ako će, ako Bog da, biti i u Dalmaciji. Pojedine
nelijepe pojave, koje su gospoda s desnice vješto
izrabili, ne mogu se protezati na cijelu stranku.
I mi bi onda mogli identifikovati s narodnom
strankom sve one ,rodoljube,“ koji su se s njom
poslužili za svoje osobne svrhe, ali te rekrimina-
cije bile bi n vedne.

Dr. Čingrija kušao je stranci u prilog dove-
sti ono držanje Dra. Starčevića prigodom  pozna-
tog Barčićeva predloga za sjedinjenje. Ali, kako je
odmah opazio Biankini, da su narodnjaci s onih
razloga odbili predlog s kojih je Barčićev odbio
Stari, pravaši bi bili zadovoljni. Koja razlika iz-
megju jedne i druge motivacije ! Dr. Starčević ni-
je glasovao, jer je bio protivan, da se sabor pono-
vo ponizi molbom za ono što je već riješeno, ni-
je htio da se moli razne vlade, a narodna stranka
odbila je adresu iz straha da vlada sabor ne zatvori!

Kao veliki grijeh i dokaz pravaškog sektar-
stva navelo se sa strane dia. Čingrije i dra. Klai-
ća i to, što je Starčević u svoje doba ljuto napa-
dao na biskupa Strossmajera. Jest istina, Starčević
i Strossmajer bijahu nekada veliki neprijatelji. Pak
što za to? Zar mi imamo osobu jednoga ili dru-
goga postavljati nad načelo, pak reći: ja ne mogu
biti pravaš, jer je Starčević pisao protiv biskupa,
koga štujem ? Ali Starčević pisao je i proti fone-
tici, kojom se evo služimo! I mi štujemo  Stros-
smiajeru, no do ovakih zaključaka nećemo doći.
Zar se je napokon samo kod nas dogagjalo, da su
se najveći narodni velikani za doba preporoda med
sobom zavagjali ? Pogledajmo Italiju, ua koju se naši
stariji češće pozivlju, pak ćemo vidjeti, da su se svi
oni koji su je stvorili iskreno mrzjeli. Cialdini, Ga-
ribaldi, Lamarmora, Cavour, Mazzini svi ti bijahu
zavagjeni. Garibaldi ne mogaše čuti ni vidjeti Ca-
voura, pače i sam trijezni Ricasoli u najodlučnijim
momentima svadi se sa Viktorom Emanuelom i to
je dugo trajalo, te je kralj prvi došao po izmirenje.
Ali svi ti ljudi radiše oko jedinstva svoje domo-
vine, te je povijest njihove svagje zaboravila i
mi ih danas gledamo, kroz prizmu njihovih veli-
kih djela, u veličanstvenoj cjelini. Tako će biti
i kod nas. Starčevićeve i Strossmajerove svagje
brzo će se zaboraviti, ama njihove zasluge za naš
narod živjet će do vijeka.

Ne mislimo dalje odgovarati na napadaje ko-
jim se dr. Čingrija i drugovi nabaciše na pravašku
stranku. Mi se nadamo, da ćemo mi svi, naša o-
mladina, naši zastupnici po svim saborima i naši
novi drugovi, sjajno dokazati, da stranka prava sekta
nije. U to ime stavljamo na srce našim sumišlje-
njacima, neka dobro proučavaju i razmišljaju o za-
daći i dužnosti poštena i osvjedočena pravaša. Ne-
ka se pravaštvo naše osniva na ljubavi, a ne na
mržnji; na dubokom osvjedočenju, a ne na zloći,
prkosu i inadu; neka uvjerava i pobija, a ne sa-
mo drastično žigoše — i neka radi. Ovo će biti
naša deviza i naš temelj, na kome ćemo uspjeti.
S naše strane ne možemo nego požaliti, što je o-
naj glas u saboru potekao od jednoga dubrovčanina,
neoprezno i štetno u današnjim našim mjesnim pri-
likama, radi kojih teških mjesnih prilika za hrvatstvo

ovoga slavnoga grada, koje nam ima svima biti
na srcu, bez razlike stranaka mi sino do sada do-

sta pregorjeli.

 

Nješto o našim trima beletrističkim
listovima.

Prošaste godine na ovome mjestu osvrćući se
u kratko na naše književne i pravopisne prilike
istakli smo, kako kod nas fali ona potpuna objek-
tivnost (čast vrijednim iznimkama) u prosugjivanju
književnih djela, jer se posmatraju djela i njihovi
auktori uče sa stranačkoga gledišta. — Dapače spo-
menusmo kako postoji izmegju naših beletrističkih
listova, njeki rekli bismo rivalitet, kako da kon-
kurencija njihova ne prikazuje se objektivnu sudi-
ocu u najljepšem svijetlu dostojnom književnoga
lista. To ne bi megjutim smjelo biti, ako nam jo
stalo ozbiljno do zdravoga napretka naše knjige.
Govorili što mu drago, od svijuh trijuh naših listo-
va, ni jedan ni ,Vienac“ ni ,Prosvjeta“ ni , Dom
i Sviet“ ne odgovaraju potpuno u strogom smislu
riječi — svojoj zadaći, Nije već krivo samo ono
što do sad spomenusmo ? Idimo malo dalje. ,Vie-
mac“ taj najstariji naš beletristički list, koji je za
gvoga života znao okupiti, navlastito z4 blagoglov-

 

noga urednikovanja Šenoe sve maše starije i mla-
gje književne sile, kao da je izgubio tu moć, onaj
prvašnji ugled. Možda je tome i sam urednik ,Vi-
enčev“ štogod kriv, koji u momentima ne zabora-
vlja da je takogjer urednik ,Obzora“ pa štošta,
što ne bi pristajalo prenese u ,Vienac.“

» Prosvjeta“ koja se trudi da što veće omili '
čitajućoj hrvatskoj publici, držimo da nije uspjela,
kad nas hoće da upozna ,važnim političkim lično-
stima“ kao što je n. pr. Banfy. 1 ilustracije & la
madame Joniaux mogu mirne duše izostati.

, Prosvjeta“ koja danomice napreduje, znat će

se da otrese metode ,Dom i Svieta“ koji bi nam
bio puno miliji, da ne posvećuje toliko pažnje —
kriminalistici i prostim i bez ikakva duha karika-
turama, koje ne bi pristajale ni u ,Zvekan“ taj
suplemenat ,Dom i Svieta.“ Gospoda nikladnici
mogli bi i kod svoga lista spojiti korisno sa do-
brim po njih i po čitatelje, te imati pred očima,
da daju čitaćoj publici zdravu hranu, zdravu du- ;

hovnu okrepu. Ako bi i gospoda nakladnici izgubi-

la možda i stotinu i više predplatnika promjenom
šablone njekih zakutnih njemačkih listova, ali više
bi koristili ukusu i naobrazbi se čitajuće publike.

Nije dosta da publika čita, ona se mora da i du-

ševno okoristi, to je bar zadaća književnosti, tada
je ona pravi napitak užitak željnim duševne okre-
pe. Evo u kratko iznesosmo dvije tri misli, pa bi
željeli uz ovo što spomenusmo. da naši beletristi-
čki listovi sačinjavaju jednu jedinstvenu cjelinu,
da nestane sa površine crta njekoga separatizma,
koje nam nikako niti služi na čast, a još manje ne

vodi nas k napretku hrvatske knjige. — U knji-
ževnosti ne bi se smjelo cijepati. Ta u njoj budi-
ino svi jedno, budimo Hrvati! — U toj želji spa-

jamo i drugu, da nestane ,crnih točaka,“ naših bele-

trističkih listova na daljnji razvitak hrvatske knjige.
U Rijeci, 19 Februara 1895. D.

Pismo iz Zagreba.

Zagreb, 15 februara.
Da je dandanas liberalizam ponajviše prazna
fraza i opsjena, dokaz nam je nekidašnji izbor u
hrvatskom Čakovcu preko Drave, gdje je liberal-
na magjarska vlada proturala ministra Vlašića po-
moću i konjaništva i pješadije. Čitav bojni aparat
bijaše na nogama, a bajunete bijeskale, kao da je
ustanak buknuo. Gilje ne pomognu agitacija, na-
stupi nasilje, a uepoćudne osobe osvanuše čak pre-
ko granice, kao što se je to dogodilo tajniku za-
grebačkog nadbiskupa d.ru Premušu, koji je tamo
boravio, da su ga žandari lijepo ni pet ni šest pie-
ko varašdinskog mosta ikpratili. To je onaj zlo-
kobni sustav, što i u Hrvatskoj  vedri i oblači.
Njemu padaju žrtvom gradske općine po novom
zakonu. Baš danas počeo je sabor da glogje tu
tvrdu kost, što mu je dobanuje onaj isti Khuen,
koji se je već dva puta sa podnožnika ministarske
stolice prisizao na liberalstvo. Zakon mora prodri-
jeti, jer je to u interesu vlade. Nije pomoglo pro-
svjedovanje raznih gradova, koji su ustali na o-
branu svojih od starine potvrgjenih prava, niti te-
meljito pobijanje u novinema, niti očivo prigova-
ranje boljeg dijela naroda, pa i samih  vladinova-
ca. Ovakove se vlade ne obažiru na #04 populi.
Posebni je odbor raspravljao kao za ironiju neko-
liko dana zakonsku osnovu, proti kojoj je opozi-
cije podigla glavne prigovore, a u samu raspravu
nije utjecala. Nekoliko je popravaka predložio dr.
Nikolić. Ban je vješto pristao na promjenu neznat-
nijih paragrafa, ali je jezgra ostala ista. — O sua-
moj raspravi u saboru bavit ću se u drugom dopisu.

Nakon Slavjanskoga prirediše ovdje dva kon-
certa njegove tri kćeri, ta tri slavulja ruskog lu-
ga. Dvorana ,Kola“ ispuni se dupkom usprkos ne-
pogodnu vremenu, a umjetnički užitak. bijaše ne-
opisiv.

Prekjučer se je navršila godina, što je ne-
mila smrt pokosila dragocjeni život velikana Rač-
koga. Zadušnicama je prisustvovalo mnogobrojno
općinstvo, a u akademiji se držala javna sjednica,
gdje se je sakupila starija i mlagja inteligencija pa
i lijepi broj gospogja. Akademik Smičiklas je či-
tao birane ulomke izvrsno sastavljene biografije,
koju će akademija u više hiljada kemada tiskati,
a prihod je namijenila spomeniku pokojnikovu.

Glasoviti naš umjetnik Zaje slavi 90. godiš-

 

 

njicu svog rada, a narod se natječe, da mu iska-
že harnost i priznanje. U glavnome gradu i po či-
tavoj domovini priregjuju se zabave i plesovi u
proslavu. jubileja. Tu mi je spomenuti koncert s

' plesom akademičkog društva ,Zastave“, jedan od
| majsjajnijih, što ih Zagreb ovih poklada vidje.

Sa svih se strana javlja, da je promet spri-
ječen uslijed silne navale snijega. Riječka je pruga
već davno zatvorena, premda je onomadne odgr-
talo snijeg do 9000 radnika. Ovdješnje gradsko po-

| glavarstvo ima pune ruke posla. Prije nego se sni-
| jeg izveze, već mete bijesno i neprestano novi. Iz-

važanje je dakako spojeno sa znatnim troškovima.
x.

 

RAOS BEAN
$ Nadvojvoda ALBRECHT.

U Arco u Tirolu umro je na 18 ov. mjeseca
nadvojvoda Albrecht feldmaršal i generalissimus ci-
jele wustro-ugarske vojske.

Nadvojvoda Albrecht prvorogjeni je sin gla-
sovitoga nadvojvode Karla, koji je vojevao proti
Napoleonu I., i prvi ga pobijedio. Rodio se god.
1817. te su ga, po običaju koji vlada u u našoj
dinastiji. odmah dali na vojničku naobrazbu. On je
velikim marom učio i uspio je. God. 1848 i 49 bo-
rio se u Italiji uz maršala Radeckog, gdje se je
iskazao. Za prusko-talijanskog saveznog rata Al-
brecht se borio u Italiji, pak je uz Tegetoffa, ko-
ji je Talijane porazio na Visu, i on svojom glaso-
vitom pobjedom kod Custozze dosta doprinio da
katastrofa Kraljičina Gradca nije monaikiji donije-
la mnogo kobnijih posljedica. Tako u povijesti di-
nastije i monarkije njegovo ime biće upisano zla-
tnim slovima.

Ali nije samo Albrecht djelovao na vojnič-
kom polju, nije se samo bavio napretkom i reor-
ganizacijom vojske, o kojoj ostavio je i pisanih
djela. Pokojni nadvojvoda zanimao se i ostalim dr-
žavnim poslima i njegov savjet bijaše vrlo uvažen,
mnogo puta odlučan, Kažu ga kao velikoga prija-
telja Rusije, koji je u svoje doba umio mnogo to-
ga blagotvorno urediti. S njime dakle dinastija i
država izgubiše trijeznog i mudrog savjetnika.

Od nekoga vremena ćutio se je shrvan godi-
nama, ali još lani mogao je poduzeti velike in-
špekcije vojske. Nego sinrt brata mu nadvojvode
Vilima, koga je lani konj izmrevario, duboko ga je
potresla. Na to je nadošla zapala a sijedi starac
podlegne. Pokoj mu duši!

Nadvojvoda Albrecht bio je jedan od najbo-
gatijih ljudi u Austriji. Ostavlja nepregledna ima-
nja u Ugarskoj i Češkoj. Glavni baštinik mu je
nadvojvoda Fridrik, njegov neput i sin nadvojvode
Karla Ferdinanda.

Sa svih strana Europe stigoše izjave saža-
ljenja. N. V. naš kralj ostavio je Cap Marti i
povratio se kući. Sprovod će biti u Beču u do-
šastu srijedu.

KRAVA"

 

==

Naši Dopisi.

Prag, mjeseca Februara. *)
Hrvatskim akademicima!

Dne 16 maja o. g. otvara se ovdje u Pragu
etnografska izložba i traje do 28 septembra. Ova
izložba kako se govori ima biti veća i veličaustve-
nija nego je bila ona od god. 1891.

$ jedne strane velika je sramota za nas Hr-
vate, što slabo motrimo kulturni napredak braće
nam Čeha, jer bi mi mogli crpsti od toga ne ma-
le koristi i za naš kulturni napredak. S druge pak
strane malo je takovih Hrvata, koji nješto intim-
nje poznaju češke stvari.

S toga mlagje naše sile imale bi se s tim
više baviti i zanimati, 'Ta za jednu se ideju bori-
mo, jedne su nam težnje, jedna cijelj; & to ćemo
bez dvojbe najprije postignuti budemo li jedni dru-
gijem što bliži i što poznatiji.

Evo donekle sad za vrijeme izložbe lijepe
prilike, da še sve to u koliko je moguće izravna
i popravi, što smo do sada zanemarivali, biva da
što više hrvatskih i slovenskih akademičara posje-
ti u skupu češku izložbu.

Kao najzgodnije vrijeme mislimo da bi bilo
vrijeme po koncu školske godine, jer bi tada sva-

=*y Mole se ave hrvatske novine da prepečatuju ovo pismo,