lista : na godinu fior. M i ialju te Uredništva. lata mine, smatra se da |tiskaju po pogodbi. ž Sarajevo? Novine pišu i govore ljudi, da se Kallay spre- ma, da u Sarajevu podigne medicinski fakultet za uzgajanje mladijeh liječnika južnijeh slavenskijeh zemalja. Ako je. ovo istina — a moglo bi lako da bude — onda možemo smatrati zamisao bosan- skoga: ministra kao gotov čin, jer on je pokazao, da sve ono šta mu pane na pamet, umije, sa svo- ga stanovišta, dobro i izvesti. On je u zadnjim de- legacijam prvi put izustio znamenitu riječ, da je Austro-Ugarska balkanska država. Prama tome cilju ide cijelo Kallajevo djelovanje u okupiranim zemljama, počinjući sa bošnjaštvom, a svršavajući sa — Nadom. Balkanska država, ne. valjda kao monarkija koja sastoji iz Slavena, koji na jugu i- maju neka svoja prava, nego takova kao država austrijanskih Nijemaca i Magjara, koji se umišlja- ju da imaju neku misiju na istoku. . Bosanska vlada umije da nagje novaca, kad joj trebaju. Našla ih je za toliko sitnijeh poduze- ća, za sarajevske svečanosti i. butmirske utrke. “Biće ih i za medicinski fakultet na Miljacki. A ne valja zaboravit, da je on već sada polovinom go- tuv, jer najglavnije u liječničke škole jest dobro uregjena bonica. Sarajevo ima danas jednu od najboljih i najmodernijih bonica, što se broje u monarkiji. , Kako je pak tamo nekako na domaku Dal- macije (osobito kad željeznica proćera), Crne Go- re, Srbije, a takogjer i Hrvatske i Slavonije ; s dru- ge strane kako bi se:u Sarajevu moglo i hrvat- ski ili ti bosanski podučavati, to bi ova škola u brzo okupila sve medicinare rečenijeh zemalja. Bilo bi tamo nekoliko stotina, možda hiljada gja- ka, ponajviše Hrvata, koji bi se nehotice ogrijeva- li na bosanskom suncu. Kallsy je to sve pri- je razvidio, i ako se odluči na slično poduzeće, hoće reći da će uspjeti. Sarajlije, bili oni Hrvati ili ne bili, odušev- ljeno će pozdraviti ovu zamisao i svak će ih ra- zumjeti. Radi se o njihovu gradu i o njegovu na- pretku. Mučno je dirati u taj osinjak lokalnijeh interesa. Ali ima nešto važnije po gsrijedi. Ima, biva, da sveučilište u Sarajevu nije ogsamljena stvar. Ono, zajedno sa ostalim institucijam koje se tamo napraviše, ima da prestavlja jednu misao i jednu težnju, & ta težnja ne samo što isključuje hrvat- sku, nego je uprav protiv nje i naperena. Iz Sa. rajeva hoće da se malo po malo podigne jedan kulturai, politički i .parodni“ centram, koji bi pa- ralizirao i onemogućio, da se Hrvatstvo okupi oko onoga središta, te mu je po historiji i srcu jedi- no i prvo, Vide li to naša braća u Zagrebu? Regbi da no vide, jer oni svim svojim silama nastoje, kako bi ovu politiku još poduprli, Ima dvadeset i dvije godi- ne što je tamo universa. Ako ta universa ima je- dino tu zadaću da lieferira Hrvatskoj i Slavoniji svake godine potrebiti kvantum eksemplara ljud- skoga mena, koji će sutra ispuniti preznine u njihovoj birokraciji, onda ona potpuno od- govara svojoj svrsi, Ali nama se govorilo, da će tim Zagreb postati Atenom koja će oku- pljati hrvatske mladiće sa svijeh strana ? Sve se učinilo da do toga ne dogie. Filogolski ispiti u Zagrebu Dalmatincu ne vrijede, a tako isto ni pravnički osvem prvoga. Ostala bi sama medicina, Ta bi vrijedila za sve. Nego s fakultetom se ote- zalo, pod izlikom da nema novaca. Narod, osjeća- juć što je to za nj, stanuo kupit sam i sskupilo se kakvijeh 1.0.000 fior. Pa ni tada ne bilo ništa ! Mi doista nemamo pravo, da raspolažemo sa že- pom banovine, no čini nam se da ona ima sres- tava, da podigue medicinsku školu, samo kad bi htjela. Trošilo se u mnoge druge svrhe manje važnosti. Jedna je po srijedi. Gospoda u Pešti razu- miju posve dobro šta bi to bilo, kad bi Zagreb i- mao sveučilište, otkle bi svake godine izlazilo do stotinu mladijeh liječnika Hrvata širom prostrane domovine. Valja poslušati gospodu u Pešti, a što hrvatski narod od toga trpi, briga njih. I ova ista gospoda koja neće da Zagreb bu- de ono što bi imao biti, sada mu podižu takmaca u Sarajevu, i nama ga amo, koji usprkos svemu tome gledamo preko Velebita, kažu prstom i go- vore: ,tuuti sunca ! onamo je vaša budućnost!“ Jest, Sarajevo je naše sunce, jer su tamo Hrvati. Ali Sarajevo neće ne smije da igra onu ulogu ko- ju mu nameću, jer ta hoće da razori onu zgradu,.| la“ -iz koje se. koju teškom mukom gradimo. Zagreb mora da če- ka i nas i Sarajevo. U ostalom pak svaka sreća i napredak ale- mu Bosne ponosne. I ako on dobije ono o čemu se ovdje razgovaramo, biće mu na korist. Mi pak nijesmo krivi da Zagreb nema ono što je odavna morao da ima. Kriv je on, Zagreb, kriva je Bano- vina, koja čini se da ima prečega posla nego da mi- sli, kako bi odgovorila onim nadama i zahtjevima, koje u nju polažu svi Hrvati od Drine do Jadran- skoga mora. Ili snijevaju ili su pomalnitali. (Is Dubrovačke Okolice). »Dubrovnik“ ko da nema čime da napunja svoje stupce uvijek se kao pas vraća na stare ri- gotine. Tako u šest navrataka u prošlim brojevi- ma pod naslovom ,Naše prilike“ iznaša opet na srijedu pitanje ko se vjerom služi u političke svr- he, tom samo promjenom, da ovaj put baš po bi- zantinsku upliće u politiku i uniju, da tim bolje zaslijepi slijepce i zavede proste. Gadi nam se zaista opet se na ovu stvar povraćati, tim više što je ,Crvena“ u 15 broju od 11 Aprila ove godine uprav matematičnom točnosti riješila to pitanje, tako da čovjek zdrava uma ne može a da se ne uvjeri na čijoj je strani razlog a ma čijoj prijeva- ra. Sasvim tim da se bezobrazluk , Dubrovnikovih“ piskarala još bolje u svojoj golotinji pokaže, i &- ko je slučajno koga magla prijevare pokrila da ga opet sunce istine ogrije, osvrnut ćemo se na nje- koja glavnija pitanja, &a satim ćemo vidjeti kako- va oprijeka postoji izmegju Srpstva i unije, te što je u istinu ono što uniju faktično priječi. Najprvo »Dubrovnik“ tvrdi da narodna propast ističe is škole i crkve; u tome i mi se šnjime potpuno sla- žemo, samo ćemo da stvar malo bolje razjasnimo, da vidimo naime iz čijih baš škola i čijih crkava ta propast ističe, Pisac ovih redaka imao je sre- ću, da kao dijete nastavi pučku školu u jednom mjestu Boke-Kotorske i da bude u školi sam ka- tolik izmegiu dosta velikog broja grčko-istočnjaka, Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ g Dubrovniku a depisl pla ik s ps ze ne vraćaju. Listovo nefrunkirane ne prima ul iredniškvo ši ujršvić Ne čuvši do tada za ikakyu politiku, i ako dijete, vrlo #86 dobro sjeća, u toj školi puklo mu ;je pred očima za prvi put more velikog Srpstva. Nije bi- lo predavanja nije bilo riječi, nije bilo govora gdje Srpstvo nije ulazilo. Nevina još djeća okićena sry- skim kapama kakvu je i sam učitelj nosio, wijesu ' znala 1t& drugo osim Srpstva. To im se je preda- valo t školi i izvan škole, naime na'kratkim iz- letima, koji su se često pravili, Videći djeća da ja za'to njihovo Srpstvo ništa ne 208m (ili 'bar da ne marim. bio sam-za njih kao tekak&w ,ho- mo fiovus“ te su me naprošto latininom zvali. On- da naravno kao dijete o tome ni najmanje nijesam mislio, ali mi se danas dosta puta nametne 'ta imi- sao, te razmišljam i žalim ond jadnu dječicu; 'ko- ja prije neg se i prekrstit znadu, o nekakvom na- rinutom Srpstvu propovjedaju Eto vam primjera kako se u školama kuje Srpstvo i kako iz škola ističe narodna propast. O takovim valjda školama »Dubrovnik“ piše, kojih je u Boci na pretek, 'a neka se što takova dokaže o ovdđješnjim našim školama! A što da kažemo o kovfesionalnim: grčko- istočnim školama ? Prije nego u škola i uljezeš, poviše vrata vidiš premisu ,srpsko-pravoslavna dade-sasvim lako zaključak. Na dalje ,Dubrovnik“ kaže iz čržve hi propast ističe, pa eto nas da ito malo ražjasni- mo. Buduć da s glave riba smrdi počet ćemo i mi s glavom. Ta kofnu nijesu poznata famozua pastirska pisma vladike Nikodima u Zadra. Ali đa bolje čitaoce uvjerimo navest ćemo samo njeke tačke iz prvog njegovog pastirskog pisma izd:n g u Beču 16 Septembra 1890, odakle se čisto vili ko mješa vjeru s politikom i ko se vjerom služi u političke svrhe. Na listu 9 piše: Porcd crkve pravoslavne .... čuvajmo našu srpsku natodnost s... Ako mi budemo čuvali i njegovali Kao što treba našu srpsku narodnost, mi ćemo tijem za- jedno sačuvati i privršenost našu i mašu ljubav k pravoslavnoj crkvi. Srpska je narodnost vesana tjesnom vezom sa pravoslavnom crkvom. Na dalje na str. 9 i 10 veli: Naši stari ovo su dobro ra- sumjevali, te od tuda ono nastojanje njihovo, da se svagda staraju o jednoj radi druge, o crkvi ru« di narodnosti i o narodnosti radi crkve. Na str. 10 kaže: Blagodareći srpskome sveštenstvu narođ- nost se naša mogla očuvati. U Uskršnjem pako pozdravu izdanom u Zadru 1892, govoreći o pra- voslavnoj vjeri kaže doslovce: Ja sam vam kazao i dokazao svetinju nješinu i pokazao sam i &načaj njezin sa nas i sa našu srpsku narodnost. Blaqo- dareći toj crkvi mi smo mogli da se kao Srbi su- čavamo. Mislim da je ovim preosv. Nikođim riječ u riječ utjerao u grlo pisaniju ,Dubrovnika“ i a- ko ,Dubrovnik“ s druge strane rijet bi osugjuje ovo Nikodimovo pisanje kad kaže, da bi crkva i: mala megju rogjenom braćom širiti ljubav, dok \i ovakim poslanicam nema ljubavi, ko ni mlijeka u jalove krave. Sad bi molili revnog dopisnika ,Du- brovnika“ da skupi sve moguće poslanice ' kojih god hoće katoličkih biskupa, pa ako nagje da se u njima propovjeda politika a ne vjera, kao u Ni: kodimovim, spravni smo digout kapu njegovom pi- sanju. O izrabljivanju pako stads, sa' strane pros: stog svećenstva, u političke svrhe, i o kićenju cr. kava trobojničama, opet upozorajemo ,Dubrovnik“ na 15 br. ,Crvene“ od 11 Aprila ove godine gdje je ave tanko po tanko dokaštao, Ali op ino