kaleva političkoga upliva. Pa ipak? Treba 1 da prispodabljamo ? da iznosimo njihov narodno-jezič- ni upliv, koga se Hrvati Banovini nikako ne mo- gu otresti? da rečemo kako jakost njihovih kolo- nija iznosi već 120:000f duša, koje su — osobito u Srijemu — požobale dosta hrvatskih i srpskih ku- ća? Ti to su sve tužni prizori tako dobro pozna- ti svijem nama! Pogjimo još i dalje pak recimo ovako: ,Hrvati u Banovini (i oni koji 8e zovu Srbi, u ovom slučaju to je svejedno) ima 800 godina, da su u odnosima sa Magjarima. Hrvati u Dubrovniku nijesu nego 80 godina u odnosima s Nijemcima i neće- mo se prevariti ako kažemo, da u Dubrovniku i- ma danas razmjerno sto puta više Hrvata (Sr- ba), koji znadu njemački, nego u Banovini te zna-- du_magjarski:“ — Ovo isto vrijedi i za Srbe (Hr- vate) u Banatu i Bačkoj, premda su s Magjarim toliko stotina godina u istoj kući. . _... Kako iz svega ovoga možemo razabrati, Ni- jemstvo ima takovu narodnu snagu, da je možda osvem Eugleza nema nikakav narod u Europi. 0- no Nijemstvo koje je kadro, ako se križanjem ra- se u Slavenstvu izgubi, razvoj, postaje nam opasnim protivnikom onim i- stim časom, čim mu je uspjelo, da se u tome Sla- venstvu neozlegjeno sačuva. Ako je tome tako, a jest, gdje je onda pra- va pogibelj Hrvatstvu i cijelome Slavenstvu ? * * * Mogli bismo u ovom pravcu još mnogo na- dostaviti, a u prvom redu pokazati na upliv, koji njemačka knjiga i studena njemačka filosofija ima- du na cijelu svjetsku literaturu, ne isključiv ni francesku. Iz Parize na pr. primamo danas mncgo toga prvobitno njemačkoga, što su Frapcezi distilirali i probavljivim učinili, sveisto kao i fini Bordo, koji većinom nije drugo nego pripravljeno i prenači- njeno naše crno dalmatinsko vino. Mogli bismo nadalje ukazati na veliku konkurenciju, koju sada njemačka industrija, mornarica i trgovina pravi i Eugleskoj i Franceskoj po tržištim cijeloga svije- ta od Kine do Brazilije, pak stotinu drugih poja- va. Ali nećemo. Htjedosmo samo konstatovati ne- ka fakta na razmišljanje mnogijem našijem rodo- ljubima, koji regbi da ih ne vide, a narodu pre- dočiti, kako se ovakoga protivnika valja više oz- biljno bojati mego li ga pošprdno omalovažavati. Pred njim skoro isčezava svaka druga pogibelj naša. I hoće da zanovetaju! U proš. br. ,Dubrovnika“ nalazi se, da kad su neki Francezi razgledali Moćnik naše stolne crkve, da je jedan od popova, kazajući im drvo sv. Križa rekao, kako ga je poklonila dubrovačkoj republici kraljica Margarita supruga Stjepana kra- lja hrvatskoga. Kako se vidi po srpskom ,,Du- brovniku“, ova tvrdnja, da je darovateljica Križa bila jedna Hrvatica, supruga Stjepana kralja hr- PODLISTAK . Jedna naučna ekspedicija — I do pas je došao glas o Nansenu, slavnome polarnome put- niku, I u nas se čulo s kojijem oduševljenjem do- čeka ga na povratku u Kristijaniju kralj, na čelu cijeloga naroda. Pa dok znamo i slušamo kako se veliki ljudi juju u dalekim zemljama, evo gdje svak ko na oklad šuti o domaćoj slavi, dubro- vačkoj ekspediciji, koja svojim zamašajem za čo- vječanstvo istu Nansenovu daleko natkriljuje. To je uprav okrutno, osvem što je kadro da dubrovčane prikaže kao zavidnike tugje slave. Mo- glo bi se posumnjati, e se je naš gregjanin zakleo, da mukom ubije svako veliko djelo, što ga on sam nije počinio, pa bilo to i na štetu svoga iskrojega sugragjanina. Odavna se je reklo: nemo propheta in patria. 1 tako je na žalost. Ali mi ćemo da ustanemo proti ovoj nemiloj riječi, da prekinemo njezine tradicije i da cijelom svijetu pokažemo, kako nas u stvarima, koje su u rodu sa slavom i ženijem ne vodi osobna i partizanska strast. Koncem prošioga mjeseca ukrcala se je da- kle u oj luci na parobrod , Gravosa“ čudna četica, koju je taj novi , Fram“ *) hitro nut juga odnio. Većina u družini nije bila na čistu o če- mu se radi, ali je sluktila, da je nešto uprav go- lema. Članovi ekspedicije bijahu glavom gospoda : prof. Baldo Kosić čuvar domorodnog muzeja, dr. Jero Pugliesi liječnik pokrajinske bonice. savjet- nik i kot. poglavar Josip Tončić, ministerijalni NASU SINJ *) ,Fram“ zove se parobrod, koji je vodio Nansena na sjeverni pol da dobro djeluje ma naš |. vatskoga, teško je smutila, Ondje neke prisutnd dubrovačke tako zvane ,katoličke Srbe“, koji su svuda pratili Franceze, je: su ih htjeli, što im nije pošlo za rukom, uglaviti, da su u Dubrovniku srpske i same svetinje. Sada i mi Hrvati treba da nešto progovori- mo o tome poslu. Pop, koji je kazao moći rečenim putnicima jest preč. kanonik dum Mato Rajičević, odabran zato, jer vrlo učen i suviše kao dobar poznavalac franceskog jezika. Prečas. kanonik rekao je ono što o darova- teljici pišu svi dubrovački ljetopisci i povjesniča- ri. Svi je nazivlju istim imenom i suprugom Stje- pana kralja Hrvatskoga, a istodobno Dalmatinsko- ga i Bosanskoga. Njezin dolazak n Dubrovnik, njezina djela i život opširnije opišuje Iuccari, a pak i Coleti.. Luecari (str. 8-9) pošto je pripovi- dio kako je kralj Stjepan Dalmatinski kralj (u- prav ne označujuć doba) poklonio dubrovačkoj re- publici Župu, Gruž, Rijeku i Zaton, kaže, da se nakon njegove smrti preselila u Dubrovnik i nje- gova supruga Margarita, noseći sobom dva koma- da svetog Križa sa drugim moćima svetaca, te da ih je postavila u crkvu sv. Stjepana, koju i sam Porfirogenit spomivje. Appendini nadodaje u svo- joj povijesti (pag 225 T. I.), da je ova Margarita bila u srodstvu sa plemenitom rimskom obitelji de Cruce, koja je kako se nalazi u Arkiviju, uži- vala pravo patronata nad crkvom sv. Stjepana sve do svoga izčeznuća Luccari pak slijedi pripovije- dat, da je Margarita (pag. 8-9) u Dubrovniku sa- gradila crkvu na slavu svoje imenjače, i u njoj sebi grob pripravila; i kako je ponukovala dvije svoje dvorkinje Jelu i Luciju, da i one sagrade dvije crkvice, jednu svetoj Jeli i drugu sv. Luciji, da se Bogu posvetila, koludricom postala i kao svetica preminula. Šestnestog vijeka, kad je cipar- ski rat buknuo, crkva sv. Margarite bi srušena, a na mjesto njezino sagragjena tvrgja, koja se i da- nas nazivlje sv. Margarita, a na drugo mjesto sa- gragjena crkvica rečenoj svetici posvećena, koja dandanas služi za mrtvačnicu vojničke bonice. Još se čitaju dva natpisa na ploči, jedan nad vratima crkvice, a drugi megju ruševinam crkve sv. Stje- pana. Prvi svjedoči da je Margarita bila ,Bosan- ska Kraljica“, a drugi da je bila supruga Stjepa- na ,Bosanskog kralja“. Kad je crkva sv. Stjepa- na srušena od velike trešnje, kako ostale moći, tako i drvo sv. Križa preneseno je u moćnik stol- ne crkve. » Dubrovnik“ pozivajuć se na raspravu dra. Račkoga, piše da su naši pisci zamjenuli Margaritu suprugu hrvatskog kralja sa Margaritom suprugom Stjepana Vojislava zetskog župana; s toga da je ova a ne prva darovateljica sv. Križa, dakle ne Hrvatica nego Srpkinja! Dižemo kapu velikomu hrvatskomu povjesničaru, nu ne možemo da sme- tnemo u kut sve naše stare pisce i kroniste, koji RE zmutmtuuemmmmmRmmuumumuumm mum mu m m ŠRD savjetnik u ministarstvu poljodjelstva dr. Lorenz, nekoliko drugih osoba, i — last, not least — paš obljubljeni Frano barun Gondola, načelnik dubro- vački, član gospodske kuće u Beču i tako dalje. Pak premda smo njega ovdje zadnjega pobrojili, on je bio prvi, bio je vogja i pokretač ovoga ve- likoga koraka, on je jedini znao o čemu se radi. Evo o čemu. Svak pozna našega baruna kao uzornog načelnika, izvrsnog agronoma i strastve- nog filatelistu.. Ali da je on uz to i paleontolog prve vrsti, to zacijelo nije niku znao, ni on isti, sve dok mu neko (a ne zna se ko) ne pripovidi. kako se u Konavlima u Moluntu nalazi jedna špi- lja i u njome okamenjeni čovjek (l' uomo fossile). Frano je iz prvine mislio, da su to male stvari, kako i buli od Italije kojih svukud ima i u fila- telistici ništa ne vrijede. Ali kad je, razgovarajuć sa svojom učenijom okolinom u kafi ispod komune, njima o tom nešto natuknuo i oni zinuli od čuda, za- šuti naš velemožni kao riba, Onda je potajno stao privrćat neke knjige, u kojim stoji pisano, da se u svijetu okamenjeni čovjek još nije našao. Naći uomo fossile hoće reći oboriti cijelu dojakošnju znanost i predaju o postanku svijeta, a u prvome redu sveto pismo. Naći čovjeka u doba mamutha i masthodonta, čije okamenine nijesu ri- jetke, ili dapače još u doba kamenoc ugljena! Mi ne možemo da maštamo o posljedicam takog otkrića, kojim se natvraliste uzalud muče. Milijuni godina ljudske povijesti prolaze ispred našijeh oči, A naša povijest nije nego 7000 godišta stara! Pak cijela ta zasluga ide u čast našemu Franu! — I zato kad je on to sve shvatio, uzdrhta pred velikim i- menom, koje ga čeka i od silnog veselja (slabosti 86 slagaju u mnenju daje darovateljica ovog kriša bila Margarita supruga hrvatskog ili dalmatinskog kralja Stjepana. Nu bila ona Hrvatica ili Srpkinja za stalno bila je katolikinja, što za nas puno_ vrijedi kad se zna što je Srpstvo. Nek se pak uglave Sr- bi, da sv. Križ ne može ni pohrvatit ni posrbit Dubrovnik, jer Spasitelj svijeta koji je na njemu umro, nije bio ni Srbin (ne znamo što o tomu mi- sli Ružičić) ni Hrvat. Ko je pak darovao Dubrov- čanima Župu, dio Šumeta, Rijeku i Zaton, ili S pan hrvatski kralj, kak pišu stari dubrovački hi- storičari, ili Stjepan Zetski župan, kako hoće , Dt- brovnik“, nami je sveisto, jer smo uvjereni, dase te zemlje nalaze u opsegu Crvene Hrvatske, kojoj negda, za doba kralja Sigismonda, bio je, ako i u na- slovu za upravitelja Crvene Hrvatske, (governatore della Croazia Rossa) brat glasovitoga dubrovačkog plemića Mata Luccari, Ivan Zuccari. (Lucešri — XXI.) — Nu pošto se rado bave naši srbi katolici sa srpskim, bilo pravim bilo tobožnjim spomenicima mi ćemo im bit pri ruci; mi ćemo, pošto oni ho- će da zanovetaju, stavit pod oči dva uprav srpska spomenika, koji opstoje u našijem crkvama. Je- dan naspominje negdašnju surovost i tirjanstvo srpskijeh vladara, a drugi po svoj prilici srpsku bezbožnost i škrtost. Pa evo nas na posao. Ko u- lazi u moćnik naše Stolne Crkve, sa strane lijeve može opazit na jednome stolu drveni pozlaćeni kovčeg, a u njemu kroz staklo razabrat kosti tri- juh bokeljskih mučenika Petra, Andrije i Lovre. Taj kovčeg baš je pravi srpski spomenik, napo- minje krutno tirjanstvo Nemanjićeve obitelji, kad ona XII. vijeka zauzme vlast u Boki kotorskoj. Iz jedanaest izvora, nešto pisanih a nešto već štampanih evo u kratko što smo mogli saznati o rečenomu srpskomu spomeniku. Nemanjići sveopće kolebali su izmegju Rima i Carigrada, kako bi se svigjalo njihovoj politici. Kat- kada ne znaš pravo suditi, koju su vjeru ispovje- dali. Negda su branili katolike a negda grke ras- kolnike. Upravljali su Papi listove prepune oda- nosti, gradili su katolicima crkve i oltare, a do malo progonili ih, mučili, mrcvarili. Tako u Boki kotorskoj stane postupat proti katolicima Stjepan Nemanja L sin Deše, začetnika Nemanjićeve obi- telji. Toga Stjepana Nemanjića optužuju naši po- vjesničari kao prvog pokretača gorkog mućenstva i smrti troje braće Petra, Andrije i Lovre. Ro- dom su bili iz Žagnice sela Portorose, koji je negda bio svojina gospode Zaguri. Ne htjedoše pristati na volju svojih gospodara koji ih silovaše da ugode Nemanjićima i da se odreknu vjere svo- jih otaca Sklonuše se zato na brdo Lovćen u je- duu pećinu, otkle bi obilazili susjedna mjestija da se milostinjom prehrane. Ali ih uhvatiše, pa po- što ne hotješe pristati na prevjerenje bijahu za tri dana privezani goli o tri grede, i potle pove- deni na Pladinu u Lepetane, gdje dne 7 Julija 1169 raskomadani krutom mučeničkom smrti za- m ————————m——m———m——m—m—m—<—m—m—<—<—<—<—m<—m tm —m—m=—u=«»«=u— ljudske!) nije mogao da se više uzdrži, nego je u kafetariji javno rekao: — Ako nagjem \' uomo fossile, moje će ime biti slavnije od imena Kristofora Kolumba ! : Zanago su se u onaj čas kosti neumrlog Genoveza u grobu okretale od teške muke i go- lema straha. Ele, naš Kolumbo Veliki sakupi gornju lijepu kitu i parobrod zadimi u Molunat praćen blagosovom znanosti. Tamo je svaki htio da se prvi iskrca i dogie do žugjenoga cilja, pak je Frano mo- rao da wloži vas svoj neuzdrmani auktoritet i de- beli glas, da sačuva prvenstvo. On je dakle prvi ušao u slavnu pećinu u ime srpske nauke, čiji je dični prestavnik. I zbilja.... eno.... nešto 00 vidi u mrkoj hridini!.... Jest, on je, okamenjeni čovjek 1... . Slava je njegova — i srpska, jer on je pravi srpski sin kao i onaj tamo, koji od vje- kova u hridi leži, čigovo će srpstvo dokazati glav- ni vladika-historik. Trenutak je bio božanstven i ganutljiv! Dvije vruće suzice pohmile niz obraz gospara Ali kad se je dr. Jero Pugliesi malo približio toj čudnovatoj okamenini, pak rekao ono čovjek nije, oblije našega načelnika ledeni znoj, a ježuri mu polaze po debelijem butima. Po- viri i gosp. Baldo Kosić čuvar domorodnog muze- ja i kao dobar anatomičar pristane odlučno vz mnijenje doktura Jera. Zar i ti sine Brtae?! Svaka zom pie a A kao Gaia nož, I go čio novi eks: e slo se 8 njima, a gos 'ra- no, zapanjen, riječi, samo je gledao nad jed- noga sad drugoga svojim velikim modrim očima. Što je bilo dakle? Kosti na koje su 8 peći-