nemojmo iz inada zvati u pomoć najgore neprija- Pošto g. Gerisch popravi ova prio remek- telje obojice i davati im najbolji dio samo zato, da | djelo dubrovačkug slikara, stane popravljat ostale ga ne dobije pravaš,.To je pravo izdajstvo Hrvat- stvu, koje bi nam imalo: biti.nad sve ino. Stranka prava.u Dalmaciji ne govori ovako radi svoga ,položaja“. Ona zna koliko vrijedi ra- zglašena jakost narodne stranke, pak se za svoju budućnost ni malo ne plaši. Ali to nije dosta, jer kada narodnjaci, da se uzdrže, ne žacaju se ni zajed- ničku kuću zapaliti, prestaje svaki govor. Tu nije više poražena stranka prava nego samo Hrvatstvo, pa u ime njega mi ovo i govorimo. A kad izne- semo prošlost glavnijeh začetnika ove protuhrvat- ske narodnjačke politike, mi smo tijem dosta to- ga rastumačili, pa neka se ijedi ko hoće. Iz Dubrovnika. Dubrovnik, u svoje staro doba, bijaše pravi muzej. Crkve, samostani, vlasteoske kuće, bile su pune izvrsnih djela svakovrsne umjetnosti. U nji- ma mogao si se diviti slikama, resbarijama, dra- gocijenjenim radnjam u zlatu i srebru i ostalim djelima klasičnih auktora. Prvo velika trešnja i požari uništiše možda bolji dio takih krasnih zbir- ka. Poslije franceska vlada iz crkava i samostana otme mal da ne sve, što je bilo u zlatu i srebru. Dubrovčani prepisuju čudu, da je iz take otima- čine ostao spasen glasoviti moćnik, pa i sam nji- ma toliko omiljeni cip Sv. Vlaha. U sadašnje do- ba inostrani sabirači starinskih radnja, prisvojiše. mal da ne sve što još ne bijaše oteto, i to za malo novaca da obogate sebe, a tim i kojigod ino- strani muzej. Nu ipak još je nešto ostalo sačuva- no i to se nalazi u našijem crkvama i samostani- ma. Jošte resu našu stolnu crkvu neke prekrasne . slike Ticijana, Rafaela, Pordenona, Padovanina i Andrije di Sarto i nekih drugih klasičnih aukto- ra. Opću pozornost budi u crkvi Otaca Domini- kanaca Ticijanova slika Sv. Mandalijena, poprav- ljena na troškove obitelji Pucića. Nu nami nije da se bavimo o ovome blagu, svakomu otkrivenu i po- znatu. Mi sada treba da nešto progovorimo o ne- kome domaćemu blagu, koji do jučer stao je ne- poznat pa i samim vještacima. Držalo se negda da Dubrovnik nije podao ma ni jednoga ciglog slikara na glasu. Htjede slu- čaj, da jednom Eitelberger poznati njemački knji- ževnik, prvi spazi potpis na jednoj slici pobočnog oltara crkve B. Gospe na Dančam, u komu je o- značeno ime slikara Nikole Dubrovčanina (Nicola- us Ragusinus) sa nadnevkom radnje 1517. Slika tom sličae, koje su sve izragjene na drvetu, vi- djelo se u crkvi Domenikanaca .u Dubrovniku, pa i u nekijem crkvama dubrovačke okolice. Srbi, ko- ji se inade da svuda uvedu vodu u svoj mlin, tru- bljahu da su to radnje bizantinske škole, pa tako novi dokaz negda kraljujućga srpstva u Du- brovniku. Nu prof. Gelcich pošto ih stane pomnji- vo ogledati prem da su bile oštećene, prizna nji- hovu lijepost i karakteristična svojstva, te o ne- kim ureče istovjetnost kista, pa i školu kojoj je pripadao. Auktor je Nicolaus ragusinus, a škola je Muranenska škola, čiji izvorni primjerci vide se kod Akademije lijepih umjetnosti u Mlecima. Po potpisima koji se čitaju na nekim može se suditi da su bile izragjene svršetkom petna- estog a početkom šesnaestog vijeka. Polje na ko- mu se vide slike uopće je zlatno. Sve to proma- trajuć prof. Gelcich urravi molbenicu Centralnoj Komisiji za uzdržavanje starina u Beču, da bi se zauzela popraviti radnje dubrovačkog prije nepo- znatog slikara, Nakon mnogih pisanija pogje mu za rukom oživotvoriti što mu je bilo na duši. Go- dine 1894. Centralna Komisija za uzdržavanje starina, otpremi u Duhrovnik g. Eduarda Geri- sch-a čuvara Galerije slika akademije lijepih u- mjetnosti u Beču. On je najprije popravio krasnu sliku pobočnog oltara u crkvi Gospe na Dančam, auktora Nikole dubrovčanina, okolo urešenu sa pozlaćenim velecijenjenim rezbarijam, koja je raz- dijeljena u troje na zlatnome polju i prestavlja u sredini B. Gospu sa djetešcem Jezusom na skutu, pred skutom malašnog Ivana Krstitelja. Gospa dvorena od njekoliko angiela; na jednoj njezi- strani vidi se S. Grgur Veliki, & na drugoj S. Martin na konju kad polovinu svoga plašta da- va Gospodiuu u prilici siromaha prošnjaka. slike rečenog auktora u crkvi otaca Domenikana- ca u našemu gradu. Najprvo sliku S. Nikole koja se vidi na li- jevoj strani velikog oltara Ova slika prestavlja S. Nikolu u sredini, a na jednoj i drugoj strani po dva druga sveca. Potla popravi sliku koja se vidi na oltaru kapitula. I ova ima u sredini B. Go- spu, a sa strana S. Tomasa od Aquina i druge neke svece Nu remek-djelo glede slikarstva i rez- barije jest uprav prekrasni oltar u stilu gotičko- me, koji stoji u riznici rečene crkve. Rezbarije su pozlaćene, kao i polie. Ima jedno desetak slika koje se vide na oltaru, megju kojim prvo mjesto drži ono krštenje Gospodinovo. Ne zna se uprav njihov auktor, ali s njima cijel oltar bi od popra- vitelja proglašen velike vrijednosti. Sa slikom S. Ni- kole kojoj je auktor Nikola dubrovčanin trebalo je popravit i sliku istog auktora koja se vidi na de- snoj strani velikog oltara u spomenutoj crkvi. Pre- stavlja B. Gospu, a sa strane S. Vlaha i S Pavla i druge neke svece. Drveto na kojoj je bilo izra- gjeno bijaše već izervotočeno; zato sobom je po- nese u Beč, pa sa onom vještinom koja je dan- danas vrlim zanatlijam poznata, tako je sa već gnjila drva prenese na pozlaćeno platno, da ko ne zna za taj trud, suditi bi mogao da je ta slika skoro izragjena. Sada nam je prinijeti revni rad vrlog aka- demičara na Lopud, na onaj negda toliko bogati otok, koji je bio zavičaj vele zaslužnog patrijote Miha Pracata. U erkvam ovog mjesta g. Gerisch iznagje ne manjih predmeta svome radu nego li u samome Dubrovniku. On je popravio na Lopudu slijedeće slike. a) U matici Gospi od Šušnja na pobočnome ol- taruslika S. Katarine, S. Roka, Gospe sa Jezusom i vječnog Oca. Pripada šesnaestome vijeku, po pri- lici je iz mletačke škole i njoj se ne zna auktor. b) Sliku drugog pubočnog oltara koja prestavlja S. Anu, Joakima i Gospe. Pripisuje se valjanome kistu. Auktor se krije pod monogramom _43D, abd, možda je Nikola dubrovčanin. c) Sliku Gos- pe od Milosrgia bizantinska škola. d) Sliku Gos- pe od Šušnja su četiri druge, iste škole i vrijed- nosti. e) U Svetoj Mariji (de spilica) franjevaca popravio oltar veliki, na kojem su bile osam slika 15-16 vijeka i to Sv. Frane, Roka, Ivana krst. E- lizabete, B. Gospe i Angjela. Megju ovim ističe se nadasve ona koja prestavlja poljubac Judin. O- va slika ulazećemu u crkvu ončas budi u srcu najživlje čustvo njekog neobičnog strahopočitanja i tako dava u oko, da za dosta vremena ne do- pušta svrnut ga drugdje. Oltar je urešen dragoci- jenjenim pozlaćenim rezbarijam. f) Pobočni oltar, na kome je Gospa od Karmena, radnja iz šesna- estog vijeka velike vrijednosti. Ne zna se auktor. U crkvi O. Domenikanaca na pobočnome oltaru izna- gje sliku na drvetu, koja prestavlja Blagovijest, sa slijedećim svojeručnim potpisim u talijanskome i latinskome jeziku. Nicolo Ragusino pinse anno Dni 1513 a di XVI. Marcio — Marco de Biasi- as Colendich Patrono de Nave fece fure questo altare in onore dell? Annungiata Insula Te Me- dia quibus potest laudibus eztollit Benediristi ter- ram tuam, avertisti captivitatem Jacob — Ecce Ancille D.muwi etc Pošto drveto na komu je slika, gnojilo je i izervotočeno, g. Gersich odnese sobom sliku da je popravi onako kao i sliku crkve Domenikanaca u Dubrovniku, o kojoj je gori bilo govora. Tako i ovo blago našega Nikole dubrovčanina biti će po- vraćeno prijašnjoj sjajnosti i spaseno. Ima još u dubrovačkim crkvama slika ne male vrijednosti, koje očekuju vještaka da ih pro- cijeni, popravi i spasi. Ove su već pale u oko g. Gerischu i nade je da njegovim vplivom i nasto- janiem prof. Gelcicha biće procijenjene popravlje- ne i spasene. Vas Dubrovnik ostati će zahvalan prvome kao i drugome na očekivanome zauzeću. Stari dubrovčanin. Za naše posjednike. Ovijeh dana držao se wljarski tečaj na Ze- maljskom Poljodjelskom Zavodu u Gružu, koji je trajao od 9 do 23 novembra. Došlo je iz raznih krajeva Dalmacije 13 redov, slušaoća, kojim -j6 vlada dala po 50 fior. potpore i 6 klaštrioca ma- slina iz Orašca i Trstenoga, što ih je vlada uzela, da naše težake pudučavaju u klaštrenju, za koji po- sao dobavljahu se prije Talijani iz Pise za skupe nov- ce. Predavanja je vodio vrsni učitelj | strukov- njak, pristav Zem. Zavoda gosp. Stijepo Bulić, : Sedam dana držala se u Gružu teor. i prak. pouka, a teda svi skupa odoše ua Italiju u. Pulju. Posj-tiše Brindisi, Monopoli, Bari, Barlettu i An- driu. U Mon.vpoli razgledaše veliku tvornicu ulj: Fratelli Filomeno, u Bari tvornicu uljarskih i vi- nar. strojeva De Blasio, tvornicu za vagjenje ulja iz komina i fabriku sapuna Oss Mazzu'ane, uljar- sku školu, podrum trgovca ulja Milina (rodom Bo- kelja); u Andriji uljarsku školu; u Barletti mh. dernu konobu trg. Combes-a it.d. Razgledaše obliž- nje maslinjake, kako su tamo držani i više drugih manjih tvornica ulja. Osobito ih je zanimao najno- viji moderni tijesk iz tvornice De Blasio, koji ima snagu vd 3000 kvintala pritiska, a zapada od pri- like 1500 fior., zatim sprave za pranje ulja mješte da ga se filtrira i svakovrsni lagani tjeskovi za fino ulje. U Aadriji bijahu svi izletnici za jedan dan gosti ondješnje poljodjelske škole, a ne treba ni reći, da su svukud velikom gostoljubivošću do- čekani. Pošto radi velike oluje izgubiše : parobrd- dom jedan dan, to nijesu mugli obaći sve što na- umiše, Izlet se pokazao vrlo koristan, za naše po- siednike upravo potrebit, a cijeli trošak za puto- vanje iznosio je samijeh 12. fior. na glavu! Na povratku sa puta dočekao je izletnike pokr. nadz. poljodjelstva g. Zotti, da se uvjeri 0 sposobnosti najmljenijeh klaštrioca, te je ostao vr- lo zadovoljan za njihovom radnjom. Ovoliko nam je pripovidio jedan od saučes- nika. Mi ovo priopćujemo, eda potaknemo naše posjednike, da se malo više zauzmu za ove teča- je, koji su po njih od velike koristi. Mnogi bi mo- gli na njih doći i bez potpore vladine, a ono 50-60 fior. što bi potrošili bilo bi im na drugi način nadoknagjeno. Radujemo se da su naši Tr- steniani i Orašani pokazali se dobrim učiteljima klaštrenja, te će oni svojoj zadaći odgovoriti bo- lje nego Pisanci, koji nijesu znali jezik puka i nijesu mu umjeli tumačiti. Bilo bi lijepo da vlada i na dalje uzdrži o- vaj korisni običaj uljarskih tečaja, jer mali je tro- šak naprama nauci, koja se odmah može upotre- biti. Nadamo se da će to biti, i još štogod, jer u- opće se opaža otkad je došao strukovnjak na o- vaj odio, da se novci za promicanje poljodjelstva korisnije ulažu. Čujemo da je vlada izdala velikih potpora i polakšica za gnjojitbu umjetnim gojojem itd, To se štampa u Objavitelju, koji. malo ko čita, Pre- poručili bi da se ovakove vijesti šalju i drugim novinam, makar su u opoziciji — jer će se tako više rasprostraniti i posjednik će se ovim pogod- nostima poslužiti. Dubrovnik, due 5 Decembra. Ekspetoracije. -— Sutra bi se imala otvo- riti u Gabinetu Lega Nazionale za Dubrovnik! Njekvliko Dalmatinaca, koji su amo došli kao či- novnici i činovničići te se ističu sa svojim talijan- stvom, uspjelo je da se nametne dubrovačkim au- tonomašima i da ih uprav prisili, da zajedno s nji- ma osnivaju Legu. Gospogje dotičnijeh takogjer iz Dalmacije jedine su gospogje, koje u Dubrovniku govore talijanski koli megjusobom toli sa svojom djecom. Naše gospogje Dubrovkinje znadu i tali- janski i još koji jezik. ali one — bile Hrvatice, Srpkinje ili Autonomašice — govore uvijek naški ili ti hrvatski. Po ovoj oznaci lako je raspoznat Dubrovkinju, a uhvamo da će tako bit i u budu- će, da će naše gospogie održati lijepi običaj, koji ih nad ostalim odlikuje. Nego kako jedna lastavica ne čini a tako ni ovi doseljeni talijanaši ne čine iz Dubrov- nika... Legu. Mi žalimo što su se dubrovački auton maši za njima poveli, jer tijem ne daju na- šemu gradu dobru svjedočbu. Dubrovčani nijesu nikada mrzjeli talijanski jezik, oni su se — i stari i mladi — dosta s njime služili, a govore ga i pi- šu, kad je potreba, mnogo bolje nego ovi dalma- tinaki talijanaši. Ali pravi Dubrovčanin ne smije ni- kada dopustiti, da mu se taj jezik prestavlja kao materinski i da talijanski, koji u nas sami naši auto+ nomaši smatraju nekakvim kulturnim jezikom, da se velju taj talijanski jezik nama silom nam kao naš vea jesik za čim upravo ide Zega Na- zionale.