List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu |
godinu fior. 4, na po godine tior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine,
je predbrojen i za došasto polugodište.
Dubrovnik, 14 Februara.
Još nemamo u cjelosti govore Klaića i Čin-
grije, izrečene u općoj raspravi o proračunu ze-
maliske zaklade, gdje su razlagali stanovište na-
rodnjaka naprama pitanju sjedinjenja i stranci pra-
va, ali se zadarski dopisnik spljetskoga ,Je-
dinstva“ požurio, da nam ih, bar u izvatku, done-
se, zaboravljajuć navesti štogod opširnije i o re-
plikama pravaša.
Kad smo čitali navode i razloge, s kojima
se oba govornika u ime svoje stranke onako že-
stoko oboriše na pravaše, pade nam na um jedan
pasus iz Sudermannove komedije _, Poštenja“ ito
onaj, iza kako. je gosp. Miillipg, čiji je sin osra-
motio Almu, dao njezinim roditeljima 40.000 ma-
raka ,oštete“. Starci, koji o časti nemadu pojma,
primaju svotu s velikim veseljem. Sin Robert do-
gje, obazna i plane na roditelje, da vrate novac,
ali oni mu se čude i misle da je poludio. Divan
a istodobno užasan li je onaj prizor! Kad mu na
sva njegova, zaklinjanja majka stane još dokazivati
velikodušnost gospodarevu i posljedice onoga boga-
toga dara, onda pošteni sin očajno krikne: , Maj-
iu, majko moja! Mi se ne razumijemo! Mi go-
vorinio sasvim drugim jezikom!
To bi smo isto mogli i mi doviknuti gospodi
narodne stranke — u. politici, Mi se ne razumije-
mo, ili nećemo da. se razumijemo; naša dva sta-
novišta antipodi su, ili mi hoćemo da to budu.
Ne da je narodna stranka izgubila pojam 0 pol.
poštenju. kao što o svome izgubiše ubogi starci
Sudermannova remek-djela. Ali su naša gledišta
postala skroz protivna, ona su veoma, veoma da-
leko. Nije danas srčenost biti radikalac ; danas se
hoće srčenosti biti konservativac! rekao je dr. Klaić.
Eto razlike !. Mi smo pravaši radikalci, a oni su kon-
servativci, po riječima samoga narodnjačkog vogje
_Biće tako. A može li biti konservativnom oua stran«
RA.
ka, koja je na svoj barjak upisala sjedinjenje sa Hr-
vatskom, dakle radikalni prevrat čitavoga današ-
njega sustava naše monarkije ? Na ovo pitanje od-
govorićemo u svoje doba. Danas ćemo samo opa-
ziti, da se varaju gospoda ss desne strane, kad mi-
sle da je danas srčenost pripadati njihovu konser:
vativizmu, jer dok se u njihovoj stranci pod okri-
ljem udobno sjedi, naša je odozgor okrutno i ne-
milosrdno progonjena. ,Radikalac“ izložen je sva-
kim neugodnostima i onda kad misli da je neod-
visan, I ovih dana imasmo još jedan bolni pri-
mjer u Dubrovniku, za koji će znati i narodnjaci
jer je popara došla, iz Zadra, A što da rečemo 0
pritisku na učitelje i svećenike? . Ob ovim zad-
njim govori izbor Mišetićev i još neki fakti pri-
likom jednog pravaškog sastanka. No mi s tezijem
nikomu ne prigovaramo. Ako je naš program na-
še uvjerenje, mi moramo biti pripravni na još ve-
će žrtve. Mi htjedoštiio/ s&ino!"konstatovati, daje
dr. Klaić rekao jednu ueistinu i da su progonstva
3
pravaša .a_protekcija urodnjaka sa, neke strane
najbolji dokaz, da su oni na pravome a narodnja-,
ci ma krivome putu,
— Toliko za. danas,. pridržajuć se da opširnije:
veflektinamo, kad budemo čitali govore«prvaki na-
rodne stranke.
wi Wue
it o (06 >
| govina je hrvatska,
| osijeća, Narod je tu, drojevi mutu ekg aga po- | očisiko:plavnijom išto: aeprednijolag'k:-sa- Kakvo
U DUBROVNIKU 16. februara 1895.
|| šalju se Uredništvu.
smatra se da | tiskaju po pogodbi.
,
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi uCrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
Progonstvo Srba u ,čistoj-srpskoj“
Hercegovin:.
Iz Hercegovine, 8 Februara.
Čitajuć u raznijem srpskijem listovima silne
jadikovke i tužakanja naše braće Srba o njihovu
progonstvu u ovoj čisto-srpskoj zemlji, uvjerih se
da im nije stalo do istine. Oni tim hoće da či-
taocima prikažu tobožnju silu i množinu srpskoga
naroda,:koji “se od-vlade ne smije izjaviti, a opet
dacova trpi hrvatstvo, uskoliko ga sama ne širi.
Lijepijeh li tu podvala i denuncija!
Sada se tuže da im je vlada zabranila neke
govore na svetosavskim svečanostima, koje bi i-
male da budu strogo crkvene, a ne narodna agi-
tacija, kao što su to svukud postale. No nemamo
mi ništa proti njihovi jaukanju na vladu, ali kako
su tome krivi Hrvati ? Obazrimo se samo na ne-
koliko primjera i lasno ćemo se osvjedočiti kome
je gore. Razmotrimo samo nekoliko slučajeva iko
iskreno misli, morati će da prizna, da su naši do-
kazi neoborivi.
, Svak ima još. živu 1spomemu.na ove. mladi-
će, koji su lanjske godine radi pjesme ,Živjela
Hrvatska“ protjerani 1z Bosne i Hercegovine, do-
čim domaći bijahu kažnjeni. Ko brani pjevati
, Vesela je Srbadija“ ?
Progjimo sad malo južnije. U jedno selo juž-
ne Hercegovine, lanjske godine prigodom neke sve-
čanosti došao je narod okićen hrv. trobojnicom u
crkvu. Pred crkvom se zametnulo kolo. Oružnici
vidjevši hrv. boje, naredili narodu da trobojnice
skida. Nije to bilo. iz straha da se kavga ne za-
metne, jer to je selo listom hrvatsko: od 80 kuća
što broji nema nego tri koje se ne priznaju hr-
vatskijem. U tom istom kotaru bila je dignuta i
hrvatska trobojnica s kuće jednog odličnog Hirva-
ta. Seljaka M.-S. iz Ljubinskog kotara pozvaše s
oružnicima na sud, jer je nosio hrv. kokardit Srp-
ski kat. sveštenik I. R. nosi svoju slobodno bez ika-
kve brige. Što bi bilo od učitelja Hrvata, di se
hrvatskim bojama okiti! A pogledajte pozive na
svetosavsku besjedu sa srpskim bojama u obrubu,
a u svakom figuriraju imena školske djece, koja
su u tim svečanostima posredovanjem učitelja
prvi faktor!
Po tome se dakle može zaključiti, da ova-
mošnje srpstvo, ako i nije gledano kao kap rosice
na zelenu listu, ali da nije tako progonjeno, a
glavno je pak da se ono naprama hrvatstvu u
nikakvom pogledu ne može potužiti. Istina je, da
u ovim stranam srpstvo nazaduje, kao što naza-
duje uopće svaka umjetna narodnost, koja še ku-
ša raširiti umjetnim srestvima. Ono nazaduje jer
se širi hrvatska migsae.: Ko govori i piše o ,,svp-
skoj Hercegovini“ taj zaboravlja /da'se '0gromna
većina Hercegovaca osijeća Hrvatima.' Nevjevojat-
no, aliipak istinito! U svoj Hercegovini nema ni-
ti: jednoga muhawedanca koji bi se'Srbinom zvao,
dočim se njih veliki broj priznaje Hrvatima..Ako
pak uzmemo sve hrišćane, po vjeri, kao Srbe, što
nijesu, opet su u. nmianjini jer su svi katolici —
osvem jednoga jedinogw! -— Hrvati, a njih je
Hercegovini velika većina. Hercegovci nijesu da-
kle Srbi, niti Hercegovina srpska zemlja. Herve-
jer velika većina naroda tako:
bije ko može, a mi se nasmijmo onijem, te ovu
našu kršnu domovinu zovu srpskom Toskanom!
Ako su njezino narječje uzeli naučnjaci kao knji-
ževni jezik hrvatski, uzeli su ga iz svoga narod-
nog perivoja, a Srbi, koji nam i danas viču da
smo im jezik ukrali, još ga nijesu u književnosti
poprimili, jer instiktivno osjećaju, da hercegovački
nije srpski, kako je to rekao sam Vuk.
Zato neka po manje viču, po manje buće i
po manje se razmeću. Šovinizam valja da već jed-
nom ustupi mjesta trijeznoj i realnoj narodnoj po-
litici, koja računa s faktima. Dok u Hercegovini
imade dvije trećine Hrvata, kako ona može biti
srpska ? Sava Bjelanović je, čitasmo, rekao u sa-
boru da je i južna Dalmačija srpska. Kako se
može zvati srpskom zemlja koja broji 26 hrvatskih +
a samo sedam srpskih općina? U pamet, gospo- :
do! Pa kad onda iz oblaka ugrijane fantazije pa- -
nete u zbilju; onda se tužite' da srpstvo propada,
ali se bizantinski ne tužite na narod koji vašega
imena neće, nego na vladu, kojoj vi, dase: blago :
izrazimo, imate zahvaliti dobar dio svoga opstanka:
X. sd
Ustuk prof. Milčetiću. E
Iz Banovine, 9 Februara, > i
U 3. broju ovogodišnjeg ,Vienca“ ima mala
vijestica rečenog profesora, kojega inače štujem'ko
vrloga Hrvata i moga nekadanjega lučitelja, u ko- /
joj pokazuje brojevima, da se svi južni Slavjani ne-'
kako slažu megjusobno, samo Srbi s nikim, a 0+;
pet niko s njima. Toliko:je: doista pravo, a govo-
re to brojevi raznih društvenih knjiga, što no se :
šalju od.raznih književnih društava od jednog ple- :
mena k drugome. Znam ja, kad rečeni gospodin ni- '
je ni tako: htio da o Srbima govori, dakle se voć
promijenio malo,.no koliko me to veseli, pošto vi- :
slim, da se on i njegov učenik iza duljeg doba pri«
bližuju u uvjerenjn, ipak ne mogu da zamiwim ne-'
što, & to je ovo. On kao da izvodi svu mržnju iz .
književnih prepiraka. a dodaje tomu Starčevićevu :
, Pasmina Slavosrpsku“ i kao da su to gliviii pos
vodi mržnje. i nesloge naše. Tu bih+<ja prigovorio '
ovo: i na onu glasovitu ,Srbi svi i svuda“ i na)
rečeno Starčevićevo djelo, bilo se već davno za-
boravilo, pa ni ponovno izdavanje Vukovih i Štar<
čevićevih djela nije kadro da zavadi dva slična na-
roda, koja se nisu zavadila onda, kad su rečene
stvari pisane. Razlozi su posve drugi. Ja bi ihvna-:
šao i s jedne i s druge strane, ali posve drugči+'
je. S naše bi strane bio povod taj, što smo se mi
konačno osvijestili, to počesmo naše narodno ,hr-
vatsko“ ime držati nad sva ostala, koja smo do
nedavna više: volili nego li maše vlastito; dočim bi -
sa srpske strane bio povod taj, što je težnja svih:
pravih i mepravili Srba (mislim / tu: sve pravosla«/'
vne) išla za' spojenjem sa Biogradom; dok je: Sr+'
bija još imala neka nadu, da će postati Pijemen='|
tom. Ova nada uskomešala je silnu prašine iz kos;
je se je izvila ona borba protiv: Hrvatstva; (ili 'bo- i
lje rekući ono otimanje hrvatskih svetinja i čast.
nih starina, kojima se je imala ukrasiti: i g
uskrsnula Srbija, jer bez. ikakvih tradiciji +)
kvo sadašnjosti ona nije dorasla da ipredvodi unimis /
je i valjanije sestre, To je mislim bio pravi razlog:
čitavoj borbi. Srbija se je imala prikazati ibarihg!i