Br. $1. U DUBROVNIKU 19 Decembra 1806. Godina VI. CRVENA HRVAT List izlazi svake subote, Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi 4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa onašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku, i Bosnu Hercegovinu s poštvm: na godinu fior. 5, na po godine tior. 2:50, za inozemstvo fior. 4:50, i poštarski troškovi Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Otvoramo pretplatu za došastn godinu pozivljuć p. n. gg. pretplatnike, da nas i nadalje podupru svojom pred- brojbom, neka tv bolje možemo braniti naša prava i na- še ime, koje je u ovim krajevima izloženo svakojakim na- valam. Ostale prijatelje i rodoljube molimo, neka i oni priskoče u pomoć malom žrtvom. Nije bez uspjeha. Naš rad — po sudu mnogih otačbenika — donio je lijepih rezul- tata, a i u buduće će, ako Bog da i sreća junačka. Naš je list stvoren od potrebe, da se obrani Hrvat- stvo ovijeh krajeva. Ko ga drži, taj ga u tu svrhu i podu- pire. Ovo neka imaju na umu naši prijatelji u drugim po- krajinama. Mi se nadamo da nam njihova pomoć neće ni sada uzmanjkati, a do nas će biti, da je borbom za hrvat- stvo, širenjem hrvatskijeh načela i žigosanjem narodnih protivnika, zbilja zaslužimo. Umoljavamo uz to sve zaostale predbrojnik«, da se požure, jer njihovo zatezanje nama velikih zapreka pravi. To nije lijepo ni patrijotično. Protiv bana. Gosp. Pavao Rauch, vlastelin i barun, mlad je čovjek. Nema mu, kažu, trideset godina. On je sin pok. bana Rauch=, a kao hrvatski velikaš ima pravo na virilni glas u hrvatskom saboru. On ima starijega brata, Gejzu Raucha. Oba su dobri gos- podan, ne poput naših, nego poput muogih tamo u Banovini, gdje je posjedi, te bi mogli da služe uzorkom racijonalnog obragjivanja. Oba brata sje- tiše se lani, da bi uz dobro gospodarstvo mogli se baviti po malo i politikom. Prilika im se do- bra desila. Spaljena magjarska zastava nije pred spomenikom Jelačića bana ostavila nikakva traga, jer su ljudi pomno pokupili pepeo i otpatke, da ih sačuvaiu kao uspomenu. Ali ona je izvela ovaj neki drugi preokret, koji se evo od lani nadimlje, a još ne može da pukne. Braća Rauchi opaziše ovu promjenu. Uz to se s banom zavadio i nje- gov vijerni drug Nikola pl. Czernković, koji je so- bom povukao i grofa Julija Jelačića. Baruni Ra- uchi potražiše ove otpadnike, oni se sporazumje- še i tako nastane ,pomlagjena“ unionistična stranka. Više se puta pisalo što su to hrvatski unio- niste, ali se u Dalmaciji ova stranka nikako ne shvaća. To su Hrvati, koji hoće da Hrvatska ži- ve u što užoj svezi i što boljem prijateljstvu sa Magjarim, ne odričuć se radi toga svoga hrvatstva. Od ovih magjarona, valja razlikovati druge, koji isto hoće, ali ne iz uvjerenja, nego radi svoga po- ložaja, koji im odvisi od Magjara, a od ovih je sa- činjen veći dio današnje narodne stranke preko Velebita. Ova nova strančica stala oponirati banu i njegovoj upravi. Ona nije iznijela nikakav novi program. Lani je barun Pavao karao, da on voti- ra proračun i ako uprava nije u redu, afi da gro- fu Khuenu neda ni novčića, jer u nj nema povje- renja. Tu se vidi što gospoda hoće. Ove godine i- šlo je to malo žešće, Najprvo je otvorio vatru barun Gejza radi Božjakovine. Vlada je na Bo- žjakovinu (veliko imanje) potrošila stotine hilja- da, za zemlju koja ništa ne vrijedi, pa tek on- da, na gotov čin, iste privolu sabora. Rauch mi- gli da tu nije čist posao, osvem što je protuu- stavan. Ali što je mislio stariji, to je mlagji brat rekao odlučno i otprto. On je navalio na bana ne- čuvenom žestinom, spočitnuo mu nevaljalu upravu prenos arhiva u Peštu, zatim Galdovo i Božjako- vinu, rekao mu da su te kupovine učinjene iz fa- voritizma na veliku štetu zemlje, da je on držav- ne novce. upotrebljavao u bursovne svrhe, da po- mogne biagajaam i ljudima koji njega podupiru i napokon zakljućio da je ,grof Khuen Hederwary izvr- stan učenik gospodina Tanloaga od bauke Romane“. Ovaj govor izazva u Zagrebu veliku senza- ciju. Zastupnici većine prosvjedovaše proti govoru baruna Raucha. Prvi megju njima dr. Nikola pl. Tomašić veliki prijatelj banov. Dr. Tomašić mlad je čovjek ispod 40 godina, i vrlo talentiran. (On je sveuč. profesur, osim toga zastupnik na hrv. saboru i u Pešti. Ovo i profesura nosi mu oko 6.000 fior. Zatim je u ravnateljstvu raznih banka i novčanih zavoda. Računa se da on kod svih o- vih mjesta skupa zasluži godišnje od 16 do 20.000 fior.) On je žestoko branio bana, a za njim i dru- gi. Presjednik sabora reče, da*će sabor radi Rau- chova govora morati uzeti nekakav zaključak i dvista sutra presjedništvo nar. stranke predloži da se Raucha isključi na 30 sjednica, što bi i učinjeno. Osim svega toga pogje u bana i zborni voj. zapovjednik general kavalerije barun Bechtolsche- im, da mu izjavi svoje mišljenje, dapače i sam nadvojvoda Leopold Salvator, koji boravi u Zagre- bu. Ban je poslao Riuchu svoje gjevere, a isto tako i narodna stranka. Nakon svega tega izdade Pavao Rauch pismo na presjedništvo sabora, da on visoko cijeni osobno poštenje grofa Khuen He- dervariy, u koje nije ni mislio dirati itd. To je većina primila s velikim klicanjem i tako je afe- ra, za sada, izravnana. Ona vizita Njeg. Visosti Nadvojvode Salvatora ima biti dala povoda mla- dome barunu, da razmišlja, nije li on možda pre- šao one prave granice, do kojih je smio doći, a da se na višem mjestu ne zamjeri, pak će ga bi- ti ona u prvom redu i sklonula, da se povrati ona dva koraka natrag, što je suvišno bio poskročio. Ovo je sve javno, svak znade i čita, ovo su, kako se ono veli, ,činjenice.“ U Zagrebu, kako se vidi, imaju sada o čemu govoriti. Ovoliko smo i mi iz njihova pisanja doznali. No to je samo vanj- ska strana, biva pozornica. Glavno je ono što se iza kulisa dogagja. Ova borba u Zagrebu nije sa- mo onako lična borba izmegju bana i njegovih, te njihovih protivnika, premda ima i toga. Ovdje se kose i neke druge struje, koje za udes naše do- movine mogu imati neku riječ, To se dade kazati u malo riječi. Grof Khuen Hederwary izgubio je više svako povjerenje Ma- gjara. On je to odmah uvidio, pak se za vremena pobrinuo, da to izgubljeno blago drugačije nado- knadi. [ uspije. Ono što je izgubio u Pešti našao je u Beču. To sve vide i znaju njegovi privrženi- ci. Sada se oni pitaju: je li tvrgji Beč ili — Ma- giari? Većina je za to, da je bar, bilo kakogod, još ipak najjači u Hrvatskoj i da se njega treba držati. Ali bilo je onijeh koji pomisliše: ,A ko zna je li tako? Za to za svaki slučaj preporučimo se mi braći na Tisi, dok je na vrijeme. Magjari su dobili mnogu borbu, pak mogu i ovu. A kakva nam se onda piše?“ — Što rekoše to i učiniše. Počeše amo tamo spletkatiti, nekakve konce hvatati i go- vore držati. Ban je bio na liječenju. Ali on ima prijatelja, čim dogje izvijestiše ga. No on je mu- dar čovjek pa udrio kud troba, radi izgleda. Tako padne jadni dr. Iso Kršnjavi, a veliki župan Ko- vačević o dlaci osta u 'sedlu. Ministar Josipovich ostade, on je u Pešti, a tamo je malo teže doći. Kad drugi vigješe da tu šale nema, kaniše se ćo- rava posla, pak se to bolje prisloniše uz svoga vo- gju, uz stare njegove prijatelje. Ali ne svi. Oni koji su bili već zapalili mostove ne mogoše se vratiti i to je obilježje čitave ove borbe, koja *e nenadno povela u Hrvatskoj. Kojim uspjehom? To će se vidjeti. Neko kako se i čelik, ako se s njim dugo tare izdere i izliže, tako se i grof Khuen — vidi se jasno — politički istrošio. On nije yiše ona sila od nazad koju godinu dana. To je posve na- ravno osobito za duga vladanja kao što je njego- va. Danas on valja da izdrži strahovitu borbu u kojoj broj ništa ne kaže. Jer ako se samo za hip ukaže, da su izgledi Pavla Raucha povoljniji, vi- djećemo kako se jatomice k njemu prelazi. Banovu stranku ne drži s njim nikakovo načelo, kad je i program Raucha svejedno nagodben i unionističan. Tu se onda dade lakše mijenjati. Sic transit . .. .. Ko bi bio rekao nazad dvije godine, kad se je grof Khueo, odlikovan naj- višim povjerenjem, pun nadi vozio u Peštu, da bude premijerom zemalja krune sv. Stjepana, a listovi svega svijeta — osim nekoliko hrvatskih prijatelja — donašahu imu dugačke životopise i slavljahu ga kao pacifikatora Hrvatske ! * * x Stranka prava u Banovini i druga umjerena opozicija oko ,Obzora“ gledaju ove prizore da mnjivim okom. Mnogi pravaški patnici biće Ovih dana zanago češće pomislili na onu narodnu ri- ječ: Bog je spor, ali je i dostižan. Ima li nas?! I drugo i prvo tijelo dobiše naša braća pod Lovćenom. U drugome tijelu Srbo-talijanaši nau- miše, da pokušaju sreću, ali u zadnji čas odusta- še od neharna posla, kad vidješe, da bi se i tu isto onako grdno obručili, kao i u trećem i u pr- vom tijelu, pak zato zaključiše, da je bolje ustra- jati u olimpičnom preziru na ,zloporabe“ i odusta- ti sasvim od izbornoga čina. Mogu se ćucima prodavat tikve za dinje. Ali političar će kazati, da je apstinencija uvijek bila posljedica zdvojnosti, jer ako imaš i malo nade, ne da ćeš pobijediti, ali da ćeš barem iznijeti to- liko glasova, da se možeš pred svijetom nekako iskazati — onda se ne bježi doma s izbornog po- prišta, nego se hrli tamo, pa što Bog dade i sreća junačka. Zašto nijesu to učinili i Bokeljski Srbi i Talijanaši, da vidimo njihove glasove i njihovu snagu. a oni pak da se mogu tužiti ca ogromne ne- zakonitosti, kojim su podlegli. To se je htjelo, sli onda za srpski Kotor u srpskoj Boci bila bi bru- ka grozna, pak je bolje bilo ostati sakriven pod pregačom babe Zege, nego izaći na bio dan pred cijelo slavenstvo. Ovako pišemo jer nam je dodijalo slušati i gledati kako sešaka došljaka po Boki i Dubrovni- ku razmeće i u ime našega naroda traži amo ne- kakva srpska prava. Dodijalo nam je slušati tužbe i denuncije na naše ljudi, koji moraju — ako su u javnoj službi — zato jer su Hrvati drhtati is- pred kojekakvih piskarala i mantijaških denuncija- nata, jer je tobož ovo amo srpska zemlja i ovo srpski narod. Naša braća po gornjoj Dalmaciji ne- ka dogju amo i u Boku, pak će vidjeti, kako je stanovita klika, ne znamo u čije svrhe, umjela da se toliko razviče, te se i u dalje počelo misliti, e bi možda zbilja bilo onako kako što se one hva-