ne malomu ,Dubrovniku“ te je do skora imao da
na svijet izvali iz debelijeh dionica nedubrovčana,
da sramoti sve što se hrvatskim zove, zabilježiva-
vala su se imena prinosnika bez prinosa na ovom
otoku, samo da ih veće bude? A jesu li pristojna
djela, djecu podmićivat su par novčića da reku da
su i oni srbi, da kliču živjela srpska? Jesu li pri-
stojna djela istoj djeci, kako se je tu skoro do-
godilo na Prožuro, potomcim Hrvata Maroje, tako
čujem, podavat po novčić, a da pod noge zgaze o-
no komad trobojnice.ma papirićima Jedinstvo! Che
vi pare! A gdje ti je ona od jednog nema dva tri
dana, koji je davao jednom malom od 9 godina
sinu vatrenog Hrvata 3 cigareta ovdje u Marano-
vićima da zaviče živjelo selo srpsko! Što para g.
M. G. od ove moralnosti?.... U istinu mogu svje-
dočiti ,svijem poštenijem ljudima, da se neke (i na-
vedene) stvari nijesu dogagjale“ na Mljetu, prije no
se posijalo zlokobno sjeme, koje je urodilo za ovaj
hrvatski otok otrovnim plodom, ali koje, hvala Bo-
gu, počelo se je trijebit. (Dokaz mu Br. 5 N. L.
t. g.) I to se je sve dogagjalo prije mog dolaska
amo na Maranoviće a i poslije. Pa ne manjka
stvari, koje su se dogodile poslije mog dolaska
amo, a prije nijesu se dogagjale. — Eno e. g.
zadnji Dubrovački izbori, gdje i on bijaše u ko-
misioni s jedne, a s druge strane mljetski izbori
gdje je odzvonilo srpstvu. — Eno s. Dubrovnika
u Br. 1 t. g. u člančiću ,Proročanstvo“ (uzajem-
nost?!). Emo i Strojila i  bulikan t+kovijeh
sitnarija. I sve se je to dogodilo iza moga dola-
ska na Maranoviće. Zar sam ja tu kriv jer sam
došao ma Maranoviće . . . . To su sve fakti, a
koliko ih još imade? No pustimo ih. Te će valj-
da spominjat oni te su ih vidjeii i predat kašnjem
potomstvu, da se sgražaju, mješte da se dive i
blagosivaju one koji su mogli, jer u stanju da
podignu moralno i materijalno svoje rodno mjesto.
O drugijem ljudima te su ovgješnji domorodci zai-
sta će se blagoslovno spominjat potomci Ratka,
Maraje, Mudrice i Babe. To bvdi odgovor njemu
g. M. G. E questo sia suggel svijem izvrtanjima.

I prosit g. doktorande !
G. J. Laneve, kapelan.

Šibenik, 26 Januara.

Prošaste godine šibenjski narodnjaci prosuli
glas da su promjenuli naslov svoje Narodne Sla-
vjanske Čitaonice, u Staru Hrvatsku Čitaonicu. Do-
nekle ovo njihovo postupanje bilo oprstdano, ali
narodnjaci uvijek narodnjaci slični jedan drugomu,
kao jaje jajetu.

Oni su sa ovijem njihovijem postupanjem htje-
li opsjenit prostotu, i dokazat Šibenskijem prava-
šima da su jednaci š njima.

Nuti čuda! Nazad nekoliko dana _dogje mi do
ruku spis Slavnog C. K. Kotarskog Poglavarstva
u Šibeniku od 27/XII 1894. Br. 15968 upravljeno
na ,upraviteljstvo Narodne Slavjanske Čitaonice
Šibenik.“ Kako dakle Vi gospodo mogli ste pro-
glasiti da ste promjenili naslov vaše Čitaonice &
kad tamo Politička Vlast za to ne zna ništa?

Molim gospodina presjednika Narodne Sla-
vjanske Čitaonice i njegovog tajnika nek mi stvar
raztumače, a dotle pravaši im poručuju: neopsje-
nivajte gospodo !

: vz

Janjina, 7 Januara.
Pohodio nas je ovoga svetoga Vlaha vrijedni

pučki učitelj i hrvatski književnik g. Jakov Marin-
ković, sa jednim svojim učenikom, Tomom Meda-
kom iz Komina, a uz pratnju orgulja, pjevao je
na hrvatskom jeziku misu, [koju je on isti za or-
gulje iskitio, To je na pamet prvi put, da se je
kod nas misa hrvatski pjevala.

Crkva je bila dupkom puna. Bijasmo i mi
tamo, Zanijelo nas sasvijem ono skladno i miloz-
vučno hrvatsko pjevanje, pa i ne marismo za vri-
jeme. Kao nikad tad razumjesmo one stihove Zma-
ja Jovanovića, u pjesmi, gdje govori o pjevanju u
crkvi: ,to pojanje slabe stvore s Bogom veže.“ |
zbilja je tako! . . .

Gosp. Marinković je uz to vrstan pjevač, a
i orguljanje dobro poznanje. Njegov pak učenik
Medak ne samo što je dobar pjevač (dobra wha),
no ima tako lijep čisto angjeoski glas, da svako-
ga zanosi. 3 GJ i

I naša dična omisdina se opoštenila. Uz pri-

pomoć revnog učitelja gosp. Štuka priredila nam

dvije deklamatorno zabavio večeri, koje $u nd8
uprav milo iznenudile. Pošto je to za Janjinu va-
žan dogagjaj, progovorićemo na dulje i opširnije
o tome. Danas ne možemo, jer posta već odlazi.
Dospijemo li, u drugom ćemo broju.

 

Pogled po svijetu.

— ar Nikola II pri primanju plemstva na-
jodlučnije je izjavio, da se on ne misli odreli a-
utokracije.

— Casimir-Perier sada se kaje što se je za-
hvalio na presjedničkoj časti. — Rochefort je po-
milovan prispio u Pariz uz neopisivo oduševljenje.

— Grčka kriza je za čas izravnana, ali će

za čas buknuti, jer je vlada na čudu otkle da is-'

plati kamate državnog duga.

 

Domaće vijesti.

Značajno. — Izmed + spljetskog ,Jedinstva“,
njegovih ljudi i srba začelo je neko značajno na-
migivanje. Mnogi se boje da bi moglo doći i do
konubija, ali mi još ne vjerujemo, znajuć da ima
narodnjaka, koji su okusili srpsku ljubav za slo-
gom i srpsku iskrenost.

Baš u zgodu! — Kad na prvom mjestu pi-
sasmo o gadnoj nenarodnoj današnjoj politici u-
garskih Srba, nijesmo se nadali, da ćemo ovdje
moći javiti, da je na 5 ov. mj. u srpskom Pančevu,
centrumu banatskog srpstva, izabran zastupnikom
glavom Daniel magjarski ministar trgovine! Nije
mogao doći dogagjaj, koji bi bolje potkrijepio na-
še mnijenje!

1z Istre. — U Bečkim novinama pišu da bi se
moglo vrlo lako dogoditi, da došastih izbora dobi-
ju istarski Hrvati jednaki ,broj zastupnika sa tali-
janašima. Što može da učini otvorena i odlučna
nar. borba !!

Kakvi su! — Umro je vojvoda Novica Cero-
vić u 900j godini. Nijedan'.srpski list ne spominje,
da je on bio glavni - junak u najvećem eposu na-
šem, a to zato, da ne bi. rekli, kako je taj epos
ispjevao Mažuranić.

Martićeva Slika. —  Doskora ugledati će
svjetlo vjerna slika hrvatskoga Omira Fra Grge
Martića, koju će izdati uredničtvo ,Nade“ u sla-
vu zlatne mise velikoga pjesnika.

Slika je prekrasno izragjena a cijena će joj
biti samo 80 novč. — Sve naručbe neka se upra-
ve jedino knjižari Milana Šarića u Sarujeru.

Rečena knjižara pobrinula se je i za okvire,
koji su prekrasno izragjeni & uz veoma umjerenu
cijenu.

Ne bi smjela nijedna hrvatska kuća biti, ko-
ju ne bi resila slika Fra Grge, stoga ju najtoplije
preporučamo svim svjesnim Hrvatima.

===

Gradska Kronika.

Svetkovina Sv. Vlaha. — Ove godine radi
ružna vremena nije se mogla obdržavati obična go-
dišnja svetkovina. U veče rasvjeta je nekako uma-
kla kiši, koja je kasnije počela padati, te je tra-
jala svu noć i čitav dan. Radi toga nije mogao bi-
ti ophod, niti po podne tombula.

Barjaka iz okolice došlo je samo pet, ali to-
me je više nego kiša krivo ponašanje načelnika
naprama Hrvatima. Ovoga puta izišla je po prvi
put glazba srpskijeh saveznika, Njome je bilo za-
branjeno da ovom prigodom svira političke kora-
čnice ,Si“ i Leginu, a tako isto i srpskoj ,R
ide“ i ,Vesela je Srbadija.“ No ona je mogla
rati druge srpske marše kao na pr, ,Jedinstvo-
koračnicu.“ Uprava hrvatske glazbe opozvala je
neučestvovanje, koje je radi nekih uzroka bila pri-
je najavila i ponudila se za sudjelovanje k sveča.
nosti. Pošto su Srbi i njihovi saveznici pristali da
u ovoj prigodi ne sviraju pol. koračnice, to je
i naša glazba iz programa isključila pol. marse
Živjela Hrvatska!“ i ,Bog i Hrvati.“ Ali Gondoli
to nije bilo dosta, nego ponašajuć se osorno na-
prama jednom ravnatelju glazbe, koji je ujedno i
općinski vijećnik, on je stanuo vikat i isključio sve-
kolike komade koje su uopće imale slavensko ime,
a ostavio samo njemačke, Tako je testi

gauo i ,Oj Banovci!,“ koračnicu jednog 6 i kr, *

| ski. covjek

 

regimenta, u kojoj neitia imena hrvatskoga pa | 84-
mu koračnicu ,Naprej“ što nije naša nego slove-
načka!! Uprava hrvatske glazbe nije mogla do-
pustiti take lude i zlobne nepravde, pak nije dala,
da ista sudjeluje svečanosti. To se brzo dočulo i
mnogo naroda iz okolice nije htjelo doći sa svojim
barjacima, da ih prati srpska i talijanaška glazba.

U veče sv. Vlaha bio je u teatru veljun, koji
je bio dosta dobro posjećen.

Strosmajerov rogjen-dan. — Na 4 Februara
slavio je hrvatski mecena osamdeseti svoj rogjen-

dan. Tom prigodom stiglo je svečaru pozdrava sa
svih strana. Dubrovačka narodna Čitaonica upra-
vila mu je ovaj brzojav:
Preuzvišeni bisku Strosmajer
Djakovo

Dubrovačka narodna Čitaonica pridružuje se
želji i vapaju cjelokupnog hrvatskog naroda, mo-
leći Svevišnjeg da Vašu Preuzvišenost uzdrži još
za mnogo ljeta čila i zdrava na korisk hrvatske
nam otadžbine.

Za Starčevićev Dom. — Vel. g. dn. Niko
Štuk priložio 1 kruna, g. Niko Gjivović iz Brse-
čina 1 kr.

Za društvo Cirila + Metoda. — Velč. gosp.
dn. Niko Štuk priložio 1 kr.

Stare šestice. — Mnogi misle, da se starije
izlizane šestice više ne primaju. To nije istina
Šestice još su uvijek u prometu, te su blagajne
dužne primati i nove i izlizane samo ako nijesu
probužane. Toliko do znanja našemu puku.

3 Barbarizam. — Stari kameni kučak, koji
je od davnina krasio fontanu pred Malom Braćom
nagjen je juče u jutro na tlima prebjen u. četiri
komada. Po svoj prilici htio ga kogod ukrasti, da

proda kakvijem starinarima, pak mu panuo.
ramota !
Za dječije zaklonište. — Prigodom  smiti

Antuna Miloslovića udijelio je mjesnom dječijem
zakloništu: gosp. Dragutin Gjurašić 10 kruna, g.
Mato Bovac 10 kr.

Slavjanski u crh:ri, — U srijedu u jutro ob-
državala se u mjesnoj pravoslavnoj crkvi svečana
liturgija, koju je pjevao zbor Slavjanskoga. Crkva
je bila dupkom puna gragjanstva bez razlike vjere.

,Ctijeta s Konala.“ — Mnogi su nas pitali
da bi im poslali Stražičićevu zadnju ,Cvijetu s
Konala.“ Raspitali smo se kod pisca i rekao nam
da je rasprodana cijela naklada, pa da ni on ne
može zadovoljiti mnogim naručbinama. — Drugi
izvještaj biće štampan u višoj nakladi.

Teatar. — lžadi kuucerata Slavjanskoga, dru-
štvo Duse nije ove sedmice dalo nego samo dvije
prestave i to u četvrtak Tolstojevu remek-dramu
pla potenzu delle tenebre,“ i u petak 3 omana
komada. Time je završena ovogodišnja naša dra-
matska sesona. Društvo Duse ide sada u Kotor te
će tamo prestavljati na pozornici kavane , Doimi,“
jer nema kazališta.

Ispravak. — U članku o Svečanosti sv. Vla-
ha u pr. br. mješte ,pred Križem i senatom i-
graju alegorične čarojice“ ima biti; pred Knezom
i senatom.

 

Slavjanski u Dubrovniku.

_ U ponedjeljnik, utornik i srijedu ve.e saku-
pljao je naš teatar sve što je boljega i : tmenije-
ga u gradu i okolici. Na jagmu se otimahu sku-
pa mjesta i još skuplje lože, samo da se čuje
glasoviti zbor Dimitrija Agrenjeva Slavjanskog, ko-
ga je prestignuo opći hvalospjev svih gradova pri-
Porinu Sapa sei aeč NO

r Slavjanskoga sastoji no 40 ljudi,
mladića i djece. Ženskijeh nema, nego je Slavjan-
ski ženske glasove zamijenio sa dječijim so ni-
ma i u tomu vrlo dobro uspio. Pjevanje čilovi
zbora valja razumjeti, da nam se dopadne. Slavjan-

zapadu, uzeo je
ske narod ih
ruske ne napjeve, pak oy

iole
dio, ali tako da je motiv ostao netaknut.

pomjiše postigao tim, što je čisto narodnom rus-
om motivu sve i graduacije raz-

noga tempa. Narodno p,
ka, što smo ih od

biti vrlo monotomno,

onih istih popjeva-
ove tri većeri čuli, ima

ikakve varijacije, & on

sačuvavši tipus