'(RVENA HRVADS Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Br. 4. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | = U DUBROVNIKU 26. Januara 1895. šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da ( tiskaju po pogodbi. je predbrojen i za došasto polugodište. \ Rukopisi se ne vraćaj Za oglase, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta u. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Kritični momenti. Priznajemo, da nam je nešto neprilično po- lemizovati sa ljudima, od kojih nas skoro tri ge- neracije ljudskoga naraštaja dijele. Ali opet, ako ta razlika kod mlagjih nalaže poštovanja naprama sijedijem glavama staraca, nije zato, da im mora dati i razlog, kada drugih naslova, osvem godina, na nj nemadu. Razlozi, što ih je naveo dr. Miho Klaić, kad se je protivio da adresa za sjedinjenje bude predana odboru, koji će o njoj izvijestiti, ne mogu nas nikako zadovoljiti. Oni su nas dapače uvjerili, da se je narodna stranka konačno oma- kla niz strminu, na veliku štetu narodne stvari i onoga programa, za koji ona veli, da je i danas na njezinoj zastavi napisan. Već samo postupanje njezinih ljudi nekako je čudno i nalazi se u protuslovju. I lani bi pod- nesena adresa, koju je presjedništvo odgagjalo do najzadnjih sjednica, i lani bi predložen odbor od 7 lica da izvijesti i narodna stranka sve je to pri- hvatila, dapače u poslu odbora i preragjivanja a- drese bijaše uzela inicijativu. Ove godine, dok ovaj put zakopaju ovo vitalno pitanje hrvatske aš kz i za čas joj se protivi; neće od- Srbe i autonomaše, neka za | I Dalmacije. A zašto to? Dr. Klaić rekao je, ako izvješće odbora bu- de stavljeno na dnevni red, zatvoriće se sabor. ,Ako ga; reče, presjednik ne stavi na dnevni red, otezati će se o tom stvari, dok budu svi predme- ti riješeni i onda zatvoriće se sabor, što se je lanjske godine dogodilo. Ono što se je lanjske go- dine dogodilo nije prizor koji je nama na diku. Mi nećemo niti jedno niti drugo. Mi nećemo du se pretrgne rad sabora. Saboru su podnešeni raz- ni i dosta važni predmeti, koje valja da riješi, i biće ih podnešeno još.“ »Nije potreba biti oštrouman političar, nastavi, da se vidi, ako ikada da danas nije zgodna čas. Po- gledajte odnošaje u našoj monarkiji. Je li se na- dati da ćemo s ovim pitanjem i pedalj dalje po- ći? Izvedenje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom nije stvar poteza pera. Valja tu sve državopravne odnošaje monarkije promijeniti. 'Tu moraju sudje- lovati svi državni faktori. Pri nestalnošću vlade u Beču i vlade magjarske, pitam, da li će se htjeti potresti s državopravnim ustrojem monarkije ?“ Neka nam oprosti dr. Klaić, ali ove ražloge mi ne možemo nikako da razumijemo. Pitamo za- što će biti za nas nedično, ako nam vlada sabor zatvori? Zar smo mi dužni pritajati naš program, zar mi moramo odgagjati naše zahtjeve, jer će vla- da sabor zatvoriti? Ovaj majprvi i najglavniji iz- govor ne samo da se ne može shvatiti, ali se ne može ni oprostiti. Dr. Klaić dakle hoće da narod čeka sa programima i načelima, sve dok se vlada ne odluči da mu bude sklona. Možemo li mi to ikad od Beča dočekati? Hoće li Beč, hoće li Au- strija ikad rado pristati, da se Dalmacija od nje odijeli? Kad bisino se vladali po riječima prvaka nar. stranke, mi bismo do vijeka čekali na aneksiju. "Ali mi tako raditi ne smijemo, jer tako nikakav narod radio nije, mi moramo svim silama našega narodnoga života, svim ustavnim srestvima nasto- jati, da naš program u djelo provedemo, pa ako | narodnom politjkom. Vlade i diplomacija čekaju, mudruju i varaju jedan drugoga. Oni to mogu kad | raspolažu silom i vlasti. Ali politika naroda, koji |. tam sabor jedan, dva, tri puta i bude zatvoren, U hoće dy se ujedini i postane neodvisun, tih sreg+ % bjesio da počiva. Tako se moše doći će dan kad će se glastDalmacije opaziti i POĐE Nije da mi sami u ovom pitanju odlu- čujemo, hego, kako je rekao dr. Klaić, svi držav- ni faktori, ali on nije istaknuo — što mu je vrlo dobro poznato — da u ovom poslu državni fak- tori nijesu složni, pošto ima vrlo moćnih faktora, koji u pitanju aneksije stoje s Bečom u dijamet- ralnoj opreci, što je za našu stvar od velike koristi. Ne slažemo se s dr. Klaićem ni o zgodnom času. On, a za njim i važni članak , Jedinstva,“ koji nema biti redakcija napisala, ističu nestalnost koalicije i dogagjaje u Budimpešti, da dokažu ka- ko se pri ovakim prilikama meće htjeti potresti cijelim državopravnim sastavom monarkije. Pisac Jedinstva“ doslovce pita: ,da li je bilo pametno potaknuti državo-pravno pitanje, koje je kadro po- tresti cijelu monarhiju, u času kad u Beču s ete- rogenosti elemenata s kojih je sastavljena koali- cija, može nastati naprečac i politička kriza, u čas kad je u Pešti kriza, odavne pritajana, već i ma- stala?“ Ne možemo na ove opaske odgovoriti ka- | ko bi htjeli. Čini se da gospoda nar. stranke po- laze sa stanovišta, da koli inicijativa, toli solucija našega programa, moraju bezuvjetno početi odoz- gora, dok smo mi uvjereni, da će biti sve protiv- no, kao što je i naravno. Nestalnost položaja s je- dne i s druge strane Litave, uz domaće krize i pokrete Čeha. i Rumunja, govori nam da je bio čas uprav zgodan, jer tražiti sjedinjenje, kada su oni koji će mu se načelno protiviti složni, jaki i stalni, bilo bi od nas ludo i neumjesno. i Pisac članka u ,Jedinstvu“ ide još dalje, pak veli pravašima; ,Kao politički ljudi znali su i to, da nije sama vlada, koja neće da se pitanje sje- dinjenja za sada ma tapet iznese, nego da je to volja Krune, koju treba poštovati, jer, a to valja dobro da upamte, nije samo dobrobit hrvatskoga naroda koja kruni na srcu leži, da li i ona cije- le carevine,“ Svakoga će se dojmiti, što su se gospoda i ovim delikatnim srestvom poslužili, Mi ne znamo što svijetla Kruna misli o sjedinjenju. Nama, ai cijelome svijetu, poznato je samo, da je naš vla- dar najlealniji i najustavniji od svih monarha. Sam Biankini rekao je: ,Mi smo uvjereni, da Kruna neće odmah naše želje uslišati,“ Ali pisac ,Jedin- stva“ nije smio insinuirati narodu, da su te riječi počito priznanje.“ 1 gospoda Klaić i Bulat, koji su kralju poveli deputaciju Dalmacije za gospodarske potrebe zemlje, biće zacijelo uvjereni, da Kruna neće uslišati svekolike želje, što su joj oni poda- strli u memorandumu, pa ipak su ih izrazili, U našem poslu razlika je u tom, što je Kruna u svo- joj zakletvi obećala sjedinjenje Dalmacije sa Hi- vatskom, koje kao pitanje već je riješeno, pak ne- ostaje, nego da se izvede. A kako će se izvesti, kada to niko ne pita, a mnogi se protive ? Dalmacija sama, koja od dvadeset i pet godina bira u sabor većinu za aneksiju, nije je još nikad odlučno za- tražila, dočim se znade, da se je jednom, kao od- narogjena automaška, najodlučnije izjavila protiv. Ako mi ne pitamo, neće nam se niti dati. Sam I- sus rekao je; pitajte i daće vam se; kucajte i o- tvoriće vam se, Gosp. Klaić miješa diplomaciju s | faktično obojica da su mu protivni. On zastavi, ,da nijesu promijenuli svoga, politič | osvjedočenja“, ali to ih no može ispričati. | sta ponositi se kako zastave promijenio | tava nema. Njoj su namjere jasne i javne, jer tre- ba da ih znade narod, koji joj je najglavnija sna- ga. Tada ih bogme poznadu i njegovi protivnici. Zato tu ne dopuštamo mira ni primirja, odgagja- nja i igranja na miša slijepoga. Talijani nijesu po- činuji dok se nijesu ujedinili. Inačije može se vr- lo lako dogoditi, da narod, kome na jednom do- dije, okrene svoje misli i želje drugim putem, pogibeljnim sebi i načelu narodnosti. Uz ovake naše nazore mi smo se zaćčudili dru. Klaiću, kad je rekao, da pravaški predlog ,Nije nego demonstracija, koja pitanju sjedinjenja ne samo ne koristi, nego škodi,“ i da se velika pitanja bagateliziraju, kad se lakoumno postavlja- ju svaki čas na pretresivanje. Mnogo, mnogo to- ga mogli bismo na ovo odgovoriti. Velika pitanja bagatelizuju se kada se napišu na svoju zastavu pak se onda puste neka spavaju trideset i više godina. Životna narodna pitanja treba neprestano razmahivati po narodu, iz čije volje i svijesti crpe ona svoju snagu. Sa pravaške strane nije učinje- na nikakva banalna demonstracija, već dužnost zastupnika, te moraju provagjati, načela u ime ko- \jih narod ih je birao. : >. oteediedaitišuinii »Mi nećemo da se pretrgne cud sA boru su podneseni razni i dosta važni predmeti, koje valja da riješi i biće ih podnešeno još“... »Znam da u našem saboru ne raspravljamo 0 va- njskoj politici, ali za narod ova mala pitanja od više su koristi, nego sva ta pitanja, s kojimi se reklama pravi, a malo koristi,“ Koliko se spustio dr. Klaić ovim riječima! Kako su malahni oni, koji ' su mu onda odobravali! Za narod su ova mala pitanja od više koristi nego reklama!... Kakva reklama? Isticanje ideje i programa hrvatskog, zahtjevanje svojih prava zar se to smije nazvati reklamom? Zar tu ideju sam dr. Klaić nije najvi- še bagatelizovao, kad je zapostavio onim malim pitanjima, od kojih su njeka možda najviše zato podnesena, da od velikog pitanja odvraćaju pažnju naroda ? Mi bismo se usudili: pitati, da li je u onom času govoru dr. Klaić kao vogja jedne hr- vatske stranke, ili kao vijestnik današnje austrij- ske politike, koja ide za tim da zatomi narodno pitanje te gori u monarhiji, pak hoće da nas sve- de na strogo materijalno polje, na komu ne nala- ziš ideja slobode narodne, nego zakon4 o pozem- nim ribama, lovačkim listovima i štetonosnim pti- čicama? — ,Nema ništa gorega, nego narodu pre- stavljati stvari, koje se ne mogu postići!“ Da ne stoji crno na bijelu, ae bisiuo našim očima vjero- vali, da su ove riječi izuštene sa hrvatske strane u Dalmatinskom saboru, u pitanju sjedinjenja, iz usta prvaka narodne stranke, Koja onda razlika izmed nje i narodne stranke preko Velebita? Ko- ja razlika izmed njih i autonomaša? Sam ,Dal- mata“ rekao je, da ou oprijeka ne nalazi, jer da je narodna stranka samo načelno za sjedinjenje, ali se iz- jedačili, s razlikom da autonomaši hoće da Dal- maciji dadu potalijančeni, a narodnjaci hrvatsko- slavenski harakter, “o Mi im vjerujemo da su ostali vijerni svojoj ko ti je program uvijek ostao