di po njegovoj iizpravi, on je već mislio da je već po njemu, i sa njegovim auktoritetom ostala nedvojbena. On bo ovako piše: Poklen je srpska crkva (g. 1219) autokefalnom postala, ustanovi Sv. Sava, uregjujući istu, na dioklitijskoj strani kotar- skog zaliva pravoslavnu episkopiju za Zetu, čija stolica bijaše u manastiru Sv. Mihajla na Pre- vlaci u današnjemu Tivatskom Zatonu. Ni u samoj Zeti u staro doba ne spominje se ma ikakva biskupska stolica prije neg je XIII. vijeka, osnovao Sv. Sava, i to da on katolik, ako i grčkog obreda. opriječi se patarenskoj kugi, ko- ja je bjesnila i u samoj Zeti. No da je toj bisku- piji bila stuhca na Prevlaci, kako piše g. Strati- mirović, dokažuje g. Radić da to niko ozbiljan ne može utvrditi, Isti u svome radu imenuje sve pisce kao Novakovića, Jastrebova i Rovinski, pak Mak- simova, M SŠobaića, koji na temelju starih izvora i modernih studija, pobijaju sve razae spisatelje, koji su u prilog Prevlake. Na koncu iznosi zaključak učenog Rusa Jastrebova, da je Sv. Sava osnovao biskupiju u Zlatici kod crkve sv. Mihajla kod ko- je se još vide razvaline starog manastira. Gdje se može promislit, piše Šobaić, da bi Sv. Sava na- mjestio na Prevlaci stolicu za Zetu i tako, na- olaš zimi, onemogućio svako saopćenje svojom dio- cezom odjeljenom visokim brdima od Primorja? A gosp. Radić nadodaje: gdje i promislit da bi Sv. Sava, namijestio episkopsku stolicu megju na- rodom drugog obreda ? Suviše u prilog katoličkim piscima, gosp. Radić imenuje razne povelje vla- dara Nemanjićeve kuće, a kojim se pripoznaje i potergjuje Kotoranima pravo nad Prevlakom. Ne imenuje nego samo onu koju je izdao Car Dušan god. 1851, jer ista potvrgjuje sve ostale izdate od njegovih pregja. Kaže od koga i gdje je više pu- ta tiskana, talijanski i lativski. Ovu su povelju o- objelodanili Kukuljević, Miklošić i Rački i spozna- li za autentičnu. Bez sumnje original povelje mo- ra biti napisan ćirilicom, ali gdje se nalazi ? U sta- rim bilježkama stoji, kako piše g. Radić, da se o- na kako i ostale raznih vladara Nemanjića, nalazi u kovčegu gdje su moći Sv. Tripuna. Nu srpski pisci kad vide da su im dokazi iz povijesti šepa- vi, oni tada naslanjaju svoje tvrdnje na pučke pre- daje, na neozbiljne priče, na rukopise kojima se trag izgubio, na navode kojima se ne zna izvora, na sumnjičenje o autentičnosti mekih isprava, a ne priznaje drugih, za koje se izvjesno zna da su patvorene. I da je tako fakti dokažuju. Crnogorčić, da bi mogao ikako dokazat, da je Prevlaka bila srpska, da je na njoj bila biskupska stolica u sa- mostanu Sv. Mihajla, na temelju predaje, jedino predaje gradi bogumrsko djelo kojim okrivljuje Mlečiće, da su oni pomočju nekog Družka kotora- nina katolika zbog mržnje na pravoslavne, srušili manastjer i crkvu na Prevlaci; a Stratimirović po PODLISTAK. LO LL LOOL Novinarska reklama u Hrvata. — Mo- že se kazati, da oglasi pružaju listu izdašnu a po- štenu potporu Ima zemalja u kojima se novina uzdržaje isključivo prihodim od oglasa, U Engle- skoj, Franceskoj, Njemačkoj, a nadasve Americi takvi prihodi iznose kadšto na milijune. Ako uz- memo jedan strani list u ruke, osobito njemački ili engleski začudiće nas nebrojna množina inser- cija, koja dosta puta sačinja veći dio lista. I svi oni oglasi skupo su plaćeni. Toliko ih je da do- sta od njih čitatelj i ne zapazi. Zašto se uvršću- ju? Isplaćuje li se vnaj trošak? Morat ćemo do- zvolit, da svi vni fabrikanti, trgovci, novčari nije- su ćuci. Ako oni troše godišnje znatne svote no- vaca, buduć da je reklama kod svjetskih listova vrlo skupa, hoće reći da su uvidjeli da im to koristi Barnum, kralj reklame, govorio je, da je o- glašivanje svjedočba solidnosti i glasa jednog tr- govca, jer on je kadar da izdaje u tu svrhu sta- novitu godišnju svotu. I doista tako je. Koliko li se firma populariziralo u narodu jedino s toga što se njihovo ime nalazi svaki put u listovima natiskano. Čovjek čita svoj list i zatvorajuć ga ne- hotice pogleda na ona imena. Daj danas, daj sutra ona mu ostanu utisnuta u pamćenju i kad mu je što potreha on zna gdje će se obratiti. Tu se mo- že kazati u prvom redu za velike fabrike i trgo- vačke kuće iz inozemstva, koje u našim domaćim novinam oglašuju svoju prodaju i svoje zanimanje. Nijemci i drugi tugjinci, kao prometni i svjet- ski ljudi, razumiju svoju korist i pune naše novi- ne svojim oglasima, One to u, za platu, i ne čine ništa nelijepa. Naši domaći regbi da su i u tom zaostali, kao i u svemu ostalom što ie no- vinstva tiče, Oni se još drže starih običaje pak predaji dakako (istoj i po rukopisu komi se tvag izgubio, dalje piše daje pomenuti Družko otrovao sve kalugjere, a Mlečići topovima razorili crkvu zvonik i manastjer, Ni zere istina, kako se vidi iz protuslovlja u koje po opazkama g. Radića upa- daju i Crnogorčić i Stratimirović kad pripovijeda - ju od nas u malo iznesenu bajku. Ni jedan suvremenik ne piše o tome doga- gjaju, niti se poznaju bar na razvalinam tragovi topova i lumbarda, pa niti se našlo kopajući u Prevlaci cigli grobni natpis, u Prevlaci gdje su po misli srba bili pokopani nebrojni kalugjeri, jero- monaci. arhimandriti, igumani i episkopi. Usuprot, opaža g. Radić, došli su na svietlost dosta stariji spomenici, na kojima su očiti tragovi hrvatsko- bizantinskog sloga, našlo se ploča iz kojih se ne- sumnjivo razabire, da je na Prevlaci bio benedi- tinski samostam, i da je crkva na Prevlaci bila romanskog stila. Dolazi se dakle na zaključak da na zemljiš- tu Boke kotorske ovome lijepome predjelu naše domovine u staro doba nije bilo hrišćanske bisku- pije, pa zato ni Srba, po srpskome načelu, po ko- mu je srpstvo gdje i hriščanstvo. Poznato je da Zetski biskup, sada crnogorski, imao je još od davnina svoju stolicu u manastjeru Sv. Vasilije ne daleko od Cetinja, i da opseg njegove biskupije bijaše vrlo stegnut. Po tom, pomoćju svojih hriš- ćana i turaka znade raztegnut megje svojoj bis- kupiji na štetu susjednih katoličkih biskupija, kad Crnogorci progonjeni od Turaka pokoriše se Mle- čićima, naseliše se u zemljište mletačko malo da- leko od Budve u manastjer Stanjevički, dok opet budući se Crnogorci pokorili Turcima postavi svo- ju stolicu ma Cetinje, gdje gospoduje i sada, ne već kako negda sa civilnom nego jedino sa duho- vnom vlasti, sa naslovom Cetinskog i Skadarskog metropolita, dobivenim od Petrogradskog sinoda. (Svršiće se). Dubrovnik, 23 Oktobra. Gosp. Niko pl. Jakša bivši načelnik Visa spada u onu odličnu kitu starijih rodoljuba, koji su do juče bili stupovi i najbolja uporišta narodne stranke. Ali kad su vidjeli da je stranka zašla sa stare staze, psk zanijekala ili barem bacila u kut ideale sjedinjenja, oni su je bez promišljanja os- tavili i malo po malo približili se stranci prava. Gosp. Jakša bio je više godina na upravi Visa, koji je uzorno upravljao. U zadnje doba nje- gov upliv i rad mlagjih ljudi doveo je višane u stranku prava, pak su njihovi birači dva put gla- sovali za pravaškog kandidata. U došastim općim izborim jaki položaj Visa mogao bi znatno da u- pliviše na ispadak izbora spljetskog kotara vanjskih općina, što ga drži g. dr. Bulat. To je valjalo zapriječiti. Valjalo je dignuti gosp. Jakši i pravašim iz ruka općinu višku Da su se narodnjaci u to ime latili poštenih političkijeh srestava, ni po jada. Ali oni su se združili sa talijanašima, dajuć im obilno mjesta u misle, da se u vrijeme štampe, parobroda, željez- nica i brzojava može gonit na starinsku, kad je svaka roba imala svoje okružje, u kojem je mo- gla izdržat svaku vanjsku konkurenciju. Danas va- lja tražit šira tržišta i više ih. Ovo govorimo i s narodno političkog gledišta i evo kako. Koja korist od pisanja i mišljenja za sjedinjenjem sa Hrvatskom, ako to ima ostati neka idealna i kulturna sveza i onda, kad se isto oživotvori? Hoće se tvrdih odnošaja izmegju po- krajine i pokrajine, koje nam može pribaviti jedan živahan trgovački saobraćaj bolje nego svi sabori i novinarski članci. U kakvom je sada Dalmacija odnošaju sa Banovinom? Mi od onamo primamo njihovih listova, koji, dosta puta ne baš najzdra- vije, uplivišu na naš politički život, mi im šalje- mo u zajamnost našu politiku i to je sve. Inače Dalmacija u svemu što se trgovine i prometa ti- če opći s Trstom. U tomu je skoro odlučno ono fenomenalno megjusobno nepoznavanje, što kod nas postoji. I jedna i druga zemlja ima vlastitih proizvoda što su im od uzajamne potrebe. Dalmacija pravi do- bra vina, finije i običnije vrsti, osobito pečenoga ; finoga ulja ima u nas izobilja, zatim drugih pro- izvoda što ih Hrvatska rado troši kao srdjela, smokava, kamenica itd. Pak sve to, u koliko se iz pokrajine izvozi, ide preko Trsta i Banovina našu robu kupuje sasvim iz drugih ruka, koje su na njoj već dobili. Hrvatska je bogata stokom, o- gobito govedima i svinjama (u Slavoniji) zatim šljivama, drvljem svakovrsnim, brašnom, sočivom itd. Ali dalmatinski trgovci srijemske i bosanske šljive umiju kupiti u Trstu, a slavonsko brašno i pšenicu naručuju u Budimpešti, dok im hrvatsko drvlje takogjer preko tršćanskih ruku dolazi! A zašto sve to? U glavnom iz ovog nepoznavanja, upravi i vijeće općine: a što je još gore oni sti u svojim izjavama, dopisima, proglasima itd. da- vali razumjeti, ne wuožda da se oni bore da pra- vašim dignu općinu i da bolje utvrde položaj svo- je stranke u izbornom kotaru splietskih vanjskih općina, nego da je njih (čujte!) loša općinska u- prava, financijalna neurednost i neuredno barata- nje općinskim novcima i računima, ponukalo da se stave u borbu proti viškome načelniku gosp. Niku pl. Jakši ! U to ime izlazili su u narodnjač- kom organu dopisi, koji su svakojakim in&inuaci- jama izmegju redaka govorili, da je kao načelnik bio sve prije nego pošten čovjek, : Stranka prava na Visu proti ovim klevetama branila je svoga vogju iznoseć u novinama opšir- ne podatke općinskijeh trošaka i računa. Slučaj je htio da baš oni narodnjaci koji su htjeli sruši- ti Jakšu bijahu u financijalnom odboru pravaške u- prave, pak su se iznijele njihove izjave 1 njihovo pregledanje blagajne i trošaka. Ali usprkos svemu tome plaćemo čeljade na narodnjačkome listu i na- dalje je insinuiralo i klevetalo ne iznoseć uz to ništa konkretna i to na takav perfidni način su- mniičenja, da ga sličnog u nikakvim pamfletima našli nijesmo. Gosp. Jakšu kao poštenoga čovjeka mordle su boljeti ove klevete, pak ne znajuć što će više (iza kako su sto puta pozvali narodnjački pra da se izjavi otvoreno 0 računim općine viške. on uvijek obilazio sumnjičeć) on upravi otvoreno pismo na presiednika kluba narodne stranke g. Ivana Vrankovića pozivljuć ga na odgovornost za one klevete, što ih proti njemu sistematično izno- si list, koji nosi na čelu naslov glasilo hrv. nar. stranke. Ovo Jakšino otvoreno pismo pobudilo je u Dalmaciji veliku senzaciju, te će ostati dokume- nat u našoj političkoj borbi. Gosp. Ivan Vranković, prisjednik zemaljskog odbora i presjednik kluba narodne stranke, odgo- vorio je na Jakšin list drugijem otvorenijem pi- smom. On tu izjavlja, da njegovu općinsku upra- vu smatra poštenom, ali da ne može odgovarati za one klevete (u ime kojih je narodna stranka, za publiku, tobož i zapodjela borbu proti viškim pravašima), jer za pojedine spise lista odgovara samo urednik narodnjačkog glasila. Gosp. Jakša, smisao je riječi gosp. Vrankovića, ako neće da u- lazi u doticaj sa odgovornim urednikom ,Jedin- stva“, nema pak prava da njega, presjednika na- rodne stranke, javnom štampom izazivlje na odgovor- nost za ono što organ narodnjački proti njemu piše! Drugijem riječima, narodna stranka, kojoj je Jedinstvo“ glasilom, nije odgovorna za ono što ovaj list piše, nego je zato odgovoran njegov ute- dnik u osobi....... Antuna Stražičića!!! Ovako se jedino mogu uzeti riječi g. Vran- kovića presjednika narodne stranke. Mi nećemo da ni ciglu riječ komenta nado- stavimo na ovo postupanje, da ne pokvarimo onaj utisak što ga je na čitatelja već učinilo. Naši dopisi. Janjina na Pelješcu, 19 Oktobra. Dae 18 0. m. bio je svečani otvor našeg mla- dug Hrvatskog Društva ,Zvonimir“ — Premda po- sve ružno vrijeme, ipak program svečanosti ispao je tačno i redovito, osim što, zbog kišovitog vre- koje opstoji izmegju jedne i druge strane, jer ma pr. naši dućaodžije bolje poznaju najzadnjeg 'tr- šćanskog komesa nego li prvog hrvatskog ili sri- : jemskog trgovca, za kog ne znaju ni da opstoji, a . prekovelebitski trgovci imaju svoje odnošaje sa : Bečom i Peštom i dr. za ono što bi s našim mo- gli raditi, > Tugji trgovci to znadu podržavati služeći se za svoje poslove domaćom reklamom pak smo ta- ko došli, da su bečke i ine firme u nas daleko bolje znane i uvažene nego iste domaće. Kad bi naši trgovci, koji se bave priugotov- ljenjem finijih proizaoda i izvažanjem robe, ili i- nim kakvimgod poslom shvatili korist novinarske ' reklame, oni bi ovo srestvo izdašno upotrebili. Naši dalmatinski listovi u koliko je nama pozna- to dosta se čitaju u Banovini, a njihovi zalaze a- mo. Čestim oglašivanjem ljudi bi stupili u bližoji saobraćaj, od koga bi najmanju materijalnu ko- rist crpila opet jedino novina, ako se uzmu u ob- zir preduosti što ih ona za ono par fiorina : inse- rentu u svakom pogledu pruža. Novinarska po- slovna reklama, osvem što je od pomoći štampi, ona je od velike koristi za trgovački i industri- jalni napredak zemlje, a u današnjem vijeku u- pravo neizbježiva. Ali usprkos svijem dobrijem razlozima, mi: ipak govorimo gluhijem. Naš narod neće novota- , rija u ničem pa ni u tom. I tako se dogodilo, da su malda ne iz svih naših većih tržišta moderni: zovani i napredni stranci istisli domaće. To nam ' dokazuje Rijeka gdje su magjarski i njemački ži- dovi sve osvojili, pak Slavonija, Bosna osobito . Sarajevo i Mostar, a što će bit od Spljeta ako igda dogje željeznica? Sve se bojimo, da ćemo tamo doživjeti drugo Fiume.