Br. 5. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi- Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. SEE ESEEESENSESSNENEENEENENSNNENNNSNNNNNIN GIZI NRENSNNNNNNN Politički komedijanti. U pretprošlom broju ,Crvene Hrvatske“, ko- mentirajuć izjavu Mehmed eff. Spahića, kojom se ovaj odriče srpstva, mi smo napisali i ove riječi : ,Mehmed eff. Spahić došao je, kaže, do uvjerenja, da ne može biti Srbinom u prvom redu zato, što je srpstvo pogibeljno za muhamedansku vjeru. Pra- vo govoriš, efendijo Spahiću! Srpstvo, pravo čisto srpstvo pogibeljno za svaku vjeru izim pr wvoslav- ne. ,Srpstvo je sa pravoslavljem tako usko spo- jeno, da jedno bez drugoga nije moguće pomisli- ti“; pisao je lani = ,Srbolrin“. Srpstvo sa pravo- slavjem — dodajemo mi — tako je spojeno, da je jedno drugome posudilo svoja individualna obi- lježja, te je srpstvo postalo vjerskom, a pravosla- vje narodnom stvarju. Vjera je postala srestvom narodnosti. Kako da se onda inovjerac, pa bio on katolik, muhamedanac, protestanat, židov može zva- ti Srbinom, kada on ne piipada i srpskoj vjerić“ Ovo naše razlaganje toliko je legično i 0- pravdano, da je u ,Dubrovniku“ poznati ,L.“ u- stao da ga pobija sa člankom, kome je nadjenuo grozni naslov ,Novinarsko hajduštvo“. Gosp. L. iz dna svoje ucviljene i patrijotske duše žali razdor Srba i Hrvata, pa ga prispodablja mržnji braće Rantzau u istoimenoj komediji Erckmanna i Cha- triana, koju je neko veče slušao u našemu teatru. Mržnja, zloća, izdajstvo, bratoubojnički nož, otrov zmijski, sve je to produkt naše borbe, ul kojoj gosp. L. plače u grozne suze, a ,Dubrovnik“, dir- nut u najiskrenije osjećaje svojih gospodara, ot- vara mu svoje stupce, pridružujuć se njegovu le- lekanju. Žalosno, žalosno! A ko je svemu tomu kriv? Niko drugi nego ,Crvena Hrvatska“, koja je ,par excellence“ poznata da u toj Rantzavskoj borbi igra ulogu mračnoga, bratoubojničkoga ge- nija“ — a to sve za to što mi nećemo da dopu- stimo braći Srbima, da nas oni i njihovi savezni- ci bratoubojnički pojedu. Mi se nećemo prepirati $& gosp. L. ko je bio prvi početak i glavni uzrok damašnjoj doista ža- losnoj, ali razumljivoj borbi izmed Srba i Hrvata, niti bi njegovome sudu podali kakve važnosti, Sa- ma činjenica da gosp. L. piše o žalosnom razdo- ru u listu, koji je više puta zanijekao opstanak Hrvata, koji ih je nijekao ne samo za Dalmaciju nego i za samu Hrvatsku, bezočno tvrdeć da ni sami kajkavci i čakavci nijesu Hrvati, da nadalje sam L. koji kuka nad neslogom, sve muhamedovce Bosne i Hercegovine svojata za srpstvo, sama ova činjenica dokazuje, da obojica nijesu kompetentni da o tom govore. I zato mi ćemo ostaviti ovo pi- tanje na riješenje našoj domaćoj povijesti, koja će zabilježiti, da srpstvo, udruženo sa našim najve- ćim narodnim dušmanima, htjelo je zadaviti hrvat- stvo ovih krajeva, da je ,Crvena Hrvatska“ to pomogla zapriječiti, pa ako je njezina obrana bila uspješna i po srpstvo pogibeljna, neka gosp. L. krivi svoje politički poštene prijatelje, koji su sa nemoralnim savezima proti Hrvatima počinili sa- | moubojstvo srpske misli, a ne nas jer smo se junački branili. Ostavimo dakle sad na miru i dru- ženje & Magjarima, Talijanima, Nijemcima na pro- pist Hrvatstva — što mi naprama Srbima nijesmo nikada učinili, pak se radije pozabavimo direktnim povodom, koji je gosp. L. ponukao da proti na- | I U DUBROVNIKU 2. Februara 1895. || šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, & oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Osvrćuć se na našu gore navedenu tvrdnju o srpstvu naprama pravoslavlju, gosp. L. poletio je u velike pjesničke visine, pun prezira i dostojan- stva, otkle se je naglo skoturao u glib trivijalne proze doviknuvši nam: ,U ime toga barjaka, u ime nama zajedničke Hristove vjere, protestujemo protiv take gadne polemike i poručujemo ,Crve- nom“ organu, da laže kad govori, da inovjerac ne može se zvati Srbinom ako ne pripada ,srpskoj vjeri.“ ,Srpske vjere nema!“ kliče gosp. L. Pola- gano! Mi ga nijesmo jaki slijediti u njegovim re- toričkim skokovima, niti ga možemo oponašati u iskrenom uzbugjenju, jer mi nijesmo pjesnici, nije- smo fraseuri, a nadasve nijesmo — Tartuffi! Uvre- dljivu izreku šaljemo mu pak natrag na njegovu li- čnu adresu. Srpske vjere ne bi smjelo biti, ali je ima; srpstvo ne bi imalo biti spojeno s vjerom, ali se s njome identifikuje. Mi konkretujemo činjenica, a gosp. L. paradira s frazama. Mi ćemo naše ri- ječi potkrijepiti dokazima, koje nam niko, ni gos). L. neće moći pobiti. Zar se pravoslavna vjera. kc- liko u nas toliko svud. gdjegod .ima; pravoslavnih našega jezika, ne zove srpskom vjerom? Zar se pravoslavne crkvene opštine, liturgjije i svešten- stva ne zovu srpskim imenom? Vjeri je dat slu- žbeni pečat narodnog obilježja. Karlovački crkve- ni sabor nosi takogjer srpski naziv, poglavica ona- mošnjih pravoslavnih zove se srpski patrijarh, ka- ko se glavar pravoslavnih u Srbiji nazivlje srpski mitropolit. I gosp. L. ima još toliko smjelosti da nam viče, da mi lažemo! Identifikujuć narodnost sa vjerom, a vjeru sa narodnosti, zapriječeno je svakom Hrvatu pravo- slavne vjere (u Hrvatskoj i sjevernoj Dalmaciji prosti pravoslavni puk ispovijeda se Hrvatom i svoj jezik zove hrvatskim), da se nazivlje svojim narodnim imenom, pa ako se njeki takovim i pri- znaju, to se mora pripisati njihovim nap. ednim idejama, njiliovu liberalizmu, koji im ne dopušta da se osvrću na retrogradne teorije svojijeh kalugjera. Mi se borimo protiv tih političkih srestava, što su se uvukli u pravoslavnu crkvu, / protiv tih impostura, koje nijesu drugo nego prosto orugje protiv Hrvatima. Mi nijesmo iz načela protivnici našoj braći pravoslavne vjere, već protiv ovoj vjer- skoj zloporabi. Kad pravoslavje prestane biti na- rodno pa ostane samo religijozno uvjerenje, kad odbaci od sebe srpsko obilježje, onda ćemo razu- mjeti da se Srbinom može zvati svak ko se je ta- kovim rodio ili se takovim osijeća, ma i ne pripa- dao pravoslavju. Danas nam je to nemoguće. U ovom pitanju — kako se svak može u- vjeriti — s naše strane vojuju razlozi, dok u g. L. nema nego bombastičnih fraza i trivijalnih i- zraza. Ali — noblesse oblige i u politici! Poru- čajemo mu samo, da naš list niti je popovski niti ičiji organ, već neodvisno hrvatsko glasilo, na ko- ji niko drugi ne upliva van načela i uvjerenja nje- gova Uredništva. To:smo mi u više prigoda sjaj- no dokazali, a g. L., te se kao gorljiv katolik! 0- nako ,crno“ nabačuje na svećenički stališ, koji mu je možda još i dobra učinio, dokazuje ne samo da nema odgoja (ako ne zna, reći ćemo mu, da su od- goj i erudikcija: dva vrlo različita pojma), nego ni- ti zahvalnosti. i No g. L. sve to ne bijaše dosta. On se je na nas nabacio i ovom drskom podvalom: ,Reg bi dova crpe snagu, koju nemahu ni Jakov ni Gjuro; Rantzau, da svome u zavadi bratu turi nož u sr- ce, ne junački, ne pošteno (jer se može. i pošte- no turiti nož u srce) nego otrovno, zmijski, na podmuklu zapovijest spoljašne, neprijateljske ka- kve vlasti.“ — Mi nijesmo mogli nego da se na ovu klevetu od srca nasmijemo. Sažaljujemo unaprijed sve one kretine, koje će g. L. moći uvjeriti, da naš list neko subvencijonira. ,Crvena Hrvatska“ is- povijeda pravaška načela i tako podupire onu. i- deju, koja teži da se Dalmacija i druge hrvatske zemlje sjedine s Hrvatskom, da :se Hrvatska do- čepa potpune svoje autonomije. Mi pomažemo da se jednom osnuje snažni narodni i državni sastav oko Zagreba, koji bi imao dovoljno uvjeta da. o- bezbijedi našu slobodu, našu narodnost i naš je- zik i koji bi po svom položaju postao naravajm. oponentom germanskim težnjama na Istok, Znade li g. L. da se tome najviše protive Talijanci, .Ni-. jemci i Magjari ? Znade li da su Srbi oni koji naj- više rade protiv te narodne misli? Kad bismo da- kle htjeli govoriti o plaćenicima, kud naravnije ne- go da ih tražimo tamo,.u kolu g. L!. Hrvati još nijesu dokazali da su plaćenici tugje vlasti, ali Sr- bi jesu više puta. Sjetimo se potpora što ih je uz živao zagrebački ,Srbobran“ od srpske vlade, ;a još i njekih drugih koje su: se pitale prigodoin stanovitih zabrana tobož u. kulturne .. svrhe,; Srpski plaćenici raztrovali su slogu Srba i Hr+ vata u Dalmaciji, kcja bijaže nekad uzorna, Kad su u Beču vidjeli da smo odviše jaki, tada: je do-. šao Šćepan Mitrov Ljubiša, izveo razdor i bio jo, zato svoje nedjelo još i nagragjen. Te činjenice još su u svježoj uspomeni. Pa kad mi. na sve to; pomislimo, onda se čudimo smjelosti. nečijih nesi: putova, koji imaju obraza da baš oni napišu i štampaju taku gadnu infamiju, da ,Crveua Hrvat. ska“ pravaški list crpe svoju snagu iz reptiljskijeh fondova. Njihova bestidna insinuacija dobila jeu Dubrovniku baš ovih dama tužni ali rječiti odgo- vor, kad su njeki mladići svoj kruh izgubili, jer su se izjavili za ona načela koja i mi. zastupamo. Politički Rugjini. prototipi onoga uljudnoga i-izo-, braženoga ali beznačajnoga šarlatana-skitalice, što nam ga za društvo divno nacrta Turgenjev, gle-; dajte kako se plaća stranka prava! ,Crvena Hlr-, vatska“ žive iz svojih pretplata, velikija radom,; štednjom i borhom;, ona ne obija tugje pragove, ne kupi mrvice oko tugjih stolova, ona žive, jer, je uzdržaje naš narod, ona bi dapače nekim malo većim pravom mogla pitati, su čim živu oni, koji su se na nju onako perfidno blatom nabacili. Pisac , Dubrovnika“ regbi da ne zna drugo nego plakati nad neslogom našega naroda. To je; on dobro naučio, pak mu slaži da koli pred; Srbi« ma toli pred Hrvatima čini ++ kako se kaže; — lijepu figuru. Kan da i mi koji se «danas borimo: sa srpstvom, ne bi radiji da je sloge 4 Piće sloge; u našega naroda, biće dobra i budućnosti, kada neki; komedijanti isčeznu s njegove tribune, 4 nu shjegste: njihovo dogju ljadi, kojim patrijotizam nije jedna vrst brilantnog sporta, ili srestvo taštine, da se zo: va vogjama i zastupnicima naroda; biće sloge kad: nastupe trijezni rodoljubi, 'koji samo / lijevati: kokodrilske suze nad razdorom; nego će imati hra« brosti da svome plemenu uprave veliku riječ, kosi ja će ga spomenuti 'onih muka, što ih je' poddid: da oma (,Orv; Hrv,)-in kakvijeh reptilskijeh ton« srpski: narod, kad jo stvarao slobodnu Srbiju. Onda,