mimi ol
E E. LS
.- zeme Nije. se vele htjelo; da...se.
List izlazi svakom subotom, a
cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu |
godinu fior. 4, na p& godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu € Hercegovinu : na cije- šalju se Uredništva.
lu godinu fior. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. |
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
Poli ške strasti .
Kod naših novih političkih prilika . opaža se,
više nego ikad dosle, da hrvatske stranke s ovu
i s onu stranu Velebita nijesu jošte naravno po-
dijeljene. Neda se prosuditi koliko to štete nano-
si našemu narodnom i političkom napretku.
Mi u Dalmaciji to teško osjećamo, premda
nijesmo toliko krivi koliko oni u Banovini. Nigdje
ko ovdje ne stoji zgodnije ona narodna |.oslovica,
da s glave riba smrdi.
Kad su se na žalost razbili pregovori oba-
juh opozicija oko konačne fuzije, onda su se stran-
ke razišle i okrenule jedna drugoj legja. Neodviš-
njaci su pri tome gore prošii. Jedan dio njih, koji
su na slogu i jedinstvo istrčali iz zakutka na sun-
ce, zavuče se opet u svoj stari nehaj; drugi dio
pregje u straoku prava, ili joj se u nekoliko pri-
bliži, a treći ostane na bojnome polju da s nama
megdan dijeli. Stranka prava pak brojno nije iz-
gubila nikoga, nego je dobila neke neodvišnjake i
veoma važan i zlamenit elenienat u Dalmaciji,
koji joj je i do tada stajao blizu, ali ne s njom.
zaoštre. Neodvišnjaci oko. ,Obzora,“ koji bijahu
obećali da će se držati- dostojanstveno, stadoše
navaljivati na pravaše. U malo vremena sve ispre-
miješaše. Što im je bilo prije sveto, baciše pod
noge. Nikoga ne:poštediše, ko ne misli kako i oni.
Sve prvake stranke pravaške pokušaše gsumnjičiti.
Jedan im bijaše prodan Magjarima, drugi Kallaju,
treći Beču, četvrti židovima. Sam list stranke za-
ložen im je nekakvoj magjarskoj firmi, koja mu
diktira kako će pisati. Ako su pravaši rekli da
se naš narod ima najvrvo boriti za svoje interese,
stadoše vikati, da su proti slavenskoj solidarnosti.
Kad su zagovarali narodno i političko bratstvo sa
Slovencima, pokušaše da udare klin megju dva
naroda. Strast je dotole došla, da nije poštegjena
ni sama lijepa knjiga. d«pače u zadnje doba kad
više nijesu: imali česa (la se uhvate, navališe na
Starčevićevu koračnicu, na koju su sasuli sve što
je pogrda na ovome svijetu, da i ne brojimo na-
vale na Dom, klevete da su pravaši framasuni i
sve ostalo, su čim nas pitaju eto će brzo godi-
na dana.
Pravaši su neko doba odgovarali. Al kad: su
vidjeli da neće nigda izaći na kraj, pustiše ih ne-
ka pišu što hoće, a na to neodvišnjaci skočiše, da
bi oni odgovarali, al da ne mogu, pak udvostru-
čiše svoje, ne baš političke napadaje.
Ali to još nije nikakvo čudo, nego je. čudo,
da obje ove stranke imaju jedau te isti pisani pro-
gram. Niti jednoga slovca, ni jedne črknje nema
tu više ni manje: oba su programa doslovce je-
dnaka !
Mi smo-više puta nastojali, da ljudima po-
kažemo taj abnormalitet;' mi smo pisali da je to
nepatrijotično, da je opstitdno biti dvjema strun-
kama sa istim programoih, već da bi se imala je-
dna stopiti u drugu, Koja ? Neodvišnjačka zacijelo.
Mi smo dokazivali, da neodvišnjaci nemadu uprav or-
ganizovane: stranke, da nemadu nigdje svojih zastu-
pnika, dočim pravaši, kao jedina: opća hrvatska |
stranka rašireni su po svem narodu i u/svim sa-
borima imaju svojih poslanika. Mi smo pisali da.
je pravaško ime popularno, pak :da bi ga nestalo,
.bilo hi to samo na. štetu Qpoaicijone | državopra-
tiskaju po pogodbi.
vne stvari, da narod hrvatski neodvišnjačko ime i
ne pozna. Tako prosto ime ne smije dijeliti one
koji vele da imadu jednak program, a kad bi ne-
odvišnjaci jednom pristali, da se zovu hrvatskom
strankom prava, zašto ne bi i strankom prava?
Ali badava! Ništa nije koristilo, niko se nije uvje-
rio, nego smo se naprotiv uvjerili mi, da u Bano-
vini nije pitanje o programima ni o imenu stran-
ke, nego da su po srijedi osobnosti i čežnje za
prvenstvom. Natežu se ideje, razbacuju se progra-
mi, pobijaju se načela i nazori, a iza kulisa nema
nego mržnja i osobna svagja nekolicine ljudi, ko-
lji se ne bi ni u raju mogli vidjet zajedno, a ka-
mo li u narodno-političkoj borbi pod barjakom
stranke prava.
U Hrvatskoj mi bismo smjeli imati samo dvi-
je stranke: onu koja hoće da konservira današnji
sustav i koja po njemu i u njemu želi da nešto
uradi, i drugu koja se bori da taj sustav promije-
ni. U ovoj zadnjoj, kao u pravoj narodnoj stranci,
koja teži za jedinstvom i slobodom Hrvata imajv
svoje mjesto i ljudi raznih podregjenih nazora, kao
na pr. klerikalci i liberalci, slavenofilski i hrvato-
filskisHrvati, fonetičari i etimolozi, prijatelji i ne-
prijatelji akademije, oni koji bi željeli da pobijedi
Kina i oni koji su na stranu Japana itd. itd.
Tako bi moralo biti. Kad tamo, mi imamo
treću stranku, koja je u parlamentarnoj - politici
napravila svečanu abstinenciju, pak sad ne čini
drugo nego ometa, sumnjiči i stvara nekakva ba-
jagi bitna narodna pitanja iz svijeh gornjijeh ra-
zlika i zakučica!
Ko na sve ovo pomisli, svak će uvidjeti od
kolike je to zapreke normalnom razvitku ne samo
banovačkih nego i naših dalmatinskih stranačkih
odnošaja. S kim bi narodna stranka, da onamo
nema neodvišnjačke frakcije? Evo pitanja, koji po
sebi nameće mnogo refleksija. I bez njih preko,
narodna stranka ne bi bila osamljena. Ona bi za-
žela oči, pak bi se faktično postavila na ono sta-
noviste, na kojem je neki već danas gledaju. Mi
bismo onda i u Dalmaciji imali ona dva tabora,
koja želimo Hrvatskoj, za i proti sustavu, za i
proti nagodbi. Ne bi bilo ove opozicijone konfuzije,
nego bi se stranke postavile na dva vidljiva i razli-
čita stanovišta. Narod bi onda mogao savjesno o-
dabirati kud će, dok ovako mnoga plemenita du-
ša stoji zapanjena, pak slušajuć neodvišnjake i pra-
vaše, kako mu svaki nugja na oko istu stvar, sva-
ki svoju hvali, a med sobom se pravdaju, ne u-
mije da se odluči. Protivnici to vješto izrabljuju,
a narodna stvar trpi, sve u slavu strasti i onoga
staroga hrvatskoga jala“, koji nas nije nikad o-
stavio.
Da, ovako je. Doista je pratiti kako na pr.
Obzor“ danas piše o dalmatinskim prilikam. Mi
bismo mogli iznijeti njegove članke kroz zadnje
tri godine, pak. ga s njima istijem do noga potu-
ći, Sve ono što danas piše 0 Biankini, adresi, ua-
rodnoj |stranci:- + drugomu, on je. isti još lani u laž
kanita Šive a ije soRA Cote
pamet pero ne NERA A0. i u
Pešpieka. 9 "tovitskoj salt: Mi
Nema jedne prigode, koju bi Srbi propustili,
da se ne iskažu, kako žele uništiti i iskorijeniti
U DUBROVNIKU 28. Marta 1895. :
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,
ene Hrvatske“ u Dubrovniku & dopis
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
doba podignuli veliku hajku proti našoj hrvatskoj
zastavi, tvrdeći, da je ona skovana u novije doba
u šezdesetim godinama ovoga vijeka. Nekakav Ru-
varac pravoslavni arhimandrit napisao je čitavu
brošuru, namijenjenu obzoraškoj stranci, u kojoj
izmegju ostaloga tvrdi, da je hrvatski grb i hrvat-
sku zastavu izmislio nekakav Orbini na početku
prošloga vijeka.
Ovaj poštovani hrišćanski sveštenik Osvrnuo
se je i na postanje srpske zastave, pak jeutjerao
u laž i zastupnika Gjurkovića i sve one Srbe, ko-
ji su majmunski za njim tvrdili, da je srpska za-
stava unešena amo selenjem Srba pod. Crnojevi-
ćim. Srpska zastava je novo skovana i njezina po-
raba u našim zemljama datira od juče. Tako je u
Banovini. U nas se za srpsku zastavu otrag :neko-
liko godina nije ni znalo, a hrvatska se svukud vi-
jala. Eto dubrovačka srpska Štionica, do nazad tri
godine kitila sa hrvatskim trobojnicama; eto stara
bokeška ,srpska garda“ još i danas ima za svoj
barjak hrvatsku zastovu.
Ele Srbi, jer oni nešto nemaju, (uželješe da
nemamo ni mi, pak htjedoše da demoliraju stazi:
nu hrvatko
je jedan otvorio pitanje: onda
se o tom povela riječ i u hrvatskom saboru. Stvar
se svakako raspravljala. Napokon je; ustao. akade-
mik i majprvi živući historičar hrvatski, (&/.hez
sumnje mu ni med Srbima danas nema premca)
gosp. T. S. pak je jednim člankom u .,Obzoru“
stvar razjasnio i dokazao, da je hrvatska zastava
preko 400 godina stara, te po tom -da spada iz- \
med najstarijih narodnih zastava u Europi.
I ako se mi u politici ne slažemo- s gosp. T.
8. ni s listom u komu on piše, dopustiće nam,
da u ovoj vrlo važnoj narodnoj stvari wogeo
glavnije njegovo razlaganje.
Grb Dalmacije (tri leopardske glave na a
vom- polju) nalazi se, tumači gosp. 1. S. još god.
1406 na ugarskom grbu, gdje osim grba: Ugarske _
i Sigmunda Kralja dolazi jošte grb Luxemburga,
Češke, Bradenburga i Dahuacije. Isti. grb ualazise
i pod Matijom Korvinom na tornju crkve Sv. Ma-
rije u Budimu, gdje se i danas vidi, Zatim gosp.
'T. 8. nabraju druge slučaje, u kojim se nalazi
isti grb kao u pečatu kralja Vladislava ll. god.
1511 pak pozivlje ,učenoga“ srpskoga pisea. Ru-
varca: Recite sada jošte, da je ,Mavro Orbini
1601 ili bolje 1701 izmislio grb Dalmacije.“ * i
Grb uže: Ifrvatske (srebrne i crvene. kocke)
spada po zakonima u Traite de blason god. 1416
megju plemenite grbove. Na medalji spowenici
Ljudevita IL god. 1625 dolazi grb Hrvatski s ko-
ekama. Druga međalja spomenica < Ferdinanilti I.
god. 1529 nalazi: se u zbirci Bgerovoji ;A valjda
vama, učeni Srbine, piše g. Ti 8., nećemo opat iz
keraklike dovoditi i predavati; kako | ipominilce
medalje spadaju megju izvore prvoga 'reda!:Valj-
da vam ne trebamo dukarivati; da se grbovi na
spomenicama upravo moraju odlikovati' časnom
starinom. Znadete i to, da je Orbinije od g 1601
onda jedva na svijet dolazio, kada “su ov6wp6me-
nice imale prikazati sjaj kraljevskoga dostojan-
stva. Recite sada jošte, da je, Mavro Orbini 1601
ili bolje 1701 izmislio grb Hrvatske!" * guly “igo
4 Napokon, veli nadalje ie O
mo grbu Slavonije. Taj hvalu bogu:ipik: priiinje
svo što je Hrvata milo | sveto, Tako su u sadnje de oli okamajete da 6 aa posaajevGponilnsk