Domaće vijesti.
U spomen. — Na 11 ov. mj. navršilo se
25 god. da je u poznatoj rakovičkoj buni bio u-
biven veliki patrijota hrvatski Eugen Kvaternik,
M je zajedno sa neumrlim dr. Antunom Starče-
vićem udario temelj stranci prava. 1'om prigodom
pravaški listovi u Banovini doniješe zgodnijeh re-
minisenca.
Dvadeset i peta godišnjica. — Ovih dana
navršilo se 25 godina da je čas Juraj Biankini
urednikom ,N. L.“, a kako je ou zaslužan za o-
vo najstarije hrvatsko glasilo o tom ne treba tro-
šiti riječi. Mi mu želimo, da sretno dočeka i 50-
godišnjicu na korist i diku domovine.
., . Svečanost u Ljubljani. — Na 11 ov. mj.
bijaše velika svečanost u glavnome gradu poses-
trime Slovenije, jer se je tamo otvorio Narodni
Dom. Na tu slavu došli su mnogi Hrvati iz lstre
i Banovine predvogjeni od nar. zastupnika i prva-
ka naše stranke prava. Slovenci su ih kako je pa-
ravno najoduševljenije dočekali i snjima se kao u-
vijek istovjetvvali u misli i težnjama. S hrvatske
strane istaknuše se tom prigodom gg. dr. Ružić,
dr. Potočnjak i dr. Trinajstić, a sa slovenačke na-
čelnik Hribar i nezaboravni dr. Tavčar.
Prevario se. — U predzadnjem , Jedinstvu“
ima, da je. uz ostale listove stranke prava, i naš
list bio prošle sedmice pun puncat proti njemu.
Kako svak vidi, mi ga skoro nikad i ne spominje-
mo niti mu odgovaramo, premda se je ono u zad-
nje doba, nezvano i nepozvano, nabacivalo na nas
najinfamnijim insinuacijama. Mi mu davamo svu
slobodu, da o nama piše što hoće i da onda pri-
povijeda svojim čitateljima, da mu ne odgovaramo
zato što mu odgovorit ne možemo. Mi s ,Jedin-
stvom“ kao s listom, dok je onaki, nećemo da
imamo posala, a neka on i njegovi fini obožava-
telji misle što ih je volja.
Pogodili smo, da je bio brat Srbo, koji
je nasamario moskovski list ,Rusko Slovo“, da
onako navali na naše gjake tamburaše. Oni se već
vratiše kući, pak mu i ime kazaše. To je nekakav
nadrti Srbin, koji u Rusiji študira, pak je imao
pomahnitati, kad je čuo da dvlaze Hrvati i potkri-
omčario proti njima onu gadnu podvalu. Inače gja-
ci se hvale. da su ih Rusi svukud najbolje i naj-
srdačnije dočekali kao pravu braću i u svemu im
pa ruku išli. General Aristov u Petrogradu prire-
dio im je sjajan banket na kome su bili svi ugled-
ni članovi Slavenskog Opštestva, pošto je ovome
društvu kao takovu zabranjeno, da se javno zau-
zimlje za izvan granične Slavene. I drugdje su ih
sjajno primili i tako srpske podvale, da su došli
Ruse katoličit nijesu našle odziva.
Pravoslavlje u pogibelji. — Biskup Stro-
smajer odavna se iz Bosne kući povratio, a ,Srp-
ski Glas“ ne može još da se od muke razabere
8 njegova posjeta, nego priča svojim naivnim či-
tateljima o velikoj pogibelji s koje je ugroženo
pravoslavlje. Dok on to čini kao list, kog jedino
uzdrži fanatizam pravoslavnijeh kalugjera, pak on
mora da polaska njihovoj mržnji na ,latine“, mi
mu ni malo ne zamjeramo. Ali ,S. Gl.“ hvali se
da je on politički, narodni i liberalni organ srp-
ske stranke. Nek nam reče koliko je tijeh vajni-
jeh Srba prešlo u Bosni iz ,srpske“ na katoličku
vjeru povodom Štrosmajerova dolaska? Nijedan! Da-
kle zašto na nj viče, a s druge strane pjeva u veselje
jer jedna crnogorska knjeginjica ovijeh dana pre-
lazi na katoličanstvo ? Mi profani ne možemo da
shvatimo ovaj duboki bizantinizam ,Srpskoga Gla-
sa“ pak se pitamo: je li to zloba, neznanje, špe-
kulacija, što li?
, .. Jer ako ,S. G.“ smeta boravak Štrosmajera
u Bosni iz straha da se ko ne pokatoliči, on bi
imao dosljedno ustati na crnogorskog knjaza, koji
dopušta svojojoj kćeri da ostavlja vjeru otaca svo-
jih i na mitropolita koji na to prosvjedovao nije.
Bizantinci, ništa drugo nego bizantinci!
Bulićevo pismo. — Poznato je da su biv-
ši Bulićevi učenici u posebnom pismu izrazili mu
svoje štovanje, odanost i zahvalnost, Sada preč.
Bulić odgovorio je na njihov list listom koji mo-
žemo nazvati pravim biserom čuvstva, haraktera i
bodrenja na rad za dobro domovine i čovječan-
stva. Ovo pismo, koje radi prostora ne priopćuje-
mo, a nalazi se u svim našim većim drugovima,
djelovaće na deprimiranu hrvatsku misao u kršnoj
Dalmaciji, kao blagi melem na tešku ranu. Čuje-
mo da i svećenstvo dalmatinsko spravlja iskaz o-
danosti naprama umirovljenome spljetskome rav-
patelju. Zaslužio je!
Matica Hrvatska razaslala je svojim čla-
novima Izvještaj za god. 1895. Iz njega razabire-
mo, da je broj članova prošle godine iznosio 11.517.
Ovomu utješljivome faktu ne treba komenata. O-
gobito su napredovale Bosna, Hercegovina i Dal-
macija. Dubrovnik je nešto malo zaostao, ali to se
nema pripisati kakvom nazatku hrvatstva, već jedno-
me koraku, koji se, nadamo se, ovu godinu neće
noviti, U ostalom okolica je obilno nadoknadila. '
očelo je novo upisiva
na krasne ovogodišnje
knjige. Neka se svak na 1
zabilježi
Žabar. — Poznati zuhat gosp. fvo Stjepd«
vić Dabrović prispjeće na 18 ov. mj. u Spljet i
pio u svratištu Tommasini na Gospodskom
rgu.
Naše trgovce po Dalmaciji upozorujemo na
oglas gosp. B. Švrljuge na zadnjoj strani, koji je
na Rijeci otvorio svoju otpremnu agenciju. Ta je
struka dosada bila uvijek u tugiinskim rukama, a
narodna puslovica veli : svoj k svome!
Gradska Kronika.
Lijep spomen. — U nedjelju umro je go-
znati poduzetnik gosp. Božo Dabrović. Obitelj Da-
brović tumačeći želju pokojnika odredila je. kako
čujemo, da njegovo ime bude i nadalje stalo me-
gi članovima ;Hrvatske Radničke Zadruge“, za
oju se je on živo zauzimao. Laka mu zemljica!
Prolazak vojnika. — Ove sedmice izmje-
pjivala se posada u Hercegovini. Stari su vojnici
odlazili, a novi dolazili prolazeć kroz Dubrovnik,
gdje bi konaćili u mjestima za njih odregjenim.
Većinom bijahu Hrvati, Magjari i Česi.
Hrvatsko pivo. — U Dubrovniku počelo
se uvagjati pivo od poznate zagrebačke tvornice.
Izvrsno je.
Izlet u Bari. — Prigodom vjenčanja crno-
gorske kujaginjice i velikih svečanosti u Bari i-
mao se tamo prirediti izlet iz Boke i Dubrovnika.
Izlet neće se držati, jer se iz srpske Boke prija-
vilo cighjeh šest sučesnika, a iz srpskoga Dubro-
nika u glavu nijedan!
Za Maticu Hrvatsku. — Povjerenici Ma-
tice Hrvatske u Dubrovniku jesu gg. Dragutin
Pretner knjižar i Mato Stojković uč. gr. šk. Ko
se želi upisati za ovu god., neka se prijavi jed-
nome od njih. Ove godine izaći će i prvi svezak
Hrvatskih Naradnih Pjesama za Matičine članove
uz obaljenu cijenu.
Pohvalno. — Prigodom smrti gosp Boža
Dabrovića podijeljeno je mjesnom dječijem zaklo-
ništu od gg. Frana Dabrovića kr. 40; od časne
obitelji Bibiza kr. 20; g. prof. Valentina Pregela
kr. 20; g. Dujma Bui kr. 10; i g. Pava Simonića
kruna 6.
Novi posao. — Gg. Orepić i Duoda otvori-
še u gradu komisijonalni i otpremni posao. Sva-
kom srećom!
Radnje na Dvoru. — U proračunu je u-
yršteno za 6. godina po 10.000 fior. na god. za
popravljanje Dvora. Računa se, da samo povišenje
kućarine u Dubrovniku iznosi 80.000 fior. na godinu.
Pišu nam iz grada: — Redar D. tužio
je redara Gebauera radi uvrjede na sud, iza kako
je na tužbe starješinam dobiv samo grubijeh rije-
či: Kad je bila ura ročišta, na preturu dogje ko-
mesar g. Knego i poćera tužitelja sa suda na op-
ćinu, jer da je tamo njegova služba. Kad je pak
došao na općinu pošalje ga iz službe. Zašto? Kad
nikad ništa nije učinio? Ali komesar rekao je tom
redaru, da je on priopćivao ,Crv. Hrv.“ one tuž-
be na njega i Gebauera. (A to nije istina Ur.)
Evo za sad samo ovaj slučaj kako se kod redar-
stva postupa“.
Diskoras na Poljani.
Vlaho. — Pasanu sam ,Crijenu“ prolego i dva i tri
puta. Ma ne mogu nikako razumjet, što je oni po-
so od spedicijoni i čovjeka od kamena. Ona soste-
nja da je uaš Frano divento Pantalun. U ime česa ?
Ivo. — Ne, jadan, pantalun nego paleontolog. Per altro
ja bi, da sam snjime, proponjo, da se pogje opet,
jer certo je, da se komisijon privarila. Ma ovi put
neka povede sobom drugu čeljad koja mu neće ri-
jet, (invidija, vjeruj Vlaho !) što je čovjek, da je to-
var oli tele.
Vlaho. — A meni se sve para da je u Moluntu zakopan
Strojilo. U Jaminama ga nijesu našli, kako je reko
Ružičić. Ja bi sugjeriško da mu pišu, neka dogie.
Ivo. — Nikud bolje, tako ćemo obaznat istinu i rehabili-
tat našega Frana pred učenijem svijetom.
Vlaho. — Da ima li još što novo ?
Ivo. — Ima, nešto od nazad 15 dana, ma nije stvar za
govorit svakomu nego ću ti pripovigjet pod gjura-
menat.,
Vlaho, — Oli me ne poznaš ? Parola d' onore!
196; — (Šopćs it i oko. 2550 RE Re
Vi&ho. — Ma što mi govoriš !!
Ivo. — E, 6. I ovo ti u gradu znadu možebit deseterica.
Ma dobro im stoji! Miritali su! Onaki se za njih
hoće! Vlaho zbogom !
0GLAS
Javlja se P. N. Gospodi Članovima
»Hrv. Rad. Zadruge“, da će se u nedjelju
na 18 tek. držati u Društvenim prostorijama
zabava na korist popravljanja društvenih
prostorija.
U Dubrovniku, 15 Oktobra 1896.
Odbor.
IZJAVA.
Neki članovi Dubrovačkog Radničkog Dru-
štva, govore da sam ja rekao mome bratu, da u
našem društvu Hrvatske Radničke Zadruge imade
polovica članova, koji ne plaćaju.
Velika je laž da sam ja to kazao, pošto kao
blagajnik Zadruge sam mogu najbolje posvjedoči-
ti, da svi članovi društva (njih 181 na broju) re-
dovito podmiruju svoju članarinu. Moguće da je
moj brat to sam izmislio, pošto je on najviši pro-
tivnik svemu što je hrvatsko.
U Dubrovniku na 14 Oktobra 1896.
Ivan Nikoletić
blagajnik ,Hrv. Rad. Zadruge“.
*) Uredništvo ne uzimlje na se nikakve odgovornosti.
JAVNA ZAHVALA
Tri su mjeseca od kad kruta bolest me u
krevet pritisla, tako strašno, da mi se za život ni-
je više ni brojilo.
Ako sam evo sada svijetlo božje ugledao,
red mi je najprvo zahvalit mome Stvoritelju koji
me htjede još za koje vrijeme na ovome svijetu
ostaviti. Ali nakon Boga namah harnost i dužnost
me veže da se od srca zahvalim mome liječniku
Dr. Baldu Martecchiniu, koji me baš smrti iz če-
ljusti ugrabi. Nije se htjelo nego njegovo znanje,
njegova vještačka ruka, da onako izvrsno izvede
toli mučnu i tešku operaciju, uz pripomoć gospo-
de Dr. Biankinia i Dr. Dojmia, kojima takogjer
svesrdno zahvaljujem.
Ali tebi moj Dr. Baldo što da ti rečem? ka-
ko da ti se odužim na tvoje požrtvovanje, njegu
i bdenje uz moj krevet? Sam bi ti Bog mogao
naplatit, a ja ne mogu ino nego ti obećat, da dok
srce u meni kucat bude, dotle uspomena tvoja ži-
vjet će u mojoj pameti i u mome srcu. Nikad se
od nas ne razdijelio, jer te malo i veliko ljubi!
Hvar, 15 Listopada 1896
Prosper Maričić.
Prigodom smrti gosp. Boža Dabrovića bi udjeljenu
na uhar siromaha od časne obitelji Dabrović kruna 40;
od g. Luka Zore kr. 10; od g. prof. Posedel kr. 5; od g.
Iva Goge kr. 10; od časne gospogje Micheline ud. Šarić
kruna 10; od g. Iva Kosovića kruna 6.
«Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti.“
Pri teškoj nesreći rad gubitka milog
nam brata, odnosno dunda
BOŽA DABROVIČ-A
dobili smo saučestva u našem tugovanju
sa strane čitavog gragjanstva.
Izrazujemo zato najharnije zahvale
svakomu bez iznimke, moleći dragoga Bo-
ga, da ih on nagradi, a sa naše strane
uvjeravamo ih vječite dobre uspomene.
Dubrovnik, 16. Oktobra 1896.
Frano Dabrović, brat
Kate Dabrović, sestra
za se i nećake,
Frano Supilo upravitelj, izdavatelj i odgovorni urednik
Tipografija Dragutina Pretnera u Dubrovniku,
Svileni Damasti 65 nč.
do fior. 14:65 met, — kan i crna, bijela i bojadisana He-
nnebergova-Svila od 35 novč. do fior. 14:65 po met. glat-*
ka, poštrapana, karirana i zmuštrena, damasti it.d. (oko
240 raz. vrsti u 2000 raz. boja nacrta it d.) slobodno
porto i poreza u kuću. Uzorke na povratak. Dvostruka
poštarina za Švicarsku.
Fabrike svile 6. Henneberg (c. k. dob.) Zurich.
Sošira. Odijela i Crevalja, najbolje vrsti
uz jeftinu cijenu kupuje se kod
M. llitrovića
svako vrsti galanterio, mirisa i šivaćih strojeva.
Za nastajni mjesec preporuča se bogoljubna
MJESEC NOVEMBAR
na korist
svetijeh duša čistilišta
našio 0. A, Pavlić
pa Na epa
' Pretner i Tošović.
cijela kuća ili samo jedan
raži 86 zi saa tona
no namještene Pobliže kod Uredništva,
Freškijeh, sladokusnijeh Kobasica !
i
\ Krenwirštela!
u IVA NIKOLETIĆA.
i