gjapina — Riječanina. — U tu svrhu dalo je ov- _. dješnje društvo ,Filarmonico Dramatica“ matinće, “u kojem je megju inim zabavnim programom iz- rekao jedan član lijepi govor svečaru, prekazavši vjerno njegovu biografiju. Da su Srbi svagdje i svi jednaki bili smo ne- davno opet svjedocima. Mitrovačko putujuće tam- buraško društvo — koje je poznato sa svoje vje- štine — prirodilo je ovih dana koncerat na Suša- ku. Kad se igrala naša narodna himna ,Ljepa na- ša Domovina“ općinstvo je sve ustalo osvem dvo- jice — ,Srba“, pokazavši time svoju finoću — bi- smo rekli svoju ,bčte humaine“. Ako je koji narod golubinje ćudi, a to je nema sumnje naš hrvatski, za to nam je začudno bilo kad smo čitali člančić inače trijeznoga pisca g. prof. Milčetića, gdje se podruguje u ovogodi- šnjem ,Viencu“ ,slavosrpskoj pasmini“ ili bolje njezinu auktoru, kao da bi Stari i njegova stran- ka bila kriva što je spor nastao izmegju jednoga i drugoga imenom u najnovije doba razlučenoga u Hrvatskoj elementa. Nijesmo zvani, a napose ovdje, da reflektiramo pobliže na člančić g. prof. Milčetića, ali neka nam je dopušteno, da stranka prava čini jednu od svetih dužnosti kad reagira na ono glasovito Vukovo: ,Srbi svi i svuda“, ona kao predstavnica naroda hrvatskoga dužna je da ne daje i ne pripravlja terena protuhrvatskim e- lementima, megju koje žalibože spada i ,srpsko“. Eno im Srbije. Ali ovdje u Hrvatskoj moraju po- štovati onu zemlju — kao domovinu svoju, — ko- joj je samo jedan politički narod, narod hrvatski. A onda neće trovati naš narod kojekako bula- znenje Ružičićevo i sličnih autora, kao što su a- tori ,srpskih koledara“. Ili da zabrodimo opet i- za 30 i više godina borbe, strujom hrvatskom-srp- skom, kad jedva počesmo čistiti i očistismo dobra- no atmosferu od jugoslavenstva, lilirstva i sličnih neprirodnih naziva i ideja. Danas smo na čistu. Ideja hrvatska mora da nas prožne sve, budimo njezini vjerni stjegonoše, tad istom rodit će plodovima, tad riješit ćemo svoj zadatak i kao Hrvati i kao Slaveni. Drugačije ne! D. +. *. 4+ z ok i ... gžr=um======= Pismo iz Zagreba. Zagreb, 29 Januara. Hrvatski je sabor prihvatio danas zakon, po kojemu je rok za obnovu gradskih zastupstva pro- duljen do konca Junija. Do toga će vremena stu- piti u krepost novi zakon za gradske općine, koji se sada pred posebnim odborom pretresa. Ustao je proti famoznoj osnovi najprije grad Osijek, a za njim šest drugih gradova. Regbi da će biti kakve promjene, ali teško in melius. Hrvatske se pomoćne čete nalaze u Budimpešti, jer se prija- telji u nevolji poznaju. ,Matica Hrvatska“ je počela nazad desetak dana raspačavati svoje knjige, 9 za članove i 2 kao nakladnine. Iz zabavnog, zanimivog, poučnog i lakog štiva u otmenoj 1 lijepoj opremi savija Matica svoj hrasni vijenac i narodu ga u dar po- klanja. Tu vidimo kao u bistrome ogledalu napre- dak naš na književnom polju. Matica bi morala biti vidljivi znak, koji nas spaja u ljubavi k do- movini i knjizi. Ko i malo mari za narod treba da za nj nešto i radi. Eto svakome prigode, da se , Matica radi neumorno, ona je zasnovala velike i teške radnje, Neka svaki Hrvat pomogne Maticu, jer preko nje pomaže narodu. Za sama tri forinta godišnja postaje se njezinim članom, a pri- ma se od nje lijep i koristan dar, koji vrijedi naj- 10 forinti, da ga brat bratu dava. Ako koji nije to do sada učinio, neka se požuri pri- kao član prije nego se knjige, koje su se u 12.000 primjeraka svaka, razgrabe. Ko može neka i za novu godinu uplati članarinu sa- da odmah ili preko godine što prije, jer neće ta- ko unaprijed bez knjiga ostati, a Matici će posao oblakšati, Da je malo više mara, mogao bi mnogi Hrvat postati utemeljiteljem Matičinim. — Pro- : miera Tresićeva Ljudevita Posavskoga,“ što je u ,Matici“ svjetlo ugledao. Vlada je naumila sagraditi već ove godine 6 umjetničkih ateligra, 4 za slikare, 3 sa kipare a jedan za amateur-fotografe. U jednome će slikar- skom raditi prošlavljeni umjetnik Bukovac, a u drugome valjda Medović. — Naša je Akademija znatno snizila za ovu godinu cijene svojim do sa- da izašlim djelima, koja se ukupno dobivaju za samih 200 forinti. Unaprijed će primati pretplat- nike sa 10 forinti za sve knjige od jedne godine. Tako ima nade, da će hrvatska akademija postati mnogo popularnijom. Da se vidi, kakovo je stanje mnogobrojnih društava u Zagrebu, spomenut ću samo, da je mlado ,Društvo za poljepšanje plitvičkih jezera“ proračunalo za 1895. troškove od 43 hiljade fo- rinti u svoje svrhe. x. Sabor Dalmatinski. Osma sjednica 31 pr. mi. — Iza običnog o- vjerovljenja zapisnika, raznih upita i čitanja mol- benica, Vuković govori o važnosti školstva i na- pretku pučke izobrazbe u Dalmaciji, dokumenti- rajuć brojkama svoja razlaganja. Vidović pobija govornika i tuži se da nema talijanskih škola. Bje- lanović po običaju drži dugi i malo dosadni govor, u komu ćeš teško naći druge jezgre osvem denun- ciranja na učitelje, da su pravaši, a da to vlada mirnim okom gleda. Tuži se da su Hrvati Srbima oteli fonetiku itd. Vuković odgovara Vidoviću. Deveta sjednica. 1 februara. — Nastavlja se rasprava _p predračunu učionske zaklade za god. 1895, Vuković odgovara Bjelanoviću i Vidoviću. Biankini neće hvaliti izvješće vladina povjerenika, premda je sastavljen velikom pomnjom. Zastup- nici stranke prava priznaće sa zahvalnošću svaki napredak u školstvu. On je protivan da se ukinu kotarske učiteljske skupštine. Polemizuje s Bjelano- vićem glede fonetike i srpskih čitanaka. Priporu- ča ustrojenje ženske škole u Spljetu. Zagovara po- višenje učiteljskih plaća. Tuži se na postupanje starije oblasti proti pučkim učiteljima. Govori o jadnom stanju pučkih škola u Boki, napose u Ko- toru. Protestuje proti denunciji, da hrvatska po- litika ulazi u škole; narod je hrvatski. Ovaj go- vor trajao je dva sata. Vuković odgovara Biankini glede prigovora proti postupanju s učiteljima. Salvi govori o po- trebi talijanske škole u Spljetu. Bjelanović opet govori o čitankama. Dubrovnik i južna Dalmacija Bjelanoviću su srpske zemlje. Zore ispravlja neke prigovore osobito onaj Bjelanovićev o tobožnjoj demonstraciji školske djece u Konavlima proti ne- koj visokoj ličnosti. Govori o tome i Čingrija. Biankini se osvrće na sve prigovore Srba, i ta- lijanaša i vladina izvjestitelja o učiteljima i hrvat- stvu. Zatim govori i Baljak na dugo i široko, o školama, učiteljima, pravašima u školi, o iskazima visokoj ličnosti učinjenim u Konavlima (?!) itd. Biankini uzimlje riječ za stvarne ispravke i tim je sjednica svršena. Deseta sjednica, 4 februara. — U ovoj se ta- kogjer nastavlja rasprava o predračunu učionske zaklade. Borčić polemizuje s Biankinom. Brani vla- du da ona ne postupa lijepo s učiteljima. Prima rado ponudu Baljaka, da Srbi ne traže u Hrvat- skoj posebnog teritorija nego samo da budu pri- znati kao narod srpski, pa da će se složiti. — U posebnoj raspravi Biankini odgovara Borčiću. Za- tim su govorili Bjelanović, Vidović, Vukotić i Kla- ić. Pri glasovanju bijahu odobreni su svi naslovi potreba i pokrića predračuna, kao i svi zaključci financijalnog odbora. Zatim se povede rasprava o gragjanskim u- čionicama, o kojim .su izmjenjeni razni nazori. Izru- čila se upravno gospodarskom odboru osnova o preinaki općinskog pravilnika. Deseta sjednica, 6 februara. — U ovoj sje- dnici pročitana je osnova o uregjenju pravnih od- nošaja učitelja. Govorili su Perić i Borčić. Pravaši su predlagali da učiteljim bude temeljna plaća od 500 fior. Pri glasovanju primljeni su predlozi fi- nancijalnog odbora. . Zakonska ova osnova bila je glasovana u drugom čitanju, a u došastoj sjednici doći će na treće čitanje. — Došasta sjednica na 8 februara. Naši Dopisi. Maranoviće (Mljet), Januara. Taman na prvi dan godine spasa našega 1895 šćaše da me počasti iz bijelog Dubrovnika, ko nje- kada Trumbeta njeki na Prožuri kneza u Babinom- polju po njekom Gjjvanoviću ..., g. M. Gračić sa jednim sui generis ,Priopćenim“, u 1. broju samo- zvalog ,Dubrovnika.“ Ne mogu a da mu ne za- hvalim, gdje niječe, da je on dopisnik ,onaj“, pa nit da kalupi Ratka ni Maroju. A još mu na nje- čem zahvaljujem i to visoko, visoko ća do njego- vog ,dostojanstva“, na onom lijepom mnijenju što u meni imade. Ta nije li on veliko-imajući Sr- bin sa preko 34 fior. svakdane rente, a ja ma. leni siromašni Hrvat, koji toliko jedva mjesečno imadem ? No ipak kao takov usudiću se u svojoj malenkosti njegovom dostojanstvu dvije, tri reći, a to iz počitanja u trećem licu singulara. Mogao bi, recimo naprosto vjerovat da nije on dopisnik onijeh članaka u t. z. ,Dubr.“ nit da ih on kalupi ali valja i dokazat; jer gratis etc... No s druge strane, ko malo acute zaviri u ono ,Pri- upćeno“, vidio bi da ih on upravo kalupi (tako je pisano u ,Crvenoj“, a ne da je on dopisnik). To bi dokazali i sami članci Ratka i Maroje, koje sam već predao srpskoj historiji da se buduća srpčad bude naslagjivala. Piše dakle on, g. M. G. u Pri- općenu da ,drugi u tom kompetentan potvrgjuje da se gosp. Ivo Peš sa mnom dopisuje i da meni pi- sma šalje a da ih ja kalupim.“ Nek mi on, g. M. G. oprosti, pošto ja tako nijesam nadodao, već na- pisao ovako: ,S Maranovića idu listovi od malog Jovice, a kalupi ih desetogodišnji neapsolvirani pra- vnik M. Gračić...“ — pak sam nadodao: ,Laže li drugi u toj stvari kompetentan lažem i ja.“ — A ne kako je on izvrnuo. Stvar je ista reći će ko- god, da ista, ali malo drugčija i u smislu — iz- vrtanje! i još gornje riječi stavljene su izmegju navodnijeh znakova!! Nu to su sitnice! Svakako on tvrdi da mu listovi s Maranovića dolaze. Bene ! pro primo. Pa pitam ja, ako se udostoji njegovo dostojanstvo poslušat me, što znači i što danje onu stavku — ,Što se tiče onijeh kompententni- jeh, mi ih već poznamo, pa zato neće E yu. ni da šalju svoja pisma preko pošte?“ ši to mnogo! Znači da tu nješto imade, što baš ide mom dokazu — inteligenta sat — pro secundo. — I tu pik....! A i još znači i dokazuje nješto. Ko tu ne vidi da se hoće njekoga ni kriva ni dužna, denuncirati? Nek prije g. M. G. promisli dobro, ne jedan samo, nego i dva i tri puta, tek onda nek piše njeke stvari koje bi mogle škodit kome te ne ulazi u stvar, ko Pilato u credo, Ali da, regbi da je to njekako tvrdo skopčano s imenom Srb kod nas — njeko će vjerovat! Nije pak s dru- ge strane lijepo da sam on g. M. G, mnije, da je jedini on, koji do svoje dužnosti drži, te stoga nek ne metaniše onako preveć lako tugjom časti i po- štenjem; jer bi mu se mogla inače prilijepit jedna zgodna talijanska poslovica. Da nije pak onaj kom- petentan na koga on misli, uvjeriće se, te se udo- stoji, ako mu rečem da sam nišanio na jednu o- sobu, njemu dobro poznatu, koja goji, ko i on, beznačelne srpske ideje; koja je u stvari prelije- po obaviještena i koja je to meni priopćila. — Al- trocehč smokve! Nu i ovo za ilustracion. Zar je pošlo preko pošte, kad je g. M. G. u njekoj kući na Malu Gospu p. g. iza podne izvadio rahoš da zabilježi već poznate riječi, tumačene od zamrle pok. Ratka pameti, ko buntovne, ko Starčevićan- ske. Ej ne živi on megju nama! — A jesam li sa- znao preko pošte da je njemu g. M. G. jedan nje- gov govorio da ublaži njeke riječi u dopisu....... ?Ne, ne živi on megju nama, ali ipak salazi k nama, uz poslove, confirmare fratres... — jalov poso, po- što sva ta veliko-srpština na Mljetu nije drugo ne- go... bolle di sapone. Ne mogu nikako da s nizoka dokučim kamo je on g. M. G. ciljao, kad mi kaže da — ,je Ra- tko i Maroje otkrio o vama (meni) ne (—) pristoj- na djela.“ — A koja Bože mili! Zar one bezmi- slene laži i izvrtanja? Upravo ga ,jedino žalim.“ Ja ne činim ništa skrovita, nit govorim, a ipak imade, — ne znam znade li on, — njekijeh od njegovijeh te idu tamo amo da pitaju, što ti je pop rekao ete. etc, Nepristojna djela? Zar su pristoj- na bila ona djela kad su se za jednom sofrom,; ci- jenim 1802 u Februaru, da budu pomposnije pele- VI eia > a ..