" krivo ona jkoji je rekao: politika jest znanost, + koju svak misli da pozna, a da je inije učio. Mi ćemo se uvijek trsiti da budemo — koliko nam naše sile dozvoljavaju — emanacijom obojega, da rodoljublje svegj spojimo sa razboritom politikom, jer dok je prvo bez drugoga više na štetu nego na korist, politika bez pravog rodoljublja . pravi je otrov. Dosljedno svemu onome što gore rekosmo, nastavićemo u našim stranama onu upornu i 0- dlučnu borbu protiva dušmana našega imena i našega jezika. Tu imamo da se u prvom redu bo: rimo sa srpstvom i talijanstvom. Naše Srpstvo — koje u teoriji govori o ,Srbi svi i svuda“ i srpskoj Atini, o ludijem historijama pretpotopnijeh Srba i kralju Strojilu, a u praksi združilo se sa svijem najgorijem neprijateljima našega jezika — dokaza- lo je, da je na svaki grijeh spravno, samo da šte- tuje našim aspiracijama, sasvijem da se hinbeno uliziva da hoće slogu. Talijanstvo pak, koje se pomoću srpskom širiti stalo, naviještilo je rat i našemu jeziku i našemu programu. Mi ćemo se proti njima i unaprijed neustrašivo boriti. Nastoja- ćemo da sasvim iskorijenimo svaki otrovni korov sa hrvatske livade, u nadi da ćemo to i polučiti, jer s nama je istina i pravica. Srpstvu i talijan- stvu ovdje mjesta nema. Ovaj narod hrvatski je narod. Nego mi smo se i previše zagovorili. Neka nam čitatelji oproste. Cijenili smo da je potrebito, da se nastupom nove godine malo intimnije po- razgovorimo s našim prijateljima, da im razložimo naše nazore i naš budući rad, prije nego ih umo- limo, da nam se i ove godine odazovu bratskim saučešćem. Sastanak Slovenaca i srpska žuč. U Trstu, 28 Decembra. »Dubrovnik“ u br. 50 u velikoj svojoj gor- ljivosti za Slavenstvo zadio se i o skupštinu, koju su slavenski oporbenjaci držali svršetkom Noveiu- bra u bijeloj Ljubljani i predočiva njezine zaklju- čke kao neprijazne Hrvatima, a najviše ga veseli što se nije ništa zaključilo u prilog hrvatskom drž. pravu. Kao što se nije raspravljalo 0 hrv. drž. pra- vu, nije se govorilo ni o starom slovenskom ide- alu ,Sloveniji“, administrativnoj naime skupini svih slov. zemalja. Sastanak taj bio je jedino skup po- zvanijeh ,zaupnih“ muževa, naime ljudi, u koje stranka koja se kupi oko ,Slovenskog Naroda“ i- ma povjerenja i oni su imali da vijećaju, kako se je stranci držati u ovim teškim okolnostima za Slovence, kad ih teže ao ikada pritisla sila s dvo- ra, a unutra biskup tugjin skoro otugjio narodu sve sveštenstvo. Zato su debelim slovima i napi- sali ono ,Za sadaj“ radit će Slovenci i istarski Hrvati oko toga i toga. To za sada znači dok op- stoje današnje parlamentarno-političke okolnosti. Čim se te okolnosti prikažu povoljnije za Sloven- ce i Istarske Hrvate, oni će prama njima udesiti _ svoj rad. Kad dogje čas da se oglase za hrv. drž. pravo, koje je po pragmatičnoj sankciji oružje do- bro u ruci i Slovenaca kao i Hrvata, da se šnjim bore za samostalnu državnu skupinu amo na ju- gu, vidjet će gospoda Srbi kakvi su Slovenci. Oni — ovo govorimo o stranci ,Slov. Naro- da“, nijesu nikada to oružje zanijekali, pa ni na zadnjoj skupštini, kako bi ,Dubrovnik“ htio, jer u istoj tački II. kaže se izrično, da stoje na te- melju zaključaka slov. i ist. hrv. zastupnika od god. 1892. Svak ko se potrudi može vidjeti, da je tu govora i o hrvatskom državnom pravu. Istina da ovogodišnji zaključci zaostaju za onim od g. 1892, to isti Slovenci, a na čelu im , Slovenski Svet“ i tršćanska ,Edinost“ priznaju, no to je sto- ga što su gledali nešto ublažiti formu obzirom na štajerske i koruške odnošaje, gdje ne bi htjeli da se pomuti kao u Kranjskoj ona sloga i jedinstvo megju svećenicima i narodom na veliku štetu obra- ne od germanizma i narodne stvari, koja je zajed- nička Slovencu i Hrvatu. Još je u jednu netačnost upao ,Dubr.“, da su naime propali radikalni predlozi Istrana, Vidi = se iz toga da bunca svašta a nezna o čemu go- 2 vori. naprosto na toj skupštini nije ni bi- ==. Io, ako se izuzme g. Mandića koji je polao ne kao ? Y Mi g“ ai hrt. nar. zastupnik u. Istri, n6go kao presjednik pol. društva ,Edinosti“ u Trstu, u društvu druge slovenske gospode iz toga grada. Zato nijesu mo- gli propasti predlozi Istrana. Nu zato će Istarski Hrvati takogjer i oni raditi ma podlozi formulira- noga programa i podupirat svud bratski svoje pri- jatelje i sjeverne susjede, koji u programu i obra- zloženju nepravica koje trpe, osvrnuli su se i na Istarske Hrvate i za njih se bratski zauzeli, po- stavljajući uz ime Slovensko kolikogod je puta bi- lo spomenuto u programu i ime hrvatsko ili izraz »Istarsko-hrvatski.“ Ne samo da ne proviriva ni- kakav separatizam iz toga programa nego se pri- kazuje Slovenski i istarsko-hrvatski narod kao je- dna nerazlučiva cjelost. Na taj način i mora da se udesi rad obojice, dok traju sadašnji odnošaji. Sva prsa, ko stijena jedna proti neprijatelju, a nagje- mo li se, ko što. ufamo jednom u dobru, bratski ćemo dijeliti? — Hoće li rijet_, Dubrovnik“ na ovo, da ni istarski Hrvati nijesu pravaši ? Naši Dopisi. ( Zagreb, 28 Decembra. *) (Dubrovački ponos.) U vestibulu akademij- ske palače otvorena je 22. o. m. umjetnička izlož- ba, na kojoj je zastupano 16 hrvatskih što slika- ra što kipara sa 50 umotvorina, od kojih su neke uprav dragocjene, Jedino jer mi je prostor odmje- ren, ne mogu da se osvrnem ovdje na pojedine izložene radnje, nego ću se pozabaviti samo dva- ma najnovijim djelima vrlog Dubrovčanina gosp. Vlaha Bukovca, koja su ovih dana pobudila oso- bitu pozornost i općinstva i novinstva. Prva nam slika predočuje ,Zamisao Gundulićeva Osmana.“ Bogodani pjesnik simpatična i izrazita lica pova- lio se pod sjenastim stablom bujne dubrave i za- nio se u sanje i maštanja. U nejasnim prikazama lebde mu pred očima momenti zasnovanog eposa.' Nemilosni Kizlar-aga otima slijepome Ljubdragu kćer Sunčanicu,. jedinu potporu i utjehu očevu. Bijesna Mogorkinja Sokolica privezala je dubovi- ma o hrek i stablo zarobljene varšavske ljepotice, pa se sa svojih dvanaest ratobornih drugarica ra- skošno kupa .u hladnom jezeru i šaljive igre iz- vodi. Kad na jednom zamnije šuma štropotom i vikom: na brzom konju juri Vladislav, a za njim vitezovi, koji ga u lovu prate. Pred njima se raz- bježao ,jeljen brzi, srna plaha.“ Prestravljene i zastidjene plivačice gledaju da se skriju i izbje- gnu lovcima. Reghi da će se pred pjesnikom na- nizati slika za slikom, on vidi cijelo djelo pred sobom, već mu se prikazuje prizor, kako rob no- gom davi mladoga Osmana, i nehotice mu usne šapću: O djevice čiste i blage ,.... Tiho i tajno lijeću mu mad glavom vile na- ričući mu slatke stihove, a jedna će od njih da mu ovije prosute .pramove vijencem neumrlosti, 1 dim i požar turskih zulumčara i prašina poljač- kih lovaca i pjena i slap iz jezera — sve se to u gustu maglu slilo, a prepliću je iza modrih go- ra žarke sunčane zrake — simbol pobjede ljud- skote nad barbarstvom, — koje draguljima oba- siplju uzbibanu vodu, odrazuju se sa zidina slo- bodnog Dubrovnika i pozlaćuju vijenac u ruci vi- linoj. Idejalna ova zamisao, realistički prenesena živahnim bojama na platno od tako majstorskog kista kao što je Bukovčev, opčarava i vještaka i nevještaka, Umjetnik je prikazavši ne najzname- nitije ali najpoetičnije prizore iz ,Osmana“ stvo- rio uprav dražesnu sliku, koja će mamiti pogled svakom posjetitelju akademijske galerije, za koju je biskup Strosmajer nabavio. Ako nas prva slika čarima opaja, druga nam ulijeva počitanja i ponosa. Pod arkadama kne- ževskog Dvora sakupio se otmeni i učeni dubro- vački svijet, da gleda predstavu Gundulićeve ,Du- bravke,“ tog veličanstvenog spijeva zlatnoj slobo« di. Vidi se prizor, gdje pastirica Stojna hoće da istrgne ukradeno jagnje satiru Vuku, kojemu je u ruci već nož zablistao. Dubrovački se puk zgr. nuo naokolo pa i na terasi Gospine crkve, s koje vije bijeli barjak Sv. Vlaha, a velebna joj se ku- pola crta o modrom nebu. Na najvišoj stolici pod Dvorom sjedi 1 plemenitom profilu sam pjesnik =- valjda kao knez — i ozbiljno se naslaguje plodom svoje muze. U veoma smjeloj grupi naj- raznijih poza smjestili se pisci i učenjaci dubro- vački, koje je umjetnik anahronistički iz svih vi« jekova sabrao. «I Držić, i Bošković, i Zlatarić, i Gjorgjić i ostali velikani u redovničkim “i aristo- kratskim odorama, megju kojim :se ističe lijepa Cvijeta Zuzorićeva, neki mučeći, a neki u živah- nom razgovoru dive se ,Dubravci.“ Gori sa bal- kona gleda prikazu nekoliko modernih osoba,. ime- gju kojim umjetnik sam i Medo Pucić. Sve — stupovi i svodovi starog Dvora i skupocjeni sago- vi, sjajna odijela pojedinih lica, njihov položaj i izraz i prikizano je živahno, naravno i svijetlo, Sve provijava duh starine i slobode. Može se če- stitati Dubrovniku (pravije našemu maloma Cavta- tu. Ur.), što je rodio sina, koji mu tako divno izno- si veličanstvene prizore iz zlatne prošlosti. Slika.-će resiti dvorane nastavnog odjela hrvatske vlade. X. Korčula, 1. Januara. Noćas na svršetku stare, a na početku nove godine pošla sluškinja i svast gospodina komesara Županovića kod kafane Ivana Pomenića, da nešto kupe za kućne posle, a kad su se kući vraćale neko im je put prepriječio i noge podmećao, pak je sluškinja pala po tlehu i prosula kupljeni pred- met. U onoj furiji obedvije dotrkale kući, stvar jav- ljaju a posto su u kući gosti, svak se čudio i baš zamišljeni ostali. Kako kažu najveće se je_bio smutio gosp. Tombollani komu možda nije večera pristala u slast kao ona od 20 do 21 febrara pro- šle godine kad ga pogosti odalečeni šior Mate; i kažu kad je Županović primio tužbu od sluškinje i svasti, da se je brže skočio, oboružao se, te trči vanka vičući: Stan u ime zakona! Svjetina bježa- la. Županović naperio žandare i redare i dao je zapovjed da se krivci uapsivaju. Tu brate trče žandari, trče redari, zovu, vode, nepoznaju, a kad tamo kažu da je nogu podmećao umobolni Mi- ćelin. E gospodine Županoviću, mi bismo vam 're- kli da se nije potreba oboružati na Korčuli; nego malo bolje podupirati redare i njihove dojave, ko- ji su kadri držat .dobar mir i red pak tad neće se dogagjati ovi i slični izgredi. Osim toga valja, da se marljivo zauzmete, te da redari dobiju svoj Pravilnik, koji se nalazi kod e. k. Namjesništva u Zadru još. od 1893. Komolac, 2 Januara. Smrt je kazan grijeha reko je Apostol Pa- vao sveti i ona na svačija vrata bez obzira će po- kucati, ali na svačija ne kano prijatelj dali kao tat koji se krijući gleda u kuću ušuljati. Znajući da je ovo živa riječ koju je božanstvena istina izte- kla svaki i nenadni slučaj smrti nebi morao u na- ma začugjenja probugjivati, ali kod pojedinih slu- čajeva doista se je čudom čuditi kikav je ovaj što ga ovdi donosimo. Otrag tri godino dana Mare žena Vlaha Kolića podlegne teškoj mentalnoj bo- lesti i ako i bolna srca ali naravski 'sudeć: kata- strofa morala se je s dana na dan očekivati. Nu kad no na mlado ljeto, malo poslije podne brzi- nom strijele razglasio se nemili glas da su stariji supruzi Kolić zajedno i može se reći u isti čas preminuli, svak se stao desnom i lijevom rukom krstiti i na čudnovatom dogogjaju megjusobno ču- dom čuditi, Rekoh čudnovatom, jer je zanimio u sebi a čudan nadasve. Promisliino: Naravnom smr- ću razumije se istog dana iste ure i istog možemo kazati časa umrijeti, to je u sebi misteriozno. Do- šla smrt, pa se tako dogodilo i mi ćemo reći, ali ko iole pozna obitelj Kolić u Rijeci i ko je znao za kršćanski pošteni život kojeg su obojica živjeli, doista mora priznati da je ovo rijetki naravski slu- čaj, koji u sebi mnogo svjeta krije, — fer Čudnovato uzbugjenje njihova smrt. uzroko- vala je u svakomu za cijelo a još više tisuću puta probudila je u svačijem srcu žalosti: rad: netakna- divog gubitka kojeg smo- osobito u. Vlahu: Koliću pretrpili, jer smo šnjim izgubili kršćanina izgledna, gospodara, revna poštenjakovića od poroda, savje- tnika iskrena, koji je svojom prirogjenom rječito- e SRE usagjenom naravskom mudro- tisućama svojijeh pripovjetka, moralnijeh poslo- vica, basna i heroićkijeh pjesama, kojih je umio