#emlji, ne bi &mio ni riječi nametničke prozboriti.
Al dalmatinci brzo zaboravljaju ili ljaga odmetni-
štva kao da se nije još sasvim izbrisala i kod
dobri Hrvata inače. Tako Hrvat iz drugih krajina
mora često slušati, kako sveučilišni gradjani iz
Dalmacije, kadg d se sastanu, obično govore ta-
ljanski Za što, ne znamo, al vrlo ružno jest. O-
bično slušamo, da narodnjaci zaziru od hrv
jezika, al opazili smo, da to nehotice čine u tu-
gjini i neki pravaši.
Unuzorujenio čestite naše trgovce, koji ima-
du biti u prvom redu glasatelji našega roda i ju-
načkoga imena, da toga ne čine. Onda nek niko
ne misli, da se i drugdje tako talijančari kao u
Dalmaciji. U Češkoj će svako prije razumjeti hr-
vatski nego talijanski. Hrvat u Pragu.
Beč, 18 Decembra.
Štovani gospodine uredniće! Ponosom bilje-
žim, da je sinoć rijedak slučaj osvjetlao lice na-
ma Hrvatima pred njemačkom slavenožderskom
publikom. Vrijedni naime Hrvat, gosp. Makso Šo-
štarić, koji g pred kratko vrijeme pronašao njeku
novu do tađa nepoznatu bilinu, držao je sinoć pre-
davanje o svojem znanstvenom putovanju u Alba-
niju Predavanje (držano u universi) bilo je vrlo
posjećeno i od najprvih ličnosti. Počastili su ga
svojim prisustvom i općeljubljeni naši narodni za-
stupnici gg. dr. Laginja i Spinčić, Hrvatsko aka-
demičko društvo ,Zvonimir“ bilo je brojno zastu-
pano sa preko 40 članovi. Početak je bio na 6
ura, a svršetak poslije 74. Predavanje je bilo sa-
svim zanimivo, i nama je čast, da je Hrvat držao
javno predavanje na bečkoj universi pred njemač-
kom publikom, pred kojom je odmah na početku
svoga predavanja očito istakuuo, da je Hrvat i da
je svršio hrvatske škole.
Ali 662054 _dulcis in fundo. Hrvatska kolo-
nija u Beču, čiji su uvijek stup hrvatski akade-
mičari, svijesna te osobite svoje časti, darovala je
poslije predavanja mladome učenjaku pozdravljenu
burnim pljeskanjem prekrasni lovor -— vijenac sa
trobojnim vrpcom, na kojoj je bio tiskan zlatnim
slovima natpis: ,Hrvati u Beču svomu vrlomu su-
narodnjaku M. Šoštariću dne 17 prosinca 1896.“
— Taj je vijenac svojom krasotom daleko nad-
mašio drugi, što mu ga je darovalo prirodopisno
društvo bečke universe. To je opet nama svakako
na čast, jer su tako u osobi gosp. Soštarića po-
čašćeni svi Hrvati od svih dušmana, koji su eto
priznali, da i izmegju Hrvata ima vrijednih ljudi.
Dubrovački Hrvati.
Pogled po svijetu.
Praznici. — Nastadoše božićni praznici, za
vasioni svijet. Kršćanstvo se zatvorilo u svoju o-
bitelj. Svak je otišao da slavi narogjenje Hristo-
vo u krugu svojih milih. Zato spava politički ži-
vot. Ali prvo toga bilo je tamo i amo burnih pri-
zora. U Ugarskoj rasprava adresna_ tekla je —
magjarskom žestinom. U Italiji dogje baš pred
Božić, na odvbrenje zakon o apanaži napuljskoga
kneza Valjalo je čitati kako su republikanci i s0-
cijaliste napanuli tom zgodom ma monarkiju. Nji-
hove riječi izazvaše od komore velike prosvjete, te
je bilo vike i buke, a mi tom zgodom pomišljasmo
na slobodu riječi, koja tamo vlada i na stotine sjed-
nica od kojih bi u nekoj drugoj zemlji ovi zastupnici
bili iskljušeni. Imamo još da je potvrgjena vijest
u ubijstvu ustaškog vogje Macea. Na Kubi će pro-
vesti rgjav božić i ustaše i Španjolci, Kongresni
odbor sjedinjenih država zaključio je da se Ku-
bancima priznadu prava ratujuće oblasti, jer ih
Španjolci nemilo proganjaju. To će biti izvorom
novih sukoba izmegju Španje i Amerike,
Dok se kralj Aleksandar muči da izmiri svo-
ga oca sa svojom materom, njegov, — kako se
čini, saveznik — grčki kralj hitro se uaoružaje.
Ova vijest svijet je usplahirila i mnogi se pita, da
li će nova godina u proijeću veselo otvorili svoje
pupke, ili će biti krvi. Nadajmo se da neće, a i-
mamo tome i ozbiljnog razloga: sve su države do
zuba naoružane, ali i do grla zadužene, njihovi
ministri razbijaju glavu otkuda da podmire sve
troškuve, pak se boje upuštati u sukobe, koji bi
gdjegod mogli svršiti sa golemim prahom već prije
nego se i zapodjenu.
U austrijskom novinarskom svijetu vlada ve-
selje i nada radi nekih reforma, koje će po svoj
prilici do brzo nastupiti. Ako se to dogodi — &
po proračunskom odboru regbi da hoće — onda
je našem novinstvu dosta olakšalo. U toliko naš
parlamenat izumire. Jos nekoliko proračunskih
sjednica, pak je gotov, a u novim izborima boriće
se megju sobom 8 naroda, koji u sebi imaju sku-
pa kakovih dva tuceta stranaka! Silna li komešanja !
Domaće vijesti.
Hrvatski sabor. — U raspravi o prora-
čunu govoriše svi pravaški zastupnici, Od unioni-
sta digao se opet buran Geza Rauch da govori 0
Božjakovini i proti upravi zemlje. Zatim je sabor
bio zatvoren.
., Dalmatinski sabor neće se, kako mis-
ljelo, otvoriti na 28 tek. mj. On je od osth is-
pušten.
, Okresivački izgovori — Gjuro Gjković
priznao je u hrvatskom saboru da je on Disao
onaj fimozni članak Nation auf Puff, u kqe je
svakim nazivima grdio Hrvate, Ali on govotia to
nije htio reći hrvatskom narodu nego — ozici-
ji. No opozicija je stranka, a ne narod (Niou),
kako je svoju glupu pisaniju krstio Gjurkovii Eto
dakle, on je najprvo nijekao, pak je priz ali
uz novu laž Ovo je vladin Srbin.
, Bosanska deputacija, koju pokrenul Sr-
bi, da se prituži Njeg. Veličanstvu nije bilgpre-
danj pripuštena, nego je u kancelariji oetevišpii
svojih tužba, pak se vratila kući.
Promjene. — Pišu nam iz Zadra: Čemo
da na našem Namjesništvu prestoje neke |žne
promjene u pogledu prvih mjesta. Njeki abni
antagonizmi fra i pezzi grossi postadoše takdna-
peti, da se u Beču, gdje je sve poznata, zaniaju
da tu nepodobnost uklone.
Gradska Kronika.
Odlikovanje. — Naš sugragjanin gosp. tr
sto Hoppe bijaše imenovan vitezom italijanske ru-
ne. Čestitamo ! |
_ U ,, Hrv. Rad. Zadruzi“ za njezinu oo-
zornicu napraviše braća Funjaci ito maj
parium. Siparij prestavlja krasno dvorište n ga
Dvora sa Mihom Pracatom, te je uprav vrlo vpš-
to i krasno izragjen.
Srpski Dubrovnik! — U utornik kadse
birao zastupnik za vanjske općine od 45 biratih
birača, koji prestavljahu šest dubrovačkih općia,
nije bilo ni jednoga Srbina. Uza sve to što Hrta-
ti ovaj put ne bijahu složni, Srbi ne samo da \i-
jesu tim ništa dobili, nego mislimo nijednome ba
njih nije ni u snu palo, da i pomisli, da bi (ni
mogli štogod polučiti. Ono je jedan od najboljih
dokaza kako su Dubrovčani zgoljni Srbi. naše pje-
mice srpske pjesme. naši običaji srpski običaji, a
naš narod srpski narod. Ako ih ovake činjenice se
mogu opametiti, onda ne znamo što će ih opametiti.
Općinska sjednica. — U subotu bila je
općinska sjednica sa pretresanjem proračuna za g.
1897. Primljen je bez promjene jednoglasno. Veli-
kim povišenjem kućarine umnožiše se i ostali pri-
rezi, pak je dosljedno, prama troškovim, općinski
spao na 50'/,%. Komesaru g. Knegu povišena je
na pjosoru zuvšt u plate; uwelas uv tI
zemljište na Gradcu parcelira za prodaju.
Sjedište Dubrovačke Plovitbe. — Ovo
pitanje, bačeno od nekoliko glavnijeh akcijonera
Dubrovačke Plovitbe, koji živu u Trstu, da se na-
ime sjedište društva prenese iz Dubrovnika u Trst,
zanima neobično živahno naše gragjane. Gg. Scu-
glievich i družina navode kao glavni razlog svome
predlogu taj, što su svi parobrodi upisani u Trstu,
ali taj razlog pada, kad se zna za uzroke, koji u
društvo potakli, da se u Trst upiše. Obećanje &
će društvo svejedno sačuvati svoje ime prazna #&
utjeha za Dubrovčane, koji znadu, da bi im ovi-
ko malo po malo ispuzlo iz ruka ovo naše velilo
i dobru vogjeno društvo. Gospoda tršćanski akc-
joneri nemaju se rašta tužiti na dubrovačku upr-
vu, kako to svjedoče lijepi dividendi njihovih akciji.
Dubrovački akcijoneri zauzeše se, kako e
naravno, za ovo pitanje. Gg. Lujo pl. Serragli i
Vlaho vit. DeGiulli sazvaše ua 26 ov. mj. nat
po podne dubrovačke karatiste na jedan dogovr
u prostorije Upraviteljstva Dubrovačke Plovith,
koja ih je blagohotno za to ustupila.
Dubrovački parobrodi. — Galeb iza k-
ko je iskrcan dio tovara u St. Louisu prispio e
u Marsiliju na 20 ov. mj., gdje će se vas iskre-
ti, a tada proslijediti put Rijeke. — Naprijed &
putovao iz Marsilije put Rijeke na 19 tek. pr:
zan. — Hartington prispio na 20 tek. u Marsi-
ju sa žitom iz Marijanopolja i Novorossijska, -
Northerin iskrcava u Marsiliji žito iz Nikolaje4
i Odese, pak će ukrcati brašno za Liverpool i Gle
gow. — Oskar iskrcava u Genovi žito iz Ibrail,
pak će poći u Batum, da se nakrca petrolja i
Aleksandriju.
Teatar. — U subotu dalo je Protićevo drv
tvo Nervozne žene, opet jednu od onih šaljiv
franceskih komada. Gja. Rumbićka bijaše nerve
na žena, zaista dosta nervozna. U nedjelju G+r
ničari poznati i popularni komad našega nep»
žaljenog Josipa Freundenreicha. Teatar je bio pu
udušen. Gja. Protićka bijaše dobra Maca, El
Jovanovićeva vrlo slaba Karolina, a gosp. Fi vi
vić kao Grga na svome mjestu. On ie one veči
vrlo dobro odigrao svoju ulogu, a publika mu je&
obilno priznala. U utornik davala se Bračna srd,
komedija od Valabrega, koju smo više puta vie
li talijanski prestavljati. Ovaj komad mora da +
če od početka do kraja velikom živahnošću, tr
ako i malo zapinje, onda je sav efekt prali
Talijanski glumci u tome su mnogo okretniji,
prikazuju naravno i na pozornici se -razgovaju
kao na placi, naravnim glasom. 'To komediju ko-
lorira i slušatelju podaje svaki čas iluziju zbilje.
Ne možemo reći da smo to doživljeli u Bračnoj
Sreći, prestavljenoj na našem jeziku i ako su raz-
voditeljice gje. Protićke i Rumbićke učinile sve
moguće. Osobito se kod gospode muškaraca opa-
ža neka ukočenost, koja i kod najduhovitijeh po-
intes daje licu strogi mukli izraz, te gdjekada o-
daje deklamatornu glumačku školu, a ponekad o-
pet nesigurnost u glumljenju. U takom slučaju
ovakove franceske komedije ne mogu se nikako
gustirati onom slašću, koji je njihov verve zaslužio.
Pozahavićemo se malo i osobljem. Gospogja
Protićka i Rumbićka dobre su sile, vješte pozor-
nici i njenom životu, prva prikladnija za serijozne
komade, gdje se plaće, ljubi, moli i zapovijeda, a
druga sa svojim sitnim glaskom za one uloge u
kojim od glavnu rolu igra ženska prevrtljiva
nestašnost sad vesela sad tužna sa svim svo-
jim zanovetanjima. Od gospode cijenimo da mora-
mo staviti na prvo mjesto gosp. Filipovića. On je
jako dobar glume kao karaterista. Čim ga digne-
te iz njegova elementa, nije više onaj. Ko bi na
pr. rekao da Napoleon 1 u Madame sans Gene i
Oskar Chaplou u Nervoznim ženama nije niko
drugi nego učitelj Flourens u Braći Rantzau i Gr-
ga krčmar u Graničarima. Mimogred rečeno i g.
Filipović bio bi isto onako dobar Oskar Chaplou,
no mislimo nije shvatio onu ulogu. Imamo nadalje
gosp. Bujdića. vrsnu silu, koji bio mnogo bolji da
se hoće ostaviti onog deklamatornog govora. Gosp-
Milenković umije lako da probudi smijeh ;slušate-
lja kao dobar i vrlo naravan brilavat. Gg. Petro-
vić i Topalović igrati će mnogo bolje naše naro-
dne drame i tragedije.
Sinoć se dao Nemanja drama u 5 čina
od Miloša Cvetića.
Diskoras na Poljani.
Vlaho. — Molim te Ivo što se ono dum Ivo Stojanović
jedi u zadnjemu lumeru ,, Dubrovnika“? Ja ne ra-
zumijem.
Ivo. — Znaš da ti on svegi govori matafoliko, njega va-
lja intendit izmegju riga. Ono hoće rijet da je nje-
mu ćika gje mu je ,Crljena“ rekla, da ono što pi-
še, Srbi mu primoderavaju na njihovu.
Vlaho. — Pa zašto joj ne reče, da nije istina ?
Ivo. — Kako će rijet, kad jes. Zatv se izvadio: neka re-
datur govori što hoće i tako se pokrio da ne reče
una bugia, kad ne može da konferma la verita.
Vlaho. — Kako i naš gospar Frano. Pripovijedaju da
je onda kad su ga Srbi publikali za Srba, njima
roko: učinite što hoćete, a u Zadar brzo piše:
govoru da sam ja si, ma ja to nijesam nig-
da reko.“
Ivo.—I ta bi mogla imat mjesta. De resto čudo kako se
od njemu više ništa ne govori. Otkad je bio iskat
1 uomo fossile divento je uomo morto,
Vlaho. — Ima ga bit hipnotizo, Oli može bit spravlja
Relacijon sulla scoperta, pak je okupan?
Ivo. — Moglabibbiti ta, A reci mi je li upisan u ZLegu?
Vlaho. — Neko govori da jes, neko da nije. Može bit
da će se upisat za došastijeh elecijoni. U toliko za
ovo godište pozdravimo i njega i svu njegovu Srbadiju !
Ivo. — Da, a tebi moj Vlaho, bone feste u zdravlju hi
dočekivo sa svom tvojom familjom !
Vlaho. — I tebi, Ivo moj, na isti način i konservo mi
se na mnogo ljeta i godina na veliku rados svijeh
Hrvata. Hoćeš li na ponoća?
Ivo. — Ja sam ti od Gospe. Nijesam nigda manjko kad
sam bio doma. Gusta me vigjet onu noćnju konfuzijon.
Vlaho. — Ja ne! Ja se lijepo naštivam, pak u odar.
Neka zvonu!.... Dignem se ranije, na misu, Ku-
pio sam tak lonže, ima u pjemu pet kila.
Ivo. — Bravo! A meni je Šumećanin donio jednu mladu
huličicu, mislim je poslat u peć intijeru.
Vlaho. — Ta je još bolja. Dupque u slast i bone feste,
Ivo. — Grazie, parimenti, Adio. :
Frano Supilo upravitelj, izdavatelj i odgovorni urednik.
Tipografija Dragutina Pretnera u Dubrovniku,
Foulard-svila 60 nč.
do fl. 8.35 metar. — japanska, kineska itd. oviji na-
crti boje, kao crna, bijela, bojadisana HENNEB R60.
VA SVILA od 35 nč. do fior, 1465 met, — la: po-
štra, karirana, ismostrena, damast i (i pi raz.
vrsti i 2000. raz. boja, nacrta itd.) slobodno porto
reza u kuću, — Uzorke na povratak, Dvostruka : ta-
rina za Švajcarsku. N.02)
Fabrika svile 6. Heuneberg (e. k. dob.) Zitrleh
Šešira. Odijela i Crevalja, najbolje vrsti
uz jeftinu cijenu kupuje se kod
M. Mitrovića
svake vreti galanterije, mirisa i šivaćih
Nuzgrodna zaslužba % 190.20 1.
mjes. za vsobe
svih zv koje bi se htjele zabaviti :
dep. e: Pomude na dMjovnisto ME
vx
.