* još otugjeno svome narodu, a ko nas je osvješći- vao i učio, da ljubimo svoj jezik, da vijemo milu hrvatsku trobojnicu i da se borimo za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom to bijahu pravoslavni. Grčko istočne crkve u nas nijesu se onda kitile kako sada srpskim, mego našim hrvatskim tro- bojnicama. Na Trojičin dan u velikom ophodu pravoslavne crkve nosile su se uvijek dvije hrvat- ske zastave, a megju njima državna. Uopće se na- ša zastava držala svetom i pod jedno kolo okup- ljala koli pravoslavne toli katolike. Nema nego jedno 15 godina što neki kalu- gjeri povckani od Ljubiše, koji im je otkad je iz- dao, uvijek pišivao i govorio, da se ne smiju dr- žati s katolicima, jer da im je vjera u opasnosti ; što. oni tako mauckani počeše sijati razdor i od hrvatstva i sjedinjenja otugjivati svoje stado nazivljuć se Srbima i vjeru srpskom. [Tako se ma- lo po malo pogaze stara čuvstva i uvedu novi osjećaji. ' Evo gosp. uredniče, ko je pogazio svoje sve- tinje i otkad se u Boki srpstvo usijalo. Ovo Vam | svekoliko mogu u svako doba, ako ustreba, potvr- diti mnogobrojnim našim potpisima, jer je očevid- no u Budvi bivalo. Budva, 29 Avgusta 1896 (slijedi potpis.) S naše strane pak nemamo na ovo pisamce šta da nadostavljamo, van da opet ponovimo ono su čijem smo popratili druge dokaze, koje u svo- je doba iznesosmo. Ljubiša je za svoj odmetnički rad primio zasluženu platu, ali mu je cijela Dal- macija kroz svvj sabor doviknula: Dolje nedostoj- ni! To se nije još nikomu doguvdilo. Dolje nedo- stojni ! klicahu mu onda i pravoslavni. Danas je Ljubiša postao njihov vogja njegov duh lebdi nad njima i bodri ih u samoubojnom radu. A šta da rečemo? Ništa. Jedan narod može trpjet progonstva, izdaja, razdora, mržnje, ali ko ima svoju povijest i onaku kulturu taj isčeznuti neće. Svaka sila za vremena. Promijeniće se wvla- de, pasti će sistemi, neće se ispuniti današnje že- lje naših Srha, jer Hrvat neće pod ničiju zastavu nego pod hrvatsku i mi ćemo se održati. A onda? Nadat se je da će se do tad braća osvijestiti. Pisma iz Boke. Ispod Lovćena, 1 Septembra. Sve novine, domaće i strane, ne prestaju izviješćivati o zaru- kama Viktora Emanuela sa kneginjicom Jelenom i o raznim kombinacijama. Možemo uvjeriti čitao- ce, da su opće govoreći, sva ta izvješća netačna i prećerana. Od svih novina, najbolje je izvješćen Milanski ,Corriere della Sera“, *) kojeg je ured- nik stignuo na Cetinje za prijestolonašljednika i šujim se često druži. Novine su javile njeke, da je prijestol. već otišao, a njeke da će u zadnji ponedjelnik; dočim on je još gore. Javile su i o vjenčanju gdje će bit i kad, dočim vas možemo osigurati, da se još nije ništa o tomu odredilo a i neće prije sastanka Nikole s Umbertom. Što se pak govorilo o velikom oduševljenju u Crnoj Gori, ni to pe stoji. Istina je, da je okolica knjaževa oduševljena, (pak bilo i prividno) sli nije prosti crnogorski puk. Ko ne vjeruje, moljen je, neka a- mo dogje, pak će se lako uvjeriti. Crnogorci, koji silaze u Boku, žalošću govore o prelazu Jelene na katoličanstvo. Ovemu su krivi popovi i kalu- gjeri, koji su bili vični, puku Crne Gore, prestav- ljat katolike, te ,nevjerne latine“ u pajcrnjijim bojama, kao kakova strašila Zato puk ne može, da shvati ovaj prelaz, a još manje, da to metro- polita Mitrofan Ban uzimlje na znanje bez opaske, a da kalugjeri i popovi brane, oni koji su dosad proklinjali i anatematisali i pljuvali na one, koji bi se odrekli svetog srpskog pravoslavlja! — Čla- nak ,Crvene Hrv.“ Smijemo li upitati ? koji se ba- vio ovim prelazom, amo svi pravi Ahrišćani odo- bravaju. Na nj čekamo odgovor sa srpske strane. Kotor, 2 septembra. ,Dubrovnik“ je javio, da u nedjelju dolazi ovdje parobrodom , Europa“ »njekoliko stotina talijanaca, koji idu na Cetinje s muzikom. I u ovemu je htio ,Dubr.“, da igra svoju vazdašnju ulogu. Neka mu |. *) To jo pevi.i najozbiljniji list i talijanskom narodu, | ako 0 nama nije tačno upućen, Ur. Istina je da je imao doći, k0 što je i došao par. ,Europa“ sa sto i njekoliko talijana, koji su imali i glasbu. Na ime općine koja je bila zamo- ljena da im nagje prevozne kočije, pozdravio ih je opć. prisjednik g. Meneghello. Dao im je do- brodošlicu i crnogorski konsuo g. Ramadanović. Nu naša velika Srbadija nije bila tim zadovoljna. Radi toga otigjoše na ,Europu“ gg. Pavo Kame- narović i Gjuro Vukotić, srpski zastupnici ove srpske Boke, na srpskom saboru srpske Dalmaci- je. Govori se, da su Talijane pozdravili ova dva zastupnika ,na ime dalm. sabora“ i da su govorili o njekoj boljoj budućnvsti Boke..... Mi ovo ne možemo vjerovati. Nu ipak aks je istina, želili bi znati u kome to smislu ,bolja budućnost Boke“? — Pod kim? Dični zastupnici gg. Pavo Kamena- rović i Gjuro Vukotić, koji se do danas nijesu zahvalili na quietancu austrijanske vlade — ima- du riječ. — Naši dopisi. Aleksandrija, 25 Avgusta. Netom se je vratio iz Evrope g. Ivo Cibilić, učestaše odborske sjednice našeg mladog društva i sve ide lijepo, skladno i nadobudno naprijed, da je divota. Za odsutnosti našeg tajnika, poslala je Prva Hrvatska Štedionica u Zagrebu našemu druž- tvu 50 fiorina, na čemu joj se je upravni odbor vrlo krasnim pismom zahvalio. U posljednjoj od- borskoj sjednici Slavjanske Sloge odlučilo se us- trojenje jedne čitaonice pod imenom , Cercle Sla- ve“, *) u kojoj će se okupljati svi Slaveni ovdje nastanjeni, a koji su zbiljskim načinom željni slo- ge. Tu ćemo izmjenjivati naša mnijenja o svesla- venskim političkim i kulturnim potrebam, priregji- vati ćemo zabava na koje ćemo pozivati i inorod- ne uglednije naseljenike, da nam se tako što bo- lje širi ime i ugled. Namjerava odbor osnovati je- dan odjel za zaštitu interesa siromašnijeg dijela naše naselbine, a u tomu području društvo može učiniti. zaista mnogo dobra. — Nazad nekoliko dana javio neko kroz novine, da će do skora o- glasiti jedan list ovdje na ruskom, hrvatskom, srp- skom, (htjeli su kazati ćirilskim slovima) i sloven- "skom jeziku, ali o tdmu upravi našeg društva ne bješe ništa javljeno. Dogjoše neki da izpitaju g. Iva Cibilića o tomu naumu, ali pošto je ovaj u- vjeren, da nikako sličan list ne bi mogao dostoj- no opstojati, uzkratio je osnivačem svaku moral- nu i materijalnu potporu i tako se stvar zakopala. Promislite kakav bi taj list bio, u kojemu bi su- ragjivali i Hrvati i Srbi i Rusi i Slovenci! Tako- va se šta ne da na žalost nit pomisliti a kamo li provesti. Ako kadgod utemeljimo ovdje kakav list, to će bit samo slovensko-hrvatski list, a zagova- rati će slogu izmaegju dva bratska naroda koje je- dna sudbina čeka. — Još se sveudilj Srbi drže daleko od našeg društva, a mi ih doduše i ne molimo da pristupe, a moraju se podvrgnuti stegi propisanoj u pravil- niku beziznimno za svakoga člana, jer ne mislimo bit popustljivi za ničigove lijepe oči. Ovdje ne vla- daju Zadar i Beč!!! Uz ostalo Slavjanska Sloga lijepo napreduje, svaki dan imamo novih pristupnika i odlučili smo pozvati članove na izvanrednu glavnu skupštinu koja će odlučiti, da sve ustanove predvidjene u pravilniku stupe odmah u krjepost, osobito uzaja- mno podpomaganje, za koje smo bili ustanovili da se ima provesti nakon jedne godine poslje uteme- ljenja Slavjanske Sloge i to ako se dostatno sred- stava skupi za takovu namjeru u djelo izvesti. A naše društvo neima još punih osam mjeseca živo- ta!.. Još Hrvatska ni' propala! Slavko. ume RIT Pogled po svijetu. Položaj. — Ruski car bio je u Becu sa svojom caricum. Doček je bio vanredno krasan, za- bava tekla za zabavom. Ali politički momenat is- taknuo se u zdravicam na objedu i u čestim do- *) Lijepo ! Ali pošto će Hrvati sačinjati to društvo i pošto se za Slavene zna po svemu svijetu, & za Hrvate malo ko i to naopako ne bi li bolje bilo da se Čitaonica nazove uCercle Croate“ ? Ostala braća, razumije se, dobro došli, ali što je naše neka se sna da je naše, Uredniltvo, govorima grofa Goluchovskog i Lobanova. Naš vla- dar u svojoj kratkoj ali srdačnoj zdravici istaknuo je kako u ovom posietu ,rado nazrijeva nov do- kaz prijateljstva, koje nas veže“. Premda Nikola 1I. nije dotaknuo ovaj pasus i premda se ne zna šta su Rus i Poljak kao najprvi ministri svojih vladara vijećali, ipak novine koje su jednome i dru- gome vrlo blizu uvjeravahu, da je ovaj posjet veo- ma učvrstio dobre odnošaje Austrije i Rusije oso“ bito u istočnom pitanju. No gledaj usuda! Uprav ovaj dan kad je ruski car u Beč stupio buknu u Carigradu revo+ lucija. Prava pravcata revolucija. Armeni nenadno navališe na otomansku banku, pak oše u lagum dignuti. Oni koji su to izveli, d su iz- vana i bijahu iz banke na slobodu pušteni samo da ne prižegnu svoje strahovite dinamite. Ali na to ustade muhamedansko pučanstvo i — klanje po carigradskijem ulicama još i danas traje. — Vojska se kao uvijek pokazala nemoćnom, dapače vrlo pristranom i palo je, pišu; više hiljada Arme- na. Armenski revolucijonarni komitet prijeti ako se Armeni ne zaštite, da će bombama. Postanici su na čudu sa protestima i permanentnim vijeća- njima. Ali svak je jedrioga glasa: da je ovu jabu- ku pripravila Engleska, ne Turskoj nego Rusiji na smutnju Njezina četa iskrcala se na kraj na- bijenim bajunetam i na sve prosvjede Porte, da su na tugjemu zemljištu. odgovoriše. da će uz- maknuti tek onda kad ova bude dokazala, da je- dnako štiti Armence kao i muhamedance. — : Ruski car u toliko otišao je iz Beča, psku- : prav radi Istočnih nemira nije htio pustiti kneza : Lobanova, da u Beču malo počine, nego ga je želio imati sobom u Kijevu. Ali na putu u željez- ničkom kupeju umre ovaj najprvi današnji vni državnik i diplomata u Europi. Umro je od kapi. To je veliki gubitak za Rusiju i možda za cijelu Europu, jer svi priznaju da je Lobanov bio onaj rijetki politik, koji je velika pitanja mirnim putem rješavao. Car je plakao, kad je on pred njim ispustio dušu. Svak veli, da ova smrt u današnjem polo- žaju iunogo znači, jer još se ne zna ko će biti Lobanovu nasljednik. Najviše izgleda ima grof Ka- pnist poslanik u Beču, za koga drže da će slije- jediti stopama svoga prečasnika. Š Dok se u Italiji vesele zarukama svoga pri- jestolonasljednika sa lijepom crnogorskom knjegi- njicom, čaje se da mir sa Menelikom neće biti u« glavljen, i doći će do novog rata u Abisiniji, ako Je istina, ovaj put bez utjecaja Rusije. To bi bile donijele ove zaruke. Ali rat nije samo u Afriki niti se krv proljeva jedino u Carigradu. Macedo- nija i Kreta plamte ustankom, Mala Azija se bu- ni, a dok Balkan vri, ne spavaju ni Pireneji. Q- ' svem Kube ima sada Španjolska revoluciju na Fi- lipinam. Ministar Canovas rekxo je da nikad po- ložaj nije bio ozbiliniji. I nije, ne samo za Šga- njolsku nego za čitavu Europu, koja se sama ču- di, kako se kod ovoliko iskara još nije upalila njena ogromua birutana. Domaće vijesti. Svome Učitelju. — Poznati su napadaji na onoga učeniska s kojim se Dalmacija diči i koji je priznat auktoritetom u Zagrebu i Beču, u Parizu, Rimu, Berlinu, svud gdje učenjaci rasvje- tljuju prošlost čovječanstva. Svak zna da govorimo o Buliću. koji ima tu veliku manu, da je Hrvat i da se osjeća dobrijem Hrvatom. Radi toga narvd- njačko-talijanaška klika, udružena, ori nebo i zem- ..: lju kako bi ga srušila. Njegovi učenici, videći to sve, upraviše mu ovih dana ovo otvoreno pismo : Presvijetli Gospodine! U času, kad se sa različitih strana stalo sva- kojako nasrtati na Vas i na zavod, kojemu posve- tiste cijeli Vaš mar, Vaše znanje i svu ljubav, ko- ja Vas uz omladinu veže, kad bi se htjelo učiniti Vas odgovornim za ono, što Vi nazvaste paklenim djelom, paklenskom osnovom, mi Vaši bivši uče- nici, spominjuć se dobrvčinstva, kojima nas nada- riste za našeg gjakovanja i visoko cijeneći Vaše oaješeo nastojanje oko naobrazbe i odgoja mla- deži, osjećamo potrebu da vam izrazimo našu du- boku odanost i zahvalnost, Mi imadosmo sreću da u Vama upoznamo čovjeka, koji, crpivši na bogatom vrelu nauke ne samo suho z nego i čuvstvo ljepote i dobru+ te, u mlagjahna srdca svojih učenika znade ucie-« pi i na klasičnim primjerima oivjek muževnost umjerenost, postojanost, pravednost i samoprr« gorenje: starinske kreposti, kojih std nam Vi bili, i jeste, živi uzor. potvrgjujući, Svojim izgledom da one mogu i u vijeku, gdje su toliko zaposta- vljene, pribaviti čovjeku pravedniku nvtrnji mir i zadovoljstvo, koje ljudska zloba nije kadra pomutiti. Zato Vam. naš Učitelju, neće nikada po- manikati ljubav Vaših učenika, koje naučiste cje- niti sve što je lijepo i plemenito u čovjeka, a ne. će Vas mimoići ni javno poisaaje svih dobrih i pravednih ljudi. Brižljivi zadalje mirne