troškovi. oem eia U DOBROVNIKU 22. Augusta 1896, ddr genie ila 9 0 ol, slie 1 e. plać se 10 nov: po sika, a ol ji 46 lo po BRA ae se da|| tiskaju po pogodbi. alislupisi se zo vraćeja, [istoro sofitinkicino:no:gotmn: si szadnldno sk: GRROTN: Sentimentalizam u politici. Na Istoku i Imamo, žalibože krvav, ali pvučan primjer. Nije ovo prvi put da-su Krećani prihvatili oru- žje za slobodu domovine. Kreta se dizala već on- da, kad se je Byron borio za slobodu doma Ari- stutela i Homera. Ali usud htjede, da je Kreta podlegla. Od tada do danas neprekidni rat i usta- nak, koji je pozobao dobar dio najboljih grčkih sinova. Dok Krećani ginu, iz Atene lete mladići, da im pomoguu krv prolijevati. Nije kuda, naše bi simpatije morale bit za ustače. Govori se da su Krećani i uopće svi Grci sumnjiv, nevjeran narod. Može biti, Već se sv. Pavao o Krećanim užasno izrazio. Ali oni imaju pravo, da se priključe majci Grčkoj, jer s njom — bili kršćani ili muhamedovci — sačinjaju je- dan narod. Oni vojuju za svoju slobodu u ime načela narodnosti, troše novac i život za taj ide- jal, a tome činu treba skinuti kapu. Bili kakvi bili, Krećani kao Grci pokazuju se veliki patrijo- ti, dostojni uvaženja i štovanja. Nego prama velikoj Turskoj sve njihove si- le uzaludne su, te ostavljeni samijem sebi, biće prisiljeni predati se na milost i memilost teških osveta i kazna, što obično stizaju ,buntovnike“. I to će im se po svoj prilici dogoditi. Oni su se nadali u simpatiju i pomoć Eu- rope. Ali hladna Europa ostade gluha njihovim va- pajima, dapače zaprijeti Grčkoj, da ne utječe, ko- ja se sad nalazi na živoj žeravici od muke, jer »krv nije voda“, Jedan narod ne može skršteni- jeh ruka gledati, kako mu braća ropstvo trpe. Ovu evropsku politiku predvodi Rusija. Ona se pokazala najvećom protivnicom kretske slobo- de, te je s njezine strane potekao i onaj predlog o blokiranju otoka, da se u nj ne uvozi oružje i ne iskrcavaju grčki uskoci. U jednu riječ Rusija je sve učinila, da Turskoj pomogne. da ustanak uguši i Krećane pogjarmi. Ostale kontinentalne velevlasti, iz bojazni rata ili iz drugih interesa, sekundiraju ovu rusku politiku i tako pomagaju gaječiti ovu plemenitu borbu za slobodu. Da Ru- sija hoće, Kreta bi već sada bila slobodna. Ovo je istina, koju se mi usugjujemo izreći usprkos mno- gome neodobravanjv. Pa kako to? Krećani su kršćani, još grčko- istočnjaci kao i Rusi, a Rusija je ,osloboditeljica balkanskih naroda“ i ,spas pravoslavlja“, Kako se to slaže? Jedina Engleska podupire očito Kretski usta- nak. Njezina vlada učinila im je svaku uslugu u koncertu europejske diplomacije, a nad:sve što je zapriječila, da ne dogje do blokade otoka sa stra- ne vlasti, Engleski narod živo simpatiše za grčku stvar na Kreti poput svoga najvećeg pjesnika 0+ voga vijeka, koji je za grčka narodnu slobodu ži- vot izgubio. A ipak Englezi pozaati su kao narod kuji zatire slobodu drugih naroda, pak ih gleda na svaki način iscrpiti i skučiti. Svjedoci Tadije, Amerika i tolike druge strane svijeta. * * 4 Onaj na Kreti prizor, gdje anglikanska Ea- gleska zauzimlje se za pravoslavne kršćane, a pra- voslavna Ruslja ujih pušta osveti njihovijeh gos- podara, govori pam jasno, Rusija danas zapušta Krećane jer u njeminu tnteresu na stoji da brani njihovu stvar. Zaludu su oni kršćani i pravoslav- ni. Prošla su vremena, kad se iz bratstva i hu- maniteta krv lijevalo. Danas je ruski interes, da se Turska sačuva onolika kolika je, dočim godine 1878 bilo je u njezinu interesu, da se ta Turska pro- drma i oslabi. Onda je Rusija podigla na Turči- na rat, ne tobož da ,oslubodi Slavene i kršćane“, kako nam se to još i danas piše i pripovijeda, nego za svoje vlastite interese, a što su se pri tome Srbi, Bugari i Rumunji dovinuli slobode. to je bila nuzgredna stvar. Držimo, da nije bilo lju- bomornih susjeda, koji, samo zato da se Rusija odviče ne ojači. zagovaraše proširenje i ustrojenje balkanskih državica, danas bi karta ovoga poluo- tuka drugačije izgledala. Isto tako u današnje do- ba Rusija nije preuzela upliv u Bugarskoj, da šti- ti bugarske, nego da širi ruske interese i ako bu- de hodit kako je počelo, ko zna što će se izleć. Rusija će isto tako u srpsko bugarskom sporu bi- ti uvijek na strani Bugara, jer su ovi njezinoj političkoj sferi bliži. U Biogradu se još i danas tuže, da im je jugoistočne granice na korist Bu- garske pokratila, premda nijesu ni ono zaslužili. Magjar je Andrassy na berlinskom kongresu, nasup- rot Rusiji koja je davala Bugarima, pomoću Bizmarka dizao i dao Srbima, ne radi Srba, pego jer je ta- ko zahtjevala austro-ugarska politika. Kad su Bu - gari marširali put Beograda, Rusija ih je pustila neka rade. Eto koliko joj na srcu leže pravoslav- ni Srbi! Nijemci i Magjari zakrčiše put Bugarima, ne opet za lijepe oči Milanove, nego jer im nije stalo dobro, da ovi pogjarme Srbe. Sada je Rusija ve- lika pokroviteljica Crne Gore. Ali Crnogovci (u ovom slučaju ne baš oni nego Hrvati) imaju zahvali- ti Rusiji, da početkom ovoga vijeka za vazda izgvbi- še Boku Kotorsku, koju su privremeno bili osvejili. I tako dalje, sve do danas dv Krete, gdje je Rusija uzela ulogu tlačitelja pravoslavnih naroda, a Eu- gleska se za njih znoji. Zar iz humaniteta ? Kad je današnji poglavar krećanske provizerne vlade 90-godišnji starac Volondakis god. 1878 išao na berlinski kongres, da zagovara slobodu svoga 0- tuka, svi su ga diplomati surovo odbili, sama se Eogleska ponu'lila, da će se ona ,zauzeti“ i u to ime ,okupirati Kretu.“ Prestavnike velevlasti to- liko je preplašila ova ,osloboditeljna“ misiia, da su Englezi odmah uvidjeli, kako je grožgje kiselo, pak ušutili ideju, ali je nijesu zaboravili. Engles- ka humanitarnost podupire Kretu, ne iz ljubavi naprama narodnom načelu i blagostanju otoka, po- što se o tome ne može govoriti u narodu koji ja- dne Irce ima na duši, nego stoga što se nadaju, da bi Kreta njima pripala, a iz nje bi onda bilo lako učiniti nepredobivu stražu i uz Maltu, Gibraltar i Suez drugu tvrgjavu za očuvanje puta u [odije. Tu leži... engleski sec, .*. Ovo nam služi kao jedan od tolikih dokaza, da u politici sentimentalizma nema. 'To još mogu da goje mali potlačeni narodi, inače veliki misle samo za svoje interese, spravni da i brata zadave ili pušte zadaviti, samo ako je to njima od kori- sti. Narodu se dakle nije uzdati, da će ga iko po- moći ni za to što je kome svoj, ni za to što mu je drag, nego ako što sam ue steče, po drugome trudno. Popravićemo se: može biti, da će jedan put doći njegova stvar za dobre svrhe brata ili -prijstelio 1 onda će se ovaj sa nju sauseti, Prije m mas ča tama sinom ai tria aii ad MMONEC R30 13; — A Mani slika a šiita ži zA. vor Ja nr i bude u sebi jak i dobar i da je kadar i sposoban, ma kako god bilo, biti i drugome na .uhar pak iz te usluge crpsti za se što veću korist, Dok ve- liki dogagiaji ne stoje u njegovijem rukama, ovo drugo bez njega nije moguće ni pomislit. Treba dakle jačati se, pak lako da se nagje neko, ko- me ćemo trebovati, ako za ništa drugo, & ono da, pomagajuć nas, podigue sebi u našoj slobodi tvr- di meteriz proti provali moćnog tugjinca, kog se više boji nego nas. Ne valja se dakle varati. Rusi su Sliveni, a« li oni su prvo i jedino Rusi i to opet pravoslav- ni Rusi. Oni imaju ruske vidike, rusku pelitiku i ruske interese, koje šire gdje bolje mogu, pak im je u tu svrhu svaka poluga dobro dušla, bilo to mala Crna Gora ili republikanska Franceska. Ko radiji od nas, da ovi Rusi postanu malo + ,Slave- ni? No ti su dani, čini se, još veoma, veoma daleko. Žalosno ali istinito. U politici regbi da ne- ma bratstva nego interesa; nema sentimentalizma ni bratske solidarnosti, nego narodnog egojizma, koji ne gleda nikome u oči, kad se tiče da nešto dobije ili izgubi. Hoće li Hrvati ikada naučiti se, da računaju sa ovom istina okrutnom i nemilosr- «dnom, ali očitom činjenicom? .. - -. Smijemo li upitati? Na Cetinje došao je talijanski nasljednik prin- cip Viktor Emanuel i zaprosio knjeginjicu Jelenu ' šćer knjaza Nikole, i zaruke se obavile i slavlja je bilo, ko što bi ga bilo u svakome domu gdje se cura zarukuje, a nećeš ovdje, gdje je zaručnik pravi kra- ljicom jednoga naroda. U redu je ta slava i vese- lje. Ima ih koji vele da će to uplivati i na poli- tiku, neki govore bolje po nas, a neki gore, no to nas sad ne zanima. Mladi par veseo, veseli nje- | govi roditelji, kućna slava, a srce je srce, u vla- dara kao i u prosjaka. Diugačije ne može da bu- de. Pa kad je nešto gospodarim milo, onda se i njihovi podanici vesele i tako se ova radost širi danas srpstvom i talijanstvom, ako ćemo pravo, malo i preko granica njihovih država, Puna čaša meda, pak se evo i niza nju prelijeva. Nas ovdje nešto drugo zanima. Viktor Ema- nuel je katoličke, a Jelena pravoslavie, ili kako ši hrišćanski popovi uče, srpsko-pravoslavno vjere, Knjeginjica će prije vjenčanja preći na katoličanstvo, te će ostaviti religiju otaca svojih. 'To je tvrdo već u- govoreno. Knjaz Nikola I. njezin otac pristaje na ovaj prelaz, a isto tako i Nikola II. car ruski, koji je u vjerskim stvarima grčkoistočne crkve najviša in- štanca, Cetinjski mitropolit i poglavica crnogorske pastve nije niti jednom riječi oponirao, dapače kako nas od onamo uvjeravaju i on je pristao, da se mlada knjeginja ,polatini.“ To su sve njihovi posli. Ama _ mi! pitamo : može li po pravu i po ždravome razumu jedan , crkovni poglavar bilo koje religije pristati i odobri. ti, da njegov vijernik ostavlja O stado? Mi_ amo vidjeli početkom godine kad je Koburg iso u Rim, da radi prekrštenja Borisa isposluje neutralnost, šta je dobio. Jer papa i kad is htio, on ne može pristunati, da jedan ostavlja vje ru, 0 kojoj on ući, da je jedina prava i juća Ovo je tako logično | naravno, da po ite La dokasa,