mami E
CRVENA HRV
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ n Dubrovniku a dopisi
List izlazi. svakom subotom,
godinu fior. 4. na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
li godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. |
a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu |
U DUBROVNIKU 16. Marta 1895.
| šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi.
| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
je predbrojen i za došasto polugodište.
Naukovni jezik i naši zavodi.
Dok Dalmacija, koja je od dvanaest vijeko-
va dobrim dijelom u širokim gaćama, ragja još
takovih sinova, koji netom obuku uske gaće, ob-
vezuju se da neće više govoriti jezikom svoje ma-
tere, dotle nije čudo, ako organ dalmatinske kon-
sorterije, diže graju na narodne predstavnike, što
su u saboru stvorili zaključak, da se vladi izrazi
želja u ime zemlje, neka u nautičke niše škole
uvede kao naukovni hrvatski ili srpski jezik, a
talijanski neka bi se predavao u svim razredima
samo kao obligatan predmet. ,Dalmata“ ne zna
da je ovako izašla ma srijedu jedna davna želja
svega naroda i da je još slaga ži godine jedan
zastupnik bio naumio podnijeti saboru isti pred-
log. — A ipak, eto, rekao bi čovjek, sunce će
potamnjeti, zemlja će se prekovruuti, kamenje će
proplakati, nastaće lelek i škripanje zubi, ako na-
ša djeca budu napokon mogla shvaćati svoje uči-
telje; uskomešaće se vašivno autonomaštvo i Dal-
macija će opustjeti i oćelaviti kao što oćelavi gla-
va čovječja od tifusa, ako naša djeca ne budu vi-
še prisiljena da po što po to zbore u školi ,Dal-
matovim“ jezikom i to baš u doba, kad se njemu
na spas, izlegla ovdje u Dubrovniku i lega“ (a
na babine hodili su i Srbi) pak iza ,lege“ glazba,
(na ovu Srbi nijesu bili ni pozvani) u kojoj, kako
to svaki koji ima oči, vidi, nema nego jedan je-
dini Dubrovčanin. Neka je samo s,eilena, kako bi
se naša mladež priučila i zaljubila u onu krasnu
koračnicu, koja je i svojom formom i svojim sa-
držajem obilježje odabranih sinova krvi latinske
i koja počinje:
nela patria de Avoškani
no se parla ch' el: taljan.
Čudo; bogami čudo božje, što još nije glasa
ni u ,Corrieru delle Puglie“ ni u. ,Dirittu“ ni u
Corrieru della sera“ ni u ,Mattinu“ o kojoj in-
terpelaciji u Rimsko Parlamentu (zatvoren je!
op. sl). — i što nijedan od toliko dalmatinskih
pensijoniraca, koja žive u Beču i u Gracu, nije
još prolio a ma ciglu jednu suzu, nad ponorom
što su ga dalmatinski zastupnici i niko drugi ne-
go oni, iskopali svojoj domovini; — a stvari su
da se čovjek križa od božjeg čuda, što talijana-
ška kolonija, uza sve svoje kadere, posijane amo
tamo po pokrajini, nije još našla a ma za lijek
jednoga od mnogobrojnih svojih konsula da pro-
svjeduje .u ine Visa i Custozze, što slavni po-
tomci ravne Lombardije, viteške Pulje i kršovite
Kalabrije ne nalaze zaštite in questa lerra italia-
na all avita favella, alla dolce lingua del ,st.“
Vaj, latinska prosvjeto, kamo te! Kamo si
so djela, kad ti eto nevjere i od samih tvojih si-
nova! Kad i u latiuskome Dubrovniku inoraš tra-
žiti štitnika izmegju potomaka. ravnih Konavala i
inih. talijanskih zemalja ; + .;. ti, koja si opjevala
od sedmoga. vijeka unaprijed. sve dalmatinske ju-
nake. neuwrlim djelima Vlaha Ovidija, Prošpera
Tacita i, Gašpara : Cicerona, morala si i to doži- |
vjeti da slušaš tvoje sinove, kako se nadimlju o-
kolo. Kaćićeve pjesmarice, pak kao da i to nije
dosta, da gledaš kako: tvoje novo glazbeno čedo,
ovdje u Dubrovniku, mora:da rekrativa svoje po»
vorke na Poljani, izmegju onih :Puljiza te proda«
vaju salatu i bijeli kupus, lopiže:i lonce, jer (ah!
ne vidje još ni za tvojom maršom udel si,“ ni u
glazbi ni u Gabinettu (ima ih trojica. op. sl.) ni
na potpise onih brzojavaka in difesa dell?! italica
favella; . . . ti . . koja si ovoj zemlji . . . a što
bih dalje i nabrajao?
Ali, tješi se, jer, kako kaže ona tvoja reče-
nica koju tvoj narod u Dalmaciji nije u dvanaest
vijekova zaboravio: svaka sila za vremena; tješi
se, još su živa dobročinstva onih tvojih otpadaka
naime Mletačke republike, a zapisana su po svim
goletima dalmatinskoga primorja; tješi se, jer u
Dubrovniku mogu na njezinu uspomenu mnogo
toga zaboraviti; ta vijekovi su za to neka čovje-
čanstvo zaboravlja svoje nevolje; tješi se, jer na-
kon dvanaest vijekova ima još latinske krvi, čiste
od svake slavo-srpske i slavo-hrvatske natruhe;
nije ona još izginula ni u Konavlju, ni u Stonu,
ni.na Mljetu, ni na Korčuli i ako bi je, da ti pra-
vo rečem čiste baš kao zlato ovdje u Dubrovniku
uzalud tražila, u koliko nije unesena iz brdovite Župe
po kojoj i danas nakon toliko vijekova živi ona !
Ovidijeva rečenica, po ritmu Livijevih Deka:
vrijeme gradi po Kotaru kule,
vrijeme gradi vrijeme; razvaljuje.
Ali nema sumnje; da je zaključak stvoren
po saboru Dalmatinskomu, bio podnesen bilo ko-
jem zboru onih sredovječnih vitezova, što žive
slobodno po brdima Kalabreškim, bilo kojemu vi-
jeću u Napulju, bilo kojem sastanku Puljiškom
uza svu kapulu što nam ovamo nose; bilo Mleta-
čkoj prefeturi . . . propao bi, k& propao — & da
se koji nesmotren našao, da ga podastre Zadar-
skome općinskome vijeću, ne samo da bi ga bili
jal objesili jal kamenovali, već bi se bili i zakleli
pred vješalima nesrećnika, neka mu se izgori i...
uspomena.
Mi zašto i kako da su svi dalmatinski za-
stupnici glasovali protivno nego što bi na primjer
bili glasovali Puljizi, Kalabrezi, Piemontezi, Na-
pulitani, Mlečani i Zadrani?
Evo zagonetke, koju čista latinska krv nije
u trideset godina znala riješiti. A pošto nije u
ovih prvih trideset godina, hoće li u drugih tride-
set? Bog zna, ali to stoji da je katkad snm 0-
bjem (ulice Zadarske) kriv mnogom abnormalnom
duševnom pojavu.
Ali, vlada zadarska, živi li ona u istom o-
bjemu? je li ona kadra da napokon riješi zago-
netku? — Mi smo uvjereni da jest i da će se
ona odazvati vapaju i glasu naroda, koji je bez
razlike stranaka, a na usta svojih zastupnika jas-
no i bez okolišanja još jedanput izjavio, da ovo
nije ni Pulja, ni Napulj, ni Kalabrija; u jednu vi-
ječ da ovo nije talijanska zemlja, pak da talijan-
skoga uzgoja i talijanaških težnja ne mari i neće,
Babi Smotri.
(Dopis iz naše okolice.)
Baha Smotra, nazad tri godine nestašna,
čedna i spućena čupe, kako bi u Dubrovniku re-
kli, iznenada isklisila, omatorila i uz zlatne gajita-
ne i uz zlatue zvijezde postala stara baba, sa svi-
jem manama starijeh osigjelica.
Izdale je očit jer ne vidi da je narod prili-
čno. nezadovoljan; ne vidi da je pravaška misao
zahvatila mal da ne cijeli narod; me vidi da i ti
ljudske . nezahvalnosti!) pravoga. Dubrovčanina ti ( blašoni prevoši dopokon nijetu: Kakva ragvretn«
| stranka, nego stranka koja u podaničkoj odanosti
i istina
| i hrvatstvo stjeralli iztnegju četiri Kot
žurio se da preštampa onu opusku ,Obžora“,' dit
ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji še više puta
ište da svome narodu bude. bolje; .koja.:ne. teži
preko granice; ne vidi da baš to bolje jest. jedini
| cilj njezinim naporima; što u ustavnoj Monarhiji
cijenimo da mješte kudljivo ima biti pohvaljivo.::
Ne čuje ili bolje prečuje. Do nje uha doprla
je svaka i najmanja riječca zastupnika Biankini, ko-
ji biti će joj gdje malo preoštar u formi, stvar koja
se dogagja u svijem saborima svijeta, ali koji ipak
ima najbolje svojstvo u čovjeku, kazati istinu, bi-
ti iskren, dok je ostala gluha na (osvade;i pogrde
neke gospode zastupnika, koje su smjerale na sve-
ćenike na učitelje i_na stranku prava, koja poslu-
je u dopuštenim granicama po zakonu.
Hirovita je i pristrana: jer ima svoje mezim-
če; a to mezimće koje se podlaga svemu i svače-
mu, koje dok vapi jedinstvo odbacuje adresu —
koja na konac konaca nije nego smjerna prošnja —
koje nameće narodu dva plemenska imena i pomu-
ćuje pojmove, koje ne zazire od talijanaša i od sr-
ba; koje na svrhu hoće da izvrši onu našu: tu'se
kuha ta se vari u tri lonca trista stvari. Pristra-
na je; jer bud je htjela prigovoriti zastupniku Bian-
kini, ali zašto je istim laktom omjerila cijelu stran-
ku, dok gg. Ljubić, Perić, 'Mišetić, Šarić, nijesu
prešli granice najozbiljnije udvoruosti ? Hirovita je:
jer ipak babe kaže da će nje sud biti promišljeni«
ji, pravedniji, ne zaslijepljen strastima, ne ovladan
zanosima, nego osnovan-na pravom rodoljabljut *
Kaže babe. da je zasjedanje bilo plodonosno.
Jest, babe, jer su zastupnici bili osvjedočeni: da o-
sim letušća i plovećeg, žive i narod, ma čigovo do-
bro treba svojski nastojati, ali su i tomu :doprini«.
jeli pravaši sav svoj napor i znanje, a ako ne vi» .,,,
še, slobodno ne manje nego drugi. Možda su se i
obzirali na nastajne izbore, ali zar nijesw i drugi
kuji su većma nego pravaši naglasili nastajne iz«
bore. i koji su se pokazali zabrinuti za svoje man:
date? Jetka je.i kivna. Starim priprod»valicam
preporučamo brojanicu: ,ogrčita jetkost, «bsjenu
žučljivosti, draženje, uvrjede, psovanje, korbe, do-
skočice, zamke, prepone, samosilje, privegjivače
škandala“ itd. bif
Dopokon babi se iznevjerile i noge, jer je 0-
čito da vjeruje onako kako joj kažu. Nećemo da-
lje. Baba Smotra dobro pozna nas pravaše, jer
svoja čuvstva ne krijemo. Može li nas zakučati ka-
kvom kučalicom zakona, evo vas; ali ako radimo,
što i jest, u granicama zakona, zašto toliko goro-
padnosti ? Zav i sabor mora biti ad usum Delphini ?
Mi se nadamo boljoj sreći; jer i ako u po-
slovici baba dijeli kolače, ipak kaže narod, da Bog
sreću dijeli; te bi se moglo dogoditi da babi pri-
pjevamo: što se, babi htjelo to #6 babi snjelo !
Svršavamo, a da i mi nešto koiustatujemo; a
tu, da oticiozni listovi s ove strane i s one strane
Velebita ljuto kidišu na/nas; i da u isto diple svi“
re. Tješimo se, jer ipak nije najgore socios habe“
re dolorum. w Shi
UA Mol
| ie i i oma sabAub
Još dvije o. Politu.i. Miletića... :
Organ tail saveznika, koje su'
nije potkopao Miletića, da tim