U DUBROVNIKU 5. Septembra 1896,

 

 

izlazi svake sabota. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništow lista: na godinu flor.

. 9:35; sa Dubrovnik sa
poštom: na godinu fior. 6, na

godine flor. 8:50; sa inosemelvo

u kuću, a sa Austro-Ugarsku, | ialja se Uredništva.

i
oo A a i kodi se ze vratiju: Liste natruskiraa ne prima-ni uredništvo ni apeus.

polugodište.

Stečevine.

Vijest da će se u Spljetu otvoriti talijanska
pučka škola: porazno je djelovala u redovima dal-
matinskoga hrvatstva, a njegovo krilo koje se kr-

sti marodnom 'hrv. strankom uprav je iznenadila.
— Taj čin zadaje užasnu osudu njezinoj politici, a
nadasve gosp. dru. Gaju Bulatu.

Gospoda narodne stranke, koja se odlikuju
posluhom naprama vladi i njezinijem političkijem
namjerama, a silnom prepotencijom prama Hrva-
tima, koji u tom neće da ih slušaju, biće se oni-
jem ukazom zanago uvjerila, koliko su klimavi oni
njihovi izgovori, da mi ne smijemo žrtvovati na-
še velike stečevine nestalnom uspjehu odlučnije
borbe za sjedinjenje Dalmacije i za ostala naša
narodna prava,

Mi smo do sada nebrojeno puta bavili se o-
vim isprikama, pak pitali, što je to što mi amo
imamo, i koliko bi odgovor na ovo pitanje, i na
neka druga, bio teži — toliko bi infamnije i pogani-
je podvale lećele na našu adresu, na koje se pod-
vale mi osvrtali nijesmo, jer do ljudi koji 1h pi-
saše, ni do lista u kome se štampalo, kao ni do
90% onijeh, koji ga primaju ništa ne držasmo.

Ali ako dotični, ubodeni u ranavo, ne znaju
inače da odgovore nego psovkama, mjereći svako-
ga svojijem laktom, to je dokaz, da su naši razlo-
zi bili na mjestu i opravdani.

A sada na stvar:

U pas u Dalmaciji u svijem uredima vlada
kao službeni jezik talijanski. Premda pokrajina bro-
ji preko 500.000 što pravih što posibljenih Hrvata,
a samo 16.000 ,Talijana“, ipak Dalmatinac ne mo-
že biti činovnik, ako ne pozna talijanskog jezika.

Istina je, da stranka ima pravo tražiti i ba-
ratati sa oblastim hrvatskim jezikom, ali to nije
nikakva stečevina ni povlastica, nego prijeka nuž-
da, jer ćete bogme dopustit, da naš Konavljanin
ili Bukovčanin, koji osvem hrvatskog beknuti ne
zna, na sudu bude pitan i odgovara u svome je-
ziku. Ali duh, dopisivanje i sve ostalo, što oblast
ne čini za stranku nego za se, nije narodno nego
tugje.

Ima više godina da nar. stranka govori, ka-
ko ona radi za pohrvaćenje ureda i u to ime do-
sta je naših muka pritajala, dosta oportunizma iz
vreće sasula. A što je postigla ? Postigla je do
sad samo to: da iz nekijeh ureda doduše pomalo
isčezava talijanski jezik, ali ga ne zamjenjuje hr-
vatski nego njemački. Na c. k Dalmatinskom Na-
mjesništvu ureduje se danas lih u njemačkom je-
ziku, isto tako i kot. poglavarstva, koja su od (.
r. capitanati distrettuali postali k, k. Besirkhaupt-
mannschafti. Osvem toga svi viši upravni organi
Pošta i Brzojava, Financija, Pomorskog Zdravstva
it.d. ureduju pretežno njemački.

Dalmatinac i Hrvat, koji se posvetio činov-
ničkoj karijeri, uz najbolje svjedočbe teško će,
ako ne zna dobro njemački, prodrijeti dalje od
IXog. razreda. Naprotiv ima ih mnogijeh koji su
u karijeri dosta visoko doprli samo zato, što su
njemačkome jeziku bili perom i govorom izvrsno
uvježbani. Treba li tomu dokaza? Gospoda činov-
nici, do kojih slučajno dopru ovi retci, odgovoriće da
ne treba.

Hajdemo dalje |

U Dalmaciji, zemlji eminentno hrvatskoi po

svijesti, prošlosti i sadašnjosti i ono malo hrvat-
stva, što je dozvoljeno — nije hrvatstvo. Govori
se da su naše škole pohrvaćene, velike se zaslu-
ge nižu oko pohrvaćenja gimnazija i pučkih škola.
Da vidimo malo. Učenik tu ne smije da zove svoj
jezik onako kako ga doma naučiše nego srpsko-
hrvatski. Neka gimnazijalac na svoju zadaću napi-
še hrvatski jezik i ako on ne htjede to opozvati
— on će biti nesumnjivo istjeran iz škole kao po-
litički agitator. Zašto ono srpski? Zato zašto sui
dalmatinski Srbi, iz pravoslavnih umjetno stvoreni
kao protusrestvo hrvatstvu i ideji hrvatskog sje-
dinjenja.
Može li se dakle u ovom slučaju govoriti 0
pohrvaćenju našijeh škola? Ne, jer škole bi onda
bile hrvatske, i u njima, ako se i ne bi smjelo go-
voriti o politici, bi o narodu i o jeziku onako ka-
ko se u nas zove. Baš ovo nije dozvoljeno, dapa-
če knjige, koje su za njih sastavljene, imagjahu
glavnu brigu, da izbjegnu svakoj i najmajnioj alu-
ziji, po kojoj bi djeca doznala kome narodu pri-
padaju. A to za to, da se tobož ne uvrijedi rav-
nopravnost ane šačice od juče ,Srba“, za to stvo-
renih, da služe u svaku svrhu proti nama.

Evo ovo je ta velika stečevina. U južnom Ti-
rolu, Istriji, dapače u samom Zadru, talijanski je-
zik uči se kao talijanski. Češka dieca zovu svoj
jezik češki, slovenska slovenski, poljačka poljski.
Samo hrvatskoj djeci u dalmatinskim školama ni-
je dopušteno kazati MArvatski. I dio njih spada u
provincijalou upravu i mi imamo zemaljski odbor
i hrvatsku većinu kao vladinu stranku i većinu u
pokrajinskom školskom vijeću !

Neka bar ob ovom razmišljaju gospoda oko
»Obzora“, kad se budu osvrtala na Dalmaciju pak
će, mislimo, razumjeti našu opoziciju, koju nekad
odobravahu.

A najčudnovatije kod svega toga jest, da i
ono malo što imamo, ako i ne hrvatskoga po du-
hu, sli po glasu jezika opet našega, učinjeno je
za doba, kad je narodna stranka bila u opoziciji.
Od onda do danas ova ne može na ništo pokaza-
ti, jer ako se što krenulo naprijed, to je hvala
radu naroda, a ne vlade i narodnjačkog oportunizma,

Oni se izgovaraju kojekakvim dobitcima ma-
terijalne naravi. Ali to nijesu nikakve narodne ste-
čevine. jer na pr. zgragienje kakve luke ili želje-
znice zagovaraće i talijanaši, da su u većini. isto
kao Hrvati, te će i oni to dobiti kao imi. Mi će-
mo priznati, da će se gosp. dr. Bulat bit zauzeo
za spljetsku željeznicu, ali da je živ dr. Bajamonti
i da je kao vogja tahjanaša » većini u kojoj se nala-
ze narodnjaci, bio bi se zauzeo i on kao i dr, Bu-
lat. Na te stečevine, kad se o narodnosti govori,
niko se ne može pozivati.

Oni se nadalje nadaju mnogo od grofa Ba-
denija. Zar još nijesmo upoznali historičnu i gla-
govitu politiku Beča? Grof Badeni to je drugo
pogoršano izdanje grofa Taaffea, u toliko u koli-
ko. je ovaj Poljak finiji i lukaviji. On je rekao, da
se ne da voditi nego da vodi, pak obećiva na sve
strane mari e monti, a ne izvršiva ništa nego o-
stavlja svakoga u očekivanju, uz to on mirno vlada.
On dakle zbilja vodi za,.. sve stranke, koje mu
vjeruju, i u isto doba otupljuje im ubod, pak ih
rastvara. On dosad nije odgovorio nadama našijeh

narodnjaka, & podario nas je evo talijanskom iko- |

 

  
 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske" u Dubrovnik1 a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, a oglasi koji se više puta

 

lom u Spljetu. Tamo Talijana nema, zato. je ta
škola dana u stranačke svrhe, Ako je iz prave-
dnosti, zašto se onda i našoj braći u Istri ne daju
škole uarodne?

Spljetski borgežani nijesu Talijani i njihova
djeca govore hrvatski. Oni će imati talijansku
školu. U Poli u predgragjima živu zgoljni Hrvati,
Njihova djeca ne znaju ni beknuti talijanski, ali
škola je scuola popolare a pošto je pohagjanje
obvezatno, to oni moraju u nju. Zašto se i tamo
ne zadovoljavaju narodnosti?

Naši narodnjaci zapustiše pitanje sjedinjenja
čekajuć ,zgodan čas“; put Zagreba ne usugjuju
se ni gledati, nego fantaziraju o kombinacijama
s Bosnom. U isto doba ne smiju ni da pisnu na
sve ono što se u Dalmaciji dogagja. Lani je gosp.
dr. Pero Čingrija pisao: Ako imamo dočekivati
ovakih iznenagjenja, zašto se onda borimo? Evo
im sada talijanske škole u Spljetu; evo im u ko-
me se stanju nalazi hrvatstvo i naš jezik:u jav-
nim uredima; evo pitanje o sjedinjenju.

Zašto se onda borite?

Jel'te da bi ovo bilo ludo pitanje? Oni se
uonće više i ne bore, nego uz brigu očinske kon-
serviraju svoj ,položaj“. I ako se kad zašto za-
uzmu, to je jedino za uništenje pravaštva, koji se
diže proti ovoj fenomenalnoj inakciji naših narod-
njaka! U tome sastoji cijela njihova' davašnja bor-
ba, a uspjesi koje na tom polju, pomoću vlade,
postizavaju jesu svekolike sadašnje toli razvikane
nStečevine“ narodne hrvatske stranke.

 

I opet: ko je izdao?

Mislimo da članci, priopćeni u našemu listu
pod gornjim naslovom koriste bistrenju našeg srp-
skog i hrvatskog spora, barem u toliko u koliko
se ovaj odhosi na Dalmaciju. Dokazi u njima iz-
pešeni ne mogu, da ne zaustave rodoljuba, zvao
se on Srbin ili Hrvat, da on malo promozga o
uzrocima, koji učiniše da se pravoslavni dio na-
šega naroda ovako stavio, da gazi sve, što mu je
juče bilo sveto.

Ovo bistrenje nalazi odjeka i u narodu. Pro-
šli put donesosmo list bivšeg prisjednika općine
Vrličke, u kome se osvjetljuje kako je postalo pra-
voslavno srpstvo u Sjevernoj Dalmaciji. Ovaj put
oglasio se je drugi prijatelj i sumišljenjak sa skraj-
njega juga. Pred nama je pismo uglednog Boke-
lja, Budvanina, koji ne želi da mu se ime iznese
na javnost, ali to u ovom slučaju ni malo ne od-
lučuje, kad će se iznijeti fakti koji su mnogo va-
žniji. Evo toga pisma :

Časni Gospodine Uredmiče |

Evo i mene iz ovoga gnijezda sokolova :
koje no je dika od Hrvata
i viteško srce od junaka

kako pjeva naš Kačić neumrli, da Vam podatcima
u pomoć pritečem za riješenje onoga pitanja, što
ga postaviste pod naslovom : Ko je izdao?

Govoriću 0 Budvi, dakle o najjužnijem kra-
ju današnje Dalmacije. Odavle je Ščepan Mitrov
Ljubiša, onaj isti, koji kad nije mogao semljaštvom,
počeo je srpstvom, da razdvaja i zavagja jedno-
krvnu braću katoličke i pravoslavne vjere,

Prije toga, kada je Ljubiša u sabor poslan,
on je po Budvi dijelio hrvatske trobojnice pra-

voslaralm obitoljima, Maogo kolika bijede Gada