talijanaškijem . kumovima i ,Leginijem“ skrbnici-
cima, nećemo drugo nego preštampati kraj brošu-
re što.ju je g. 1886 napisala Miletićeva kćer pod
nastovom : ,Nekoji.,prijatelji“ Miletićevi.“ Iza ka-
ko je silu toga iznijela protivu Polita i družine,
što su sve radili na Miletića ona završuje :
Samo još tri reči gospodo ,prijatelji Mileti-
oko ,Branika.“ Radite što znate, samo se mo-
\ vas ne razmećite mnogo sa Miletićevim prija-
teljstvom. Meni koja sve znam, i dobro vas pozna-
jet , udari krv u lice, te može vam se desiti da
jednom štampam očeva pisma, iz kojih će svijet
viditi kakvi ste mu vi bili prijatelji. Vi ste mu bi-
li- prijatelji onda dok ste ga trebali da vas prepo-
ruči i digne vam ugled, kojim ste se onda kori-
stili, a posle... posle ste se često otresali njega
kad kad čak i odricali kao Petar Krista. Ne seća-
te li se šta je bilo 1882 god. na večeri kod gosp.
Rajića. _U. prisustvu Miletićevom pili ste vi Niki
Maksimoviću u zdravlje kao vogji i prvaku vašem,
s kojim ste htjeli da osnujete list. Otac se je du-
go i gorko sjećao toga. ,Ta zar sam ja tako pao,
reče on, -da me ljudi naše stranke cene ispod Ni-
ke Maksimovića, tog večitog prevrtljivca.“ To je
bio posljedni udar za Miletića.
Čuvala sam se, da ne upadnem u politiku,
ali moram reći još ovo, ne bih bila mirna, da vam
i to ne kažem. Vi ste, gospodo ,prijatelji Mile-
tićevi,“ bili dovle narodnjaci, dok vam je to do-
nosilo koristi. Znate vi te koristi dobro, a zna ih:
i narod. A kad je narodna stvar počela da pro-
pada usljed vaše krivice, i tada kad dogje naj-
strašniji čas, vi se povukoste, izdaste, napustiste
narod. A narod vas je onda prizivao. Zovem ceo
narod za svedoka i pitam: da li bi se po novo-
sadskoj gospodi oko ,Branika“ narodna stvar ta-
ko brzo oporavila? Ne bi! to će svaki odgovoriti.
Na muci se poznaju junaci, a vi se na muci po-
kazaste kao sinje kukavice, a izagjoste opet iz
jame, kad se smirilo. Gdje ste bili onda u času
opasnosti da se ističete, da se pozivate na Mile-
tića i Miletićevo prijateljstvo i narodnu slobodou-
mnu stranku? Onda je narod tražio te Miletićeve
prijatelje iz N. Sada, onda je on čekao da ga ti
ljudi u mjesto Miletića povedu. Da, al tada be-
še sve neizvesno, tada je trebalo očajne borbe a
vi to, viste — smeli.
»Sad se razmećete, i razmećite se. Al nedaj
bože, da po naš narod nastupe i opet kobni dani,
on će se i opet uveriti, da ste vi neke maze, ne-
ki Petri, koji se u času opasnosti odriču Hrista.
»Vidite gospodo dokle ste doterali, da vam
ovu gorku istinu mora reći — žena. Pa i ja bih
vam možda oprotila kao što vam i drugi, prašta-
ju, al onda viste trebali da kaljate ime Mitleti-
ćevo uvlačeći ga u vaše sadanje kolo. Daj bože da
se Miletić zdrav kući vrati, a ako se to desi, pa
vas upita: ,Verni moji prijatelji, šta ste uradili
po svoj narod u času opasnosti, a šta ti radiš
moj vrsni zameniče (Polit, Ur.) koga je poslala
šajkaška na sabor, reci kako braniš svoj jadni
narod tamo?“ Vi bi gospodo tada umukli, vi ne
bi smeli pogledati Miletiću u oči. Pa zar vas nije
sramota da se razmećete. Sad sam rekla najglav-
nije što sam htela i što sam morala reći. A ako
vam i ovo nije dosta, ja ću znati i više kazati.“
Evo ovo piše Miletićeva kćer! Sad mi pita-
mo čeljad oko ,Dubrovnika,“ ko je pisao laž, mi
ili oni ? To megjutim za onake nije ni čudo, pokle su
za laži i izmišljotine već bili kažnjeni sudom i to
za krupnije, jer se na sitnije niko ne obazire.
Šilo za ognjilo.
S$vaki i najmanji nesporazumak megju Hrva-
naša braća Srbi izcrpe u svoje svrhe i raz-
sve četiri strane svijeta. Da oni pri tom
oku trun, a iz svoga ne vade gredu,
im u pretprošlom br. ,Crv. Hrv.“,
nuli na neke njihove domaće poja-
da meta u sebe doma, jer da će
it
i
Pgsei
|
:
E
y
i
!
|
Zastava“; organ radikala u Bačkoj poručila
je ,Dubrovniku“ da u njemu pišu ,prodane duše.“
»Dubrovnik“ se od toga nije obranio. Ali to nije
ništa. Dr. J. Grujić pisao je brošura proti srpskom
patrijarhi, u kojim se Njegovoj Svetosti dokaziva-
lo i nabrajalo mnogo ... teškijeh stvari koje da je
počinio. Zatim je dr. Jovan Gruić, srpski političar
i advokat, i tužio na sud Njegovu Svetost srpskog
patrijarha Georgija Brankovića radi prevare i pro-
nevjerenih novaca. Svak je sa napetošću čekao ra-
spravu, koja bi radi prošlosti jednog i drugog bi-
la vrlo znamenita. Kad brzojav iz Sombora na 9
ov. mi. javlja svijem i službenijem novinama, da je
sud uslije«l zastare zabacio tužbu dr. J. Gruića proti
potr jarki Brankoviću radi pronevjerenja i prevare.
Stvar je dakle: zastarila, pak je tužba pala,
ali konstatujemo fakt. da je jedan od prvih Srba
u Ugarskoj dr. Grujić tužio Srbina i patrijarhu
srpske crkve radi prevare i pronevjerenja !
Pak još ima Srba, koji nam zlorado dolaze
pripovijedat što je o pravašima napisao Barčić i
što su rekli narodnjaci! Ako igdje, ovdje vrijedi
ona : ko je šupalj, jezik za zube.
Ali hajdemo dalje. U najzadnjem broju (16)
novosadske ,Straže“ organa nezavisne srpske ra-
dikalne stranke, ima članak o srpskom crkvenom
saboru. ,Straža“ piše tu i o patrijarhu i o sabo-
| ru, pak u pogledu sakupljanja sabora veli, da je
šutila, ,jer ona poznaje vrlo dobro i Georgija
Brankovića i njegov dvorski organ ,Branik“ i ce-
lu onu družinu koja se kupi oko Georgija za svo-
je megjusobno pomaganje i za obmanjivanje naiv-
noga srpskoga sveta. I pošto Georgije i ta fina
družinica koja se skuplja oko njega lažu kak zi-
uu, ,Straža“ im se nije dala na lepak, a za pr-
vi mah nije im htela kvariti njihoy gosposki posao.“
Ovdje jedan srpski list govori u oči i u ja-
vnosti poglavici srpske crkve, da ,laže kak zine.“
Dakle što ćemo više? Mimogred spomenuto Bran-
ković je jedan od vogja srpsko-magjaronske stran-
ke. On je takogjer pomogao potkopati Miletića.
Ali tu imade. graha još i za druge kumove
» Dubrovnika“ svih stranaka, jer iza kako je pisac
gornjeg članka ,Straže“ dokazivao, da patrijarh
neće da sazove srpski crkveni sabor, buduć da su
poslanici u većini protiv njegove crkvene politike
on piše: ,Zar to nije baš majstorski iudešeno ?
Badava, sud je baš kod nas ovostranih Srba na-
stupila potpuna era švindla. Švindel u ,Braniku,“
švindel u ,Zastavi,“ švindel u ,Srbobranu“ švin-
del u saborskom odboru, švindel na sokaku i u
bircuzu. Pa zar je to čudo, kad je srpski narod
posadio sebi na čelo takvog majstora u tom kao
što je ,naš“ Georgije? A najbolje karakterizira
tu eru švindla to: što svi ti švindleri vrlo dobro
prolaze, dočim oni stradaju, koji švindlovati neće!“
Dakle svi švindleri, i ,Zastava“ i ,Branik“
i subvencijonirani ,Srbobran“, pak napokon i sam
,naš Georgije“ ? Ne kažemo to mi, to piše ,Stra-
ža“ organ jedne stranke, koja se tuži, da u Srp-
skom narodu samo švindleri dobro prolaze, a pra-
vi i iskreni rodoljubi bacaju se u zakutak. Zar ni-
jesmo mi istinu rekli kad smo (u br. 6) pisali:
»Regbi da je našoj braći Srbima udes dosudio da
ih vode samo Milani, Brankovići i Ljubiše, Oni su
u zadnje doba imali samo dva velika narodna he-
roja, na kojim se povijest mogla zaustaviti: kneza
Mihajla i Miletića, pak dok su prvoga oni isti iz
zasjede ubili, Miletića su bacili u takovo stanje,
da bi po nj mnogo bolje bilo, da ga je dopala Mi-
hajlova sudba“? |
»Straža“ i dr. Grujić ocrtaše nam te srpske
patrijote i prvake, koji se nijesu stidili u svom
službenom organu najgadnijim klevetama napasti
našega velikoga biskupa. A ,Dubrovnik“ i ,Srp-
ski Glas“ neka puste u miru naše stranačke raz-
mirice, pa neka se zabave sa ovijem sablaznima,
prama kojim su naša nesuglasja med i mlijeko.
Jerbo ako budu oni činit od smetlištara u našoj
kući, vjera i Bog! mestićemo i mi u njih, pak će-
mo poslije vidjet u koga će se, Ljubišini nasljed-
nici, naći više smetlišta.
Dubrovnik, 12 Marta.
U ,Obzoru“ izlaze dopisi iz Zadra proti pra-
vašima i te dopise prenaša spljetsko ,Jadistvo.“
U ,dedinstvu“ takogjer bude zadarskih dopisa, ko-
je onda preštampana ,Obzor,“ a bude ih bogme
i u tršćanskom ,Pensieru Slavu“, otkle se tada i
Obzor“ i , Jedinstvo“ zajedno nakite.
U tim dopisima govori se čudo božije o dal-
matinskim pravašima, a hvali se narodna stranka.
Vješto pero zauzelo se da ironijom, sarkazmom i
sumnjom demolira rad ove naše, u Dalmaciji još
mlade stranke. Niko i ništa nije poštegjeno. Oso-
be, koje su se lani u ,Obizoru“ uzdizale na nebe-
sa, sad su najednom postale nesposobne za svaki
rad, u jednu riječ ljudi koji nijesu dostojni da ih
narod slijedi — jerbo su prešli u stranku prava.
Ima toga i više u spomenutijem listovima,
ali s radošću možemo reći da ih pravaši u tomu
ne slijede. Neki listovi na opadanja i ne odgovara-
ju. Ako pak u komu prekipi pak izusti koju kru-
pniju, to su rijetke iznimke.
Nego onomadne u ,Obzorovu“ dopisu iz
Zadra izmegju nekoliko kundurarija ima i ova
tvrdnja: da su narodnjaci dokazali nezgodnost ča-
sa za predlog o sjedinjenju a da pravaši to nije-
su ni pokušali pobiti. Ovo nije istina. Narodnjaci
su samo bacili misao zgodna časa, ali detaljnije
nijesu je nigdje obrazložili, ni naveli jasne razlo-
ge zašto oni ne drže da je sada zgodan čas, osvem
zato što bi vlada mogla zatvoriti sabor. Pravaši
pak koli u saboru toli u listovima osvrnuli su se
na to mnijenje pak su ga opširnim i temeljitim
razlaganjem pobijali i dokazali da ne stoji. Izmed
ostalih i naš mali list učinio je u tom pogledu
koliko je znao i umio. Naprotiv narodnjaci još ni-
jesu odgovorili ni naše navode pobili a svoj gme-
zgodan čas“ obraniii. Ovo htjedosmo da ispravimo.
Naši Dopisi.
Ston, 11 Marta.
Stonsko hrvatsko radničko društvo, eto se
je sretno uredilo i nastanilo i ugnijezdilo; imeno-
valo je jur svoje časnike, provelo veselo i mirno
pokladno doba. i svaki dan to bolje napreduje, da
će biti na diku raduiciia, koji pri napornoj radnji
pregli su da se zabave koristnim čitanjem i raz-
govorom. Onomadne velikim veseljem i slavljem,
dalo je društvo blagosloviti društvenu svoju zasta-
vu, milu trobojnicu. Pri svečanom blagoslovu ku-
movali su zastavi veleučeni i čestiti hrvat g. Dn. An-
tun Ferri i dražestna i veleugledna gospodična
Jozica Bandur. Po blagosovu sakupljeno se druš-
tvo uz kuinove ponapilo, i mnogo je zgodnih i ga-
nutljivih besjeda tu izrečeno. Veleučeni g. kum i
ugledna kuma obdarili društvo i milom riječi i o-
bilatim darom. Uhvam da ću unaprijeda moći i
boljih dokaza dati napredka tog milog hrvatskog
društva.
S Pelješca, na Grgurevo.
(Svega po malo.) U Br. 15 ,Katoličke Dal-
macije“ ima lijepi dopis iz pera g. kap. A. Bjelo-
vučića, te se u glavnom bavi o primljenu zakonu
u zadnjem saborskom zasjedanju, kojim se name-
će novi teret od fior. 2 po met. cent. šećera a *
ona mjesta, te su podložna potrošarini. Punijem
pravom pisac opaža na nepravednost toga zakona.
Izvan pisana zakona, narav pravičnosti zahtjeva
»prid Bogom i carem svak mora biti jednak.“ U
ovom slučaju toga zaisto nema. Koliko se čudimo
zastupnicima, da nijesu opazili na tako krupnu
nesmisao, tim više Gospodi na Zemaljskom Odbo-
ru, kako malo ne pomisle vrhu onoga što rade i
podastiru da postane zakonom. — Mi ovu stvar
stavljamo na dušu pravaškim zastupnicima, i tvr-
do vjerujemo da će oni u najbližoj zgodi ustat
proti ovakoj pogreški.
Kroz malo dana biće u Kunoj općinski izbo-
ri. Tamo se spravlja kreševa, ne možda kako mi-
slite političkog, jer tamo jedan duh diše, Ali po-
ložaj općine takoy je, da se uvijek na izbure po-
kazuju dvije stranke, Mi im u općinske stvari ni naj-
manje ne ulazimo, Ali uzimljemo prigodu, (ako je
možda i suvišna) da tamošnjim rodoljubim pripo-
ručimo, nek njihova općinska prepirka, ne preju-
dicira slozi na drugom polju. Istina, tamo je na-
rod probugjen što malo u kojoj našoj općini.
Ali kako svukud nije zlato sve što sjaje i malo-
dušnika ima, biće ih i tamo. Zato malo više 0
preznosti neće bit s gorega!
Na osvit prvog tek. nestalo je iz kuće ka
Kopsića u Orebiću, Do sad nije pošlo sa rukom
F