jim berlinskim savežnicima, usprkos svih ugovori.
Savez rusko-franceski daleko je moćniji, neka ga
na papiru nema i neka Nikola II. ovu riječ u Pa-
rizu izustio nije

Nego ima nešto drugo po srijedi. Nama ne
može biti nego mio ovaj savez, koji ide zatim da
se slomije Nijemstvo i njegova i po nas pogubna
prevlast u Europi, Ali mi sumnjamo, da će Rusija
sekundirati želje Franceza. Njezina je politika fi-
njai viša. Rusija neće da jednomu ratu (koji se
ne zna kako bi mogao svršiti, jer su dvojni i troj-
ni od prilike jednako snažni, a s Engleskom, ko-
ja bi vrlo lako mogla se naći proti Petrogradu ovi
zadnji daleko jači), izloži svoje velike i široke o-
snove. Ona će agirati kad se pripravi i to bez i-
kakva obzira na Francesku, već samo na svoju po-
litiku, koja ima druge ciljeve i druge pute i nije
joj do Elsss-Lorene nimalo stalo. Prigoda bi se
mogla naći, pak ako se Franceska s njome oko-
risti, to će biti kao muzgredna stvar. Rusija se
radi nje neće u nikakvom slučaju da izlaže. Ovo
se može zaključiti iz ponašanja Rusije i iz rusko-
ga javnoga mnijenja.

' Stoga gledišta ne vidimo da će se u mnogo
promijenuti situacija u Euroni iza pariškog posje-
ta cara Nikole II.

I to ćemo da dokazujemo. Ali prije svega
valja znati da Nijemci Elsas-Lorenu ne gledaju
kao nešto zaplijenjena, nego kao svoju starinu. To
bijahu prvobitno njemačke zemlje, koje Francezi
oteše i pofrancuziše u 18 i 19 vijeku. Ovo je po-
vijest i pravedno je priznati. Došao je slučaj i
nasmijala se sreća Nijemcima. Francuzi im bijahu
digli polovinu Germanije, ulaziše u Jenu, Auerstadt
i Berlin i šetahu se tamo kao gospodari. Prusi
im vratiše milo za drago i odvratiše im vizitu u
Parizu. To je dvoboj izmegju dva jaka i velika
naroda, gdje je sreća bila sad na jednoj strani
sad na drugoj, a mi svi trpimo i cijela Europa
stoji do zuba oružana. Da Francezim pogje za ru-
kom, uz sudjelovanje Rusije, izvesti rat, mi Hr-
vati, Česi. Rumunji, Srbi, Slovaci, Poljaci itd. —
uza sva naša marodna pitanja koja nas muče, išli
bismo se tući za Elsas-Lorenu !

Iza posjeta Nikole II. stvar je ostala na is-
tome. Njemačka, prepadena od onih demonstraci-
ja, a ugrožena da bi mogla izgubiti i ono što je
uzela i još više, neće valjda stati prekrštenih ru-
ka, nego će se još bolje spravljati. Svaki ,Vive
la Russie!“ što se čuje u Parizu, salije po jedan
top u Kruppovim tvornicam. Za njom će tako njezini
saveznici. a takogjer i Fravceska sa svojim. I ta-
ko iza svijeh ovijeh divnijeh svečanosti, iza kako
su se svi nagovorili o miru i njegovoj blagodati,
poći će kući, pak će lijevati topove, graditi puške
podizat tvrgjave i oklopnjače i uzimat nove voj-
nike. Zar nije ovako ? Eno na pr. Engleške, koja
će ove i došaste godine porinut u more čitavu
veliku flotu nepredobivijeh gvozdenijeh kolosa. I
niko neće da ostane zadnji. Kako je to teškv!.....

Rusko-franceski savez, ili ti kako se zove

prijateljstvo, mogao bi nešto dobra učiniti jedino
mirnim putem t. j. kad bi mu uspjelo za rukom
da osami Njemačku. Ali do toga po svemu izgle-
du neće doći, premda svak želi, nadasve Slave-
ni. A neće doći s razloga što se toliki interesi na
mnogo mjesta križaju i uprav ti interesi drže one
te imaju vlast u ruci podijeljene u ovake grupe.

Kako je nama i svijem malijem narodima u
ovome gvozdenome stanju, to mu se lak domislit.
Narodna riječ kaže:  ,gdje veliki konji igraju tu
malijem trbusi pucaju“. Ali vidimo bogme, da je
teško i velikijem.

Jedno zadovoljstvo ipak mora da osjeća sva-
ki Hrvat i Slaven i to kad gleda, kako je onu nje-
mačku silu polio ovaj ledeni tuš. Čovjek je čisto
razdragan od veselja, pak zaboravlja ma svoje ja-
de. To se sada lijepo opazilo širom svih zemalja, kuda

stanuju Slaveni.

Naši dopisi.

Gornje Primorje, 9 listopada *).
Odgovor gosp. Eugenu Jeriću. — Kad
je gosp. Eugen pisao svoje očitovanje objeloda-
njeno u ,C. H.“ pod nadnevkom 25 kolovoza t,
Na odgovornost dopisnika, koji će, treba li, izaći na

-- Ur.

 

id. zaista je &tu čitalačku publiku držao ža ćupe,
Da opravda svoje nerodoljubno vladanje pri našim
općinskim izborima, on tobožnji otvoriti pravaš i-
ma srca tvrditi da je cijenio da borba koja se je
kod nas vodila nije za načelo, nego samo radi o-
sobe gosp. Andrijaševića, t. j. za ili proti njegovu
načelnikovanju !!! Ta cijela Dalmacija uočila je i
poznala da je borba bila ne samo za materijalne
interese općinara koji pod upravom Andrijaševića
veoma lošo stoje, nego i za političko načelo, nai-
me: borba pravaštva proti mameluškom narodnjaš-
tvu, a sam g. Jerić koji žive u općini i dobro po-
znaje njezine odnošaje, on to ne uvidio!!! Da ne
spominjemo drugo pitamo ga: Nije li njegov sa-
veznik Andrijašević svojom pisanijom u ,Jedin-
stvu“ i slijepa i gluha mogao uvjeriti da je borba
i za načelo? Nije li mogao uočiti cilj našoj borbi
iz dopisa tiskanih u ,Narodnom Listu“ prije iz-
bora ? Nisu li mu barem mogle otvoriti oči brzo-
javke istomu upravljene kroz izbore III.eg tijela,
u kojim se je oporbena stranka čisto bistro nazi-
vala pravaškom ? Zar nije za vrijeme ovih izbora
čuo od iste oduševljeno klicati: , živila stranka
prava ?“ A šta ćemo dalje, već nek nam gospar
iztumači kako je poslije ovakovih javnih manifes-
tacija za stranku prava, on kao osvjedočeni pra-
vaš mogao prisustvovati izborim IL. i I tijela, te
svim agitirati za potičkog vrtikapu i za nevolju
skutvnošu ,očinske.“ Mimolazeć prijetnje i obeća-
nja Zaostrožanim neka samo kaže, je li kao pravaš
smjeo slati fior. 100 Petru Diani neka dogie za
Andrijaševića glasovati. Ako može neka opravda
tražbice koje je odmah poslije izbora učinio svim
pravašim iz Podace i Zaostroga, stoga što nijesu
htjeli za Andrijaševića glasovati. Kad sva napome-
nuta pobije dotično opravda, onda ćemo vjerovati
u njegovo pravaštvo.

Nego našemu g. Ugji ne manjka smionosti.
Svak se lijevom prekrstio na njegovu tvrdnju da
jedino rad napretka općine želio je pobjedu An-
drijaševića, i stog uz ovoga pristajao. Za ovakovu
izvaliti si vuol coraggio, da ne rečemo što dru-
go.... Nek Eugen iznese na vidjelo to dobro, tu
korist koju je Andrijašević u 16 godina svoga na-
čelnikovanja orćini učinio, i rad šta bi želio da
on još načelnikuje. Nek upre prstom ma u sami
novčić napretka učinjen od strane općine u ijed-
nom odlomku. Bit će zar napredak što su nam
prirezi poskočili od 25 na 180 fiorina ? Ili što se
godimice troši od 11-12 hiljada, a liječnika, reda-
ra, cestara, nit išta drugog imamo? Ili što ima-
mo lugara, poljara, čauša itd. za više godina ne-
plaćenih ? Jerića viti je mogla niti jest korist op-
ćine pridružila Andrijaševiću. Nego od pravaša ga
je otcijepila a k Andrijaševiću prilijepila puka o-
sobna stvar. A evo kako: Mati Matutinoviću iz
Zaostroga imala je poći kuća i veći dio niegovih
najboljih zemalja na dražbu, u vrijednosti od 7-8
hiljada fiorina, a to za dug od samih fior. 1300.
Matutinović našavši se u škripcu nugjao Jeriću
kuću na prodaju. Ali on ne htio, jer mislio na
dražbi sve odnijeti za 1300 fiorina. Nu srećom na-
šao se čovjek koji na moljakanja i zaklinjanja ne-
voljnika, iz same humanitarnosti zamolio jednog
imućnika a ovaj mu uzajmio fior, 1300 i tako se
vn spasio od sjegurne propasti. Od tada lugen
napeo nos na neke pravaše, Kad mu prva nije u-
palila pokušao drugu sreću, koja ga je k Andri-
jaševiću sasvijem prilijepila. Omjerio i ujedno sa
Andrijaševićem uložio sve moguće da dobije op-
ćinsko zemljište na Racu u Zaostrogu, gdje bi sa-
gradio kuću za magazu i dućan. Ovoj pustoj že-
lji on je žrtvovao političko načelo, ovo je razlog
njegovog agitiranja. — Nego recimo da naša bor-
ba i nije bila načelna, ipak pitamo gosp. Eugena
jeli on mogao samo kao pravedan čovjek onako-
vim izborim sudjelovati i cijelih 6 dana bezpriki-
dno prisustvovati onim nečuvenim bezakonjim, te
odobravat ih, potpomagat ih i na posljetku nad
njihovom pobjedom veseliti se? Neka o tomu što-
vano općinstvo, ma bilo koje stranke sudi.

Sa dosada navedenim cijenimo da smo do-
voljno utjerali u šašak gosp. Eugena glede njegovih
tvrdnja da nije znao da smo se borili za političko
načelo, i da je on jedino radi dobrobiti općine
pristajao uz Andrijaševića. A sad da odgovorimo
na njegove prigovore: što nijesmo sudjelovali iz-
borim za sabor; što se ne žalovasmo radi smrti

Starčevića; što ne izagjosmo sa kandidatom 24

načelništvo. Dragi Eugene čuj: Na izbore za sa-
bor nijesmo se prikazali, jer znadijasmo da naša
općina ne može u nijednom slučaju odlučiti 0 us-
pjehu izbora zastupnika, i jer stalni smo bili, da
bi nam uzaludno bilo koplja lomiti, kad bi nas
silom utamanili, pa da taj nemili udes me bude
ubitačno djelovati na narod za općinske izbore,
ustegli smo se od akcije. — I ako ne poslasmo
sažalnice radi smrti Starčevića, to ne dokazuje da
nijesmo pravaši, jer koliko je pravaša koji to uči-
nili nijesu? -— Sa kandidatom za načelništvo ni-
jesmo izašli, jer ga ni imali nijesmo. Naša namje-
ra je bila izabrati 36 najrodoljubnijih, najpošteni-
jih i najsposobnijih vijećnika, a njihov bi kašnje
posao bio, izmegju sebe najboljega izabrati za
načelnika.

Eto mi odužismo se gosp. Eugenu i donekle
ga raskrinkasmo, tvrdo odlućujuć, da s njime
radi njegova postupanja nećemo se više par-
bati niti mu odgovarati, a neka štovano općia-
stvo sudi imamo li pravu. Gospoda pak rodoljubni
Trpanjci kako su prama zaslugam primili Eugena,
tako neka mu dostojno od svoje odgovore ia nj6-
gova zakidanja. Gornjoprimorski pravaši.

Gruda, 15 Oktobra.

U 39. Br. ,Dubrovnika“ pod naslovom ,Ko-
navoski vezovi“ zabilježismo jednu krupnu laž, ko-
ju, istini na čast radi nanešenog poniženja na-
šijem Konavokama, moramo da ispravimo.

Nije istina da je g.gjica Nike Balarin, kako
» Dubrovnik“ tvrdi, svojijem prstićima one vezove
izradila bila, jer je, ako ne dalje, a to bar u na-
šem kotaru svakome poznata istina, da ona vrst
vezova, koja uprav zaslužuje odličao mjesto u na-
rodnoj umjetnosti, postoji u Konavlima još od
pamtivijeka, već je nasuprot nepobitna istina, da
su one vezove isključivo konavoski prsti izradili
i to oni slijedeće djevojčice: g.gjice Luce Vuko-
vić, Pave Bratoš, Anka Koprivica, koja se je tu
nedavno preselila na onaj svijet, Mare Mostahinić,
i Mare Drašković. Prve dvije besplatno, ostale uz
umjerenu platu. One su svojijem vlastitijem prsti-
ćima od prvoga do najzadnjega uzorka izradile i
bile su istoj ggjici N. Balariu učiteljicom u pred-
metu. Osim navedenja, poznat je mal da ne svi-
jem Konavokama onaj vez, kojijem, osobito mla-
de čobanice ma paši, najragje provagiaju svoje
vrijeme.

Isto tako i dopisnik ,C. Hrvatske“ u 39. Br.
netačno tvrdi, da je ona zbirka stajala teškoga
truda i velikoga troška g.gjicu N. Balaria. Iz po-
uzdanog izvora znamo, da je za cijelu zbirku po-
trošena svota od 290 fior., od kojijeh je g.gjica
Balarin doprinijela od 35-40 fior., dočim je sve
ostalo doprinio prečasni kanonik Crnica

Zasluga je neporična g.gjice N. Balariu sto
se je postarala kod jedne ugledne Obitelji na Ra+
dovčićima za starinski vez, a osobito je hvalovri-
jedna zato, što je u jednu zbirku sakupila stari
i novi vez uz odnosnu terminologiju, i to sve to-
likijem ukusom, tačnosti i vijernosti, da je u pot-
punoj mjeri zaslužila laskavo priznanje cijele Kot.
učiteljske skupštine.

Ovoliko istini na čast smatrasmo svojom
dužnosti da ispravimo dopisnika , Dubrovnika“ i
onoga ,C. Hrvatske“ uvjereni da smo na taj na-
čin tumačili želju iste g.gjice Balarin. Još jednu :
Naši narodni vezovi nijesu srpski, kako hoće mu-
dre glave gko ,D.“ nego hrvatski, zato što smo i
mi svi zgoljni Hrvati. Konavljani.

 

i

Pogled po svijetu.

Carev posjet ostavio je duboki utisak u
Parizu. a nadasve u Berlinu. Treba čitati kako su
Nijemci konsternirani. Iz Pariza im poručuju, da
je njihovoj hegemoniji u Europi odzvonilo, a to ih
još više draži. Megjutim odlujući krugovi čuvaju
hladokrvnost., Nikola II. sada se nalazi na tastbi-
ni u Darmstadtu, gdje je sjajno pričekan, ali taj
posjet strogo je privatan Drži se da će se još je-
dnom sastati s Vilimom II. -- Šiškin biće staloo
nasljednik Lobanova.

U Ugarskoj razvila se je žestoka izborna
borba. Proglas pučke stranke traži rerieši crkve -
nih zakona i štovanje nemagjarskih narodnosti(!!).
Košutovci hoće samo KEV uniju i stegouti
izborno pravo na one koji znadu magjarski čitati
i pisati. Vlada će dobiti veliku većinu.

Radi Gladstonova govora proti Sultanu
odrekao se lord Rosebery vostva liberalne stranke.
To je veliki dogagjaj u Engleskoj, jer tamo jav-
no mnijenje vodi poslove. Ne zna se ko će mu bit

nasljednik, no po svoj prilici sir Harcourt.
U car. vijeću vlada je sjegurna većine.
S toga će se glasovati budget i riješiti svi važni-
ji poslovi, pa tek onda biće ono raspušteno,
*