A ća u t. že. ,Pensleru Šlavu“ od 18 0. mj. na po- ziv riječkoga prvaka, kao dopisnik ,Hrvatske“ i Crvene Hrvatske“ izjavljujem uz ,conditio sine qua non:“ Opozovite sve ono, što rekoste javno protiv stranke prava i njezina vogje Dr. Ante Star- čevića, i onda izaći će ne ,neznani vogja“ već prosti vojnik cijelim svojim imenom, i naći ćemo se u istim redovima stranke prava, a dotle odbi- jajuć najsvečanije ponovnu insinuaciju ,pripuza“ zadovoljite se s onom: Non quis, sed quid. D. === Gradska Kronika. Lične vijesti. — Ove sedmice bio je u Du- brovniku naš sugragjanin gosp. Dr. Jako Gjiva- nović ce. k. kot. liječnik dodijeljen namjesništvu. — U Dubrovniku je takogjer presvj. gosp. Dr. Jozip Pezzi načelnik Kotora. Premještaj. — Gosp. Josip Vilfan c. k. mjernik kod lučkog ureda, odlazi iz Dubrovnika u Trst, a na njegovo mjesto dolazi c. k. lučki mijernik Ivan Strčll iz Spljeta. Žaliwo odlazak ovog lju- beznog činovnika, a drugomu kličemo: dobro nam došao! Strosmajerov imendan. — I ove godine kao uvijek na sv. Jozipa odlećelo je iz Dubrovnika ne- koliko brzojava put Djakova, koji su najsrdačnije čestitali imendan velikog narodnog dobrot+ora. Općinska sjednica. — U utornik je bila op- ćinska sjednica. Na dnevnom redu bilo je imeno- vanje povjerenstva za razue poslove, kao povje- renstva za ures, pregledanje hrane itd. Treća ta- čka sačinjala je molbu za ostup komadića općin- skog zemljišta društvu za hotele, više Teodorine Gradine. Načelnik je megjutim dignuo tu tačku s dnevnoga reda ,jer nije još zrela“. Činovnici veseli. — Ovih dana niko zado- voljniji do činovnika. Minister financija isposlovao je 2 milijuna za poboljšanje njit:ovih plaća. Tako će tri zadnje klase dobiti ove godine doplatak i to IX. od 100, X. od 80, a XI. od 60 fior, počam #48 prvog junuara. Doplatak će potegnuti svaka tri mjeseca i trajaće dok se konačno plaće ne urede. Sv. Josip. — Po običaju proslaviše naši ma- ranguni svoga zaštitnika. Glazba je svirala pred nakićenom crkvicom i oko grada. U veče je bila iluminacija onog komada ulice Izmegju Dačvara, gdje se nalazi crkvica sv. Josipa. Krizma u Gružu. — U nedjelju podijelio je presvj. biskup u Gružu Sv. Krizmu. Bila je vrlo lijepa svečanost, kojoj je sudjelovala i naša hr- vatska glazba. Zubar. — U utornik otićić će, zubar gosp. Ivo Stjepović-Dabrović u Kotor, gdje će se sadr- žati nekoliko dana. Izgulilo se, — Izgubio se jedan medaljunić na lancu od sata sa uulim dijamantom. Ako ga je našla poštena osobu, može .se prijavit uredni- štvu, pak ćemo joj reći vlasnika. Pohvalno. — Prigodom smrti gospogje Mare Dvorčak rogi. Natali, podijeliše mjesnom dječijem zakloništu: gosp. V. Buzolić 1 kr., gosp. B. Kor- -laet-1 kr. gosp. Gjuro Dević 1 kr., gosp. 1. Ukas 1 kr., gosp. M. M. Topić 1 kr., gosp. G. Pivčević 1 kr., gosp. D. Žagar 1 kr., gospogja I. Kobenzi 1 kr., gospogja N. Bona-Poul 1 kr. gospogjica A. Pavišić 1 kr., gospogjica P. Dević 1 kr. Talijanaške koračnice iz-zviždane. — U ne- djelju u veče producirala se na Placi pred Lužom novo ustrojena talijanaška glazba. Iz početka gra- gjanstvo je šetalo i mirno slušalo. Na svrhu kad je imala da učini uhod oko grada, počne svirati koračnice ,della Lega“, pure pljeskati. U to'se ziičuo i gdjekoji zvi- žduk. Neki činovnik, koga nećemo imeno Va» treni Ata pozova odali redststvo, ur« ' no dogje i“ Misa sah rai ta- knuo neki redar koji je ovih dana avancirao i koji je stanuo vikati: ,U ime zakonat:Figure porehe !* Ali kad se je glazba uputila preko Place sviraju- ći talijanaške pjesue, onda je raslo i ni- ko ga više nije mogao samućuti, što je glazba da- lje išla i svirala to se više zviždalo. Kad se je vratila pred Lužu zviždanje je bilo tako jako, da se glasovi glazbe nijesu ni' čuli. Osobito se zvi- ždala koračnica ,8%“ i ona ,della Lega Naziona- le.“ Sve što je redara istrčaše, ali usprkos njiho- voj revnosti i neuljudnom junaštvu s kojim se ne- ki odlikovaše, nijesu mogli ništa učiniti. Na Polja- ni, gdje je glazba skrenula, jer tamo imade svoju školu, zviždanje je dostignulo svoj vrhunac. Ona- kog kričanja i zviždanja nikad nijesmo čuli. Gla- zba je nastojala da ih nadglasi, ali zaludu. Nije se moglo ni čuti što su udarali. Kad je glazba na- pokon svršila i pošla u školu, puk, koga je bila puna kreata Poljana, razišao se kući kličući Hr- vatskoj. Još se po gradu govori ob ovoj demonstra- ciji, koja je bila najbolja lekcija za one neke do- šljake, te misle da su u Dubrovniku gospodari, pak da mogu provocirati talijanskim pjesmama slaven- ska čuvstva naših gragjana. Čujemo da je i veliki broj Srba sudjelovao toj demonstraciji. Iznenagjenje! Ako ne možemo biti složni u narodnom pitanju, borimo se, ali se nikad ne združajmo s neprijatelji- ma našega jezika i našega naroda. Ovo bijaše u- vijek naše načelo i biti će. Srbi ne misle ovako, | | i oni su se proti nama združali sa neprijateljima. Oni su u nas podigli talijanaše, oni su krivi da imamo tugjinske Gabinete, Lege i glazbe ko- je sviraju ,Si.“ Ovo su i danas njihovi politički saveznici, kako to najbolje vidimo na općini, pak ova nekolicina srba, te je protestovala protiv ta- lijanaškijeh provokacija, osudila je tim dosadašnje nenarodno postupanje svoje stranke. Mi se ipak nadamo da će oni, koji su se one večeri veselili. gdje je provokaciji dostojno odgovoreno, to i jav- no priznati. Talijanaši po gradu upravo su bijesni radi onoga slučaja. U srijedu su opet u Bačićevoj Dvo- rani udarali ,Si“, a po ulicama su pojedinci od- govarali zviždanjem. Zaludu je! 53“ u Dubrovni- ku nije u sebe doma, Dubrovnik je slavenski grad. Ovdje je talijanski jezik tek trpljen. Talijanaške marše u Dubrovniku koliko za Hrvata toliko za po- štenoga Srbina ne mogu biti nego provokacija, pak nije nikakvo čudo. ako je uvrijegjeno gragjan- stvo reagiralo. Čujemo, da predbacuju sa neskladnosti. Ta- lijanaški gosti i ona šačica domaćih izrogjenika što su zaboravili na široke gaće oca svoga, ne smiju da govore o skladnosti. Zadarski talijanaši najsramo- tnije i najbezobraznije napadoše psovkam i jajima hrvatske putnike na Gundulićevu slavu, kad su u Hrvatskoj Čitaonici, u hrvatskoj kući zapjeva- li hrvatsku pjesmu. A Dubrovnik, najslavenskiji grad na jugu, da će dopustiti, da šaka došljaka i činovnika dopušta svojoj glazbi, da ga po javnim ulicama provocira tugjim pjesmama !? Ko bi od našeg gragjanstva (to tražio,. taj bi mu vrijegjao najsvetija: narodna čuvstva. I zato onaj nenadni i jednodušni čin od ne- djelje, najbolji je cdgovor ekspetoracijama stano- vite gospode, koji u svojoj mudroj glavi misle da se iz Dubrovnika igda može napraviti — Zadar. ,U Bari! U Pulju!“ vikalo se ono veče talijan- skim maršama, pak to i mi:poručujemo spomenu- toj gospodi? Tamo i u Zadru biće terena za tali- jansku propagandu, u Dubrovniku — nikad ni do vijeka! Pišu nam iz grada sa datumom od juče: — Pročitah letimice ,Dalmatove“ ekspetoracije na impozantnu demonstraciju od nedjelje. Naš Abele, svegj je dosljedan u invetivama na Hrvate! Ama kako ,soli ceroati“, kad je on isti ono veće u bi- rariji vikao proti Srbima imenujuć njeke i po i- menu? Pripovijeda moral i uči nas Galateo Mi mu savjetujemo da ga poviičtnjim, rijateljima u Zadar, kojim nema para, , "io rain Hrvate, i onda kad se izmed ovih even ) na- gje i jedan nadbiskup. h urni Kao uvijek, demuncira . učenike, koji na onu. uru bijahu yećigom.kući ili su se mirno šetali. tovio li a is ostari des jo da smo mi na pr. upozorili gosp. Škaricu, kad sh bili plesovi u Gabinettu, da su im sudjelovali i neki učenici iz niže gimmazije u prisustvu profe- .| sura, dok je. odraslim osmašima bilo za posjetiti narodna društva, onda bi Abele' gmo denuncijaati. Ne igrajto se za to + ogijen, | gospodo, jer biste se mogli opeći. — Predbrojnik »Crvene Hrvatske.“ Hoteli i lječilišta u Dubrovniku. Naš zadnji članak pod gornjim naslovom u- činio je veliki utisak na sve odličnije gragjane, koji su nam na stvarne razloge dali pravicu. U u- tornik kad se u općinskom vijeću imalo raspra- vljati hoće li se ustupiti društvu onaj komad zem- ljišta što veže kupljeni posjed Lučićev sa Teodo- rinom Gradinom, načelnik je morao rečenu tačku povući sa dnevnoga reda. Govore nam da je u samoj sjednici opć. upraviteljstva bilo velikog ne- suglasja i da su se meki članovi izjavili da će glasovati proti. Načelnik se nadao, da će mu taj predlog, koji je čisto njegov, odobriti vijeće, ali kad je čuo da ni vijećnici nijesu skloni podati društvu onaj mali komadić zemlje, koji ga razdije- ljuje od parka, bio je prisiljen da odustane od svojih namjera. Tako smo donekle pomogli zapri- ječiti, da se izvede ono što se je bilo naumilo. Ako park nije općinski, jest onaj komad puta, a pošto ga vijeće društvu nije dalo, biće sad malo teže preuzeti Teodorinu Gradinu. Svakako valja paziti, da se to jedan dan ne dogodi. Svak nam je dao pravo i onda kad smo o- sudili Lučićev položaj, dapače neki akcijoneri idu tako daleko, da ne bi bili protivni kad bi se Lu- čiću, makar uz kakvu oštetu, povratilo zemljište. Njemačke i talijanske novine već su počele pisati o kupovini i naravno hvale je. To nas ne bi sme- talo, jer one ne znadu o čemu govore, pak mogu biti krivo obaviještene. Ali se čudimo službenoj ,Smotri“ koja u br. 22 od 16 ov. mj. doslovce piše: nRileviamo con sentita compiacenza, che la riuscita di questa impresa, iniziata dal Presidente del Lloyd Austriaco signor bar. de Kalchberg, & perfettamente assicurata. E stato pienamente pa- gato il capitale fondazionale di fior. 350.000 e fu- rano gia acquistati i tratti di fondi per | erezio- ne dell Hotel. davanti alla Porta Pile di Ragusa. Un ombroso parco forma il primo piano del terreno, e al di I& di esso, si godra. dalle fine- stre e dalla terrazza dell' Hotel un magnifico col- | po d' occhio sul mare aperto, il forte S. Lorenzo, la pittoresca citta, e pil in dietro, le nevose vet- te dei monti dell' Erzegovina formeranno lo sfondo. La costruzione 0ell' edifizio verra diretta del- 1 architetto signor Lodovico Tischler, ed ha da venire incominciata quanto prima possibile,“ Ovako ,Smotra“. A sad da mi rečemo našu. Nije istina da će se hotel graditi pred vratima od Pila, nego, kako svak zna, na mjestu "otkle se vra- ta od Pila i ne vide. S prozora neće se moći uži- vati ,un magnifico colpo d' occhio sul mare aper- to“, jer se more tako rekuć i ne vidi. Što se pak tiče da će sniježna brda Hercegovine činit zadak toj divnoj slici, to će bit samo u fantaziji ,Sin-trinoj“. Nego eto ih tamo; zadovoljna gospoda koja odlu- čuju, zadovoljni i mi, Nama je samo stalo do Teo- dorine Gradine, da ona ostane i nadalje na raspo- loženje i uživanje našega gragjanstva. ========= : Diskoras na Poljani. Ivo. — Jedva jedan put, da se čuje koja novitat u Du- brovniku! Dunque što je Bilo onomadne, Lujo, a? Lujo. — A što ćeš da ti rečem, fuštari kako nuti fušta- ri. Ono je bila jedna porkarija, kakva se u Dubro- vniku još uije vigjela. Ivo. — E, difatti, gore je trudno gje nać. Da dunque si se i ti na svrhu persvado, da mi nijesmo nikakvi Talijani ni Puljizi. Lujo. — Što ? Ja govorim daje bio gad učinit oni skan- do. Vlaho — A ja sam inveće razumio, da ti govoriš, da je bio gad ono što su učinili vaši, | Ivo. — 1 ja isto, Kakav skand6 moj Iajo, ne budi dije- te? Biće te napuho kogod u Gahinewu, Skando je doć udarat da. se ovdi govori si i da se u i maloga Iva Avoscani ne govori nego talijana, Što su ta čeljad, pomahnitala ? Biće ma se govorilo talija-