plaviše i tu ih pokopaše, Dubrovčani obavlješteni , kola ima tw žemlji na više mjesta! više halks, ali o pjihovome mučeništvu i smrti nakon 50 godina, sakupiše njihove kosti pobožno ih sahraniše u poseb- noj crkvici. Pošto se u vrijeme trešnje crkvica sruši, ostanci njihovi budu preneseni u stolnu crkvu, časte se u moćniku u kovčegu od nas gore opi- sanu. Ovo je baš pravi spomenik negdašnjeg tir- janstva srpskih vladara. Ali ima još i drugi, koji kako rekosmo svje- doči po svoj prilici nešto drugo i to je baš tako prozvani Urošev križ koji , Dubrovnik“ ima smijon- stva umetnut u svoj pogrdni članak. U moćniku bijelijeh fratara štuje se ti križ. Sastavljen je od srebra, a u njemu su zakovana tri komadića drveta Sv. Križa. Nosi napis ćiril- skim slovima, koji kaže da ga je dao sastaviti Stjepan Uroš Nemanjić, uz pripomoć Patrijarhe Grgura II. za crkvu sv. apostola Petra i Pavla. U istomu napisu čita se, da proklet bio ko bi se u- slidio ovaj Križ oteti iz crkve sv. apostola ili šta dignuti od drveta sv. Križa. Ovaj spomenik nala- zi se kako svjedoče domaći rukopisi, kod bijelijeh fratara još prije god. 1618, pače oni ga i popra- više. Isti rukopisi, a po njima i sam povjesničar Domenikanske kongregacije kaže, da su ga Du- brovački trgovci u Srbiji dobili. Moglo bi se po- misliti da su ga iz turske ruke otkupili, ali u to- me slučaju, bili bi ga potlje vlastnikom povratili. Za čudo je da spomenik tolike dragocijenosti ne samo sbog kovine od koje je sastavljen, nego još više radi svetinje koju sadrži i koja je u nj ume- tnuta bila od glasovita dva velikana, mogao je ta- ko lakoumno propasti. Pada dakle sumnja, kao što i predaja svjedoči, da su ga Dubrovčani gole- mim novcem kupili. Evala im ako je tako, jer su ga sačuvali i u bolje i sigurnije mjesto postavili. Ko ovo piše vidio je pismo nekog Franceza istražitelja i ocijenitelja starih svetih spomenika, u komu ovaj svjedoči, da drveta rečenog križa je- su autentična. Sada ne ostaje nami neg moliti na- še Srbe katolike, da narede gosp. Fabrisu, da u- naprijed ne meće u svoj kuljen naše i njihove sve- tinje i da katkada, pomole se pred Uroševijem kri- žem, neka Svemožni zbriše sa onog križa wrezano proklestvo, koje od davnina mori srpski narod. Ne- ka kleknu pred ostancim bokeljskih mučenika, mo- leći ih da prosti Srbima sve ono zlo što su uči- nili i još čine Hrvatima i katolicima. Oni će, na- damo se, uslišati ovaj naš poziv. Muhamedovske škole. Sarajevo, 5. Oktobra Uvijek rado čitamo što naša ,C. H.“ piše, članci su joj kao da prebiraš srce naroda što mi- sli, ali i bistri kao kristal, samo valjalo bi da se i našim stvarima po češće bavi, jer smo uvjereni, da dosta koristi doprinaša. (Drage volje. Šaljite nam podataka, pak ćemo se zauzeti. Ur.) Qd lanjske godine pisale su neke novine a i onako se dosta govorilo o razširenju našega Nu- vaba (šer. škole) na osam razreda kao gimnazija, pa ni ,Vatan“ ne zna što bi se mladim nuva- blijama, kad kadinskih mjesta nema. Svaka vjero- ispovjest trudi se da uzgoji prama zahtjevima vre- mena svoje svećenstvo, jer zna da je to za na- rod najvažnija stvar u svakom pogledu. Osim to- ga govorilo se je o ustanovljenju velike Hodžinske škole (Teologija) poput one u Carigradu. Ovakih ne padale debele kaplje, koje s vremenom napra- više jednu stalagmitsku naslagu. A čije kosti? U tome se gospoda ne slažu. Dr. Jero misli da su noge teleta, ili svakako mladoga vols, dočim su drugi za tovareće. Poviše toga ostalo je otvoreno itanje, koje će riješiti srpski naučenjaci. Ali jedno Ta uglavljeno već na licu mjesta a to, da se sta- lagmitske naslage mogu napravit u malo vremena, po čemu se može suditi, da ni one noge — čije god bile — nijesu odavna ondje, 1 tako, barem za sada, izbjegli smo strahovitoj revoluciji u po- vijesti čovječanstva, s kojom nam je gosp. ba- run prijetio. = Nego ako je ljudsko društvo odahlo — nije on. Izvjetriše pusti snovi! . . . . Ode slava do bo- ljijeh dana, možda u nepovrat! .. . . Težak bija- še to tronutak! . . . . Ali pomoći nije. I gosp. Frano Gondola vra- tio se u Dubrovnik, pomislite & količkijem nosom, a 8 njime i svi pjegovi suputnici, koji će bit, mlički, sami sebi zadali tvrdu besjedu, da će se drugi put dobro promislit, prije nego ih njihov prijatelj na- suče na kakvu novu znanstveno-paleontološku eks- pediciju, Tako je svršila ova potraga. edno pitanje vrti se jošte na svačijem usti- ma: ko će platiti parobrod? Kad bi se nas tu pi- talo, mi bi odgovorili bez premišljanja: Općina. Jer kao što bi Dubrovnik sa svojim načelnikom bio podijelio cijelu eventualnu slavu, pravo je da nosi i troškove, i da zahvali sudbini što mu je o- vakoga čovjeka stavila na čelo, nijesu redovne niti mogu stati uz one što ih itma- ju najnapredniji Mubamedovci u Alžiru, na koje bi trebalo u mlogo čemu svrnuti pogled. O svemu tome danas se šuti. Ko bi se imao brinuti za o- vake stvari razumije se, ali kad se neće da bri- ne ko je pozvan znak je da nazadujemo znak da ne pojmimo vrijeme s kojim imadosmo računati, i o tom našem računanju da mlogo šta ovisi. Ko- liki se vidi nazadsk u nas, iz nijednog mjesta u Bosni ne vidimo da se brinu o vakufskim stvari- ma. To nije u nas dokaz da su vakufi izvrsno uregjeni. Po dosta se vidi maš nazadak dok se bavimo tugjom politikom, svoje niti nevidimo, ure- gjeni nismo kako bi se mogli brinuti. Ono vakuf- ske komisije što se jednom sastoje iz svih okru- žja, ne znamo što i o čem raspravlja pa ne može niko svoj sud izreći, ele ko da je i nema. Starije hodže misle da su oni duboki i ne znaju da je dublji švabo, ele kud god okreneš nigdje dva zajedno. S toga ištom napominju se ovdje maše stvari ne bi li se mladež pobrinula i odvažila, da traži i kuca, a mi bi držali svakoga čovjeka mladićem samo nek mu je mlado srce pa da mu je 100. god. Uz to vam mogu javiti da je i naše mladeži muhamedovske bilo na Strossmajerovoj serenadi, koji su nosili lampione i klicali su mu sa ostalim Živio hrvatski mecena! jer je malo onakovih ljudi na zapadu a kamo li na jugu. Allahemanet. Darul_ Funun. Pogled po svijetu. Car u Franceskoj. — Nikola II. bio je u Chebourgu i Parizu dočekan najoduševljenijim i najsjajnijim iskazima i svečanostima, što ih samo umije da priredi franceski marod. U neopisivome slavlju plovio je Pariz sa 3 milijuna stranaca iz svijeh krajeva. Predugo bi bilo da sve spomene- mo, već ćemo kao najglavniju tačku istaknuti, ka- ko je car Nikola na nazdravicu presjednika pri- hvatio sveze o kojim je ovaj govorio i rekao, da će prijateljstvo izmegju njega i francuskog naroda vršiti blagoslovan upliv. Kako se vidi, ova se na- zdravica bitno razlikuje od onih u Beču i Vratislavi. Svečanosti su već minule, u najboljem redu, te se car nalazi na putu u Njemačku. Car. vijeće prihvatilo je raspravu o bugde- tu. Česi su podigli proti vladi najoštriju opoziciju a tako isto i ljevičari. U Ugarskoj. — Sabor je raspušten kralje- vom besjedom, koja je istaknula najbolje odnošaje sa svim vlastima. Sada se u zemlji razvila velika izborna agitacija. Gregr 4 — Braća Česi teško tuguju nad gubitkom d.ra Julija Gregra urednika , Nar. Li- stuv“ i brata vogje mladočeške stranke d.ra E. Gregra. Pokojnik bio je veliki i zaslužni patrijota češki. Laka mu zemljica. Na istoku vlada sada: prividno mir. Čuje se da se Armeni potajno oružaju belškim puška- ma, istodobno pak da je Turska odredila postavi- ti 10 torpedača u Dardanelle iz straha pred En- glezima. čija velika flota stoji na vratima spravna. — Ali čini se da se u Balmoralu izmegju Nikole II. i Salisbury-a nešto utanačilo i da će Eoglezi dobiti kakvu zadovoljštinu jer se umiriše. U Italiji u velike se spravljaju za vjenčanje prestolonasljednika, koji je već stignuo na Cetinje. Domaće vijesti. Opomena. — Opet sjećamo naše predbroj- nike, da je godina na izmaku. Mi njima list i o- branu hrvatskih prava, a oni nama ono malo pret- late. Tako je pošteno. Molimo zaostale, da ne Kišne, jer nam tim stvaraju mnogo poteškoća. Zaslužene ovacije. — Umirovljenome rav- natelju Buliću priredila je učeća mladež uz sveu- čilišne gragjane u Spljetu velikih i dirljivih ova- cija, koje su žandari i općinski redari nastojali raspršiti Zatim mu je mnogobrojno gragjanstvo došlo na poklon, duk je iz vana primio veliko mnoštvo brzojava. To je dužna počast onakom rodo- ljubu. Isti neki narodnjaci žale njegovo umirovljenje. Pišu nam iz Budve: — Umro nam je naš mili Gjuro Medin žarki rodoljub i vogja Bud- vanskih Hrvata. Svaki Hrvat u Boki oplakuje nje- govu smrt, jer smo s njime dosta izgubili. Laka mu zemljica. Slavlje u Janjini. — Pišu nam iz Janji- ne, da će se na 18. tek, mj. svečano otvoriti pji- hovo mlado hrvatsko zabavno društvo Zvonimir. Svakom srećom! Tužni odjek. — U četvrtak biv je naš u- rednik od c, k, Okružnog Suda u Dubrovniku pre- slušan kao svjedok u jednoj od onijeh nebrojenih tužba, što ih je poznata firma u Hrvatskoj podi- gla proti najuglednijim otačbenicima stranke prava. Žalosno te da se njeki ljudi na njeke. poja- ve ne mogu još osvijestiti, nego idu na ruku im- posturi, koja se rijetkom smjelošću služi sa Star- čevićem imenom u kojekakve svrhe. No vidjeće se ko je vjera, a ko je nevjera. Gradska Kronika. Zadarska kolonija u Dubrovniku prosla- vila je svoga parca Sv. Šimuna svečanom misom u Maloj Braći. Zrakoplovac Merighi. — U nedjelju po podne dignuo se u Gružu u zrak čuveni Merighi u prisutnosti muogobrojnog gragjanstva. Pošto ga je jaki južnjak gonio u konal od Zatona, to se us- peo tek kakovih 150-200 metara pak se je brzo spustio, ali ipak panuo je u more. Plivajući došao je na kraj. Novi parobrod. — Naše parobrodarsko društvo Unione (ne valja ga zamijenut sa društvi- ma Dubrovačka Plovitba i Naprijed) kupilo je no- vi veliki parobrod Northering od 3070 tonelata. Dovestiće ga iz Rotterdama kap. Ivo Račić. Ovo je najveći parobrod rečenog društva, a kupljen je za 100,000 fior. Čujemo da društvo čini vrlo do- brijeh posala, iz čega se akcijoneri nadaju obilnim dividendima. Neka je na blagostanje našega gra- da, na čast i diku našijem poduzetnijem pomorci- ma i upraviteljima društva. U toliko društvo Naprijed kiipi potpise, da i ovo kupi novi veliki parobrod. Pokrali blagajnu. — Nepoznati zlikovci uljegli su u noći od subote i nedjelje u prvu ku- ću od Gruža gdje poduzetništvo Job-Vuletić od gradnje kazerma drži svoju kancelariju i pokrali blagajnu u kojoj je bilo malo više od 120 fior., pošto tu novce drže samo koliko je potreba za isplatu. Pišu nam iz grada; — U crkvi Male Braće, u sredini oltara s desne strane, opstoji mramor neobično izragjen u harokom stilu. Povrh njega, na ciemru postavljena je slika veličine jed- nog metra, predstavljajuća Sv. Frana, koja |sakri- va grb plemićke porodice, ko navlaš, da ga po- krije. Ta porodica, očevidno na slavu Majke Boži- Je, sagradi oltar za vječnu uspomenu, a nije lije-: po da je obdarena crkva općinstvu sakriva, kao nješto profana. dočim u gradu Dubrovniku istom u Crkvi Gospe, Dominikanaca i Jezuvitah opstoje na oltarim grbovi onih plemića, koji ih sagradiše, na uspomenu, te se lijepo čuvaju. Vrijeme je da ona nepodobština u crkvi Male Braće prestane, i da se slika drugamo prenese, za da općinstvo i stranci vide, ko je onaj lijepi i skupi oltar po- digao. x. Frano Supilo upravitelj, izdavatelj i odgovorni urednik Tipografija Dragutina Pretnera u Dubrovniku. Foularil-svila 60 uč. do fi. 3.35 metar. — japanska, kineska itd. i na- crti boje, kao crna, bijela, bojadinana HENNEBERGO. VA SVILA od 35 nč. do fior. 14.65 met. — glatka, po- trap karirana, ismnostrena, damast itd (oko 240 raz. vrs 2000. raz. boja, nacrta itd.) slobodno porto i - reza Sukuću. — Uzorke na povratak. Dvostruka i ajcarsku., rina za Sv (N.o 2) Fabrika svile 6. Henneberg (c. k. dob.) Zarich Sešira. Odijela i Crevalja, najbolje vrsti uz jeftinu cijenu kupuje se kod M. Mitrovića svako vrsti galanterie, mirisa i šivaćih strojeva. Za nastajni mjesec preporuča se bogoljubna knjižica :