biti Hevatotti, Gaobit

čovjek živi 0 kvijetanci. .Taka je era, era .Srpe.
koga Glasa“ i Save Bielghovića. On ima prijate-
lja na nekom miestu, koji su veći srbi-omladinci
od njega, pak .će po mogućnosti uslišati njegovu
pravednu molbu. Još do malg te će ,Srpski Glas“
postati kod nas sasvim stivišan. Ima ko za Srbe
radi, a profesori: Hrvati, &ko im je milo živjeti u
miru, neka se posrbe.

Kako:nas je Ugatška branila. — Pod
ovim naslovom .objelodauid je čestiti hrvatski o-
tačbenik dr. Stjepan Boroša u posebnoj knjižici
niz svojih krasnih članaka u ,Hrv. Domovini,“ u
kojim je on historički pobio tvrdnje magjarona
dra. Tomašića, da Ugarskoj ima Hrvatska zahva-
liti svoj opstanak, pak na temelju neizbrojnih fa-
kata koji se, u od XI. tijeka do 1848, doka-
zao, da, ne samo Ugarska nije nikada branila Hr-
vatsku, nego joj je, gdje je samo mogla, gledala
krnjiti pravo i zemljište. Ta njezina nakana nije
do danas prestala, a do simih Hrvata je, da joj
na put stanu. Ova u svakom pogledu poučna knji-
žica — koju našoj mladeži najtoplije preporuča-
mo — dobiva je u bu u svijem knjižarama
a kod Antuna Scholza Gaieva Ulica br. 7 i na
više eksemplara. Vrijedi 60, sa poštarinom 65 nv.

Gjački sastanak u Osjeku. — Ima već
više dana, da su zagrebačke novine javile, da će
u Osijeku biti ove godine sastanak hrvatske gja-
čke omladine. ,Narodne Novine“ sada javljaju, da
'će taj sastanak biti re e jer gjaci obično .....
-nijesu punoljetni ljudi. Dobro. Ama vni gjaci koji
,u Beču, Pragu, Budimpešti i po svemu naobrazinome
svijetu čine svoje sastanke, jesu li oni punoljetni ?

Blatska Općina. — Jedva više! Nakon
skoro dvije godine dana otezanja — kroz koje
vrijeme bilo je mnogo važnih politički izbora —
naša vlada odlučila se, da potvrdi novu zakonito
izabranu općinu na Blatu, pak je prošlih dana bi-
lo izabrano Općinsko Upravitelistvo. Načelnikom
biran je vrli Hrvat gosp. Ivanu Petković, velepo-
sjetnik u Blatu.

«pMKatoličkoj Dalmaciji“. — Premda mi
od zadnjih polemika nijesmo napali , Kat. Dalm.“,
koja je bila obećala, da će prestati bockanjem,
ona ipak u jednom od zadnjih brojeva ima članak
tobož iz južne Dalmacije, u komu nas ne zvana
žestoko napada zato što smo mirno i trijeznona-
stojali razložit. kako je bio nastao nesretni razdor
u Zagrebu i kako bi ga se moglo
se nijesmo izjavili za g. dr. Fraoka, čijem postu-
pku n& možemo po duševnosti našoj nikako dati

pravo, to smo doaživjeli malo invetiva, Ne smeta. | >

Mi ćetno izbjegavati poletniku. Samo bi rado znali
koji je taj pravaš tobož iz južne Dalmaciie, koji,
je izjavio da se: ne. slaže sa pisanjem ,Crv. Hrv.“
Kat. Dali.“ konstantovala je da se svi ne sla-
žu, a'mi odgovaramo: Neka dogje pa neka vidi,
jer uvjeravat nju težak je posao, a osobito ovako
iz daleka. Nego ako nije znala, može se obavije-
stit koliko se ugledni svećenici pravaši ne slažu
8 njezinim pisanjem, a o syjetovnjacim i ne govorimo.

Izjava ,,Bošnjaka“. — Sarajevski ,Boš-
njak“ osvrćuć se na pozoatu zdravicu kneza Ni-
kole I. najodlučnije pobija njezinu tendenciju. , Mi
mislimo, veli ,B.“ da bi trebalo ovdje računati i
sa stanovništvom Bosne i Hercegovine, da bi tre-
balo pitati i nas, A tude smo mi muhamedanci
glavni i odlučni elemenat. . Mi ipak odista svuku-
da prije nego li pod srpsku kapu. Mi živimo ov-
dje mirno na ovome i naš at, koji je hrzao ovdje
nekada, nosiće nas i dalje po ovim poljanama, a
da ostanemo sto smo bili. Katolici koji su istina
u manjini, neće ni da čuju o kakvom sjedinjenju
sa Srbima.“

Ovo je mnijenje onih muhamedanaca, koji se
drže ,Bušnjaka“ i bošnjaštva, A pošto u Bosni i
Hercegovini Srba muhamedanaca nema, kako tek
moraju misliti oni koji nijesu u , Bošnjaka“ nego
se zajedno s nama osjećaju Hrvatima! Najmanje
dvije trećine bosanskog i hercegovačkog pučan-
stva oprle bi se svom silom onom pokušaju. ka-
mo je neoprezno ciljala zdravica knesa Nikole.
Srbi braća — ali kada bratski rade i druguju
Neka u nas ne tiču jer mi nećemo da nem se
nameću za gospodare. Čujemo da na Cetinju

Neka ih! Nama se naprotiv čini, da ovaj , listić“
ovim izrazu? ču stva i osjećaje milijuna ljudi, a
8 tom činjenicom moraju računati, ako i neće sa
gvim komadićkom papira, što nama, u ostalom,
Mo ia sa Hrvati a“ goapodaru si b

e dajmo se Hrv gos ni brata
ni tugjina!

Gradska Kronika.

Lične Vijesti. — U utornik boravio je u

našem gradu prosvi. Frano Uccellini, kotorski bi-
skup. — U čet bio je na prolasku s ,Petkom“
mlagji sin koeza Nikole, o, koji je otišao na
liječenje. |

Sprovod dru, 3, Tolentinu, — U srije«

ako (

ukloniti. Pošto |

'| vara s gosp. prof.
ne uvažnju mnijenje ovoga dubrovačkog , listića.“

| čijem zakloništu; od

 

du prisnio je parobrodom  , Petla* lijes dra, To-
lentina. Na 7% u jutro uputio se je sprovod sa
Ribarnice put izraelitskog groblja pod Boninovom.
Lijes je bio na mrtvačkim kolima kojim su pred-
njačile glazbe. Bilo je doneseno mnogo vijenaca,
a broj se pomnožio u Dubrovniku. Pol. prijatelji
iz Dubrovnika i Spljeta učiniše mu nekoliko sa-
stavaka, koji bijahu prilijepljeni po zidovima. Na
sprovodu prisustvovahu sve oblasti, društva i ve-
liki broj gragjana bez razlike mišljenja. Na grobu
se s njime oprostio na ime od čke komore
njezin presjednik g dr. Niko Svilocossi ganut-
ljivim slovom, a na pol. sumišljenjaka gosp.
dr. Aljele pl. Serragli, koji je istakuuo koliko u
njemu gubi autonomaška stranka u Dubrovniku.

Pokojnik je neumornim radom u malo vre-
mena stekao priličan imetak, koji je ostavio sred-
njemu bratu g. Abramu Tolentino.

Ubojstvo. — U srijedu u jutro doveli su
žandari iz Cavtata nekoga Konavljanina Balića,
s Mrcina, koji je u nedjelju teško ranio u kavgi
seljaka Gjuraša, takogjer s Mrcina.

+ Vrućina. — Ne može se živjet! Ovo je
usklik koji se sada čuje po gradu kamo se god
okreneš. Guspoda sa: sjevera koji nam se rugaju
na našu veliku ,studen“ od + 1 C., neka dogju,
da vidimo kako će izdržat ovijeh 35 C.u hladu.
Nije ni čudo da su ' sva kupališta puna. Gostioni-
čari 8 pivom leda čine posala, & hladovita mjesta
ne žele gostiju. Ali jedno upada u oči. Jadni kuč-
ki koji se smuču po gradu imaju pucat od vrući-
ne i — od žegje. Nigdje u gradu nema lokvice
vode da se napiju! Što bi se iz toga moglo izle-
ći stak će pogoditi, a mi smo imali slučajeva, da
je bijesan pas i čeljad. Zašto općina ne
providi ? Nije do sad, pak neće ni od sad sa nedat gu-
sta , Crljenoj“, kako govori gosp. načelnik. Bravo !

Naši zubari. — Pišu nam iz Mostara: ,0-
vamo boraviv je ovih dana za prvi put vaš sugra-
gjanin g. Ivo Stjepović Dabrović zubar, koji je do
sad prakticirao u Dalmaciji, Cetinju i Albaniji,
gdje je od skadarskog paše stekao osobito pri-
znanje za njegov rad. I mi amo bijasmo posve za-
dovoljni, pak naim,kod domaćih, ne trebuju tugjinci.“

Radujemo se našemu mladome sugragianinu !

Električno rasvijetljenje grada. — Po-
znati trgovac i posjednik velikijeh mlina u Župi
gosp. Ivo Jelić radi sada okolo toga, kako bi u-
veo u grad električno svjetlo pomoću snage što
je dava voda u Mlinima. U tv ime bio je ovdje

: 6ibenski inžinir gosp. Me'chsner koji je proučavao

plan, te se o njem najpovoljuije izrazio. Sretno !
Pomanjk

anje vode. — U nas se ljeti o-
sjeća veliko pomanjkanje vode, jer vrela što je
davaju oslabe i nije dostatno. Općina je oko toga
ber ikakve koristi potrošila oko 15.000 fior, uta-
noč svim našim svojedobnim dokazivanjim proti
SA radnjam. Danas se najbolje vidi kako smo
onda imali pravo. Nego nestašica vode osjeća ge,
a biće u buduće i veća, jer će se gradski vodo-
vod dslabit za tri cijevi, koje će odvoditi vodu na
dekijname, kazerme i novi hotel. ,ll Dalmita“ ga-
da doznaje, da je općina u pregovorima sa po-
sjedtiikom riječkog izvora gosp. Vlahom Kisićem,

pak da bi se njegova voda posebnim spravama

bacala na kono od Šumeta. Jedva jednom ! Da se
je oko toga i prije nastojalo, danas bi bilo za
svakoga vode, a osim toga ne bi bilo potreba tro-
šiti one bezuspješne popravke na Glavi od Vode,
za koje je sad novac ko utaman bačen.

._.Od mjesnog turskog konsulata primili
smo službem iskaz poginulijeh za jesenskih buna
u Maloj Aziji. Iz toga se razabire da je broj po-
ginulijeh Armena, Grka i Siraca iznosio ukupno
8707, a ne, kako su njeki listovi donijeli 60 000.
Ranjenih bilo je 2238. Muswlmana mrtvih 1828, a
ranjenih 1483. Najviše je Armena poginulo u Si-
vaskom vilajetu (2337) a musulmana u Diaribe-
kirskom (523). Ove cifre govore da je bilo poko-
lja s jedne i s druge strane, ako i ne u onom
izvoru, ipak prilično žestoka, jer ukupni broj mr-
tvih nadmašuje za dva puta broj Talijana, koji su
poginuli u bitci kod Adue.

Teatar. — mo da uprava Teatra ugo-
arcvcchiom za operu, Prepo-
ručamo toplo, da se posao sretno kraju privede,
jer smo više nego uvjereni, da će nas gosp. Mar-
cocehia ražveseliti sa dobrom operom,

Pohvalno. — Prigodom smrti gospodina
Dr. Josipa Tolentino bi podijeljeno mjesnom dje-
g. obitelj Tolentino kruna
100; obitelj Bibica kr. 20; obitelj Janni kr, 10;

itelj Srinčić kr. 10; od časne gospode Salamun
kolicisi Valenzin kr. 20; g. Felić pok. Moisa

ob

Velonziu kr. 20; g. Vlaho DeGiulli kr. 10; g
Salamun Tolentino kr, 10; Isrselično općinstvo
kr, 80; g. Božo Banac kr. 10; g. Barun Frano
Gondola kr. 20; g. Inje Amerling kr, 20; g. Lu-
jo Serragli kr. 10; g. Dr. Luka Marquis Bona kr.
10; g. Vlaho pok. Paska Kisić kr, 20; g. Abelo
Dr, kr. 10; g. Lujo Suhor kr, 10; t

l

Bernard Weim kr, 10; g. Folić G, Valensin kr,

Na uspomenu. — G. Barun Billinherg g:
Dr. Giunio i g. Dr. Kvekić iz Kotora poslaše du-

brovačkoj izraelitskoj Općini dvanaest kruna za
siromahe njezine, prilikom smrti Dr. Joza Tolentina.

Posrbljenja. — Zadnji Dubrovnik“ po-
srbio je takogjer i pok. dra. Tolentina. Iza dr.
Vlaha Šarića, koji je bio prikazan kao pravi ove-
jani Srbin, ne čudimu se.

U istom broju rijetkom bezobraznošću tvr-
di, da je najveći hrvatski pjesnik Preradović bio
Srbin. Preradović je bio pravoslavne vjere, pak će
valjda biti zato da ga dubrovački Srbi ci —
koji ne miješaju vjeru, nazivlju Srbinom. On je
još god. 1861 iz Temišvara pisao dru. tu
Brliću: ,Srbi se odmiču od nas više na svoju ne-
go na našu štetu, to će oni osjetiti kašnje kad se
bude kolač dijelio.“ A god. 1863: ,Čujem da i
kod Vas tamo ta nesretna raspra svoje zube kesi
i da brat na brata reži; čujem, da i megju kato-
lici nekakva stranka biva.“ I Preradović
je mudrijem ljudima oko ,Dubrovnika“ bio Srbin.
Na razmišljanje gosparima koji vladaju tonom
spljetskoga , Jedinstva !“

Bezobrazne laži. — Zadnji , Dubrovnik“
donaša da preč. kan. Pišta, koji na ime biskupa
ovih dana po svijem školama inspicira napredak
gjaka u vjeronauku, u gimnaziji je vodio hrvat-
sku propagandu i tumačio učenicima da su Hrva-
ti i da je ovo hrvatska zemlja. Da im je gosp.
dn. Mato Pišta to rekao, rekao bi im bio samo
jednu istinu, koja je mislimo svukud drugdje do-
puštena, jer ne znamo da se kome tako brani na-
zivati se svojim imenom, kako nama Hrvatima. Ali
je bezobrazna laž, da je kan. Pišta igdje išta o
tom gjacima spomenuo, te samo fantazija nekijeh
ex-profesura ili ex-suplenata mogla je skovati ovu
podvalu. Preč. Pišta smatra ispod svoga dosto-
janstva na nju odgovarati i braniti se od kleveta
nekijeh ljudi, koji postaju sve to crnji što se hr-
vatska svijest to više širi. Zaludu im svako sres-
tvo. Mi smo Hrvati a ne Srbi, lagao ,Dubrovnik“
koliko hoće.

RINGRAZIAMENTO.

I sottoscritti commossi fino al pro-
fondo del cuore delle innumerevoli prvve
d' affetto e di stima rese al defauto loro
indimenticabile figlio e fratello

D“ GLOŠEPPE TOLENTINO

Avvocato.

non trovano parole adatte ad esprimere
la loro profonda gratituline.

Sieno pertanto rese pubbliche e sen-
titissime grazie alle Spettabile Comunita
Israelitica,  Amministrazione e Consiglio
Comunale, Camera degli Avvocati, e tut-
te le altre Autorita Ecclesiastiche (catto- |
lica ed ortodossa) civili e militari. al Ga- |
binetto di Lettura, alla Narodna Štiooica,
al Circolo: Filarmonico, sgli Autonomi di
"Ragusa, alla gioventa autottoma, al Ceto
Commercišle di Ragusa, all'laclito 1. R.
Tribunale di Cattaro, agli egregi Signori
Avvocati e Notai della međdesima citta, a-
gli egregi Signori Avvocati di Curzola, ai
dilettissimi nostri Concittadini dimoranti
a Spalato, nouchč a tutti quei genatil, che
cercarono di lenire il nostrv profondo do-
lore e vollero — pietosi — tributare un
ultimo pensier d' affetto e di stima all' a-
matissimo nostro Estinto, sia con |I' in-
viarci telegrammi, lettere o carte, sia col
devolvere a scopi pii somme non iudiffe:
renti, sia col deporre corone sulla bara,
sia col tenere discorsi sulla tomba, sia de-
dicaodo alla memoria del caro defunto e-
pigrafi e componimenti poetici, sia mandan-
do la miutica ai funerali, sia accompagnan-
de la cara salma fino all' ultima sua dimora
sia infine in qualsivoglia altra  maniera,
chiedendo scusa, se nella foga del dolore
abbiamo commesso qualche invvlontaria
omissione.

Ragusa li 16 Luglio 1896.
Giuditta ved. Tolentino, madre
1saceo Tolentino Secretario di Consiglio pres-
so I \L. R. Tribunale di Cattaro, fratello

Abramo Tolentino, agente Daziario, fratello
Estella Ricehetti, sorella