U DUBROVNIKU 5. Septembra 1896, izlazi svake sabota. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništow lista: na godinu flor. . 9:35; sa Dubrovnik sa poštom: na godinu fior. 6, na godine flor. 8:50; sa inosemelvo u kuću, a sa Austro-Ugarsku, | ialja se Uredništva. i oo A a i kodi se ze vratiju: Liste natruskiraa ne prima-ni uredništvo ni apeus. polugodište. Stečevine. Vijest da će se u Spljetu otvoriti talijanska pučka škola: porazno je djelovala u redovima dal- matinskoga hrvatstva, a njegovo krilo koje se kr- sti marodnom 'hrv. strankom uprav je iznenadila. — Taj čin zadaje užasnu osudu njezinoj politici, a nadasve gosp. dru. Gaju Bulatu. Gospoda narodne stranke, koja se odlikuju posluhom naprama vladi i njezinijem političkijem namjerama, a silnom prepotencijom prama Hrva- tima, koji u tom neće da ih slušaju, biće se oni- jem ukazom zanago uvjerila, koliko su klimavi oni njihovi izgovori, da mi ne smijemo žrtvovati na- še velike stečevine nestalnom uspjehu odlučnije borbe za sjedinjenje Dalmacije i za ostala naša narodna prava, Mi smo do sada nebrojeno puta bavili se o- vim isprikama, pak pitali, što je to što mi amo imamo, i koliko bi odgovor na ovo pitanje, i na neka druga, bio teži — toliko bi infamnije i pogani- je podvale lećele na našu adresu, na koje se pod- vale mi osvrtali nijesmo, jer do ljudi koji 1h pi- saše, ni do lista u kome se štampalo, kao ni do 90% onijeh, koji ga primaju ništa ne držasmo. Ali ako dotični, ubodeni u ranavo, ne znaju inače da odgovore nego psovkama, mjereći svako- ga svojijem laktom, to je dokaz, da su naši razlo- zi bili na mjestu i opravdani. A sada na stvar: U pas u Dalmaciji u svijem uredima vlada kao službeni jezik talijanski. Premda pokrajina bro- ji preko 500.000 što pravih što posibljenih Hrvata, a samo 16.000 ,Talijana“, ipak Dalmatinac ne mo- že biti činovnik, ako ne pozna talijanskog jezika. Istina je, da stranka ima pravo tražiti i ba- ratati sa oblastim hrvatskim jezikom, ali to nije nikakva stečevina ni povlastica, nego prijeka nuž- da, jer ćete bogme dopustit, da naš Konavljanin ili Bukovčanin, koji osvem hrvatskog beknuti ne zna, na sudu bude pitan i odgovara u svome je- ziku. Ali duh, dopisivanje i sve ostalo, što oblast ne čini za stranku nego za se, nije narodno nego tugje. Ima više godina da nar. stranka govori, ka- ko ona radi za pohrvaćenje ureda i u to ime do- sta je naših muka pritajala, dosta oportunizma iz vreće sasula. A što je postigla ? Postigla je do sad samo to: da iz nekijeh ureda doduše pomalo isčezava talijanski jezik, ali ga ne zamjenjuje hr- vatski nego njemački. Na c. k Dalmatinskom Na- mjesništvu ureduje se danas lih u njemačkom je- ziku, isto tako i kot. poglavarstva, koja su od (. r. capitanati distrettuali postali k, k. Besirkhaupt- mannschafti. Osvem toga svi viši upravni organi Pošta i Brzojava, Financija, Pomorskog Zdravstva it.d. ureduju pretežno njemački. Dalmatinac i Hrvat, koji se posvetio činov- ničkoj karijeri, uz najbolje svjedočbe teško će, ako ne zna dobro njemački, prodrijeti dalje od IXog. razreda. Naprotiv ima ih mnogijeh koji su u karijeri dosta visoko doprli samo zato, što su njemačkome jeziku bili perom i govorom izvrsno uvježbani. Treba li tomu dokaza? Gospoda činov- nici, do kojih slučajno dopru ovi retci, odgovoriće da ne treba. Hajdemo dalje | U Dalmaciji, zemlji eminentno hrvatskoi po svijesti, prošlosti i sadašnjosti i ono malo hrvat- stva, što je dozvoljeno — nije hrvatstvo. Govori se da su naše škole pohrvaćene, velike se zaslu- ge nižu oko pohrvaćenja gimnazija i pučkih škola. Da vidimo malo. Učenik tu ne smije da zove svoj jezik onako kako ga doma naučiše nego srpsko- hrvatski. Neka gimnazijalac na svoju zadaću napi- še hrvatski jezik i ako on ne htjede to opozvati — on će biti nesumnjivo istjeran iz škole kao po- litički agitator. Zašto ono srpski? Zato zašto sui dalmatinski Srbi, iz pravoslavnih umjetno stvoreni kao protusrestvo hrvatstvu i ideji hrvatskog sje- dinjenja. Može li se dakle u ovom slučaju govoriti 0 pohrvaćenju našijeh škola? Ne, jer škole bi onda bile hrvatske, i u njima, ako se i ne bi smjelo go- voriti o politici, bi o narodu i o jeziku onako ka- ko se u nas zove. Baš ovo nije dozvoljeno, dapa- če knjige, koje su za njih sastavljene, imagjahu glavnu brigu, da izbjegnu svakoj i najmajnioj alu- ziji, po kojoj bi djeca doznala kome narodu pri- padaju. A to za to, da se tobož ne uvrijedi rav- nopravnost ane šačice od juče ,Srba“, za to stvo- renih, da služe u svaku svrhu proti nama. Evo ovo je ta velika stečevina. U južnom Ti- rolu, Istriji, dapače u samom Zadru, talijanski je- zik uči se kao talijanski. Češka dieca zovu svoj jezik češki, slovenska slovenski, poljačka poljski. Samo hrvatskoj djeci u dalmatinskim školama ni- je dopušteno kazati MArvatski. I dio njih spada u provincijalou upravu i mi imamo zemaljski odbor i hrvatsku većinu kao vladinu stranku i većinu u pokrajinskom školskom vijeću ! Neka bar ob ovom razmišljaju gospoda oko »Obzora“, kad se budu osvrtala na Dalmaciju pak će, mislimo, razumjeti našu opoziciju, koju nekad odobravahu. A najčudnovatije kod svega toga jest, da i ono malo što imamo, ako i ne hrvatskoga po du- hu, sli po glasu jezika opet našega, učinjeno je za doba, kad je narodna stranka bila u opoziciji. Od onda do danas ova ne može na ništo pokaza- ti, jer ako se što krenulo naprijed, to je hvala radu naroda, a ne vlade i narodnjačkog oportunizma, Oni se izgovaraju kojekakvim dobitcima ma- terijalne naravi. Ali to nijesu nikakve narodne ste- čevine. jer na pr. zgragienje kakve luke ili želje- znice zagovaraće i talijanaši, da su u većini. isto kao Hrvati, te će i oni to dobiti kao imi. Mi će- mo priznati, da će se gosp. dr. Bulat bit zauzeo za spljetsku željeznicu, ali da je živ dr. Bajamonti i da je kao vogja tahjanaša » većini u kojoj se nala- ze narodnjaci, bio bi se zauzeo i on kao i dr, Bu- lat. Na te stečevine, kad se o narodnosti govori, niko se ne može pozivati. Oni se nadalje nadaju mnogo od grofa Ba- denija. Zar još nijesmo upoznali historičnu i gla- govitu politiku Beča? Grof Badeni to je drugo pogoršano izdanje grofa Taaffea, u toliko u koli- ko. je ovaj Poljak finiji i lukaviji. On je rekao, da se ne da voditi nego da vodi, pak obećiva na sve strane mari e monti, a ne izvršiva ništa nego o- stavlja svakoga u očekivanju, uz to on mirno vlada. On dakle zbilja vodi za,.. sve stranke, koje mu vjeruju, i u isto doba otupljuje im ubod, pak ih rastvara. On dosad nije odgovorio nadama našijeh narodnjaka, & podario nas je evo talijanskom iko- | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske" u Dubrovnik1 a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, a oglasi koji se više puta lom u Spljetu. Tamo Talijana nema, zato. je ta škola dana u stranačke svrhe, Ako je iz prave- dnosti, zašto se onda i našoj braći u Istri ne daju škole uarodne? Spljetski borgežani nijesu Talijani i njihova djeca govore hrvatski. Oni će imati talijansku školu. U Poli u predgragjima živu zgoljni Hrvati, Njihova djeca ne znaju ni beknuti talijanski, ali škola je scuola popolare a pošto je pohagjanje obvezatno, to oni moraju u nju. Zašto se i tamo ne zadovoljavaju narodnosti? Naši narodnjaci zapustiše pitanje sjedinjenja čekajuć ,zgodan čas“; put Zagreba ne usugjuju se ni gledati, nego fantaziraju o kombinacijama s Bosnom. U isto doba ne smiju ni da pisnu na sve ono što se u Dalmaciji dogagja. Lani je gosp. dr. Pero Čingrija pisao: Ako imamo dočekivati ovakih iznenagjenja, zašto se onda borimo? Evo im sada talijanske škole u Spljetu; evo im u ko- me se stanju nalazi hrvatstvo i naš jezik:u jav- nim uredima; evo pitanje o sjedinjenju. Zašto se onda borite? Jel'te da bi ovo bilo ludo pitanje? Oni se uonće više i ne bore, nego uz brigu očinske kon- serviraju svoj ,položaj“. I ako se kad zašto za- uzmu, to je jedino za uništenje pravaštva, koji se diže proti ovoj fenomenalnoj inakciji naših narod- njaka! U tome sastoji cijela njihova' davašnja bor- ba, a uspjesi koje na tom polju, pomoću vlade, postizavaju jesu svekolike sadašnje toli razvikane nStečevine“ narodne hrvatske stranke. I opet: ko je izdao? Mislimo da članci, priopćeni u našemu listu pod gornjim naslovom koriste bistrenju našeg srp- skog i hrvatskog spora, barem u toliko u koliko se ovaj odhosi na Dalmaciju. Dokazi u njima iz- pešeni ne mogu, da ne zaustave rodoljuba, zvao se on Srbin ili Hrvat, da on malo promozga o uzrocima, koji učiniše da se pravoslavni dio na- šega naroda ovako stavio, da gazi sve, što mu je juče bilo sveto. Ovo bistrenje nalazi odjeka i u narodu. Pro- šli put donesosmo list bivšeg prisjednika općine Vrličke, u kome se osvjetljuje kako je postalo pra- voslavno srpstvo u Sjevernoj Dalmaciji. Ovaj put oglasio se je drugi prijatelj i sumišljenjak sa skraj- njega juga. Pred nama je pismo uglednog Boke- lja, Budvanina, koji ne želi da mu se ime iznese na javnost, ali to u ovom slučaju ni malo ne od- lučuje, kad će se iznijeti fakti koji su mnogo va- žniji. Evo toga pisma : Časni Gospodine Uredmiče | Evo i mene iz ovoga gnijezda sokolova : koje no je dika od Hrvata i viteško srce od junaka kako pjeva naš Kačić neumrli, da Vam podatcima u pomoć pritečem za riješenje onoga pitanja, što ga postaviste pod naslovom : Ko je izdao? Govoriću 0 Budvi, dakle o najjužnijem kra- ju današnje Dalmacije. Odavle je Ščepan Mitrov Ljubiša, onaj isti, koji kad nije mogao semljaštvom, počeo je srpstvom, da razdvaja i zavagja jedno- krvnu braću katoličke i pravoslavne vjere, Prije toga, kada je Ljubiša u sabor poslan, on je po Budvi dijelio hrvatske trobojnice pra- voslaralm obitoljima, Maogo kolika bijede Gada