U DUBROVNIKU 5. Januara 1895. _ CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi List izlazi svakom subotom, godinu fior. 4, na pd godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, lu godinu fior. 4: 50, na Pojedini broj stoji je predbrojen i za došasto polugodište. z———m——=umm = =—==<—<—ms za Novim ljetom 1895 stupa , Crvena Hr- vatska“ u V. godinu svoga života. Ovom prilikom usugjujemo se preporu- čiti naš list svakome poštenome i požrtvov- nome Hrvatu, da nas pretplatom podupre, ka- ko bismo bolje odgovorili onoj zadaći, koju donekle već obrađdismo. Kao nezavisan list, uzdržimo se jedino od pretplatnika. Ima listova koji živu godi- šnjim subvencijama ili bogatim darovima do- tičnih prijatelja i stranaka. Mi toga ne po- znamo. I zato cijena listu, razmjerno prama troškovima, veoma je umjerena. Uprava ,Crvene Hrvatske.“ =EAm=me= ii Našijem čitaocima i prijateljima. Prelazeć u petu godinu života, običaj. koji je ne- kud postao dužnošću, nalaže nam da prozborimo dvije rijeći našijem starijem i novijem znancima. To nam je vrlo teško, teže ovoga puta nego igda, jer smo prisi- jeni da se malo podulje po zabavimo 0 nama istijem. Lako je drugijem velikijem novinama! One će ovom prilikom povesti riječ o bogatim darovi- ma, što predbrojnicima spravljaju, 0 pomnožanju dopisnika, vijesti, brzojava, 0 troškovima te su ih učinili u velikim svjetskim dogagjajima, o uredni- cima poslanim u Ameriku, Pariz i Rusiju. E, bra- te, tu ima posla! Pa kad na svrhu kane i koja o programu i idejalima, izgleda ko da se rekla ne- ka stereotipna fraza, da ne bude disonanse. U nas nije tako. U nas je novinama vrlo te- ško, osobito nezavisnim novinama, jerbo, usudili bi se izlanuti, naše općinstvo (ovu riječ uzimlje- mo-u širokom značenju) kao da nema pravoga pojma o novinstvu i njegovoj zadaći. 'To se već može opaziti i kod podmirivanja predplate. Mnogi nadalje misle, da je list dužan samo ugagjati svo- jijem predbrojnicima svakome napose. Svaki pred- brojnik, dapaće svaki čitatelj, zahtijeva da mu list bude ogledalom vlastitijeh nazora i načela, pa kad se to ne dogodi — ta za boga kud je moguće i , pomisliti da su hiljade ljudi jednake ćudi! — on- da gotova graja. Jednome je list previše radika- lan, drugome opet ko da je i umjeren; neki ga tuže inkarnacijom modernog laži-liberalizma, dok ga drugi smatraju organom sakristije ; predbrojnik A. neće da mu se piše fonetikom, predbrojnik B. je doduše fonetičar ali bar da mu se mjeseci nazivlju po hrvatski, a predbrojnik C. sve bi to oprostio, mego navalio na urednika,. jer mu nije štampao dopisa, ili jer mu ga je nešto prikratio, A za sve ovo samo jefedan lijek: odbiti list! Mnogi ljudi drže da je to kritika i mnogi im vjeruju, : A po- šteno_i značajno: uredništvo, koje sve te kritike dobro pozna: i znade u kakvoj su oprijeci megju ; sobom, i ako :se nad pojavom ne veseli, tješi &e da je izabralo: pravu stazu — i goni naprijed. Ta- sko i treba. Ali koliko: muke, koliko borbe, koliko «igorkijeh časova ! Da, braćo. čitatelji, teško, vrlo je - teško biti i ostati nezavisnim listom. a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništvu. : i po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. še mnijenje. Pošteni i nezavisni list nema se 0- svrtati na ove hire, koji se oko njeg na stotinu načina izrazuju. Kad on ima opredijeljenu ideju i opredijeljenu cijelj, treba da ide ravno k meti, ne obzirući se ni desno ni lijevo, ne slušajući nikoga drugoga van svoje načelo, svoje uvjerenje, jer će inače saći sa pravoga puta na stranputicu, iz ko- je biće mu teško više se natrag povratiti, ako ne za drugo, a ono zato što je u nas zavladala ne- kakva manija dosljednosti u svemu — pa i u po- greškama. Naš list, Bogu hvala, do sada je u više prigoda pokazao, da je nezavisan list, pak će se trsiti da to ostane i u buduće. Ali ako smo nezavisni od pojedinaca, nije- smo niti možemo biti od načela i ideja, naprotiv treba da smo njihovim tumačem i vijernim zastup- nikom. Ovdje se može pak najviše obećivati. A što ćemo obećivati mi, maleni pioniri hrvatske misli ? Nećemo mnogo. Dajemo samo poštenu riječ, da ćemo raditi koliko više možemo, ozbiljno, bez šar- latanarije i da ćemo uložiti sve svoje silo na ko- rist stvari koju branimo — pa što Bog dade i sreća junačka ! Nešto smo već učinili. I ako smo maleni, ipak možemo s ponosom kazati, da je u velikom na- pretku hrvatske svijesti u ovim stranama, a nada- sve u Dubrovniku, dosta i našega rada. Izrazićemo se bolje: materijalno nećemo biti mnogo ni do- prinijeli, ali kako čovjek ne žive 0 samome kruhu, tako se ni politički uspjeh ne smije isključivo pri- pisati tvari. Ideja stvara. Rodoljub, koji je prije pet godina bio u Dubrovniku, neka dogje danas pa neka prispodablja. Mi nećemo sada tražiti uz- roke onoga jadnoga stanja, već ćemo samo kon- statirati fakt, da se ,Crvena Hrvatska“ prva usu- dila lancirati u dubrovački puk čisto-hrvatsku na- rodnu ideju spojenu sa imenom i da narod, koji se prama svemu ostalom pokazivao ravnodušan, oduševljeno je tu ideju prihvatio, jer je istinktiv- no osjećao da jei njegova. Hrvatsko ime i hrvat- ska misao dadoše impulsa akciji, koju okruniše sjajni uspjesi, a mi smo dobrim dijelom ovu mi- sao ispod pepela raznjetili, neka rasplamsa vatrom oduševljenja i osvjedočenja. Dubrovčanin osjeća hrvatski i znade zašto, a Bože sreće, pak će do- malo ovi južni krajevi postati jednom od najčvr- šćih tvrgjava hrvatstva. Uz ovu poglavitu tačku našega rada, mi smo uvijek zastupali jedno vrlo važno mnijenje, a za- stupaćemo ga i u buduće. Mi držimo naime, da je polutanstvo mnogo bilo krivo našemu jadnome stanju, te da se mi imamo boriti samo za hrvat- stvo. Slovinstvo, srpstvo-hrvatstvo, jugoslavenstvo, itd. ne samo nam nikakve koristi donijeli nijesu, netto dapače, dok su naši stariji najbolje sile u to trošili, širile su se tugje čisto-plemenske misli, koje našemu napretku mnogo štete naniješe. Pa kad smo dakle u tom pogledu na čistu, mi idemo i još dalje, te velimo, da ni u buduće ni kao Hrvati nećemo mnogo postići, ako se budemo dijelili u više strančica, koje će se samo megju sobom kla- ti, nego naš narod ima zavapiti slogu, okupiti se oko jednoga barjaka uvrstati u jednu stranku, U koju? Ta bi, po našem više puta istaknutom mnijenju, imala biti stranka prava, & više razloga, izmed kojih nije najzadnji pi taj, što je ova stran- | te je uvijek zagovarala čisto hrvatstvo i protivila se svijem natruhama. Ovo je bila naša svegjerna misao i mi se nadamo da će ona u nedalekoj budućnosti održa- ti pobjedu. Zagovarajuć je, mi nikada ne zabora- vljamo interese ukupnoga hrvatstva, kao neki li- stovi koji izjaviše da neće podupirati hrvatsku stvar u Istri, a najpače društvo ,Cirila i Metoda“ koje spašava hrvatski jezik od talijanske poplave, i to samo zato što su Istrani pravaši. Ko ovako mi- sli i radi, tome je strančarstvo prvo, & hrvatstvo deveta briga. Želimo da se ovo lijepo upamti. Mi nadalje vjerujemo, da naš narod nije su- ih dio ludo, kad je kovao zlatnu onu poslovicu: uz- / daj se u se i u svoje kljuse, To je i naša riječ. Nemojmo se mraziti, ljubimo se s braćom, ne sti- čimo. neprijatelja, ali se lje me uzdajmo, da će nam iko, na račun same platoničke ljubavi, pomo- ći ostvariti Hrvatska. U politici ne smije biti sen- timentalizma. Narod treba da ima u sebi i malu ze- ricu egoizma. Uzdajmo se u sebe i u. snagu na- šega naroda. Hrvatski interesi neka su nam na prvom mjestu. Ovi nazori, od nas više puta oštro i smiono izraženi, kao da nalaze dosta: odziva kod našijeh rodoljuba. 'To naš vrlo veseli“ Netilojmo se dati zavagjati od lažnijeh apoštola fraža, riječi i velikijeh ideja, tijeh pravijeh političkijeh Rugji- nd Ivana Turgenjeva, koji na nas anatemu meću kao ma izdajnike, zato što se ne zanašamo za ne- kakvim veličajnim utopijaima. Niti smo, niti ćemo: igda zaboraviti da smo grana slavenskoga stabla, niti ćemo se proti braći družiti sa narodnim duš- manima. Ali mi hrvatstvu « hrvatstvu spasa tra- žimo, a bratske pomoći po onoj: dajem ti, dami dadeš, vrata ne zatvaramo. Zar ovo nije najbolja i najkorisnija politika? Naš pol. program sastoji simo od par rije- či : sjetlinjenje i cjelokupnost domovine i doslje- dno mi se borimo, da u našem narodu raširimo ovu misao, neka narod zna što hoće, da sutra u važnom momentu zna reći svoju. Sve ovo što se danas radi kao da nije nego jedna goneraloa pri- prava. Možda da brzo kucne čas, koji će odlu- čiti poviješću našega naroda za stotine godina bu- dućnosti? A ko to znade ? Još manje znamo ka- ko ćemo se podnijeti. Zato radimo bez prestanka borimo se, jačajmo se, osviješćujmo flarod — i tjerujmo u našu bolju budućnost. ai Rekli smo da je naš (nije samo naš) program cjelokupnost i nezavisnost Hrvatske. To su, kako već jednom istaknusmo, dva vrlo različita pojma. Hrvatska može biti cjelokupna bez da je neodvi- sna, a može biti nezavisna (svaki komad napose) i bez cjelokupnosti. Danas nije ni jedno ni_dvugo. Mi ne možemo unaprijed reći kako će se to izve- sti, jer bi mogli nastupiti veliki dogagjaji, koji no- se neizvjesnost. Ali ako imamo nešto da postigne- mo naravnim putem i ustavnom bortiom, držimo da bismo prije došli do neodvisnosti, kad bismo bili okupljeni u jednoj, ma i provincijalnoi cjelin nego ovako rascijepani u više komada, — da ćet dakle prije do sjedinjenja pa do samostalnosti i > da bi se u tom smislu imalo raditi. Ovo je naše i i U a: ma na al 4 i u r : K + > 3 d B Nisi <