List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništeu lista: pa godinu flor. 3 z i g o oz. 4:50. i noštarski metkeri :235; sa Dudrovnik (oči godinu Bor. 6, na 90 godine doz. 3:50; sa inosems#vo Pp i kad lata J tisksju po pogodbi. ojedini broj stoji 10 nov& Ko ne vrati list o EN NN S Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, je predbrojen i sa dojasto polugodište. Novi položaj u Austriji. Ovijeh dana obavili su se pokrajinski sabor- ski izbori u nekoliko pokrajina Cislajtanije, pak je njihov rezultat iznenadio sve one, te radi kojega god uzroka ne mogahu da pobliže motre nutarnji politički proces. koji se razvija u austrijskim nje- mačkim predjelima — otkad se je raspala velika njemačka liberalna stranka. Sada se lijepo vidi, kako se na njezinom tru- ležu razviše ništa manje nego četiri nove njemač- ke stranke: njemački liberalei ili ti oni koji o- stadoše vijerni i programu i politici stranke; mje- mački naprednjaci (Fortschrittlichen) koji su vi- jerni doduše programu, ali ne politici pokojne ljevice, pak mješte njezina oportunizma hoće da tjeraju jaču odlučnost koli u slobodoumnim toli u njemačko-narodnim pitanjima; njem. narodnjaci (Deutsch-Nationalen) kojih je doduše i prije bilo, ali im se broj sada pomnožio, a stranka malo evo- lucijonirala u pogledu liberalnih načela, dočim u narodnom smislu postadoše još gori pan-germani nego što su do sada bili, tako da se glasoviti Schii- nerer opet usugjuje stavljati na čelo ovome po- kretu i napokon : njem. puška stranku (Deutsche Volkspartei). Ona stupa na javnost potpuno nova. Osvim ovih još imaju Nijemci konservativci, ili kako ih zovu katolici, koje predvodi Hohen- wart i sve ove frakcije okušale su svoju sreću u različitim pokrajinama, u kojim se obnavljahu sabori. Rezultat je ovaj. Konservativci sadržali su manje više svoja stara mjesta. Nekvuliko su ih doduše iz- gubili, ali to neće odlučno uplivati na njihov po- ložaj. Od ostalih pak grupa njemačka pučka stran- ka slavi nevigjeni uspjeh. Može se kazati, da gdje se ona pokazala, tu je porazila sve svoje protiv- nike, Liberalci jedva sačuvaše toliko mandata, ko- liko im je dosta, da se ljudi sjećaju njihova ime- na. Naprednjaci nijesu bili mnogo bolje sreće. Po- raženi i protjerani iz vanjskih općina, utekoše u gradove i megju veliki posjed, pa i tamo ih je pučka stranka znala s uspjehom progoniti. Ne samo oni nego + isti klerikalci moradoše da joj, na lijepe ili na grube, otpuste nekoliko svojijeh mjesta. I tako ova stranka za koju se lani još ni- je ni znalo, dolazi evo jača od ostalih u austrijske sabore s njemačkom većinom, A kako su brzo i opći izbori za Car. Vijeće, pa kako je posve na- ravno i predvidljivo, da ono što se je sada dogo- dilo, ponoviće se do brzo, možda u još jačoj sna- zi — to nije nikakvo čudo, što politički krugovi u Cizlajtaniji, ma kojoj narodnosti oni pripadali gledaju ovo novo nedonošće tu pučku stranku, koja će u novome parlamentu da igra jednu od prvih uloga. I zato se sad svak pita ili tumaći : što je to njemačka pučka stranka. I mi bismo se usudili kazati svoje mnijenje, Pučka stranka ima u sebi više oznaka, Ona je njemačko narodna, jer joj je nijemstvo jedna od nejglavnijih podloga, Ali Nijemci su i naprednjaci. Razlika je u tom što se ovi sastoje i iz židova, koje pučka stranka ne smatra pravim Nijemcima nego tugjom rasom, koja rastvara zdravo njemač- ko tijelo. U tome su pogledu ovi pučani, kako se vidi, u isto doba i antisemiti. pak kod Luegero- vih pristaša nalaze velike simpatije. Pučka stran- ka još je i katolička, ali isto tako ,katoličkiju“ od konservativaca kao što je ,njemačkija“ od li- beralaca i naprednjaka. Ona:je u tome više, ka- ko oni kažu, christlich-social, A osvem svega to- ga ona je još i liberalna! Kako to? Lijepo, kad se veliki dio njezinih ljudi rekrutira upravo iz ovih elemenata, koji su do juče vodili glavnu riječ u pokrajinskom liberalizmu. I zbilja, ako sravmimo imena novih narodnih zastupnika sa onim, koji su birani godine 1890, naći ćemo da su velikom većinom isti ljudi, s razlikom da su sada izabrani kao njem. pučka stranka, dok onda bijahu liberal- ci! Čini se čudno, pa ipak je istinito. A narodna naša poslovica govori, da vuk dlaku mnijenja ali ćud nikada. Iz sve ove mješavine ima da se još kroz ovu godinu razvije i kristalizira potpuna po- litička stranka, u kojoj će njemački antisemitizam biti prvo i najglavnije načelo. Prama Slavenima oni će biti onako kao i svi Nijemci, i ako nam gdjekad što popuste, to će biti jedino zato, da im pomogaemo slomiti liberalce i naprednjake, koje oni drže pogibeljnim pravome mnjemačlome napretku. Tako su radili i antisemiti u Beču. Sve što je novo nekako zanima, pak i pučka stranka, koja je kod austrijskih.Nijemaca postala u modi. Ona ima uvjeta da se održi i ukorijeni u narodu, a njezina sposobnost ovisiće o sposobnosti njezi- nijeh vogja. Ali jedno stoji, a to je, da pučka stran- ka u narodnom pogledu nama je možda još po- gibeljnija nego li je bila njemačka ljevica. Skraj- nji Nijemci -— kojim smo mi još uvijek barbari — misljeli su, da se stara ljevica odviše zanima pro- tu-katoličanstvom, a gapušta Nijemstvo. Ovo je uzruk koji je ljevicu uništio, a pučku stranku po- dignuo i tim je za nas — sve rečeno. Inače, što se drugijeh narodnosti tiče, osta- će od prilike na starome i glede stranaka i glede grupa. Ali ova nova stranka, ako se održi kako je počela, a čini se da će i poskočiti, ona bi mo- gla nahrupiti u Reichsrath sa kakovih 50-60 za- stupnika, koji su kadri, da stvore unutra u Cizlaj- taniji drugi položaj, sasvim nov i nepoznat. Jedna lekcija. Onomadne je bilo govora, kako je nekakav brat Srbin u jednom moskovskom listu pukriom- čario jedan svoj članak proti mladim našim aka- demičarima, koji su kao tamburaški zbor išli u Ru- siju na novgorodsku izložbu. Tu im se po srpsko- me običaju reklo, da su oni one pjesme Srbima — ukrali, premda su naši gjaci izjavili, da na svo- me repertoaru nemaju niti jednoga srpskoga kom- pozitora. Iza njih je došlo u Nižaji Novgorod nekakvo srpsko pjevačko društvo iz Beograda, koje je u svoj program — kako pišu ,Obzoru“ — metnulo i srpske pjesme iz Bosne (!) i srpske pjesme iz Dalmacije (!!). Te pjesme onako nazvane imale su da Ruse tendecijozno pouče, da u Bosni i u Dal- maciji žive srpski narod. Bili bi oni stavili i srp- ske pjesme iz Hrvatske, ali su se bojali, jer Rusi — i ako se odlikuju fenomenalnim neznanjem gle- de svega što se nas tiče — tu bi se opet mogli lako prevari domislit, Srpska Dalmacija i srpska Bosna mogu se lašnje iosinuirati, jer nose druga imena. lata i oglasi u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku & 9 u kuću, a sa Austro-Ugarsku, | ialji iz, mw u deja = Za oglase, sahvale i ost. plaća se 10 nova. po retku, a oglasi koji se više pula Istri, kako svi znamo, ova divna pjesma jest skroz hrvatska. I oni su imali toliko bezobrazluka, da su je jednim potezom pera posrbili, pak je braći Rusima kao svoju prikazivali! Gospoda Srbi kako se vidi imaju vrlo dobar umjetnički ukus, pak su kod nas izabirali što je bolje. Tako i u književnosti u kojaj im se svidje- še Preradović, Šenoa, Gundulić i Mažuranić. Mi im ne zamjeramo, jer to je pitanje morala, Braća Rusi pak nijesu ih upozorili na što je tugje, prvo jer nijesu ni sami znali, & o i kad bi znali ne bi, jer to je pitanje vjere. Ali ni njih nijesu u Nižnjem Novgorodu oduševljeno pričeka- li. ,Nižegorodski listok“ veli, da'+su mnogi pošli iz Rusije nezadovoljni, jer su njihove koncerte slabo posjećivali. ,Ali šta ćemo ! Ići na koncerat samo za to, što su koncertanti Slaveni, mi se ni- jesmo naučili, pak se nećemo nikad ni naučiti.“ Ovo drugijem riječima veli, da nijesu umjetnici. Tako su Srbi usprkos njihovu šovinizmu dv- živjeli u Nižiem Novgorodu veliki poraz. A to je i naravno bilo. Oni nijesu mugli, da hrvatske pje- sme u malo dana dobro nauče, biva, nijesu se u- mjeli lijepo okititi tugjijem perjem. S narodno- političkog vida njih će Rusi još za dugo vremena pretpostavljati nama, jer su bliži njihovoj sferi akcije i jer su pravoslavni. Ali i mi i Srbi biće- mo Rusima uvijek sitnice, koje ovi neće razumje- ti, u svojoj veličini i u svojim težnjama, Preveć smo maleni. Mi tome nijesmo ni malo krivi. Ali i ako smo maleni, izdajnik je svaki onaj, koji radi: toga hoće da mete i plete nekakve kombinacije. koje su pomrsile i ono malo pojma o nama, po kome nas mogu poznati u Europi. U tome pogledu Sr- bi dobro rade, kada hoće da ostanu Srbi i ništa drugo. U njima imamo izgled i dobru lekciju, da ne valja lećet po zraku, nego se držat zemlje i svoga i branit ono što imaš, jer i ako je malašno, naše je, pak je zato slatko. Naši ljudi nijesu nikada isticali svoje Hrvat- stvo u tugjemu svijetu, već su se uvijek zvali Sla- venima. Za to nas ni sami Slaveni dobro ne poz- naju. Srbi naprotiv zvahu srpskim i svoje i naše, pa zato nijesu prestali biti Slaveni. Njih u Rusiji poznaju kao Srbe i vjeruju i njihovijem istinama i njihovijem lažima. No i to sve nuzgredno, jer kako smo hiljadu puta rekli, Rusi se ne osjećaju Slavenim. Oni su Rusi i to samo pravoslavni Rusi. Ovo bi moglo hrvatske rodoljube, koji u Eu- ropi imaju sveza i prijateljstva, uputiti kako imaju da postupaju, ako hoćemo, da nas svijet upozna za ono što smo. A što se pak tiče Srba i njiho- vijeh svojatanja, oui su se na to već maučili. U nama stoji, da im već jednom na svoj liniji dovi- knemo: prste k sebi! To će biti onda kad svi budemo zbilja osjećali hrvatski, a ne kao sada, dok se jedni za hrvatstvo bore, drugi šaraju u srpstvo-hrvatstvu i u kojekakvim sanjarijama, ko- je su na štetu naše narodne sadašnjosti i budućnosti. Konavoski vez na učiteljskoj skupštini. U prošlome broju ,C. H.“ mi smo nešto ma» lo napisali o školskoj učiteljskoj skupštini, koja se Ni te srpske pjesme nijesu bile srpske, Me- | otvorila u Dubrovniku dne 99. a svršila dne 26. gju nje metnuše zgoljne hrvatske napjeve kao | prošloga mjeseca. Ali ćutimo dušnost da se na nja Majka Maru i Vrbniče nad morem. Vrbnik je u ' malo opširnije obazremo, jer bilja saslužuje.