rodna stranka, koli za čestite spobornike progra- ma hrvatskog, toli za naše narodne neprijatelje, po- ći megju one, o kojim kaže pjesnik, da su A Dio spiacenti ed ai nemici sui. Istina, oni osvjedoče- nja nijesu mijenjali, ali druge im je zasluge u zadnje doba teško naći. Dr, Klaić na svrhu parafrazirao je riječi Mas- sima d' Azeglia: ,,Facciamo gli Italiani, e I Ita- lia si fara da s8“. ,I mi odgojimo svijesne Hrva- te i Hrvatska će postati svoja!“ Jest odgojimo Hrvate! No je li ih valjano odgajala nar. stranka ? Na ovo pitanje ne možemo dati povoljna odgovora. Već u svom zametku nar. stranka postavila se na pogrešno plemensko stanovište, koje nije ni kasnije napustila, kad je postala vladajućom stran- kom. To nam je donijelo mnogo žalosnih posljedica. Nar. stranka bijaše sestrom jugoslavenstva, majkom narodnjaštva, slovinstva, srpstvo-hrvatstva i srpstva, Prvi Hrvati koji su protivu tih pojmova ustajali bi- jahu jednodušno žigosani kao nepatriotični ljudi. Prvi ljudi stranke nijesu u plemenskom nazivu bi- li ma čistu, pak se porodiše mnoge pogreške, od kojih ćemo samo spomenuti srpsko-hrvatski naziv za jezik i srpsko-hrvatske čitanke. Hrvatska misao nije se pod tim auspicijima mogla širiti, nego je na mnogo mjesta poćela bila propadati. Mlagji na- raštaj zdravih nazora hrvatskih ustade tamo amo po pokrajini i zapriječiše letargiju našega hrvat- stva, a danas im se kliče da odgajaju Hrvate! Jest, mi odgajamo Hrvate, kao što i sami sebe odgoji- smo, mi odgajamo marod pripravljajuć se na onu borbu, od koje se ni narodna stranka nekada kao _ manjina nije plašila. Ali bi njezini ljudi imali zna- ti, da se narod ne odgaja dekretima, paragrafima osobnim uplivima i intrigima za kojekakve premje- štaje, koji se eno sada plaćaju, već idejom, živom upravljenom mu riječi, osvjedočenjem i borbom proti svim njegovim neprijateljima, kako ga odga- jaju naša istarska braća. On je onda kadar poka- zati divnih primjera pregaranja i odlučnosti, a to smo vidjeli i mi u Dalmaciji. Nar. stranka kan da je sve ovo, kao većina, zapustila. Ona je nekako zaboravila, da većina nije bila njezina cijeij, nego samo srestgo, pak je postala inistrativnom strankom, koja samo |: 0 zemaljske autonomne poslove. Njezini prvi ljudi zapali su koliko u Zadru toliko u Beču u ambjenat, koji ih je malo po malo znatno promi- jenio. Oni će nam se na ovu tvrdnju nasmijati, ali tako je. Kada su postali odlučujući i vladajući fak- tor u pokrajini, viši krugovi stadoše se s njima sa- svim drugčije ponašati: mješte borbe, progonstva, zatvora, istraga, premetačina, premještaja i gubitka službe započne nadmudrivanje, borba u rukavica- ma. Od onda datiraju uplivi, usluge, koncesije, ko- je su mnogi ljudi izrabili u svoje osobne svrhe, pak su onda stranci okrenuli legja. Prvaci su u tom ostali čisti, što mi je na čast, ali se narodna stvar kompromitovala. Usluge i koncesije bijahu ponajviše osobne naravi, pak zahtijevahu i nagra- da, koje je stranka prinosila iz narodne stvari. To je trajalo vrlo mnogo, uz male pauze dvadeset go- dina, pa ni danas, kako nešto vidimo, nije prestalo. Ljudi nar, stranke uz to ostarili a pomlatka neod- gojili. Najmanje ima kod nas valjanih političara, kojim je 35-40 godina, dakle one generacije, koja je direktno iza starije slijedila. U jednu riječ oni se približiše prama gore, a odalečiše od naroda. Pre- ko Velebita nijesu više podržavali nikakvih sveza, već su se poznavali samo po prošlosti. Kud nara- vnije nego da stranka koja je udarila ovim putem, a bijaše primila misiju preporoda i sjedinjenja, po- čne nazadovati u polit. i moralnom pogledu, dok ne doživismo i onakih izjava? Mi već pogagjamo, što će biti glavni argu- menat, skojim će stranka kušati djelovati na ja- vno mnijenje. Ona će se naime opravdati, da, po- što nije bilo oportuno iznositi pitanje aneksije, da je ona iz patrijotizma onako radila, znajući očito da ide u susret velikoj nepopularnosti, uprav u o- ći izbora, jerbo da je njome više do interesa same stvari, nego li do populariteta. Ovaj izgovor zaci- jelo da će na mnoge djelovati. Ali mi tome vjero- vati ne možemo. Mi mislimo da ga tu ne ulazi ni populamost ni oportunitet, već da je stranka, a- ko izuzmemo nešto osobnijeh prkosa, uoči izbora la izmeđ potpore odozgora i one naroda, Svo- jim Koskom oi je pra već ojpi, pošto jo nekonni malo stalo kako %e ko zove, kad: mu 'sad ne tiče u posle, t& mu nijesu mili. Naprotiv biće mu drago da se dotičnik zove baš Hrvatom, jer se bez njih danas u Dalmaciji vladati neda. Ova- ko mi sudimo o čitavoj ovoj stvari. Naše mnije- nje pak potkrepljujemo u ostalom i ponašanjem stranke u sjednici od utorka, kad se je radilo o prešnom predlogu. Biankinijevu glede civilnoga namjesnika. Pismo iz Zagreba. Zagreb 15. Januara. Ruski pjevač svjetskoga glasa Slavjanski po- sjetio je na svome putovanju i naš Zagreb, gdje je četiri javna koncerta i zabavu u sjemeništu pri- redio. Zagrepčani su obasuli svog starog znanca ljubavi i odobravanjem. Zanos je ipak tek onda provalio, kada se je Slavjanski otresao nametnih srpskih agenata, koji su općinstvo u najživlje o- sjećaje uvrijedili. Oni su ti tiskali oglase i pro- grame u srpskoj štampariji čistom ekavštinom, a uz to ne neoprezno nego zlobno uklonili hrvatske pjesme, tako da su hrvatsku himnu nazvali demon- strativnom ! Kada je već na drugom koncertu mla- di ruski zbor zaorio ,Liepa naša domovino“, a ci- jelo općinstvo bez razlike u znak počitanja usta- lo, bilo je vidjeti dva tri uljudna Srbina, gdje u hrvatskoj kući sjede. Ushit nije dopustio ozbiljnoj publici, da se na te stvorove bez domovine oba- zre. — Srbi svi i svuda — jednaki. Dne 2. 0. mj. prikazivala se prvi put u hr- vatskom kazalištu ,Novela od Stanca“ od starog dubrovačkog pjesnika Marina Držića. Ta je mala vragolija živahna i smiješna. Zgodan predmet, zdrav narodni humor, živoća u izrazu i govoru dubro- vačkog plemstva i puka u velike se svidje gleda- teljima. Isti se je. komad ponovio dne 9. ov. mj. uz klasičnu Gundulićevu ,Dubravku“, koja je od novog intendanta po nacrtima g. Bukovca u novo gizdavo ruho odjenuta. Oprema će se , Dubravci“ sve to većma popunjati i poljepšavati, pa će se njom sjajno i dostojno otvoriti novo kazalište, Grofu Khuenu lije ni ovaj put pošlo za ru- kom, da dobije pouzdanja u Magjara i sastavi ka- binet. Banffy je do danas taj posao gotovo ovršio a kada se kriza posve riješi, vraća se ban svojoj miloj većini. Hrvatskim ministrom ostaje Josipo- vić. Proračun za ovu godinu bio je primljen od vjerne većine prije Božića u glavnoj raspravi pro- tiv svih fakata i brojaka, kojim ga pravaši pobija- hu. Srpsko se je pitanje ovog puta osobito istavi- lo i to kao negacija hrvatstva. Radikalac je Jova- nović dakako opet vrijegjao hrvatski narod, a vla- dini su Srbi po dogovoru izjavili, da bi oni želje- li sjedinjenje ovih naših zemalja, ali ne pod hr- vatskim imenom. Ako dakle ne može biti pod srp- skim, neka ne bude ni pod hrvatskim. Ovo našim platonskim ljubiteljima sloge na razmišljanje! I u posebnoj proračunskoj raspravi, koja se od petka vodi, vrše pravaši savjesno svoju dužnost. Živahno se raspravljalo pri stavci o banu, koja se je bez njega pretresala. Jučer je dr. Pliverić preporučio vladi akademiju i starinarsko društvo u Kninu. Danas će se proračun iu trećem čitanju prihvatiti, Milo mi je, da se mogu dotaknuti ljute na- še rane, a da je ne ozledim, Jučer je pred poro- tom bila parnica, što je podigao dr, Frank proti »Obzorovu“ uredniku radi uvrede poštenja. 'l'uže- nik je u svojoj obrani izjavio, da on nije u svo- jim člancima kazao, da je tužitelj zbilja prodao i u službu stavio , Hrvatsku“ magjarskoj firmi , Haas i Deutsch“. Dr. Frank, dobivši tako zadovoljštinu svomu osobnom poštenju, plemenitim prijegorom odustade od optužbe, \ Dubrovnik, 25 Januara. Čujemo i čitamo, kako se mnogi protiv rada dalmatinskih pravaša za sjedinjenje pozivlju na pravaše prekovelebitske, pak i na samoga Dr. An- tuna Starčevića, Nijesmo htjeli da odgovaramo. A- "li pošto ima ljudi koji mogu biti slabo upućeni, evo nas da se na te insinuacije osvrnemo, Stranka prava, raširena svud gdjegod Hrvat žive, ima samo jedan program. U tom izmed nas, pa srijemskih, zagrebačkih i istarskih pravaša ne- ma nikakve razlike, Naša je cijelj jednaka, mi svi hoćemo i radimo za jednu te istu stvar. Ali okolnosti u svim našim zemljama nijesu iste. S toga je posve naravno, da akcija istarskih, tršćanskih i recimo bosanskih pravaša, ne može bi- ti jednaka akciji pravaša preko Velebita. Stranka prava teži za samostalnosti domovi- ne, za državnim i narodnim jedinstvom hrvatsko- ga naroda, koji se ima grupirati oko matice zem- lje, oko uže Hrvatske. Mi imamo raditi da se pri- ključimo braći preko Velebita, a ne da se oni pri- ključe nama. U Banovini odnošaji su drugačiji nego u nas. Hrvatska i Slavonija uživaju neku autonomiju. Ta autonomija nije Bog zna kako velika, ali ipak je nešto. Prekovelebitski pravaši bore se, da današnje stanje u Banovini promijene u bolje, oni hoće da iz- vojšte našoj materi-zemlji neodvisni i ravnopravni položaj sa Ugarskom i Austrijom. U takoj borbi naravno je, da oni ne mogu priznati one ugovore, koji su Hrvatsku doveli do današnjeg položaja, ne- go nastoje, kako bi te ugovore ukinuli. Oni mogu i moraju tako raditi, Rekosmo gore da je u svih pravaša program jedan. I mi dakle amo imamo zadaću, da radimo oko samostalnosti, dosljedno tome i mi se potpuno slažemo sa našim sumišlje ijacima preko Velebi:a u pitanju njihovih državopravnih odnošaja, Nego pita- mo sada svakoga poštenoga čovjeka: možemo li mi dalmatinski pravaši izravno raditi i izravno kori- stiti prvoj tački našega programa, na ime neodvi- suosti dok Dalmacija nije sjedinjena sa materom zemljom? Ne nikako. Je li onda kakvo čudo, ako mi, + &ao pravaši, upiremo, da se to sjedinjenje što prije izvede ? Kako se dakle može usporegjivati i u opre- ku stavljati rad rodoljuba u Hrvatskoj kojim zna- čaj i položaj zemlje nalaže, da u prvom redu ra- de za samostalnost, sa radom našim, koji smo pri- siljeni najprvo vapiti za aneksijom ? Priznajemo da nije korisno neke stvari po novinama razmećati, puk mi ne bismo to ni ura- dili bili, da nema onih, koji su navlaš došli i zau- zeli se da u narodu pojmove pomute. Sabor Dalmatinski. Druga redovita sjednica. — U subotu 19 tek. Presjeda potpresjednik Dr. Bulat. Biankini pri čitanju zapisnika zadnje sjednice opaža, da nije tačno zabilježeno, kako je on tri puta bio pozvan na red radi izreke: ,vlada nas je u pitanju adre- se izigrala.“ Poslije male prepirke primljeno je kako je Ivčević predložio. Podijeljuju se neki dopusti; Borčić, Bianki- ni, Šarić, Machiedo, Mišetić i Zore stavljaju na vladu neke upite, na koje će vladin povjerenik odgovoriti u jednoj od dosastih sjednica. Šarić či- ta razne inolbenice. Biankini stavlja predlog da se pohrvate nautičke škole; Ljubić o kopanju i sačuvanju starina u. Dalmaciji; Perić o uregjenju imotskog polja; :Šarić o uregjenju zemnjišnika; Mišetić o uregjenju bujica na Jelsi. Poslije toga bi jednoglasno na predlog Lju- bićev udijeljena potpora od 300 fior, za izdavanje Buzolićevih djela. Klaić odgovara Mišetiću glede bujica. Vran- ković izvješćuje o uregjenju ljekarna kod bonica, te predlaže da se osnuju stalna mjesta. Ide financ. odboru. Zatim se preinačuje $ 23 zakona 26 Fe. bruara 1873 o uvedenju novog pravilnika javnih dobrotvornih zavoda; priznaje se uz uvjet uzaja- mnosti pravo javnosti nekim stranim bonicama. Osnova kojom se primačuju neki paragrafi izbor« nog reda općinskog predana je odboru od 7 lica, Primljena je osnova kojim se opredjeljuje rok za utoke u šumarskim prekršajim. ba Korlaet kao izvjestitelj. financ. odbora javlja da su računi raznih zaklada magjeni u redu. Za+ fron izvješćuje o poljodjelskoj zakladi čija aktivna imovina iznašala je koncem god. 1893, 132,978 fior, Sabor prima na odobrenje konačni račun zaklade. Potpresjednik diže sjednicu i uriče treću u utorak na 22 tek. =... ; _ Treća sjednica. — U utornik na 22 bila je treća sjednica. Iza podijeljenja dopusta i čitanja tt.