br. 85. U DUBROVNIKU 29. Augusta 1896, Godina VI. 4 e IE SR Dubrovnik R4 MEŠA JO povi: No vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbeajen 1.sa :došasto. polugodište. = » List izlazi svake subote. Bobi, m donlajem Eu lista : na godinu flor. g sa poštom : na godinu flor. 5, na po godine fot, 2:50; sa inosemelvo u kuću, a sa Austro-Ugarsku, | ialju se Uredništva. tiskaju po pogodbi. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi Za oglase, sahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, a oglasi koji se više pata Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Ko je izdao? Ne možemo naći prikladnijega naslova za odgovor na odgovore našemu članku: Ko je izdao ? u br. 31 ,Crv. Hrv.“, gdje su se donosili dokazi, kako danasnji pravoslavni tobož-Srbi naše Dalma- cije bijahu juće čestiti — pravoslavni Hrvati. ,_ ,Odgovoriše dvojica: nar. zastupnik gosp. dr. Trojanović, koji u ,Dubrovniku“ nazva naš iz- vještaj u jednu riječ lažnim i nar. zastupnik gosp. Joso Kulišić načelnik vrlički, koji u dugom pismu na urednika ,,Srpskog Glasa“ drugijem riječima isto piše, pak hoće da dokaže, da on i njegovi stari bijahu uvijek ovejani Srbi. Po njemu dakle nije istina, da je njegov otac zvao g. 1867 svoj jezik hrvatskim, nego je dotični zapisnik općiuske sjednice iskrivljen. Treći srpski zast. gosp. Sava Bje- lanović u svome listu potvrgjuje Kulišićevo srpstvo Sad bi trebalo da mi odgovorimo, jer ovo je pitanje vrlo zlamenito. Ne radi se tu o samoj, inače časnoj obitelji Kulišića, nego, da izostavimo Banovinu, barem 0 80.000 pravoslavnih Dalmati- naca, koji su danas najžešći protivnici hrvatskog imena i hrvatske ideje. = No mješte nas, neka govori naš jednomišlje- rijak, a Kulišićev prijatelj gosp. Ivao N, Plazonić ovijem p'smom : * e * Gospodine Uredniče ! Vaš članak ,Ko je izdao“, štampan u br. 31 "Crvene Hrvatske“, ljuto je ošinuo ovamošnje Sr- be, koji u svojoj zabuni vtekoše se dru. Trojano- viću, da jednostavno javi, da je sve laž što čla- nak kaže, a tiskani zapisnik općinske sjednice 21 Novembra 1867, da je skroz izmišljen, jer da u oricinaloim dokumentima u arkivu općine sasta- vljen je zapisnik jedan na italijanskom a drugi na srpskom jeziku, u kome da se naš jezik nazivlje slavjanski a ne hrvatski. : U interesu same stvari, a kao dobrom poz- navaocu obitelji Kulišića, kao kumu i prijatelju, kao općinskome prisjedniku i drugu gosp. načel- nika za više godina, dužnost mi nalaže, da istini- tim dokazim u pomoć dogjem ma obranu onoga što dr. Trojanović grdno izvrće. Evo me na prijedmetu : Godine 1893 u junu dogjoh na općinu i na- gioh u arhivu mladića Stjepana Gjukića, gdje sla- že spise, koji su iz pisarne morali na svoje stal- rio mjesto. Tu mi pade na um što mi je kazivao pokojni općinski tajnik Rube Novaković onom gor- njem općinskom zapisniku, te počeh tražiti u spi- sima god. 1867 i zbilja namjerih se na nj i na brzojav. koji je upravljen isti dan namjesniku Fi- lipoviću, u kome se ističe zahvalnost za njegovo marno zauzimanje za uvedenjem hrvatskoga jezika u sve javne urede. Tai brzojav tako je sastavljen, da mnogo više odiše hrvatstvom, nego isti u , Crv. Hrv.“ štampani zapisnik. Iza kako sam to proči- tao, rekvh mladome Gjukiću, da mi to odmah pre- piše, jer htjedoh da imam u džepu najveći doku- menat hrvatstva kuće Kulišića, Kazah zatim mo- me drugu gosp. prisjedniku Begoviću, da sam na- šao u zapisniku sjednice od 1867 sve onako kako je i njemu kazivao pik. tajnik Novaković. Pisar Gjukić odmah mi je prepisao zapisnik “i brsojav i dao mi je prepise, koje sam srevnio s originalom i mojim poštenjem jamčim, da je vjerno i tačno prepisatzapisnik sjednice onako kako je bio štalpan u ,,Crvenoj Hrvatskoj.“ Prisjednik Begović išao je sa mo- jim bratučedom Ivanom gledati gore rečeni zapi- snik i brzojav, koga se dobro sjećaju i dobro znadu čije je pismo, takogjer mislim da će se sjećati i Gjukić. Prepisani zapisnik i brzojav držao sam kod sebe, ter sam ga davao od ruke do ruke, dok eto zapisnik sjednice dospio je u Uredništvo ,,COrv. Hrv.“, a prepis brzojava otišao mi jene znam ku- da, pak ne znam kod koga se danas nalazi, a mož- da da i propadne. P Kad je izišao članak ,Crv. Hrv.“ Ko je iz- dao? općinski tajnik pozvao našeg doktoranda g. Dušana Begovića, pak pokazujuć mu zapisnik na talijanskom jeziku, kaže mu: ,vidiš da nema hrvatskog zapisnika.“ A da gdje je gosp. tajniče? Vi ste ga ja mislim vidieu i čitali. Dakle hrvat- skoga zapisnika nema, možda ga danas nema ni u arhivu, a dr. Trojanović kaže da wz talijanski ima i srpski Po tome mi smo stavni, da je onaj članak ljuto upekao Srbe. Istina je da je jedan zapisnik sastavljen ta- lijanski, a drugi i brzojav hrvatski. Iz talijansko- ga preveden je na hrvatski, a neka čitateljstvo znade, da ga je preveo današnji načelnik i neki unijatski pop Latković, koji ne znam žive li danas gdje u Hrvatskoj Srpskih ,dokaza“ da ovo nije istina biće i na pretek, ali ja pozivljem gospodu Srbe, neka nam pokažu zapisnik i brzojav, ter ako ne bude pisano kako ja izjavljujem i ako onaj brzojav u hrvatskom duhu ne bude pisao današnji načelnik i srpski zastupnik gosp. J. Kulišić, onda ću ja sama sebe u svim srpskim novinama proglasiti, da sam nepošteno lagao. Pokažite nam dakle one originale; imenovah četvericu koja smo ih vidjeli i mi ćemo ih prepoznati. Za ovim peoborivim dokazim, da je kuća Kulišića ćutila hrvatski još ću štogod navesti, Kada je Njeg. Veličanstvo Frano Josip I. posjetio Vrliku, Kulišić je tada svoju kuću okitio htvat- skim zastavam i još jablanje ispred kuće. Lju- di njegove dobe sjećaju se, da je današnji načel- nik onda varoš kitio svojom rukom i to — hr- vatskim trobojnicama. Gosp. načelnik i zastupnik Kulišić mora se dobro sjećati, kad mu je današnji vladika Milaš pisao, da propagira srpstvo. A on? Šetajući se sa ondašnjim našim župnikom i danas živućim fra, Andrijom Copićom na Kalauri kaže mw: , Gledaj što mi Milaš& piše! Ali .ja sam mu odgovorio, da ne hlepim za crvenim pojasom i da za to srpstvo neću znati. Ja ću biti ono što sam bio i do sada i što je bio moj otac,“ — Živ je Copić i na nje- ga se pozivljem, ako ustreba, da dokaže je li ovo istina ili laž. Gosp. načelnik i zastupnik Kulišić sjećat će se bukovačkog izdajstva (god. 1879 kad su se hri- šćani prozvali Srbi, otcijepili od braće i #družili s talijanašim. Op. Ur.), u koje doba on nije bio kod kuće nego negdje čini mi se ma liječenju, & na mjesto njega bio je upraviteljem prvi prisjed- nik, koji je brzojavno pristao uz bukovačko izdaj- stvo. Kada se je Kulišić povratio, našao je izdaj- stvo gotovo i potuši se momu ocu (koji Bogu hra- la i danas je živ i zdrav i koji će, ustreba li, po- tvrditi) na prvog prisjednika : ,Što učini moj za- mjenik ! Ja zato srpstvo meću znati. Biću ono što i moji stari bijahu.“ Godine 1879, kad je prvi put biran zastup- nikom današnji vrlički načelnik gosp. Kulišić, ta- da se u Drnišu zakleo svojim biračim, da će sli- jediti stope svoga oca, da će bit ono što i njegov otac i da će biti pravi nasljednik pokojnoga svo- ga oca. A je li izvršio? Još mogu kazati, da sve vrijeme dok sam općio sa gosp. Kulišićem, nijesam nikada čuo da svoj jezik nazivlje srpskim, nego uvijek hrvatski, dapače znade se da je rečenica Koulišića: razumi- ješ li hrvatski ? Otkada je blagopokojni Krsto Kulišić postao načelnikom pak sve do danas hrvatska troboj- nica vijala se na našoj općini, u kojoj su načelnici hrišćani bili i nikomu nije smetala. Nije smetala nmi njegovom sinu Jozi, jer je bila Čisti izraz njegova osjećaja. Dočim danas vidimo pa općini samo austrijsku zastavu, pak bi metnu- li i kinešku, samo nek nije hrvatska. To će reći slijediti stope svoga oca! Dr. Trojanović kaže da je drugi spis onog zapisnika sastavljen u ,srpskom jeziku.“ A ja mu odgovaram; neka on nagje. ma jedan spis od po-. četka općine, pa do nazad dvije godine, dok sam ja bio općinski prisjednik, u kojem se jezik na- zivlje srpski i onda ću ja pred Srbima kapitoli- rati. Neka ove dokaze pobije gosp. Kulišić, ako može, pak neka baš vidi čitateljstvo : ko je izdao? ko gazi svetinje svoga oca, a pljuje istini u čelo ? Da je ustati starome Krsti, pak da vidi ka- ko ga Trojanović Srbinom stvara, ne znam bi li mu se smijao, ili bi ga sažaljevao. U Vrlici, 18 avgusta 1886 ivan Plazonić Nikelin. * * e Kako se vidi, ovo pismo pisano je prije ne- go je izišla Kulišićeva izjava, no ono ju je ipak, načelno, do noge potuklo. Mi ne bismo imali što-da nadostavimo, 0 če- mu nijesmo i prvo govorili u ovome listu. Evo ovdje očitog dokaza, kako se je malo po malo u- vuklo srpstvo u naš pravoslavni puk, koji je hr- vatski osjećao, hrvatskim svoj jezik zvao i hrvat- sku zastavu razvijao, Vjerom ! vjerom ! srpsko-pravoslavnom ,vje- rom ! unijelo se u nas srpstvo, a uriješe ga Lju- bišini popovi, polaskani i poglagjeni s visoka ne- ka se samo narod razdijeli u dva dijela, koja se možda nikada više sastaviti neće. Ah! ono pismo Nikifora Milaša ondašnjeg častohlepnog kalugjera, a današnjeg srpsko-pravo- slavnog episkopa, koji — iza kako je sam vjerom prevrnuo *) — učaše druge, kako da to sa svojom narodnošću izvedu! Koliko nam govori ona opaska Kulišićeva, da on za srpstvo neće znati, jer ne hlepi za crvenim pojasom ! Dakle ovo srpstvo, ova protivnost sjedinjenju sa Hrvatskom, koja je Lju- biši donijela najviše časti... i još štogod, ono je na drugu ruku donosilo — crvene pojase? ' * A zašto ? zašto? recite nam. negdašnja bra-, ćo naša! Zar ne vidite, da onaj koji se odrekao starine, koji je promijenuo to ste vi, postajuć ta« 9) dika Mlad bio je kol