* još otugjeno svome narodu, a ko nas je osvješći-

vao i učio, da ljubimo svoj jezik, da vijemo milu
hrvatsku trobojnicu i da se borimo za sjedinjenje

Dalmacije sa Hrvatskom to bijahu pravoslavni.
Grčko istočne crkve u nas nijesu se onda kitile
kako sada srpskim, mego našim hrvatskim tro-
bojnicama. Na Trojičin dan u velikom ophodu
pravoslavne crkve nosile su se uvijek dvije hrvat-
ske zastave, a megju njima državna. Uopće se na-
ša zastava držala svetom i pod jedno kolo okup-
ljala koli pravoslavne toli katolike.

Nema nego jedno 15 godina što neki kalu-
gjeri povckani od Ljubiše, koji im je otkad je iz-
dao, uvijek pišivao i govorio, da se ne smiju dr-

žati s katolicima, jer da im je vjera u opasnosti ;
što. oni tako mauckani počeše sijati razdor i

od hrvatstva i sjedinjenja otugjivati svoje stado

nazivljuć se Srbima i vjeru srpskom. [Tako se ma-
lo po malo pogaze stara čuvstva i uvedu novi

osjećaji.

' Evo gosp. uredniče, ko je pogazio svoje sve-
tinje i otkad se u Boki srpstvo usijalo. Ovo Vam |
svekoliko mogu u svako doba, ako ustreba, potvr-
diti mnogobrojnim našim potpisima, jer je očevid-

no u Budvi bivalo.
Budva, 29 Avgusta 1896
(slijedi potpis.)

S naše strane pak nemamo na ovo pisamce
šta da nadostavljamo, van da opet ponovimo ono

su čijem smo popratili druge dokaze, koje u svo-

je doba iznesosmo. Ljubiša je za svoj odmetnički

rad primio zasluženu platu, ali mu je cijela Dal-
macija kroz svvj sabor doviknula: Dolje nedostoj-

ni! To se nije još nikomu doguvdilo. Dolje nedo-
stojni ! klicahu mu onda i pravoslavni. Danas je

Ljubiša postao njihov vogja njegov duh lebdi nad
njima i bodri ih u samoubojnom radu.
A šta da rečemo? Ništa. Jedan narod može

trpjet progonstva, izdaja, razdora, mržnje, ali ko
ima svoju povijest i onaku kulturu taj isčeznuti
neće. Svaka sila za vremena. Promijeniće se wvla-
de, pasti će sistemi, neće se ispuniti današnje že-
lje naših Srha, jer Hrvat neće pod ničiju zastavu

nego pod hrvatsku i mi ćemo se održati. A onda?
Nadat se je da će se do tad braća osvijestiti.

Pisma iz Boke.

Ispod Lovćena, 1 Septembra. Sve novine,
domaće i strane, ne prestaju izviješćivati o zaru-
kama Viktora Emanuela sa kneginjicom Jelenom
i o raznim kombinacijama. Možemo uvjeriti čitao-
ce, da su opće govoreći, sva ta izvješća netačna i
prećerana. Od svih novina, najbolje je izvješćen
Milanski ,Corriere della Sera“, *) kojeg je ured-
nik stignuo na Cetinje za prijestolonašljednika i
šujim se često druži. Novine su javile njeke, da
je prijestol. već otišao, a njeke da će u zadnji
ponedjelnik; dočim on je još gore. Javile su i o
vjenčanju gdje će bit i kad, dočim vas možemo
osigurati, da se još nije ništa o tomu odredilo a
i neće prije sastanka Nikole s Umbertom. Što se
pak govorilo o velikom oduševljenju u Crnoj Gori,
ni to pe stoji. Istina je, da je okolica knjaževa
oduševljena, (pak bilo i prividno) sli nije prosti
crnogorski puk. Ko ne vjeruje, moljen je, neka a-
mo dogje, pak će se lako uvjeriti. Crnogorci, koji
silaze u Boku, žalošću govore o prelazu Jelene
na katoličanstvo. Ovemu su krivi popovi i kalu-
gjeri, koji su bili vični, puku Crne Gore, prestav-
ljat katolike, te ,nevjerne latine“ u pajcrnjijim
bojama, kao kakova strašila Zato puk ne može,
da shvati ovaj prelaz, a još manje, da to metro-
polita Mitrofan Ban uzimlje na znanje bez opaske,
a da kalugjeri i popovi brane, oni koji su dosad
proklinjali i anatematisali i pljuvali na one, koji
bi se odrekli svetog srpskog pravoslavlja! — Čla-
nak ,Crvene Hrv.“ Smijemo li upitati ? koji se ba-
vio ovim prelazom, amo svi pravi Ahrišćani odo-
bravaju. Na nj čekamo odgovor sa srpske strane.

Kotor, 2 septembra. ,Dubrovnik“ je javio,
da u nedjelju dolazi ovdje parobrodom , Europa“
»njekoliko stotina talijanaca, koji idu na Cetinje
s muzikom. I u ovemu je htio ,Dubr.“, da igra
svoju vazdašnju ulogu. Neka mu |.

 

*) To jo pevi.i najozbiljniji list i talijanskom narodu,
| ako 0 nama nije tačno upućen, Ur.

Istina je da je imao doći, k0 što je i došao
par. ,Europa“ sa sto i njekoliko talijana, koji su
imali i glasbu. Na ime općine koja je bila zamo-
ljena da im nagje prevozne kočije, pozdravio ih
je opć. prisjednik g. Meneghello. Dao im je do-
brodošlicu i crnogorski konsuo g. Ramadanović.
Nu naša velika Srbadija nije bila tim zadovoljna.
Radi toga otigjoše na ,Europu“ gg. Pavo Kame-
narović i Gjuro Vukotić, srpski zastupnici ove
srpske Boke, na srpskom saboru srpske Dalmaci-
je. Govori se, da su Talijane pozdravili ova dva
zastupnika ,na ime dalm. sabora“ i da su govorili
o njekoj boljoj budućnvsti Boke..... Mi ovo ne
možemo vjerovati. Nu ipak aks je istina, želili bi
znati u kome to smislu ,bolja budućnost Boke“?
— Pod kim? Dični zastupnici gg. Pavo Kamena-
rović i Gjuro Vukotić, koji se do danas nijesu
zahvalili na quietancu austrijanske vlade — ima-
du riječ. —

 

Naši dopisi.
Aleksandrija, 25 Avgusta.

Netom se je vratio iz Evrope g. Ivo Cibilić,
učestaše odborske sjednice našeg mladog društva
i sve ide lijepo, skladno i nadobudno naprijed, da
je divota. Za odsutnosti našeg tajnika, poslala je
Prva Hrvatska Štedionica u Zagrebu našemu druž-
tvu 50 fiorina, na čemu joj se je upravni odbor
vrlo krasnim pismom zahvalio. U posljednjoj od-
borskoj sjednici Slavjanske Sloge odlučilo se us-
trojenje jedne čitaonice pod imenom , Cercle Sla-
ve“, *) u kojoj će se okupljati svi Slaveni ovdje
nastanjeni, a koji su zbiljskim načinom željni slo-
ge. Tu ćemo izmjenjivati naša mnijenja o svesla-
venskim političkim i kulturnim potrebam, priregji-
vati ćemo zabava na koje ćemo pozivati i inorod-
ne uglednije naseljenike, da nam se tako što bo-
lje širi ime i ugled. Namjerava odbor osnovati je-
dan odjel za zaštitu interesa siromašnijeg dijela
naše naselbine, a u tomu području društvo može
učiniti. zaista mnogo dobra. — Nazad nekoliko
dana javio neko kroz novine, da će do skora o-
glasiti jedan list ovdje na ruskom, hrvatskom, srp-
skom, (htjeli su kazati ćirilskim slovima) i sloven-

"skom jeziku, ali o tdmu upravi našeg društva ne

bješe ništa javljeno. Dogjoše neki da izpitaju g.
Iva Cibilića o tomu naumu, ali pošto je ovaj u-
vjeren, da nikako sličan list ne bi mogao dostoj-
no opstojati, uzkratio je osnivačem svaku moral-
nu i materijalnu potporu i tako se stvar zakopala.
Promislite kakav bi taj list bio, u kojemu bi su-
ragjivali i Hrvati i Srbi i Rusi i Slovenci! Tako-
va se šta ne da na žalost nit pomisliti a kamo li
provesti. Ako kadgod utemeljimo ovdje kakav list,
to će bit samo slovensko-hrvatski list, a zagova-
rati će slogu izmaegju dva bratska naroda koje je-
dna sudbina čeka. —

Još se sveudilj Srbi drže daleko od našeg
društva, a mi ih doduše i ne molimo da pristupe,
a moraju se podvrgnuti stegi propisanoj u pravil-
niku beziznimno za svakoga člana, jer ne mislimo
bit popustljivi za ničigove lijepe oči. Ovdje ne vla-
daju Zadar i Beč!!!

Uz ostalo Slavjanska Sloga lijepo napreduje,
svaki dan imamo novih pristupnika i odlučili smo
pozvati članove na izvanrednu glavnu skupštinu
koja će odlučiti, da sve ustanove predvidjene u
pravilniku stupe odmah u krjepost, osobito uzaja-
mno podpomaganje, za koje smo bili ustanovili da
se ima provesti nakon jedne godine poslje uteme-
ljenja Slavjanske Sloge i to ako se dostatno sred-
stava skupi za takovu namjeru u djelo izvesti. A
naše društvo neima još punih osam mjeseca živo-
ta!.. Još Hrvatska ni' propala!

Slavko.
ume RIT
Pogled po svijetu.
Položaj. — Ruski car bio je u Becu sa

svojom caricum. Doček je bio vanredno krasan, za-
bava tekla za zabavom. Ali politički momenat is-
taknuo se u zdravicam na objedu i u čestim do-

 

*) Lijepo ! Ali pošto će Hrvati sačinjati to društvo i pošto
se za Slavene zna po svemu svijetu, & za Hrvate malo ko

i to naopako ne bi li bolje bilo da se Čitaonica nazove
uCercle Croate“ ? Ostala braća, razumije se, dobro došli,
ali što je naše neka se sna da je naše, Uredniltvo,

govorima grofa Goluchovskog i Lobanova. Naš vla-
dar u svojoj kratkoj ali srdačnoj zdravici istaknuo
je kako u ovom posietu ,rado nazrijeva nov do-
kaz prijateljstva, koje nas veže“. Premda Nikola
1I. nije dotaknuo ovaj pasus i premda se ne zna
šta su Rus i Poljak kao najprvi ministri svojih
vladara vijećali, ipak novine koje su jednome i dru-
gome vrlo blizu uvjeravahu, da je ovaj posjet veo-
ma učvrstio dobre odnošaje Austrije i Rusije oso“
bito u istočnom pitanju.

No gledaj usuda! Uprav ovaj dan kad je
ruski car u Beč stupio buknu u Carigradu revo+
lucija. Prava pravcata revolucija. Armeni nenadno
navališe na otomansku banku, pak oše u
lagum dignuti. Oni koji su to izveli, d su iz-
vana i bijahu iz banke na slobodu pušteni samo
da ne prižegnu svoje strahovite dinamite. Ali na
to ustade muhamedansko pučanstvo i — klanje
po carigradskijem ulicama još i danas traje. —
Vojska se kao uvijek pokazala nemoćnom, dapače
vrlo pristranom i palo je, pišu; više hiljada Arme-
na. Armenski revolucijonarni komitet prijeti ako
se Armeni ne zaštite, da će bombama. Postanici
su na čudu sa protestima i permanentnim vijeća-
njima. Ali svak je jedrioga glasa: da je ovu jabu-
ku pripravila Engleska, ne Turskoj nego Rusiji
na smutnju Njezina četa iskrcala se na kraj na-
bijenim bajunetam i na sve prosvjede Porte,
da su na tugjemu zemljištu. odgovoriše. da će uz-
maknuti tek onda kad ova bude dokazala, da je-
dnako štiti Armence kao i muhamedance. — :

Ruski car u toliko otišao je iz Beča, psku- :

prav radi Istočnih nemira nije htio pustiti kneza :
Lobanova, da u Beču malo počine, nego ga je
želio imati sobom u Kijevu. Ali na putu u željez-
ničkom kupeju umre ovaj najprvi današnji vni
državnik i diplomata u Europi. Umro je od kapi.
To je veliki gubitak za Rusiju i možda za cijelu
Europu, jer svi priznaju da je Lobanov bio onaj
rijetki politik, koji je velika pitanja mirnim putem
rješavao. Car je plakao, kad je on pred njim ispustio
dušu. Svak veli, da ova smrt u današnjem polo-
žaju iunogo znači, jer još se ne zna ko će biti
Lobanovu nasljednik. Najviše izgleda ima grof Ka-
pnist poslanik u Beču, za koga drže da će slije-
jediti stopama svoga prečasnika.
Š Dok se u Italiji vesele zarukama svoga pri-
jestolonasljednika sa lijepom crnogorskom knjegi-
njicom, čaje se da mir sa Menelikom neće biti u«
glavljen, i doći će do novog rata u Abisiniji, ako
Je istina, ovaj put bez utjecaja Rusije. To bi bile
donijele ove zaruke. Ali rat nije samo u Afriki
niti se krv proljeva jedino u Carigradu. Macedo-
nija i Kreta plamte ustankom, Mala Azija se bu-
ni, a dok Balkan vri, ne spavaju ni Pireneji. Q- '
svem Kube ima sada Španjolska revoluciju na Fi-
lipinam. Ministar Canovas rekxo je da nikad po-
ložaj nije bio ozbiliniji. I nije, ne samo za Šga-
njolsku nego za čitavu Europu, koja se sama ču-
di, kako se kod ovoliko iskara još nije upalila
njena ogromua birutana.

Domaće vijesti.

Svome Učitelju. — Poznati su napadaji
na onoga učeniska s kojim se Dalmacija diči i
koji je priznat auktoritetom u Zagrebu i Beču, u
Parizu, Rimu, Berlinu, svud gdje učenjaci rasvje-
tljuju prošlost čovječanstva. Svak zna da govorimo
o Buliću. koji ima tu veliku manu, da je Hrvat i
da se osjeća dobrijem Hrvatom. Radi toga narvd-
njačko-talijanaška klika, udružena, ori nebo i zem- ..:
lju kako bi ga srušila. Njegovi učenici, videći to
sve, upraviše mu ovih dana ovo otvoreno pismo :

Presvijetli Gospodine!

U času, kad se sa različitih strana stalo sva-
kojako nasrtati na Vas i na zavod, kojemu posve-
tiste cijeli Vaš mar, Vaše znanje i svu ljubav, ko-
ja Vas uz omladinu veže, kad bi se htjelo učiniti
Vas odgovornim za ono, što Vi nazvaste paklenim
djelom, paklenskom osnovom, mi Vaši bivši uče-
nici, spominjuć se dobrvčinstva, kojima nas nada-
riste za našeg gjakovanja i visoko cijeneći Vaše
oaješeo nastojanje oko naobrazbe i odgoja mla-
deži, osjećamo potrebu da vam izrazimo našu du-
boku odanost i zahvalnost,

Mi imadosmo sreću da u Vama upoznamo

čovjeka, koji, crpivši na bogatom vrelu nauke ne
samo suho z nego i čuvstvo ljepote i dobru+
te, u mlagjahna srdca svojih učenika znade ucie-«

pi i na klasičnim primjerima oivjek muževnost
umjerenost, postojanost, pravednost i samoprr«
gorenje: starinske kreposti, kojih std nam Vi bili,
i jeste, živi uzor. potvrgjujući, Svojim izgledom
da one mogu i u vijeku, gdje su toliko zaposta-
vljene, pribaviti čovjeku pravedniku nvtrnji mir i
zadovoljstvo, koje ljudska zloba nije kadra pomutiti.

Zato Vam. naš Učitelju, neće nikada po-
manikati ljubav Vaših učenika, koje naučiste cje-
niti sve što je lijepo i plemenito u čovjeka, a ne.
će Vas mimoići ni javno poisaaje svih dobrih i

pravednih ljudi. Brižljivi zadalje mirne