Br. 43.
List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništnu lista: na godinu fior. 1
jem u kuću, a za Austro-Ugarsku,' šalju se Uredništvu.
$ Bosnu Hercegovinu s pošt m: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50, za inozemstvo
4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa
fior. 4:50. i poštarski troškovi
U DUBROVNIKU 24 Oktobra 1896.
CRVENA ARVATSKI
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & "oglasi pore se
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da'Više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
je predbrojen i za došasto polugodište.
"Dobri glasovi:
Dobri glasovi dolaze iz Banovine. U koliko
smo obaviješteni, vode se pregovori izmegju stran-
ke prava i neodvisno-narodne ili ti obzoraške stran-
ke, eda se uzmognu naći zajedno, putem jednoga
poštenoga kompromisa, na bojnom poprištu, proti
svijem raznovrsnijem neprijateljima Hrvatske, koji
svakako misle i svakako se grupiraju, ali zajedno
rade na štetu dobrog napretka hrvatske ideje.
Danas se lijepo znade kako su se razbili
pregovori za sjedinjenje opozicija. Ko ie tome u
prvom redu bio kriv, to ne marimo ispitivati. Ali
iz one žestoke raspre koja je iza pretegautih pre-
govora nastala, moglo se jasno vidjeti, kako hrvat-
ska opozicija sastoji od stranaka, čiji su ljudi me-
gju sobom još u takoj načelno-taktičnoj opreci,
da nije moguće uzdati se, da bi se moglo poluči-
ti ono stranačko jedinstvo opozicije, koje bi bilo
najbolja garancija za jednodušnost i dobar uspjeh.
. Utakom slučaju treba napustiti pozitivno polje
jedne političko-oporbene akcije, pak se baciti na
negativnu stranu, to jest sakupiti u dogovor i za-
jedničko djelovanje sve one patrijotične elemente u
zemlji, koji nijesu za današnji vladajući sistem,
bilo to radi samog načela, bilo radi načina kako
se taj sistem provodi, ili radi osoba koje ga ima-
ju u rukama i s njime se po svojoj i tugjoj volji
aluže. [ koliko se na prvi mah ova dodirna tačka,
na kojoj se za sad može naći hrvatska oporba,
činila nenačelna i nedovoljna, ona je u današnjim
prilikama nužna, a biće i korisna, ako kod njezi-
ne uporabe elementi načelne pravaške borbe saču-
vaju čisto delineirano svoje stranačko stanovište.
Obzoraška stranka usprkos svemu njezinome
prigodnome državopravnom radikalizmu, nije ipak
ništa drugo do li jedna nagodbena stranka, čije
najbolje sile do juče su vladale i zagovarale onaj
sustav, koji sada hoće da ruše. Mi smo uvjereni,
da kad bi se odnošaji nenadno promijenuli, pak
bi nastala nada i mogućnost, da bi se ona nagod-
bena stranka, koja je danas na vladi mogla purifici-
rati od svojih najgorih elemata, i kad bi bilo nade
da će se nagodba tumačiti i: vršiti u duhu kako je
sastavljena, a ne na štetu Hrvatske, -—- da bi on-
da veći dio obzoraške stranke listom napustio o-
pozicijonalno stanovište i prešao u vladin tabor.
Priznajemo da se ovako misleći elementi ne mogu
natezati da stupe u stranku prava Ali ovi ljudi, koji
pravaški nikada osjećali nijesu, mogu dobroj stva-
ri opozicije mnogo koristiti, ako se nagiu proti
općemu dušmaninu rame uz rame sa strankom
prava, jerbo oni — uza sve svoje mane — imadu
i lijepih svojstava, i sposobnosti, za koje je uprav
grehota, da rgjaju u neradu ili da se troše u in-
trigiranju proti jednodušnosti stranke prava. Mi-
slimo da su nam prekovelebitske stvari dosta poz-
nate, pak neprećerujemo položaj obzoraške opozici-
je. Ona ima nekoliko vrsnih sila, sa svog gledišta
dobro uregiivano glasilo, koje se mnogo čita i ve-
liku potporu u imenu slavna čovjeka, zatim po
zemlji dobar broj osamljenih pristaša i ništa više.
Ona kao stranka ne bi mogla izaći sama na meg-
dan, jer joj fali vojske, pak će se tako uz može-
bitnu koaliciju sa strankom prava moći samo o-
koristiti. O tom nema sumnje. Pitanje je samo:
čini li stranka prava ,dobar posao“ kad se upu-
šta u dogovore i koaliciju za neodvisnom narod-
nom strankom. ?
Reklo se kadgod: mi se ne borimo za osobe već
za načelo. Dobro! Reklo se dalje: dok ovaj sustav
postoji nama je svejedno ko ga provagja, jer mi
vojujemo proti sustavu a ne proti osobama. Nao-
pako! Ova je furmula vrlo zgodna, jer je komod-
na, ali ona se ne smije čuti iz usta jednoga hr-
vatskoga redikalca. Jer nama ima biti stalo ne samo
do sustava, nego i do osobakoje taj sustav brane
samo i drže, jer mi ne smijemo principjelizovati
proti sistemu i njegovim mrtvim paragrafima, o-
stajuć ravnodušni naprama ljudima, koji one pa-
ragrafe čine, na svoj način, živijem, jer mi ako ho-
ćemo da srušimo ili zamjenimo današnji naš su-
stav, moramo u prvom redu da rušimo one osobe,
koje isti najupornije brane. I zato nije prava de-
viza: proti sustavu a ne proti osobam, nego: pro-
ti sustavu i proti osobam. Ako, pako u Banovini
ima i takovih ljudi (ne mislimo ovdje neodvišnja-
ke), koji su jedino proti osobam te sustav drže,
stranka prava morala bi se i tome pojavu veseli-
ti, jer ide u prilog njezinoj stvari. Stog razloga
ona ne radi ništa proti svome načelu. ako poma-
že one, za koje neki huškaju da se hoće popeti
na vladu, da sruše nešto šte se tako nesmiljeno
ukorijenilo u Hrvatskoj. Ne bi opet bilo ništa u-
žasna, kad bi ova primila od njih onu potporu ko-
ju im sama daje. A to je u nekim krajevima ne-
ophudno nuždno, ako se hoće zajamčiti dobar us-
pjeh, pošto u Hrvatskoj ima kotara, koji uz slož-
nu opoziciju, daće nesumljivo opozicijonalca — ov-
dje obzoraša onamo pak pravaša jer u kompromi-
su vrijedi riječ: do ut des — dočim kad bi svaka
izišla o sebi, pobijedio bi magjaron. Smiju li one
to dopustiti ?
S toga i s mnogo drugih razloga, izmegju
kojih nije zadnji ni želja naroda, koji se u politi-
ku toliko ne upliće, a koji bi želio da se dogje
do nekog sporazuma proti općim dušmanima, mi
evo iskreno velimo, da bi nam vrlo drago bilo, da
se ovi dobri glasovi što su do nas doprli obištine
i da bismo se veselili, kad bi se stranka prava i
obzoraši umjeli dogovoriti i sporazumjeti glede
zlamenite borbe, koja će do godine nastati u Hr-
vatskoj. Pretpostavljamo naravno da će se zaklju-
čiti pravedao i pošteno. Stranka prava ne bi s to-
ga načelno ništa izgubila.
Srpsko sve, a opet ništa.
Kad smo se još g. 1892 bavili u našemu li-
stu o prošlosti Boke kotorske pod naslovom: Srp-
ska junaštva u Boki kotorskoj ; dotjerasmo sve
pretjerane zahtjeve o negdašnjemu srpstvu u re-
čenom predjelu naše hrvatske domovine do istini-
tijeh granica. Premda ne dobismo direktna od-
govora ; ipak se vidjelo da je onaj rad srbe do
duše kosnuo ; o čemu imali smo dokaza od dopi-
sa iz Boke, sastavljenijeh jedino na temelju Lju-
bišinijeh bajka, pod sjenom Bsjove kule, koji su
se čitali u , Dubrovniku.“ U ovim dopisima iz-
nosila se opissna negdašnja moć srpskih bokelja,
sa jadikovkom proti sadašnjemu hrvatskomu življu.
Ali srbima ne bijshu posve po volji onaki lakou-
mni dopisi. Njima se htjelo pripomoći sa strane
kakve naobražene ugledne osobe, koja bi svojim
auktoritetom potvrdila sve što je do sada bilo pi-
sano od g. M. Crnogorčića u knjizi Miholjski zbor
u Boci kotorskoj (Biograd 1893) ili od . Vladike
Petranovića u svome šematizmu, u prilog srpske
a na štetu hrvatske prošlosti u Boki kotorskoj ;
jer u Boki valjasza budućnost spraviti zemljište i
u njoj ako se i me može maći, treba stvoriti na-
rodno a tim i državno pravo.... velikoga. Duša-
nova Carstva. I Srbi.... tu naobreženu i ugled:
nu osobu nagjoše! Za njihov tako ozbiljan posao
zauzme se g. Gjorgje Stratimirović, potomak ple-
menite porodice Stratimirovića. On je u XXVIII.
knjizi Spomenika srpske kraljevske akademije u
Beogradu, štempao monografiju pod: naslovom : 0
prošlosti i neimarstvu Boke: kotorske. Ali eto...
usiljeni smo priznati, da je i ovaj put, zla srpska
kob, jer ni naučnost, ni auktoritet Stratimirov'ća
nijesu ma ni zere koristile srbima; pošto se g.
arkeolog nemilo nasukao. Da govorimo istinu do-
kazuje nam učeni rad g. Frana Radića štampan u
časopisu ,Starohrvatske Prosvjete“, a skoro pre-
štampan u Zagrebu tiskom Dioničke Tiskare, ko-
mu je naslov: Opaske na Gjorgje Stratimirovića
monografiju : O prošlosti i neimarstvu Boke ko-
torske. Dok se sada svuda razmeće srpska baha-
tost raspravama svojijeh vjetrenijeh piskara,: mi-
slimo da će bit zgodno, ako se i mi pozabavimo
ako i letimice sa pomenutim radom, koji razjaš-
njuje i bolje dopunjuje staru tvrdnju, da u Boki
kotorskoj srbi u staroj prošlosti nijesu imali ničta
svoga, a što posjeduju sada, to je mal da ne sve
oteto Bokeljskim hrvatima, ili na njihovim ruševi-
nam osnovano i sagragjeno.
Da u Dalmaciji nema pravoslavja, ili kako
narod govori hrišćanstva, o srpstvu se nebi ni: go-
vorilo ni pisalo.
To je taka istina, da srbi kad hoće da do-
kažu da je ovaj ili onaj predjel Dalmacije srpska
zemlja, kad ne mogu da u njemu nagju, tada stva-
raju hrišćanske spomenike, kao na primjer: sve-
ćenstvo, crkve, slike, samostane itd.
U Boki kotorskoj od začetka kršćanstva pa
barem do XII. vijeka o hrišćanstvu ni govora ni-
je bilo. Imala je Boka tri katoličke biskupije, Ko-
torsku, Budvansku i Risansku ; od ove tri bisku-
pije najstarija je risanska, jer je bila ustrojena
već šestoga vijeka; i ove biskupije zapremale su
ne samo svu sadašnju Boku, nego su se sterale
kako dokažuje g. Radić i preko današnjih njezinih
granica. Svaka biskupija mora imati kako svoj
opseg tako i u njemu svoje pučanstvo i to one
vjere kojoj pripada sam biskup. U ovim biskupi-
jam koji se obred rabio? Ni traga ne nalazimo,
baš ni u vrijeme grčkog gosnodovanja, drugomu
obredu ako ne latinskome. Mogu li srbi stvorit
kakav spomenik, da nam unište ovu tvrdnju ? Mo-
gu li zanijekati, da_je negda cijela Boka bila ka-
tolička? Srbi vele da mogu, jer im hrabrost ne
dolazi na manje neg samo kad se sa Bugarim bo-
re; a kad perom mlate, njima je sve lasno, nji-
hov je sav svijet, oni su dobitnici; dosta je čitati
Ružičićeve lakardije. Pa eto i g. Stratimirović u.
zeo pero, te uz pripomoć revnog učitelja g. Crno-
gorčića svojim auktoritetom hoće da prema sta:
rijem katoličkijem biskupijam, oživotvori biskupiju
za hriščansko pučanstvo Zete a istodobno i Boke
kotorske, na Prevlaki u današnjemu Tivatskomu
Zatonu u manastjeru Sv. Mihaila. Istina je da. 0-,
ova njegova tvrdnja nije bila prva, ali kako se vio: