ne malomu ,Dubrovniku“ te je do skora imao da na svijet izvali iz debelijeh dionica nedubrovčana, da sramoti sve što se hrvatskim zove, zabilježiva- vala su se imena prinosnika bez prinosa na ovom otoku, samo da ih veće bude? A jesu li pristojna djela, djecu podmićivat su par novčića da reku da su i oni srbi, da kliču živjela srpska? Jesu li pri- stojna djela istoj djeci, kako se je tu skoro do- godilo na Prožuro, potomcim Hrvata Maroje, tako čujem, podavat po novčić, a da pod noge zgaze o- no komad trobojnice.ma papirićima Jedinstvo! Che vi pare! A gdje ti je ona od jednog nema dva tri dana, koji je davao jednom malom od 9 godina sinu vatrenog Hrvata 3 cigareta ovdje u Marano- vićima da zaviče živjelo selo srpsko! Što para g. M. G. od ove moralnosti?.... U istinu mogu svje- dočiti ,svijem poštenijem ljudima, da se neke (i na- vedene) stvari nijesu dogagjale“ na Mljetu, prije no se posijalo zlokobno sjeme, koje je urodilo za ovaj hrvatski otok otrovnim plodom, ali koje, hvala Bo- gu, počelo se je trijebit. (Dokaz mu Br. 5 N. L. t. g.) I to se je sve dogagjalo prije mog dolaska amo na Maranoviće a i poslije. Pa ne manjka stvari, koje su se dogodile poslije mog dolaska amo, a prije nijesu se dogagjale. — Eno e. g. zadnji Dubrovački izbori, gdje i on bijaše u ko- misioni s jedne, a s druge strane mljetski izbori gdje je odzvonilo srpstvu. — Eno s. Dubrovnika u Br. 1 t. g. u člančiću ,Proročanstvo“ (uzajem- nost?!). Emo i Strojila i bulikan t+kovijeh sitnarija. I sve se je to dogodilo iza moga dola- ska na Maranoviće. Zar sam ja tu kriv jer sam došao ma Maranoviće . . . . To su sve fakti, a koliko ih još imade? No pustimo ih. Te će valj- da spominjat oni te su ih vidjeii i predat kašnjem potomstvu, da se sgražaju, mješte da se dive i blagosivaju one koji su mogli, jer u stanju da podignu moralno i materijalno svoje rodno mjesto. O drugijem ljudima te su ovgješnji domorodci zai- sta će se blagoslovno spominjat potomci Ratka, Maraje, Mudrice i Babe. To bvdi odgovor njemu g. M. G. E questo sia suggel svijem izvrtanjima. I prosit g. doktorande ! G. J. Laneve, kapelan. Šibenik, 26 Januara. Prošaste godine šibenjski narodnjaci prosuli glas da su promjenuli naslov svoje Narodne Sla- vjanske Čitaonice, u Staru Hrvatsku Čitaonicu. Do- nekle ovo njihovo postupanje bilo oprstdano, ali narodnjaci uvijek narodnjaci slični jedan drugomu, kao jaje jajetu. Oni su sa ovijem njihovijem postupanjem htje- li opsjenit prostotu, i dokazat Šibenskijem prava- šima da su jednaci š njima. Nuti čuda! Nazad nekoliko dana _dogje mi do ruku spis Slavnog C. K. Kotarskog Poglavarstva u Šibeniku od 27/XII 1894. Br. 15968 upravljeno na ,upraviteljstvo Narodne Slavjanske Čitaonice Šibenik.“ Kako dakle Vi gospodo mogli ste pro- glasiti da ste promjenili naslov vaše Čitaonice & kad tamo Politička Vlast za to ne zna ništa? Molim gospodina presjednika Narodne Sla- vjanske Čitaonice i njegovog tajnika nek mi stvar raztumače, a dotle pravaši im poručuju: neopsje- nivajte gospodo ! : vz Janjina, 7 Januara. Pohodio nas je ovoga svetoga Vlaha vrijedni pučki učitelj i hrvatski književnik g. Jakov Marin- ković, sa jednim svojim učenikom, Tomom Meda- kom iz Komina, a uz pratnju orgulja, pjevao je na hrvatskom jeziku misu, [koju je on isti za or- gulje iskitio, To je na pamet prvi put, da se je kod nas misa hrvatski pjevala. Crkva je bila dupkom puna. Bijasmo i mi tamo, Zanijelo nas sasvijem ono skladno i miloz- vučno hrvatsko pjevanje, pa i ne marismo za vri- jeme. Kao nikad tad razumjesmo one stihove Zma- ja Jovanovića, u pjesmi, gdje govori o pjevanju u crkvi: ,to pojanje slabe stvore s Bogom veže.“ | zbilja je tako! . . . Gosp. Marinković je uz to vrstan pjevač, a i orguljanje dobro poznanje. Njegov pak učenik Medak ne samo što je dobar pjevač (dobra wha), no ima tako lijep čisto angjeoski glas, da svako- ga zanosi. 3 GJ i I naša dična omisdina se opoštenila. Uz pri- pomoć revnog učitelja gosp. Štuka priredila nam dvije deklamatorno zabavio večeri, koje $u nd8 uprav milo iznenudile. Pošto je to za Janjinu va- žan dogagjaj, progovorićemo na dulje i opširnije o tome. Danas ne možemo, jer posta već odlazi. Dospijemo li, u drugom ćemo broju. Pogled po svijetu. — ar Nikola II pri primanju plemstva na- jodlučnije je izjavio, da se on ne misli odreli a- utokracije. — Casimir-Perier sada se kaje što se je za- hvalio na presjedničkoj časti. — Rochefort je po- milovan prispio u Pariz uz neopisivo oduševljenje. — Grčka kriza je za čas izravnana, ali će za čas buknuti, jer je vlada na čudu otkle da is-' plati kamate državnog duga. Domaće vijesti. Značajno. — Izmed + spljetskog ,Jedinstva“, njegovih ljudi i srba začelo je neko značajno na- migivanje. Mnogi se boje da bi moglo doći i do konubija, ali mi još ne vjerujemo, znajuć da ima narodnjaka, koji su okusili srpsku ljubav za slo- gom i srpsku iskrenost. Baš u zgodu! — Kad na prvom mjestu pi- sasmo o gadnoj nenarodnoj današnjoj politici u- garskih Srba, nijesmo se nadali, da ćemo ovdje moći javiti, da je na 5 ov. mj. u srpskom Pančevu, centrumu banatskog srpstva, izabran zastupnikom glavom Daniel magjarski ministar trgovine! Nije mogao doći dogagjaj, koji bi bolje potkrijepio na- še mnijenje! 1z Istre. — U Bečkim novinama pišu da bi se moglo vrlo lako dogoditi, da došastih izbora dobi- ju istarski Hrvati jednaki ,broj zastupnika sa tali- janašima. Što može da učini otvorena i odlučna nar. borba !! Kakvi su! — Umro je vojvoda Novica Cero- vić u 900j godini. Nijedan'.srpski list ne spominje, da je on bio glavni - junak u najvećem eposu na- šem, a to zato, da ne bi. rekli, kako je taj epos ispjevao Mažuranić. Martićeva Slika. — Doskora ugledati će svjetlo vjerna slika hrvatskoga Omira Fra Grge Martića, koju će izdati uredničtvo ,Nade“ u sla- vu zlatne mise velikoga pjesnika. Slika je prekrasno izragjena a cijena će joj biti samo 80 novč. — Sve naručbe neka se upra- ve jedino knjižari Milana Šarića u Sarujeru. Rečena knjižara pobrinula se je i za okvire, koji su prekrasno izragjeni & uz veoma umjerenu cijenu. Ne bi smjela nijedna hrvatska kuća biti, ko- ju ne bi resila slika Fra Grge, stoga ju najtoplije preporučamo svim svjesnim Hrvatima. === Gradska Kronika. Svetkovina Sv. Vlaha. — Ove godine radi ružna vremena nije se mogla obdržavati obična go- dišnja svetkovina. U veče rasvjeta je nekako uma- kla kiši, koja je kasnije počela padati, te je tra- jala svu noć i čitav dan. Radi toga nije mogao bi- ti ophod, niti po podne tombula. Barjaka iz okolice došlo je samo pet, ali to- me je više nego kiša krivo ponašanje načelnika naprama Hrvatima. Ovoga puta izišla je po prvi put glazba srpskijeh saveznika, Njome je bilo za- branjeno da ovom prigodom svira političke kora- čnice ,Si“ i Leginu, a tako isto i srpskoj ,R ide“ i ,Vesela je Srbadija.“ No ona je mogla rati druge srpske marše kao na pr, ,Jedinstvo- koračnicu.“ Uprava hrvatske glazbe opozvala je neučestvovanje, koje je radi nekih uzroka bila pri- je najavila i ponudila se za sudjelovanje k sveča. nosti. Pošto su Srbi i njihovi saveznici pristali da u ovoj prigodi ne sviraju pol. koračnice, to je i naša glazba iz programa isključila pol. marse Živjela Hrvatska!“ i ,Bog i Hrvati.“ Ali Gondoli to nije bilo dosta, nego ponašajuć se osorno na- prama jednom ravnatelju glazbe, koji je ujedno i općinski vijećnik, on je stanuo vikat i isključio sve- kolike komade koje su uopće imale slavensko ime, a ostavio samo njemačke, Tako je testi gauo i ,Oj Banovci!,“ koračnicu jednog 6 i kr, * | ski. covjek regimenta, u kojoj neitia imena hrvatskoga pa | 84- mu koračnicu ,Naprej“ što nije naša nego slove- načka!! Uprava hrvatske glazbe nije mogla do- pustiti take lude i zlobne nepravde, pak nije dala, da ista sudjeluje svečanosti. To se brzo dočulo i mnogo naroda iz okolice nije htjelo doći sa svojim barjacima, da ih prati srpska i talijanaška glazba. U veče sv. Vlaha bio je u teatru veljun, koji je bio dosta dobro posjećen. Strosmajerov rogjen-dan. — Na 4 Februara slavio je hrvatski mecena osamdeseti svoj rogjen- dan. Tom prigodom stiglo je svečaru pozdrava sa svih strana. Dubrovačka narodna Čitaonica upra- vila mu je ovaj brzojav: Preuzvišeni bisku Strosmajer Djakovo Dubrovačka narodna Čitaonica pridružuje se želji i vapaju cjelokupnog hrvatskog naroda, mo- leći Svevišnjeg da Vašu Preuzvišenost uzdrži još za mnogo ljeta čila i zdrava na korisk hrvatske nam otadžbine. Za Starčevićev Dom. — Vel. g. dn. Niko Štuk priložio 1 kruna, g. Niko Gjivović iz Brse- čina 1 kr. Za društvo Cirila + Metoda. — Velč. gosp. dn. Niko Štuk priložio 1 kr. Stare šestice. — Mnogi misle, da se starije izlizane šestice više ne primaju. To nije istina Šestice još su uvijek u prometu, te su blagajne dužne primati i nove i izlizane samo ako nijesu probužane. Toliko do znanja našemu puku. 3 Barbarizam. — Stari kameni kučak, koji je od davnina krasio fontanu pred Malom Braćom nagjen je juče u jutro na tlima prebjen u. četiri komada. Po svoj prilici htio ga kogod ukrasti, da proda kakvijem starinarima, pak mu panuo. ramota ! Za dječije zaklonište. — Prigodom smiti Antuna Miloslovića udijelio je mjesnom dječijem zakloništu: gosp. Dragutin Gjurašić 10 kruna, g. Mato Bovac 10 kr. Slavjanski u crh:ri, — U srijedu u jutro ob- državala se u mjesnoj pravoslavnoj crkvi svečana liturgija, koju je pjevao zbor Slavjanskoga. Crkva je bila dupkom puna gragjanstva bez razlike vjere. ,Ctijeta s Konala.“ — Mnogi su nas pitali da bi im poslali Stražičićevu zadnju ,Cvijetu s Konala.“ Raspitali smo se kod pisca i rekao nam da je rasprodana cijela naklada, pa da ni on ne može zadovoljiti mnogim naručbinama. — Drugi izvještaj biće štampan u višoj nakladi. Teatar. — lžadi kuucerata Slavjanskoga, dru- štvo Duse nije ove sedmice dalo nego samo dvije prestave i to u četvrtak Tolstojevu remek-dramu pla potenzu delle tenebre,“ i u petak 3 omana komada. Time je završena ovogodišnja naša dra- matska sesona. Društvo Duse ide sada u Kotor te će tamo prestavljati na pozornici kavane , Doimi,“ jer nema kazališta. Ispravak. — U članku o Svečanosti sv. Vla- ha u pr. br. mješte ,pred Križem i senatom i- graju alegorične čarojice“ ima biti; pred Knezom i senatom. Slavjanski u Dubrovniku. _ U ponedjeljnik, utornik i srijedu ve.e saku- pljao je naš teatar sve što je boljega i : tmenije- ga u gradu i okolici. Na jagmu se otimahu sku- pa mjesta i još skuplje lože, samo da se čuje glasoviti zbor Dimitrija Agrenjeva Slavjanskog, ko- ga je prestignuo opći hvalospjev svih gradova pri- Porinu Sapa sei aeč NO r Slavjanskoga sastoji no 40 ljudi, mladića i djece. Ženskijeh nema, nego je Slavjan- ski ženske glasove zamijenio sa dječijim so ni- ma i u tomu vrlo dobro uspio. Pjevanje čilovi zbora valja razumjeti, da nam se dopadne. Slavjan- zapadu, uzeo je ske narod ih ruske ne napjeve, pak oy iole dio, ali tako da je motiv ostao netaknut. pomjiše postigao tim, što je čisto narodnom rus- om motivu sve i graduacije raz- noga tempa. Narodno p, ka, što smo ih od biti vrlo monotomno, onih istih popjeva- ove tri većeri čuli, ima ikakve varijacije, & on sačuvavši tipus