jim berlinskim savežnicima, usprkos svih ugovori. Savez rusko-franceski daleko je moćniji, neka ga na papiru nema i neka Nikola II. ovu riječ u Pa- rizu izustio nije Nego ima nešto drugo po srijedi. Nama ne može biti nego mio ovaj savez, koji ide zatim da se slomije Nijemstvo i njegova i po nas pogubna prevlast u Europi, Ali mi sumnjamo, da će Rusija sekundirati želje Franceza. Njezina je politika fi- njai viša. Rusija neće da jednomu ratu (koji se ne zna kako bi mogao svršiti, jer su dvojni i troj- ni od prilike jednako snažni, a s Engleskom, ko- ja bi vrlo lako mogla se naći proti Petrogradu ovi zadnji daleko jači), izloži svoje velike i široke o- snove. Ona će agirati kad se pripravi i to bez i- kakva obzira na Francesku, već samo na svoju po- litiku, koja ima druge ciljeve i druge pute i nije joj do Elsss-Lorene nimalo stalo. Prigoda bi se mogla naći, pak ako se Franceska s njome oko- risti, to će biti kao muzgredna stvar. Rusija se radi nje neće u nikakvom slučaju da izlaže. Ovo se može zaključiti iz ponašanja Rusije i iz rusko- ga javnoga mnijenja. ' Stoga gledišta ne vidimo da će se u mnogo promijenuti situacija u Euroni iza pariškog posje- ta cara Nikole II. I to ćemo da dokazujemo. Ali prije svega valja znati da Nijemci Elsas-Lorenu ne gledaju kao nešto zaplijenjena, nego kao svoju starinu. To bijahu prvobitno njemačke zemlje, koje Francezi oteše i pofrancuziše u 18 i 19 vijeku. Ovo je po- vijest i pravedno je priznati. Došao je slučaj i nasmijala se sreća Nijemcima. Francuzi im bijahu digli polovinu Germanije, ulaziše u Jenu, Auerstadt i Berlin i šetahu se tamo kao gospodari. Prusi im vratiše milo za drago i odvratiše im vizitu u Parizu. To je dvoboj izmegju dva jaka i velika naroda, gdje je sreća bila sad na jednoj strani sad na drugoj, a mi svi trpimo i cijela Europa stoji do zuba oružana. Da Francezim pogje za ru- kom, uz sudjelovanje Rusije, izvesti rat, mi Hr- vati, Česi. Rumunji, Srbi, Slovaci, Poljaci itd. — uza sva naša marodna pitanja koja nas muče, išli bismo se tući za Elsas-Lorenu ! Iza posjeta Nikole II. stvar je ostala na is- tome. Njemačka, prepadena od onih demonstraci- ja, a ugrožena da bi mogla izgubiti i ono što je uzela i još više, neće valjda stati prekrštenih ru- ka, nego će se još bolje spravljati. Svaki ,Vive la Russie!“ što se čuje u Parizu, salije po jedan top u Kruppovim tvornicam. Za njom će tako njezini saveznici. a takogjer i Fravceska sa svojim. I ta- ko iza svijeh ovijeh divnijeh svečanosti, iza kako su se svi nagovorili o miru i njegovoj blagodati, poći će kući, pak će lijevati topove, graditi puške podizat tvrgjave i oklopnjače i uzimat nove voj- nike. Zar nije ovako ? Eno na pr. Engleške, koja će ove i došaste godine porinut u more čitavu veliku flotu nepredobivijeh gvozdenijeh kolosa. I niko neće da ostane zadnji. Kako je to teškv!..... Rusko-franceski savez, ili ti kako se zove prijateljstvo, mogao bi nešto dobra učiniti jedino mirnim putem t. j. kad bi mu uspjelo za rukom da osami Njemačku. Ali do toga po svemu izgle- du neće doći, premda svak želi, nadasve Slave- ni. A neće doći s razloga što se toliki interesi na mnogo mjesta križaju i uprav ti interesi drže one te imaju vlast u ruci podijeljene u ovake grupe. Kako je nama i svijem malijem narodima u ovome gvozdenome stanju, to mu se lak domislit. Narodna riječ kaže: ,gdje veliki konji igraju tu malijem trbusi pucaju“. Ali vidimo bogme, da je teško i velikijem. Jedno zadovoljstvo ipak mora da osjeća sva- ki Hrvat i Slaven i to kad gleda, kako je onu nje- mačku silu polio ovaj ledeni tuš. Čovjek je čisto razdragan od veselja, pak zaboravlja ma svoje ja- de. To se sada lijepo opazilo širom svih zemalja, kuda stanuju Slaveni. Naši dopisi. Gornje Primorje, 9 listopada *). Odgovor gosp. Eugenu Jeriću. — Kad je gosp. Eugen pisao svoje očitovanje objeloda- njeno u ,C. H.“ pod nadnevkom 25 kolovoza t, Na odgovornost dopisnika, koji će, treba li, izaći na -- Ur. id. zaista je &tu čitalačku publiku držao ža ćupe, Da opravda svoje nerodoljubno vladanje pri našim općinskim izborima, on tobožnji otvoriti pravaš i- ma srca tvrditi da je cijenio da borba koja se je kod nas vodila nije za načelo, nego samo radi o- sobe gosp. Andrijaševića, t. j. za ili proti njegovu načelnikovanju !!! Ta cijela Dalmacija uočila je i poznala da je borba bila ne samo za materijalne interese općinara koji pod upravom Andrijaševića veoma lošo stoje, nego i za političko načelo, nai- me: borba pravaštva proti mameluškom narodnjaš- tvu, a sam g. Jerić koji žive u općini i dobro po- znaje njezine odnošaje, on to ne uvidio!!! Da ne spominjemo drugo pitamo ga: Nije li njegov sa- veznik Andrijašević svojom pisanijom u ,Jedin- stvu“ i slijepa i gluha mogao uvjeriti da je borba i za načelo? Nije li mogao uočiti cilj našoj borbi iz dopisa tiskanih u ,Narodnom Listu“ prije iz- bora ? Nisu li mu barem mogle otvoriti oči brzo- javke istomu upravljene kroz izbore III.eg tijela, u kojim se je oporbena stranka čisto bistro nazi- vala pravaškom ? Zar nije za vrijeme ovih izbora čuo od iste oduševljeno klicati: , živila stranka prava ?“ A šta ćemo dalje, već nek nam gospar iztumači kako je poslije ovakovih javnih manifes- tacija za stranku prava, on kao osvjedočeni pra- vaš mogao prisustvovati izborim IL. i I tijela, te svim agitirati za potičkog vrtikapu i za nevolju skutvnošu ,očinske.“ Mimolazeć prijetnje i obeća- nja Zaostrožanim neka samo kaže, je li kao pravaš smjeo slati fior. 100 Petru Diani neka dogie za Andrijaševića glasovati. Ako može neka opravda tražbice koje je odmah poslije izbora učinio svim pravašim iz Podace i Zaostroga, stoga što nijesu htjeli za Andrijaševića glasovati. Kad sva napome- nuta pobije dotično opravda, onda ćemo vjerovati u njegovo pravaštvo. Nego našemu g. Ugji ne manjka smionosti. Svak se lijevom prekrstio na njegovu tvrdnju da jedino rad napretka općine želio je pobjedu An- drijaševića, i stog uz ovoga pristajao. Za ovakovu izvaliti si vuol coraggio, da ne rečemo što dru- go.... Nek Eugen iznese na vidjelo to dobro, tu korist koju je Andrijašević u 16 godina svoga na- čelnikovanja orćini učinio, i rad šta bi želio da on još načelnikuje. Nek upre prstom ma u sami novčić napretka učinjen od strane općine u ijed- nom odlomku. Bit će zar napredak što su nam prirezi poskočili od 25 na 180 fiorina ? Ili što se godimice troši od 11-12 hiljada, a liječnika, reda- ra, cestara, nit išta drugog imamo? Ili što ima- mo lugara, poljara, čauša itd. za više godina ne- plaćenih ? Jerića viti je mogla niti jest korist op- ćine pridružila Andrijaševiću. Nego od pravaša ga je otcijepila a k Andrijaševiću prilijepila puka o- sobna stvar. A evo kako: Mati Matutinoviću iz Zaostroga imala je poći kuća i veći dio niegovih najboljih zemalja na dražbu, u vrijednosti od 7-8 hiljada fiorina, a to za dug od samih fior. 1300. Matutinović našavši se u škripcu nugjao Jeriću kuću na prodaju. Ali on ne htio, jer mislio na dražbi sve odnijeti za 1300 fiorina. Nu srećom na- šao se čovjek koji na moljakanja i zaklinjanja ne- voljnika, iz same humanitarnosti zamolio jednog imućnika a ovaj mu uzajmio fior, 1300 i tako se vn spasio od sjegurne propasti. Od tada lugen napeo nos na neke pravaše, Kad mu prva nije u- palila pokušao drugu sreću, koja ga je k Andri- jaševiću sasvijem prilijepila. Omjerio i ujedno sa Andrijaševićem uložio sve moguće da dobije op- ćinsko zemljište na Racu u Zaostrogu, gdje bi sa- gradio kuću za magazu i dućan. Ovoj pustoj že- lji on je žrtvovao političko načelo, ovo je razlog njegovog agitiranja. — Nego recimo da naša bor- ba i nije bila načelna, ipak pitamo gosp. Eugena jeli on mogao samo kao pravedan čovjek onako- vim izborim sudjelovati i cijelih 6 dana bezpriki- dno prisustvovati onim nečuvenim bezakonjim, te odobravat ih, potpomagat ih i na posljetku nad njihovom pobjedom veseliti se? Neka o tomu što- vano općinstvo, ma bilo koje stranke sudi. Sa dosada navedenim cijenimo da smo do- voljno utjerali u šašak gosp. Eugena glede njegovih tvrdnja da nije znao da smo se borili za političko načelo, i da je on jedino radi dobrobiti općine pristajao uz Andrijaševića. A sad da odgovorimo na njegove prigovore: što nijesmo sudjelovali iz- borim za sabor; što se ne žalovasmo radi smrti Starčevića; što ne izagjosmo sa kandidatom 24 načelništvo. Dragi Eugene čuj: Na izbore za sa- bor nijesmo se prikazali, jer znadijasmo da naša općina ne može u nijednom slučaju odlučiti 0 us- pjehu izbora zastupnika, i jer stalni smo bili, da bi nam uzaludno bilo koplja lomiti, kad bi nas silom utamanili, pa da taj nemili udes me bude ubitačno djelovati na narod za općinske izbore, ustegli smo se od akcije. — I ako ne poslasmo sažalnice radi smrti Starčevića, to ne dokazuje da nijesmo pravaši, jer koliko je pravaša koji to uči- nili nijesu? -— Sa kandidatom za načelništvo ni- jesmo izašli, jer ga ni imali nijesmo. Naša namje- ra je bila izabrati 36 najrodoljubnijih, najpošteni- jih i najsposobnijih vijećnika, a njihov bi kašnje posao bio, izmegju sebe najboljega izabrati za načelnika. Eto mi odužismo se gosp. Eugenu i donekle ga raskrinkasmo, tvrdo odlućujuć, da s njime radi njegova postupanja nećemo se više par- bati niti mu odgovarati, a neka štovano općia- stvo sudi imamo li pravu. Gospoda pak rodoljubni Trpanjci kako su prama zaslugam primili Eugena, tako neka mu dostojno od svoje odgovore ia nj6- gova zakidanja. Gornjoprimorski pravaši. Gruda, 15 Oktobra. U 39. Br. ,Dubrovnika“ pod naslovom ,Ko- navoski vezovi“ zabilježismo jednu krupnu laž, ko- ju, istini na čast radi nanešenog poniženja na- šijem Konavokama, moramo da ispravimo. Nije istina da je g.gjica Nike Balarin, kako » Dubrovnik“ tvrdi, svojijem prstićima one vezove izradila bila, jer je, ako ne dalje, a to bar u na- šem kotaru svakome poznata istina, da ona vrst vezova, koja uprav zaslužuje odličao mjesto u na- rodnoj umjetnosti, postoji u Konavlima još od pamtivijeka, već je nasuprot nepobitna istina, da su one vezove isključivo konavoski prsti izradili i to oni slijedeće djevojčice: g.gjice Luce Vuko- vić, Pave Bratoš, Anka Koprivica, koja se je tu nedavno preselila na onaj svijet, Mare Mostahinić, i Mare Drašković. Prve dvije besplatno, ostale uz umjerenu platu. One su svojijem vlastitijem prsti- ćima od prvoga do najzadnjega uzorka izradile i bile su istoj ggjici N. Balariu učiteljicom u pred- metu. Osim navedenja, poznat je mal da ne svi- jem Konavokama onaj vez, kojijem, osobito mla- de čobanice ma paši, najragje provagiaju svoje vrijeme. Isto tako i dopisnik ,C. Hrvatske“ u 39. Br. netačno tvrdi, da je ona zbirka stajala teškoga truda i velikoga troška g.gjicu N. Balaria. Iz po- uzdanog izvora znamo, da je za cijelu zbirku po- trošena svota od 290 fior., od kojijeh je g.gjica Balarin doprinijela od 35-40 fior., dočim je sve ostalo doprinio prečasni kanonik Crnica Zasluga je neporična g.gjice N. Balariu sto se je postarala kod jedne ugledne Obitelji na Ra+ dovčićima za starinski vez, a osobito je hvalovri- jedna zato, što je u jednu zbirku sakupila stari i novi vez uz odnosnu terminologiju, i to sve to- likijem ukusom, tačnosti i vijernosti, da je u pot- punoj mjeri zaslužila laskavo priznanje cijele Kot. učiteljske skupštine. Ovoliko istini na čast smatrasmo svojom dužnosti da ispravimo dopisnika , Dubrovnika“ i onoga ,C. Hrvatske“ uvjereni da smo na taj na- čin tumačili želju iste g.gjice Balarin. Još jednu : Naši narodni vezovi nijesu srpski, kako hoće mu- dre glave gko ,D.“ nego hrvatski, zato što smo i mi svi zgoljni Hrvati. Konavljani. i Pogled po svijetu. Carev posjet ostavio je duboki utisak u Parizu. a nadasve u Berlinu. Treba čitati kako su Nijemci konsternirani. Iz Pariza im poručuju, da je njihovoj hegemoniji u Europi odzvonilo, a to ih još više draži. Megjutim odlujući krugovi čuvaju hladokrvnost., Nikola II. sada se nalazi na tastbi- ni u Darmstadtu, gdje je sjajno pričekan, ali taj posjet strogo je privatan Drži se da će se još je- dnom sastati s Vilimom II. -- Šiškin biće staloo nasljednik Lobanova. U Ugarskoj razvila se je žestoka izborna borba. Proglas pučke stranke traži rerieši crkve - nih zakona i štovanje nemagjarskih narodnosti(!!). Košutovci hoće samo KEV uniju i stegouti izborno pravo na one koji znadu magjarski čitati i pisati. Vlada će dobiti veliku većinu. Radi Gladstonova govora proti Sultanu odrekao se lord Rosebery vostva liberalne stranke. To je veliki dogagjaj u Engleskoj, jer tamo jav- no mnijenje vodi poslove. Ne zna se ko će mu bit nasljednik, no po svoj prilici sir Harcourt. U car. vijeću vlada je sjegurna većine. S toga će se glasovati budget i riješiti svi važni- ji poslovi, pa tek onda biće ono raspušteno, *