lista : na godinu fior.
M i ialju te Uredništva.

lata mine, smatra se da |tiskaju po pogodbi.

ž

 

Sarajevo?

Novine pišu i govore ljudi, da se Kallay spre-
ma, da u Sarajevu podigne medicinski fakultet za
uzgajanje mladijeh liječnika južnijeh slavenskijeh
zemalja.

Ako je. ovo istina — a moglo bi lako da
bude — onda možemo smatrati zamisao bosan-
skoga: ministra kao gotov čin, jer on je pokazao,
da sve ono šta mu pane na pamet, umije, sa svo-
ga stanovišta, dobro i izvesti. On je u zadnjim de-
legacijam prvi put izustio znamenitu riječ, da je
Austro-Ugarska balkanska država. Prama tome
cilju ide cijelo Kallajevo djelovanje u okupiranim
zemljama, počinjući sa bošnjaštvom, a svršavajući
sa — Nadom. Balkanska država, ne. valjda kao
monarkija koja sastoji iz Slavena, koji na jugu i-
maju neka svoja prava, nego takova kao država
austrijanskih Nijemaca i Magjara, koji se umišlja-
ju da imaju neku misiju na istoku.

. Bosanska vlada umije da nagje novaca, kad
joj trebaju. Našla ih je za toliko sitnijeh poduze-
ća, za sarajevske svečanosti i. butmirske utrke.
“Biće ih i za medicinski fakultet na Miljacki. A ne
valja zaboravit, da je on već sada polovinom go-
tuv, jer najglavnije u liječničke škole jest dobro
uregjena bonica. Sarajevo ima danas jednu od
najboljih i najmodernijih bonica, što se broje u
monarkiji.

, Kako je pak tamo nekako na domaku Dal-
macije (osobito kad željeznica proćera), Crne Go-
re, Srbije, a takogjer i Hrvatske i Slavonije ; s dru-
ge strane kako bi se:u Sarajevu moglo i hrvat-
ski ili ti bosanski podučavati, to bi ova škola u
brzo okupila sve medicinare rečenijeh zemalja.
Bilo bi tamo nekoliko stotina, možda hiljada gja-
ka, ponajviše Hrvata, koji bi se nehotice ogrijeva-
li na bosanskom suncu. Kallsy je to sve pri-
je razvidio, i ako se odluči na slično poduzeće,
hoće reći da će uspjeti.

Sarajlije, bili oni Hrvati ili ne bili, odušev-
ljeno će pozdraviti ovu zamisao i svak će ih ra-
zumjeti. Radi se o njihovu gradu i o njegovu na-
pretku. Mučno je dirati u taj osinjak lokalnijeh
interesa. Ali ima nešto važnije po gsrijedi. Ima,
biva, da sveučilište u Sarajevu nije ogsamljena
stvar. Ono, zajedno sa ostalim institucijam koje se
tamo napraviše, ima da prestavlja jednu misao i jednu
težnju, & ta težnja ne samo što isključuje hrvat-
sku, nego je uprav protiv nje i naperena. Iz Sa.
rajeva hoće da se malo po malo podigne jedan
kulturai, politički i .parodni“ centram, koji bi pa-
ralizirao i onemogućio, da se Hrvatstvo okupi oko
onoga središta, te mu je po historiji i srcu jedi-
no i prvo,

Vide li to naša braća u Zagrebu? Regbi da
no vide, jer oni svim svojim silama nastoje, kako bi
ovu politiku još poduprli, Ima dvadeset i dvije godi-
ne što je tamo universa. Ako ta universa ima je-
dino tu zadaću da lieferira Hrvatskoj i Slavoniji
svake godine potrebiti kvantum eksemplara ljud-
skoga mena, koji će sutra ispuniti  preznine
u njihovoj birokraciji, onda ona potpuno od-
govara svojoj svrsi, Ali nama se govorilo, da
će tim Zagreb postati Atenom koja će oku-
pljati hrvatske mladiće sa svijeh strana ? Sve

se učinilo da do toga ne dogie. Filogolski ispiti

u Zagrebu Dalmatincu ne vrijede, a tako isto ni
pravnički osvem prvoga. Ostala bi sama medicina,
Ta bi vrijedila za sve. Nego s fakultetom se ote-
zalo, pod izlikom da nema novaca. Narod, osjeća-
juć što je to za nj, stanuo kupit sam i sskupilo
se kakvijeh 1.0.000 fior. Pa ni tada ne bilo ništa !
Mi doista nemamo pravo, da raspolažemo sa že-
pom banovine, no čini nam se da ona ima sres-
tava, da podigue medicinsku školu, samo kad bi
htjela. Trošilo se u mnoge druge svrhe manje
važnosti.

Jedna je po srijedi. Gospoda u Pešti razu-
miju posve dobro šta bi to bilo, kad bi Zagreb i-
mao sveučilište, otkle bi svake godine izlazilo do
stotinu mladijeh liječnika Hrvata širom prostrane
domovine. Valja poslušati gospodu u Pešti, a što
hrvatski narod od toga trpi, briga njih.

I ova ista gospoda koja neće da Zagreb bu-
de ono što bi imao biti, sada mu podižu takmaca
u Sarajevu, i nama ga amo, koji usprkos svemu
tome gledamo preko Velebita, kažu prstom i go-
vore: ,tuuti sunca ! onamo je vaša budućnost!“
Jest, Sarajevo je naše sunce, jer su tamo Hrvati.
Ali Sarajevo neće ne smije da igra onu ulogu ko-

ju mu nameću, jer ta hoće da razori onu zgradu,.| la“ -iz koje se.

koju teškom mukom gradimo. Zagreb mora da če-
ka i nas i Sarajevo.

U ostalom pak svaka sreća i napredak ale-
mu Bosne ponosne. I ako on dobije ono o čemu
se ovdje razgovaramo, biće mu na korist. Mi pak
nijesmo krivi da Zagreb nema ono što je odavna
morao da ima. Kriv je on, Zagreb, kriva je Bano-
vina, koja čini se da ima prečega posla nego da mi-
sli, kako bi odgovorila onim nadama i zahtjevima,

koje u nju polažu svi Hrvati od Drine do Jadran-
skoga mora.

 

Ili snijevaju ili su pomalnitali.
(Is Dubrovačke Okolice).

»Dubrovnik“ ko da nema čime da napunja
svoje stupce uvijek se kao pas vraća na stare ri-
gotine. Tako u šest navrataka u prošlim brojevi-
ma pod naslovom ,Naše prilike“ iznaša opet na
srijedu pitanje ko se vjerom služi u političke svr-
he, tom samo promjenom, da ovaj put baš po bi-
zantinsku upliće u politiku i uniju, da tim bolje
zaslijepi slijepce i zavede proste. Gadi nam se
zaista opet se na ovu stvar povraćati, tim više što
je ,Crvena“ u 15 broju od 11 Aprila ove godine
uprav matematičnom točnosti riješila to pitanje,
tako da čovjek zdrava uma ne može a da se ne
uvjeri na čijoj je strani razlog a ma čijoj prijeva-
ra. Sasvim tim da se bezobrazluk , Dubrovnikovih“
piskarala još bolje u svojoj golotinji pokaže, i &-
ko je slučajno koga magla prijevare pokrila da ga
opet sunce istine ogrije, osvrnut ćemo se na nje-
koja glavnija pitanja, &a satim ćemo vidjeti kako-
va oprijeka postoji izmegju Srpstva i unije, te što
je u istinu ono što uniju faktično priječi. Najprvo
»Dubrovnik“ tvrdi da narodna propast ističe is
škole i crkve; u tome i mi se šnjime potpuno sla-
žemo, samo ćemo da stvar malo bolje razjasnimo,
da vidimo naime iz čijih baš škola i čijih crkava
ta propast ističe, Pisac ovih redaka imao je sre-
ću, da kao dijete nastavi pučku školu u jednom
mjestu Boke-Kotorske i da bude u školi sam ka-

tolik izmegiu dosta velikog broja grčko-istočnjaka,

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ g Dubrovniku a depisl

 

pla ik s ps
ze ne vraćaju. Listovo nefrunkirane ne prima ul iredniškvo ši ujršvić

Ne čuvši do tada za ikakyu politiku, i ako dijete,
vrlo #86 dobro sjeća, u toj školi puklo mu ;je pred
očima za prvi put more velikog Srpstva. Nije bi-
lo predavanja nije bilo riječi, nije bilo govora gdje
Srpstvo nije ulazilo. Nevina još djeća okićena sry-
skim kapama kakvu je i sam učitelj nosio, wijesu

' znala 1t& drugo osim Srpstva. To im se je preda-

valo t školi i izvan škole, naime na'kratkim iz-
letima, koji su se često pravili, Videći djeća da
ja za'to njihovo Srpstvo ništa ne 208m (ili 'bar
da ne marim. bio sam-za njih kao tekak&w ,ho-
mo fiovus“ te su me naprošto latininom zvali. On-
da naravno kao dijete o tome ni najmanje nijesam
mislio, ali mi se danas dosta puta nametne 'ta imi-
sao, te razmišljam i žalim ond jadnu dječicu; 'ko-
ja prije neg se i prekrstit znadu, o nekakvom na-
rinutom Srpstvu propovjedaju Eto vam primjera
kako se u školama kuje Srpstvo i kako iz škola
ističe narodna propast. O takovim valjda školama
»Dubrovnik“ piše, kojih je u Boci na pretek, 'a
neka se što takova dokaže o ovdđješnjim našim
školama! A što da kažemo o kovfesionalnim: grčko-
istočnim školama ? Prije nego u škola i uljezeš,
poviše vrata vidiš premisu ,srpsko-pravoslavna
dade-sasvim lako zaključak.
Na dalje ,Dubrovnik“ kaže iz čržve hi
propast ističe, pa eto nas da ito malo ražjasni-
mo. Buduć da s glave riba smrdi počet ćemo i
mi s glavom. Ta kofnu nijesu poznata famozua
pastirska pisma vladike Nikodima u Zadra. Ali đa
bolje čitaoce uvjerimo navest ćemo samo njeke
tačke iz prvog njegovog pastirskog pisma izd:n g
u Beču 16 Septembra 1890, odakle se čisto vili
ko mješa vjeru s politikom i ko se vjerom služi
u političke svrhe. Na listu 9 piše: Porcd crkve
pravoslavne .... čuvajmo našu srpsku natodnost
s... Ako mi budemo čuvali i njegovali Kao što
treba našu srpsku narodnost, mi ćemo tijem za-
jedno sačuvati i privršenost našu i mašu ljubav
k pravoslavnoj crkvi. Srpska je narodnost vesana
tjesnom vezom sa pravoslavnom crkvom. Na dalje
na str. 9 i 10 veli: Naši stari ovo su dobro ra-
sumjevali, te od tuda ono nastojanje njihovo, da
se svagda staraju o jednoj radi druge, o crkvi ru«
di narodnosti i o narodnosti radi crkve. Na str.
10 kaže: Blagodareći srpskome sveštenstvu narođ-
nost se naša mogla očuvati. U Uskršnjem pako
pozdravu izdanom u Zadru 1892, govoreći o pra-
voslavnoj vjeri kaže doslovce: Ja sam vam kazao
i dokazao svetinju nješinu i pokazao sam i &načaj
njezin sa nas i sa našu srpsku narodnost. Blaqo-
dareći toj crkvi mi smo mogli da se kao Srbi su-
čavamo. Mislim da je ovim preosv. Nikođim riječ
u riječ utjerao u grlo pisaniju ,Dubrovnika“ i a-
ko ,Dubrovnik“ s druge strane rijet bi osugjuje
ovo Nikodimovo pisanje kad kaže, da bi crkva i:
mala megju rogjenom braćom širiti ljubav, dok \i
ovakim poslanicam nema ljubavi, ko ni mlijeka u
jalove krave. Sad bi molili revnog dopisnika ,Du-
brovnika“ da skupi sve moguće poslanice ' kojih
god hoće katoličkih biskupa, pa ako nagje da se
u njima propovjeda politika a ne vjera, kao u Ni:
kodimovim, spravni smo digout kapu njegovom pi-
sanju. O izrabljivanju pako stads, sa' strane pros:
stog svećenstva, u političke svrhe, i o kićenju cr.
kava trobojničama, opet upozorajemo ,Dubrovnik“
na 15 br. ,Crvene“ od 11 Aprila ove godine gdje
je ave tanko po tanko dokaštao, Ali op ino