Br. 44. List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. 4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubroenik sa donašanjem u kuću, a za Austro- Ogarsku, t Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine fior. 4:50. i poštarski troškovi $ Pojedini broj stoji 10 novč. Ko je predbrojen i za došasto polugodište. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se u U DUBROVNIKU 81 Oktobra 1896. CRVENA HAVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi šalju se Uredništvu. tior. 2:50, za inozemstvo Naši muhamedovci. Na 17. ov. mj. mnogo gospogja u Sarajevu primilo je iz donje Tuzle ovaj poziv: »Nous arons P homeur & inviter Madame & diner chez nons & Bukinje, dimanche le 18. octobre d midi. Le train spćeial sera & disposition et partira de la gare & 11 heures prćcises — retour a 5 heures. Hanoumes nćes Tu zlić et hanouwme Kulović. (Častimo se pozvati Gospogju na objed k na- ma u Bukinje na 18. Oktobra. Posebni vlak biće na raspoloženje i krenuće sa stanice tačno u 11 sati — povratak u 5 sati. — Hanume rogjene Tuzlić i hanuma Kulović), Sve pozvanice, kako čitamo u sarajevskijem novinama, odazvaše se ovome pozivu i pogjoše u Bukinje, gdje ih dočeka hanuma Kulović sa syo- jim suprugom Essad efendijom i nazove im dobro- došlicu. U jednoj šumici krasne ville čekao je bo- gato prostrti stvl, na kom su se služila polovinom turska polovinom naša jela. Zabava tekla je vrlo animirano i gospogje iz Sarajeva vratiše se u ve- če kući najzadovoljnije. — Ovo je jedna sitna novinarska vijest, od oni- jeh što se meću u rubriku svaštica i različitijeh vijesti. Ali u našim prilikama ona ima veliku važ- nost, pak zaslužuje sa strane Hrvata onu pozor- nost, koju smo joj i mi ma ovome mjestu svratili. Da dvije od najodličnijih familja stare mu- hamedanske aristokracije u Bosni dogju do ovoga koraka, htjela se je neka velika revolucija, koja je za nas tim čudnija, što nijedan od kršćana ni- je mogao, da je ma niti iz daleka motri. Vjekova i vjekova stala je bosanska hanuma u svome ha- remu, daleko svijeta, te joj je jedino drugovanje bilo ono, dosta puta puno čemera i ljubomora, svojih haremskih drugarica Ako se je ikad sasta- jala čeljadi van obitelji, to su opet mogle da bu- du samo prijateljice muhamedanke slična stanja i slična položaja. Kako li joj je pri tom vječnom po- lu zatvoru pri duši bilo? Kako je živjela muhame- danka ? Što je život barema? To su bila izvjedlji- va pitanja Europejaca, na koja se nije odgovaralo, jer kršćanin sam ne smije stupiti preko praga o- ve domaće svetinje, dok je muhamedovac smatrao ovaka pitanja neuljudnim i na njih se nije izostao. Pa zato je uprav i harem razgrijao mnogu ma- štaniju zapadnjaku i dao jednu od glavnih čari onomu bajnome svijetu, što ga nazivljemo ime- nom stoka. Austrijskom okupacijom u Bosni i Hercego- vini, ovaj Istok, naučan živjeti u svojoj mistično- religijoznoj slobodi, bio je nekako neugodno zate- čen. Bilo mu je kao kad te kogod u najboljoj za- bavi, nepozvan, iznenadi. 'To se dade shvatiti i nije čuda. Zato su teške dane prolazili naša braća bo- sanski i hercegovački muhamedanci u prvo doba zaposjednuća. Oni se nijesu mogli obiknuti novo- me stanju, tim više što ovo i kad bi bilo htjelo, nije uvijek moglo, da im podade bar fikciju oni- jeh starijeh prilika. I oni su nujno gledali u ze- mlju, tugovali za izgubljenim danima, ne radili ni- šta i..... selili u Aziju! Ali malo po malo vigjeniji i umniji počeše promišljati i pitati se; kuda to vodi? Glasovi iz Male Azije dolažahu nepovoljni. Oni koji su tamo išli, da ne gledaju ,Švabu“ i koji su za ništa pro- | dali svoje biće, javljahu prijateljima u starinu, da je življenje u novim krajevima mnogo gore nego u Bosni. Ljudi se prevariše. Mišljahu da je vjera jedini vez koji ljudstvo megjusobno spaja, pa je dosta da se nagju megju onijem, koji klanjaju, da im dobro bude. Tamo nagjoše istina svoju vje- ru u potpunoj snazi. ali — druge ljude, drugi jezik, druge običaje, drugu zemlju, drugu predaju i drugu — tugju krv. Sama vjera nije mogla sve to nadoknaditi i bilo je teško. I uvidješe da je vjera mnogo, ali ima još nešto, što veže čovjeka s čovjekom. Ivan se krstio, a Mujo je klanjo. Ivan i Mujo življahu zajedno u Busni ponosnoj. Bijahu braća, ali jedan drugome tugji, a bijahu ipak pri- jatelji. Došlo je teško doba i Mujo odselio, pak u Anatoliji našao Kurde i Osmanlije. I oni su kla- njali kao i on, pa ipak — — ipak onaj Ivan bio mu je nekako bliži. Kako to? Zašto to? Jer bra- ća bijahu, a ne znadijahu, jer bijahu sinovi jedno- ga doma, jedne domovine. Nije luda ona narodna riječ: nema doma do doma ! I ona druga: svud je dobro, ama doma. je najbolje. i s okupacijom došlo je mnogo svijeta. I, va- lja reći pravo, teško ga bijaše gledati. Mučno je bilo slušati one neke ćudne tugje zvukove. Ali uz njih čula sei domaća riječ. Ovi ,došljaci“ ne bijahu svi tugjinci. Travnjački Ivo našao je megju njima dosta svoje braće, s kojom se onako veselo poz- dravio, kao što se braća nakon dugog rastanka gr- le. Mvjo je gledao ovaj zagrljaj i Ivo ga takogjer priveo ovome ,došljaku“ i kazao mu, kako je to i njegov brat Hrvat i kako su svi sinovi jedne maj- ke ako ih vjera dijeli. Mujo je iz početka bio nepovjerljiv, ali su njegova djeca, mali Alije i Hasani stupili otvoreno k ,strancu“, kojim im je iz Banovine i Dalmacije donio hrvatski pozdrav. Oni su osjetili, da je to njihovo, da su tu riječ i oni slušali......... * * * Čitava inteligentna muhamedanska omladina osjeća danas hrvatski, što je dokazom da je ona shvatila svoju veliku misiju u Bosni i Hercegovi- ni. Ona neće bogme da seli u Aziju, ona će da ostane ovdje i da se sutra bori za onu rogjenu grudu zemlje, što će joj ostati od otaca na vje- čni ponos amanet. Franceski poziv na zabagu u Bukinje svje- doči, da se novi duh nije zaustavio samo na omla- dini, već da ie preko starih familija počeo prodi- rati u svetost harema, koju će čuvati kako treba, ali će razagnat presude. Mi znamo kako se sa sta- novite strane vas ovaj moderni pokret hoće, da izrabi proti hrvatskoj narodnoj ideji. Ali mi ga ipak poz- dravljamo, jer ga se ne plašimo. Krv nije voda, a braća ne mogu biti nego braća. Načelo narod- nosti biće jače nego li ikakva umjetna politika, U njegovo kolo vodiće napokon svaki napredak, ko- ji se pokaže kod naše braće Muhamedove vjere, kako je već doveo njihovu dičnu omladinu Evo zašto ovaj nevini poziv gospogja Tuzlić i Kulović dobija veliku zlamenitost. Srpsko sve, a opet ništa. TI. Zaludno je dakle u Boki kotorskoj tražiti u ! staro doba hrišćanskog biskupa, pa tako i njemu podregjeno svećenstvo. Kako je sva Boka s jedno- Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se iše puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. ga na drugi kraj bila katolička, tako iste vjere bi- li su i njezini duhovnici. G. Radić iz vjerodostojnih listina kao što su one Theinera i Miklošića, crpeć dokaze, broji u Boki do jedanaest benediktinskih samostana, i ne- kijem označuje i mjesto gdje su se nalazili: a) Ro- tac u Sutomoru, b) Samostan Sv. Gjorgja na oto- čiću prema Perastu, c) Samostan Sv. Mihovila na Prevlaci, d) Samostan Sv. Petra de Campo, e) Sanctus Petrus de Gradec, f) S. Maria Buduanen- sis, g) S. Luca de Chertole, h) Samostan S. Ni- colai de Petranice; nije poznato gdje se nalazio, i) S. Marci de Pinita; nije poznato gdje se nala- zio, j) Sancta Maria de Risan, 1) S. Maria de sco- pulo. Sada da se obazremo na crkve. Ko obilazi Boku, svuda vidi zazidane prekrusne crkve. Sve, koje nijesu bile zazidane ovog vijeka, po cijeloj Boki nose znakove katoličkih crkava. Da počnemo o crkvi Sv. Trifuna. Ova crkva bila je sagragjena IXog vijeka od nekog revnog bogatog katolika po imenu Andreaccio Saracenis, kako piše Portiroge- nit, imala je u početku okrugli oblik i četrnaes vijeka bila je povećana i dovedena do sadašnjeg oblika. Posve nalikuje starinskim rimskim bazili- kom. U potrijemku stolne kotorske crkve $S. Tri- funa vidi se grobni spomenik pomenut Andre- uća i njegove supruge Marije Goe Memorie storiche di Cattaro pag. 43). Nad spomenikom Boko-kotorska općina godine 1811 postavi natpis u latinskome jeziku, u komu se čitaju poglavite zasluge Audreuća Saracenia. Njemu se pripisuje zgragja crkve B. Gospe; njemu stečevina moći $. Trifuna i gradnja templa istomu svecu posvećena. Sve što.Srbi protivna pričaju, sve je izmišljotina. Oni vele uz pripomoć g. Stratimirovića, da crkva S. Trifuna potiče iz srpskog doba i da je bila sagra- gjena milostinjom Stjepana Prvovjenčanoga, i zato naslanjali su se na neku povelju rečenog kralja. Nu g. Radić pokazao je u svome radu kao što i prije prof. Gelčić, da je ta povelja posve apokrifna. G. Gelčić tvrdi da je bila izmišljena a ne otkrivena od Vasilije, Jeromonaka Miloševog manastjera. Kako spomenuti natpis kaže, na temelju ne falsifikanih spisa, neg na temelju povjesničnih do- kaza i spomenika Andreući a ne srpski kralj, kao što se nalazi u rečenoj povelji, prije nego li crkvu S. Trifuna, već je bio sagradio i crkvu Blažene Gospe Infunara. Stratimirović se bavi i o crkvi Sv. Luke i to na svoju. 1 djeca kotorska znađu od koga i kad je bila zazidana ova crkva, pa ka- ko je upala u hrišćanske ruke. Još se čita na nje- zinim zidinam latinski natpis, po komu se zna da je sagragjena bila od Marka Andrije Casa Franci i supruge mu Bone, g. 1195. Nad njom pravo pa- tronata od g. 1193 uživale su koludrice od An- gjela. G. 1684 dozvolom obijuh vlasti, grčko istoč- njaci koji su davali razumjet onda da su unijati posvojiše ovu crkvu za porabu bogoštovja, ali sa- mo za vrijeme rata (durante tempore belli) odr- žavši u njoj svoj oltar i krstionicu. Latini tako- gjer posjedovahu oltar pred kojim kapitul! Stolne Crkve u oči svečanosti S, Luke ispjevo bi večer- njicu svake godine. Unatoč pravu uživanu od pomenutih koludri- ca i pritužba katoličkih kotorskih biskupa hrišća- ni ostanu gospodari crkve i još je sadrže, Sadašnja stolna hrišćanska crkva negda je bila svojina domenikanaca, koji su posjedovali kod