Vrlina hašijeh tnladijeh učitelja | učiteljica, pa i njihovo ponašanje u'promatranju raznijeh pe- dagogiškijeh pitanja i predloga mogla je dati sva- komu u oko, kako i vještipa nadzornika g. Devi- ća, koji je vodio r wu. — No svak ko se ba- vi pedagogijom traži da'se izvede iz ove znanosti štogod praktična za narod, bilo glede na- uka, bilo glede odgoja. ženska preparandija može se ovaj put dičit, da je zbilja shvatila ono što od nje naš narod (očekiva. U dvorani Prepa- randije gdje se sastala skupština, sav Dubrovnik divio se ovaj ete irimo izloženih konavoskijeh rukvtvorina, koja sastoji od 284 u- zorka, sakupljenijeh u Konavlima od vrijedne uči- teljice na Grudi gospogjice Nike Balarin. Ko je vidio ovu zbirku ostao je do duše začugjen, raz- mišljajuć da je rečena gospogjica, revna svegi u ispunjanju svoje školske dužuosti, bila kadra kroz samih sedam mjeseca, sakupit i izradit sadašnje, a iznaći i sačuvat starinske rukotvorine, pa dati strukovnjacima zgodu, da obogate hrvatski riječ- nik riječima i nazivima, koji se do sada ne nalaze u našemu riječniku: ona bo je nad svakim pred- metom do najmanje njegove čestice njegovo ime i naziv točno zabilježila. Narodna je rukotvorina razporegjena na ple- tenje, švenje i vezenje u bijelo; tkanje i na veze- nje u šarama, što je najviše zastupano, jer ga konavoke najviše rade. Vez na šarama dijeli se na starinski i oni što sad vezu. Vez starinski ima 50 godina da se već ne veze; možda još dvije tri stare konavoke znadu ga vesti. Zato konavoske učiteljice dosta su pretrpjele dokle su mu način rado iznašle. U ve- zu na postavu ističu se nadasve boje crvene, mo- dre i zelene, a u starinskome vezu i crne sa zlat- nim žicam, i taj vez zove se zglafnica. Tako ve- zenje služi nadasve za ukit košulje, na kojoj se tako kite prsi i rukavi; pak za pasa i dno pre- gače. Jačermicu crne boje, koju nose konavoke, vezu zlatom dubrovački terzije. Svakomu je za čudo kako bez ikakva pod očima narisa, konavoke znadu izvesti na postavu sa svilom takih nakita, u tolikim raznim oblicim. Kažu da svaka konavoka mora da nauči vezenje, i to na paši, jer treba da sve pripravi što joj služi za ures svoga odijela. A sad evo popisa svijeh sakupljenijeh pred- meta, uzoraka i t. d. izloženijeh u dvoranici ove C. K. Preparandije : 1. Otvoreni ogrovi 11 uzoraka. — 2. Zatvo- reni ogrovi 8 uzoraka. — 3. Otvorene ošve a 18 uzoraka. — 4. Otvorene ošve 4 19 uzoraka. — 5. Zatvorene ošve a 15 uzoraka. — 6. Zatvorene ošve 4 15 uzoraka. — 7. Rukavi otvoreni 16 u- zoraka. — 8. Rukavi zatvoreni 16 uzoraka. — 9. Otvorenijeh raznijeh vezova od I. a do 19 a 19 uzoraka. — 10. Zatvorenijeh raznijeh vezova od I. 6 do 11 4 11 uzoraka, — 11. Starinskijeh ve- PODLISTAK Jedan incognito. — Mnogo našijeh gra- gjana vidjelo je zanago prošle sedmice, svako ju- tro dva mrnara kako puniiem košom svake hrane suhe i zelene idu put Gruža, a s njima treći, ne- što poput dispensijera, čovjek od kakovih 45 go- dina. Na Pilama uzeli bi kočiju. Dva mrnara sje- la bi s košićima unutra, dok onaj treći uzišao bi do kočijaša, pa tako put Gruža. Onaj vdispossijet", koji je svaki dan dola- zio u grad u kupovinu bio je glavom Njeg. c. i kr, Visost nadvojvoda Ljudevit Salvator brat Fer- dinanda Salvatora velikoga vojvode Toskanskoga, u koga je naš učeni Dubrovčanin gosp. Vlaho Bogdan uzgojiteljem djeće. Nadvojvoda Liudevit Salvator došao je u Gruž svojim jahtom Nixe, kako se po gornjemu vi- di, u trožem incognitu. Om vrlo voli ovakova putovanja, u kojim može da se riješi onih nekih abžira, što mu ih nalaže njegov visoki ze Lački kapetan u Gružu, kako nam pripovijedaju, došao je bio na jahta, da se stavi na raspolože- nje, jec čuo (da je na njemu nadvojvoda. Namjeri se uprav na nj, koji se nešto bavio s mrnarima, obučen skoro ko i oni. — ,Ko je kapetan?“ — ,Ja sam!* < ,Čuo sam da na brodu ima jedna visoka ličnost?“ — ,Nema nikakva; ovdje smo svi e“ , ga koji nam jamči pouzdana osoba, Peri visokog gosta, kog su ite dubrovačke . okolice tako začarale. da se nje nikako nije umio odijeliti. Ljudevit Salva- tor nije samo kapetan i tourista, već je i pisac. zova | rukavi na 4 kartona 0 totalka. +e 12. Ša«: dašnijih vezova u maravi od svile 8 para. — 13. Starinskijeh vezova u naravi 3 para. — 14 Sadaš- nijeh rukava u naravi 6 para. — 15. Starinskijeh rukava u naravi % para. — 16. Raznijeh naruka- va 11 para. — 17. Ćesica ili mjehir za duhan 1 komad. — 18. Zaglavci ili krajevi od pasa 3 ko- mada. — 19. Gajtani, špag i rasporak 2 komada. — 20. Kapica konavoska i rukavice 2 komada. — Q1. Pačetvorina za pas 1 komad. — 22. Raz- ne kurdjelice (od svile 3 a od vunice 7 kom.) 10 komada. — 23. Muški ogrov, uzice i oplet 5 ko- mada. — 24. Torbice 3 komada. — 25. Tkanica ili pas 1 komad. — 26. Pregljače (zimska i ljet- na) 2 komada. — 27. Bječava 3 para. -— 28. Ma- rama za hondelj 1 komad. — 29. Pokrivača za hondelj 1 komad — 30. Ubručić bijeli naveze- ni 1 komad. — 31, Koretac 1 komad — $2. Mo- drina 1 komad. — 33. Hondelj 1 komad, (nali- kuje u formi frigiskoj kapi, ili ptici i sasta- vljenje od bijeloga postava i nosi na spredojoj strani krunicu sastojeću od zaklenijeh iglica a kad od iglica pozlaćene korine. Nad hondelj sta- vljaju se pokrivači sa krajima u bijelo vezaniro. Sva- ka žena udata morala ga je nositi. Sada je smet- nut, i zamijenjen sa crvenom kapicom bijelim naš- trapanim ubručićem pokrivenom. Nose je i udate i djevojke). — 34. Uzorci veziva u bijelo, na kar- tunu 14 uzoraka. — 35. Lutka obućena u cijelini u narodnom Konavoskom ženskom odijelu (visoka 9 em.). — 36. Različita roba po čemu se veze 9 komada. — 37. Sredstva vezenja (na kartunu) 28 komada. — 38. Stativo ili stan u cijelini 1 komad Po ovome popisu vidi se kakva truda mora- la je pretrpjet gji.ca Balarin dokle je sve opisane predmete prekupila i tako tačno izložila. Nu tre- ba da ovdje dodajemo, ono što ona sama svjedo- či, da joj je bio svom silom na ruku prečasni de- kan Crnica, koji joj je podao svoju moralnu i nov- čanu pripomoć, tako da jednoglasno sakupljena skupština, njemu je brzojavom zahvalila. Isto pak razlog zahtijeva da spomenemo i gji.cu Katu Hoz- man učiteljicu na Pločicam, koja netom postane u Konavlima učiteljicom stane se bavit o predme- tu, i već prošlih godina na konferencijam dokaza u poslu svoju vještinu. Zanimivo je pak, da po odluci skupštine megju tučne radnje uvesti će se u školu i obučavanje narodnih konavoskih ruko- tvorina, po osnovi izvedenoj od same gospogi. la- larin. — Uz prilog viteza g. Vice Buzolića vele- zaslužnog ravnatelja Preparandije zahvalan sav Du- brovnik pristaje. da Vlada kupi sve gori označene predmete, konavoskijeh rukotvorina, te da ih sa- čuva u cvu Preparandiju, a neće se pokajat, jer ovakog umjetničkog narodnog veziva ne može, mi- slimo, ukazat nijedan narod na svijetu. Sve što se radi u duhu našega hrvatskog naroda sve nas ushitom zanima. Radujemo se dakle na novoj stečevini i harni ostajemo dičnoj Gazdzana =a Ra OR) ISS _.RJ SS NJ Dl de II. SR SO) On je mnogo proputovao i mnogo toga zabilježio u knjigama kojih nema na prodaju, ali imaju ve- liku književnu vrijednost. U predzadnjem svesku Nuova Antologia donosi čuveni Paolo Mantegazza o njemu nekoliko simpatičnih i vrlo laskavih crti- ca, Nadvojvoda je imao prije drugu Nire, krasuu veliku jahte, koju mu je s nepažojom raz- bio kapetan, na obalam sjeverne Afrike. Jedva se spasiše, ali je propala velika kolekcija prirodnina i umjetnina. sabrana po svemu svijetu, od neprv- cijenjive vrijednosti. Nadvojvoda je sam opisao ovaj brodolom i Mantegazza veli da u tom opisu ima stranica, koje su pravo remek-djelo sti- la i pojezije. Propalu Nire zamijenila je ona što smo je vidjeli u Gružu, malo manja, na kojoj ne- ma više stranog kapetana, buduć je sam svijetli vla- snik uzeo u svoje ruke upravu broda. Na veliku položaju, pametan, a po ocu i ro- du bogat, Ljudevit Salvatur mogao je da se popne veoma visoko, Nu on je ostao čednim pukovni- kom, službu koju nosi samo u naslovu, radostan da se može bacit svom svojom silom velike ma- šte u čarnu bajuu prirodu cijeloga svijeta, koji svojom Nice krstari, diveć se svemu što je pleme- pito i lijepo. Inače stanuje na Balearskom otoku (Majorci) u Spanji, gdje je na svome velikome i- manju u isto doba i valjan gospodar i milosrdan dobročinac i ljubiteli narodnoga blaga. On je sa- kupio i izdao silu španjolskih narodnih pjesmica, koje je ocijenio kao duboki poznavaoc literature i jezika, Dubrovnik mu je osobito omilio, napose Tr- steno i unaj glasoviti park dubrovačkog vlastelina gosp. Vita conte Gozže. Stupiv unj prvi put, bu- upravi zavoda, koja ovako lijepo 2na odgajat sv0+ je učenice. Dubrovnik, 26 Oktobra. U nas je amo svakoga Hrvata bolno nadila vijest o umirovljenju ravnatelja dje gimnazije preč. pragospodina prof. Frana Bulića. Ima već više godina, da su se proti Buliće vu položaju kopali lagumi sa dvije protivne ne. Autonomaši, naosob spljetski, kivni na o hrvatskoga sina, koji je kao učeujak pronosio sebi i svome narodu izvan granica domovine ma- še, nijesu požalili srestva javne i tajne denuncije, eda njegovu ugledu naškode, Dosta je uzeti u ru- ke njihov organ kroz ovo zadnje 8 godina. Jer je Bulić bio Hrvat i učenjak, dika. zavoda i ponos mladeži, koja ga je štovala i ljubila kao malo ko- ga, kako to pokazaše zahvalne adrese, što. mu. ih ovih dana upraviše. Kad se iz spljetske gimnazije istjerao talijanski jezik kao nepravedno name- tuut, autonomaši pokušahu sve sile, eda/ bi se pokazalo, da hrvatski jezik, jezik puka i po- krajine, ne odgovara svojoj svrsi. Uzaludan trud, jer je hrvatski jezik imao svoju kultu- ru i književnost, jer je narod ljubio, blago svo+ je i jer je na čelu velike spljetske gimnazije, prve u Dalmaciji, stajao jedan Bulić — jedini čo- vjek koga danas Dalmacija ima kao učenjaka, či- ji se glas sluša i štuje u mudrijem krugovima na- predne Europe. Trebalo je dakle promijeniti taktiku. S druge strane pak, Bulić, ako je i bio ce. k. Ravnatelj i kao takav državni činovnik, bio je opet Hrvat i to dobar Hrvat. Opredijeljen za na- sljednika Miha Pavlinovića, on je stupio na poli- tičko polje kao narodni zastupnik. Ali njegova či- sta narodna duša, njegov žarki i nesebični patri- jotizam nije mogao gledati njeke pojave, koje sh i njegovom neumrlom prešastniku ogorčile zadnje godine života. Frano Bulić, čvrsta klisura poštenja i uvjerenja, ljubio je narodna prava iz srca ne iz špekulacije ; biv je Hrvat jer ga je hrvatska majka rodila i takovim se osjećao otkad je misliti počeo, a nije to postao za inad pok. Antunu Bajamontu.. OQa je uvidio da šaranje, oportunizam i wlagivanje našijem neprijateljima, neće pomoći našoj buduć- nosti, -da se narod ne hrani crvljivim mrvicama nego svojim pravima — i on je pokušao, i u Za- dru i u Beču, da svojom mudrom glavom ispravi,: što se je iskrivilo. Nije uspio, što nije njegova krivica, ali je zato popio mnogu gorku čašu, koiti je rastužila njegovo plemenito srce, i odviše dobili i nježno, a da to sve hladno podnese. Bulić se jd onda povukao sa političkoga polja, baveći se je- dino svojom znanosti i svojom školom. no svoga uvjerenja promijenio nije. On je ostao onaj isti stari Bulić, koji bi, upitao, bezobzirno kazao svo- je nazore, ni malo laskave za politiku onih, te su jedini krivi današnjemu stanju, u općini u kojoj se de od gostoljubivog i skladnog domaćina vekahi prepoznat, pak je nekoliko dana ranim jutrom ta- mo dolazio, a kasnom večeri odlazio. Zalazio je \i narod, proučavajuć uredbe, nošnju, radnju, običaj snimao je najkrasnije predjele u okolici, a is ss+ : moga parka islikao je mnogo dražešnih krajeva. Nije dao da se za nj pravi u ičem ikakva iznim- ka, ni u selu, kamo je zalazio, ni u kući gospi, Gozze, čiji je stol počasti, Toliko ga je zanio 0- naj krasni krai, da je, kako čujemo, upitao nje- gova vlasnika bi li ga prodao. Ali poznata je lju- bomornost kojom gosp. Gozze čuva onu dragoci- . jenost. On je otišao s Trstenoga uvjeravajuć, da_ je u onom kraju sproveo vrlo ugodne časove svo- ga života, kojih će se uvijek sjećati, a po svoj prilici novim dolascima i osvježiti. Gosp. Nadvojvoda odiielio se od Dubrovnika noseći sobom najbolje uspomene koli vašijeh kra- jeva, toli našega puka, koji, premda je na više miesta znao ko je on, ipak je štovao njegovu že- lju, pak mu nije dosagjivao neskladnom radozna- lošću, koja se gdjegod u ovim prilikama neugoduo okusi. To pažljivome oku visokog gosta nije izbje- glo, pa ga se ova okulnost najugodnije dojmila. Ljudevit Salvator pošao je iz Gruža s jabtoln i dalje put juga, a mi smo htjeli da budemo 8. kretni, puk da iznesemo ovaj posjet i utisak što je na visokog ,kapetana i d činio Dubrovnik, za dokaz prirodnijeh ih naš kraj uživa, koje su toliko naslagi a čovjeka fina ukusa, koji mora da se razumije, kad je obišao i opisao sve najljepše krajeve cije- loga svijeta. ERO IE=Aa.