Br. 59.

4:50, na po godine tior. 2:25, za
s nu Hercegovinu s pošt: m:
fior. 4:50, i poštarski troškovi

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu
je predbrojen i za došasto polugodište.

rovnik sa

Otvoramo pretplatu za došasta godinu pozivljuć p.
n. gg. pretplatnike, da nas i nadalje podupru svojom pred-
brojbom, neka tv bolje možemo braniti naša prava i na-
še ime, koje je u ovim krajevima izloženo svakojakim na-
valam. Ostale prijatelje i rodoljube molimo, neka i «oni
priskoče u pomoć malom žrtvom. Nije bez uspjeha. Naš
rad — po sudu mnogih otačbenika — donio je lijepih rezul-
tata, a i u buduće će, ako Bog da i sreća junačka.

Naš je list stvoren od potrebe, da se obrani Hrvat-
stvo ovijeh krajeva. Ko ga drži, taj ga u tu svrhu i podu-
pire. Ovo neka imaju na umu naši prijatelji u drugim po-
krajinama. Mi se nadamo da nam njihova pomoć neće ni
sada uzmanjkati, a do nas će biti, da je borbom za hrvat-

stvo, širenjem hrvatskijeh načela i ži :
protivnika, zbilja zaslužimo. Hlasnnjem modnih

Umoljavamo uz to sve zaostale predbrojnik«, da se
požure, jer njihovo zatezanje nama velikih zapreka pravi.
To nije lijepo: ni patrijotično.

B wv* pr
OZIĆ.

Eto nam u dojdući petak osviće Božić; Bo-
žić premila svečanost, koja nam napominje doba
i dan poroda Hrista Spasitelja i Otknpitelja ljud-
skom roda. Njegov ovaj porod naviješten je bio,
kao porod smagni regis velikog kralja, koga je
kraljestvo od drugog svijeta, sa koga trebalo je
da on donese sobom ono što je ovome svijetu fa-
lo; to jest: istinu, pravicu i ljubav; ovo troje
što jedna jedincata riječ sadruži, a ta je... Mir,
pošto bez istine, pravice i ljubavi, nema Mira.

Zar je igda, prije došastva Hristova, ljudski
narod znao za istinu, za pravicu, za ljubav, pa
zar je on igda uživao mira? Mislimo da ne. Jezus
Hrist pretečen je bio od najviših geniia; nu svi
slavni mudraci toliko hvaljene prošlosti, ne bijahu
kadri dokazati što je istina što li pravica, što li
prava ljubav, ni svi ti bijahu toliko silni, da sru+
še ma ni jedan cigli hram ili oltar podignut naj-
gadnijem strastvima iskvarena ljudskog srca. Pa
Svemožni. baš da dokaže da bez njega čovjeku
nema spasa, u ono isto doba kad se cijelo ljudstvo
nalazilo na koncu propasti posla Hrista sina svoga.
No jer je čovjek slobodan i tom sličan i priličan
svome stvoritelju, i sam spasitelj čovjeka, nikomu
se silom ne nameće. Pa zato Angjeli božiji kad
pastjerima navjestiše njegov porod, zapjevahu: Slava
Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, kojim lju-
dima? Ljudima dobre volje. Ovdje je sve rečeno.

Naš mili Hrvatski narod od davnine zagrli
Isukratovu vjeru i dokaza, da je dobre volje. Hr-
vati su i danas u svojoj većini revni kršćani, i da
su taki, pokazali su kroz toliko vjekova proljeva-
juć svoju krv, na obranu svoje vjere. U staro do-
ba Hrvatska je bila bedem proti navali nekršćan-
skih naroda.

Nu sada, kao svakomu, tako i hrvatskomu
narodu pridošlo je doba kušnje i napasti.  Regbi
da tako treba da bude; jer svaki narod, ili zbog
svojih pogriješaka, ili sbog inih uzroka  vigjenih
jedino od Božije providnosti, u svome razvitku, u
borbi ze svoju slobodu i za sam svoj opstanak va-
lja da mnogo pretrpi Hrvatski narod nalazi se u
teškoj nevolji. U svome zavičaju, sa straue svoje
jednokrvne braće od njega vjerom ili, inim razdje-
ljene svakdano prima nepritrpljivih udaraca.  Na-
dutost njihova. pripomoći tugjina, postaje sve ja-
ča; thko da već gosti sred Hrvatske domovine,
Hrvatskoj i sam naziv bezočno nijekaju. Talijanci

List izlazi svake subote. Cijena mu je unsprijeda u Otprdvništvu lista: na godinu fior.

t anjem u kuću, a za Austro- Ugarsl:
na godinu fior. 5, na po godine tior. 2:50, za daučtuiioo

 

Hrvate ometaju u svakomu njihovu koraku u Istri,
Dalmaciji i drugdje; kad istodobno silni 1 naduti

 

 

U DUBROVNIKU 24 Decembra. 186.

 

Pretplata i ogl
|| šalju se Uredništvu.
Za oglase, priop
više puta tiskaju po j
Rukopisi se ne

pretplata mine, smatra se da

ućaju.

Magjari ne dopuštaju im, da se reče baš o
ni odahuut u njihovim najpravednijim težajam
kako da je sve to malo, vogje hrvatskog nar
megjusobno se psuju i grde, u doba kad nam 1
gori nad glavom, i kad već Hanibal pustoši dobo-
vinu. Hrvatskome narodu dakle Božić srećno \ne
osviće. U našoj Dalmaciji jedino u Kotoru Hwa-
ti ove godine mirno i veselo proslavit će Isuhr-
stovo porogjenje. Nakon tolikih borba za p-
stanak svojih najmilijih načela pobijediše : ispyd
Lovčena zasagjena vije se hrvatska mila trobojn

Ovaj put dobre volje složnih kotorana, na

Iko,
Mi
da
rov

 

mir; nadvladala je kod njih istima i pravica,
će i mecjusobna ljubav, jer je Hrvat kršćanin, tn
za osvetu ne zua. osveta je otačbina njegovih di-
šmana. Cijela Hrvatska toj se pobjedi raduje, i
dičnim kotoranima čestita tu lijepu božićnu jabuku.
Spasitelj svijeta već ne umire, a upisano je
da u njega narodi ufaju : in quem gentes spera-
verunt, Poslovica narodna kaže : gdje je manje
ljudske tu je veće Božije. Spasitelj je trpio, umro,
pa uskrsnuo. Tako je i udes kršćanskih naroda.
Hrvatska poginut neće samo neka bude dobre t0-
lje, nek se drži gesla : Bog i Hrvati, pak bilo kad
bilo. i nioi će osvanut. iednam.uasea.i_šosti+. Da:
U to ime: radimo i uhvajmo ! Ovo je najbo-
lja poruka što je možemo poslati hrvatskom na-
rodu, te mu nazivljemo čestite ove svete blagdane.

 

Za naš puk.

Uz dovoljno probugjenu narodnu svijest, u
Dalmaciji smo veoma zaostali u političkom — e.
konomnom odgoju naroda. Dok prilično revno pra:
timo dnevna pitanja velike i male politike — i
osobito razvoj stvari preko Velebita, pak se ešo.
firamo pro i contra nekih sljepara, koji bi svon
silom htjeli, da se nametnu narodu vogjama i par
cima, zaboravljamo ono polje, do sada u ledini
ali koje moramo početi racionalno obragjivati, ho
ćemo li, da napredujemo. Mislimo na naroduo —
gospodarstveno i financijalnu akciju na korist na
šega puka. To bi bila poluga, koja bi sve kotači
narodnoga življenja pomogla uspješnije micati. Ni
bude li se naš narod gospodarski pridigao, sve št
je do sada postignuto mnogogodišnjom ljutom bot
bom, na pijesku je zidano. Prosjak svakomu slu
ga. Mi nemamo, kao drugi narodi, aristokraciju
visoku buržoaziju, da bi predvodile narod u borh
da bi svakomu narodnomu podhvatu bilo sjegu»
na uspjeha, kad bi se te dvije kaste za nj zauze
le. One su našoj stvari još otugjene. a cijelo na
je uporište u zdravoj, nepokvarenoj jezgri selja+
koga i malogragjanskoga puka. Treba ga daki
očeličiti tako, da se bude dostojao sam sebi. Ke
ko napreduje u puku hrvatska misao, tako ist
valja nastojat da se unapredi njegovo blagostanj:
— Osim tih konsideracija, dužni: smo, koliko -m«
žemo i gdje možemo, da pomognemo stradajuć
jem. Da narod u Dalmaciji, osobito po zagorsk
jem krajevima skapa, a najviše usljed groznog
lihvarstva, poznata je stvar i ne treba dokazi
Red je dakle pomoći A bi li moglo biti sjegurr
pomoći, da se pridigae njegovo materijalno stanji
da se uguši lihvarstvo? kako bi se to mogli pi
stići? — Ako proučimo što je bilo u drugi:

T

 

i plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi

bno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
godbi i uz razmjerni popust.

Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

odgovorit na gornja pitanja jestno, a lijek je u-
druživanje. I druge su zemlje bile pale na zadnje
grane, i drugdje je bilo kao kod nas, ako nei
gore, pk hvala u prvom redu načelu udraživa-
nia, narod se je tamošnji nevjerojatno oporavio i
nije straha, da bi opet upao u staru nevolju.
Načelo udruživanja staro je, i. slavenskijem
narodima osobito po ćudi, ta svima je poznata
stara slavenska institucija zadruga. — Megju Če-
sima, od zemana, cvijetaše založne, u koje sprav-
ljaše narod živež za crne dane, te se braća Česi
mogu istim pravom njima dičiti, kao Francezi svo-
jim starodrevnijem frutierama i Englezi, moder-
nijem konsumnijem društvima po Rochdale —
planu. — Ali domovina novčanih . zavoda, kakvih
bi mi trebovali, jest Njemačka. Preko njih jetjedi-
no moguće doći siromašnom narodu do. jeftina
kapitala. Apoštoli ideje ustrajanja novčanih. zavo-
da na temelju udruživanja i megjusobnoga jamče-
nja bijahu Raiffeisen i Schultze - Delitsch — .isto-
dobno — jedan na zapadnom, a drugi na istoč-
nom kraju njemačke zemlje. Njihova pauka je u
bitnosti ta, da pojedinac, naime, dogje teško do
jeftine vjeresije, dočim u zajednici može. lakše.
poena uje Dua čio
Raiffeisen hoće, da svaki zadrugar za svakoga
drugoga jamči sa svim svojim imanjem; a Sehult-
ze-Delitsch uči, da pojedini zadrugar plati u za-
drugu malu svotu novaca, pak da jamči za deset
i dvadeset, kratni njezin umnožak. Ovi veliki lju-
di nijesu ostali samo pri teoriji nego su se uhva-
tili marljivo posla i praktično radili, koliko su
samo mogli. Njihov rad urodio je blagoslovljeni-
jem plodom i pridigao osobito poljodjelski i obrt-
nički stalež u Njemačkoj; nauke jim se raširiše
daleko preko njemačkih granica i svuda. puštiše
duboko žile. U Austriji se broji takovih zadruga
na stotine, a omogućen im je osnutak i život za-
konom od 13 Aprila 1873. 1 pojedini pokrajinski
sabori i zemaljski odbori, pospješiše jim razvoj i
savjetom i novčanom pomoći i svakijem drugijem
sredstvom kojim mogaše raspolagati. — Ali bez
ičije pomoći, sami od sebe, uzdržani samom. do-
brom voljom, dapače u brk gdjekojim državnijem
organima, protivnijem iz plemenske mržnje, naša
braća Slovenci presadiše tu njemačku : biljku u
svoje tlo, i širom Kranjske, Štajera, Koruške i
Primorja izoiknu sijaset novčanih zavoda , Posujl-
nica“ (rieč dolazi od posuditi), da vrše svoj bla-
goslovljeni namjen. Ovih dana je Centralna syeza
slovenskih posujilnica izdala svoj VI, ljetopis, za
god. 1895, pun velike nauke i primjera dostojnih
nasljedovanji. Iz njega vadimo, da je do lani bilo
u tim pokrajinama 119, (slovom stodevetnajest)
takovih zavoda, od kojih mnogi imadu važnost i
značenje velikih banka i promeću po .njekoliko
milijuna na godinu, Pa ko je sve to učinio :i ko
tim rukovodi? Zar bogataši, bankjeri, : vlada ? Ne,
nego priprosti ljudi i učitelji, trgovčići, popovi.i
seljaci. Pred petnajestak, dvajestak godina prvi:
takov zavod ustrojio se u Celju sa kapitalom od
kukavnih 500 for. a sada ? Po zadnjem ljetopisu
radilo je ti) 119 zadruga (sa vlastitim i tugjim
kapitalom uv iznosu od 124 milijina forinta, koji:
su prenesen: 1z naroda u narod uz najpovoljnije :
uvjete. Imale su 44866 zadrugara, zadrugejna es

 

zemljama i što je sada, bez okljevanja možem:|

graničeno ja učenje; a onena neogranićeno 32544