List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- |
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. |
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
Srpske / stvari.
Srpska štampa počela se, malo po malo, na
dugo i široko baviti poznatom brošurom crnogor-
skih emigranata: Crna Gora na kraju devetnac-
stog vijeka. Njeki listovi o njoj govore najvećim
ogorčenjem i bacaju najgadnije sumnje na njezine
auktore, a napose na srpskog publicistu Peru Teo-
dorovića, u čijoj se, vele, stampariji tiskala. Zatim
im je najviše stalo do toga, da pobiju one tvrd-
nje, fakte i dokaze, koji su u njoj potanko nave-
deni, a u prvom redu ono gdje se priča, kako se
je god. 1886, u dogovo;u sa Gjajom, Pašićem i
popom Gjurićem, sa Cetinja pokrenula bila crno-
gorska ekspedicija, koju su ua srps«oj granici če-
kali radikalni buntovnici, da zajedno izvedu u Sr-
biji prevrat i svale s prijestolja Obrenovićevu, a
postave Petrović-Njeguševu dinastiju. Neki srp-
ski listovi protiv. toga najodlučnije prosvjeduju,
no mi još nijesmo mogli u njih čitati, jasnih i po-
zitivnih navoda, koji su uas kaudri 0 protivnom
uvjeriti.
Ima takogjer srpskih organa, te govore da
je ova brošura djelo jednog čovjeka, kome priši-
vaju takovih epiteta, da se Bog mili smiluje. Po
“drugim datima, što smo ih mogli imati, čini se da
to tako nije, nego da je na njoj sudjelovalo dobar
dio crnogorske emigracije, koja je dosta brojna, da
su dapaće dali ruku i neki Srbijanci, koji su je i
štampali, pa napokon i sami ugarski stoi, Ako
njezin auktor i nije nego jedan čovjek, on zacije-
lo u ovom poslu ne stoji osamljen.
Svaka činjenica ima svoj uzrok. Mi smo do-
sta mudrovali, da ga nagjemo i u ovom čudnom
poslu. Ne možemo se pohvaliti da smo bili dobre
sreće. Za Srbiju i Srbijance lako nam je, Tamo
su razdor, mržnja, nesloga i ništavilo u sebe do-
ma. Čim se Srbija, pomoću Rusije, oslobodila, Sr-
bijanci, mješte da se urede stadoše se odmah me-
gju sobom klati. Evo u kratko nekoliko dokaza
našoj tvrdnji. Karagjvigje prvi, god. 1804, dignuo
je Sumadiuce na rat za oslobogjenje. Karagjor-
gje je vladao do 1813, nenavigjen i mržen od
svih vigjenijih Srba, a navlastito od kneza Miloša,
To mu bijaše narodna hvala! God. 1813 Srbija je
od Rusije na cjedilu ostavljena i turska je opet
pogjarini. Karagjorgje pobjegne, a to Miloš jedva
dočeka, da se slavi ua čelo Srba. God. 1815 po-
gje mu za rukoiu, tugjoma pomoći, nesto od Tur-
ske izvoštiti i god, 1816 pobije Srbija prijašnje
stanje. Knez Karagjorgje povrati se, ali ga knez
Miloš god. 1817 dade ubiti u bližini Smederovca
i proglasi se nasljednim knezom. Srbi su ga tr-
pjeli, dok ih opet wmržuja ne osvoji i god. 1839
prisile ga, da se odreće prijestolja i pobjegne u
Beč. Najstariji mu siu umre brzo, a naslijedi ga
Mihajlo, koji bude već god. 1842 od istih Srba
proćeran.i čitava obitelj Obrenovića iz zemlje
prognana. Ne treba ui spominjati, da su to uradili
Karagjorgjevci kao osvetu za ubojstvo Crnog Gjor-
gja. Na srpsko prijestolje izabraše njegova sina .
Aleksandra Karagjorgjevića, proti kome odmah
započeše urote. God. 1857 sretno izmakne dobro
zasnovanom umorstvu, God. 1858 srpska skupšti-
na zbaci ga s prijestolja i pozove opet Obreno-
viće. Aleksandar uteće u Peštu. Miloš se vrati i
vladao je do smrti, Naslijedi ga sin Mihajlo, čo-
vjek lijepih aposobuost i velikih nada, koga malo
šalju se Uredništvu.
tiskaju po pogodbi.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrorik + dni
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 no. po redkn, oglasi koji se vike pra
| Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo, ni uprava.
iza toga, god. 1866 isti Srbi izdajnički ubiše. U-
moriše ga pristaše Karagjorgjevića. Na njegovo
mjesto dogje Milan, sin Mihajla, strica ubiveno-
ga i Marije Catargi, ljubovnice. kneza Cuze. Ova
zadnja okolnost biće valjda kriva što Milanu pro-
tivni srpski listovi neprestano predbacuju, da nije
Obrenović. Radi sudjelovanja Mihajlovu umorstvu
osugjen je Aleksandar Karagjorgjević od srpskih
sudova na 20 godina tamnice, naravno in contu-
maciam. Ugarski ga sudovi nijesu zatvorili.
Ovo bi bila starija povijest. Nova je svako-
me poznata. Zavlada Milan, koji isčini u Srbiji sve
ono što je učinio, dok ne dogje do Slivnice, do
progonstva prvaka radikalnih, : koji su ga htjeli
zbaciti s prijestolja, do njegove odreke, pa ou:Z |
sramotnog izagnanja kraljice Natalije, koju su po
ulicama potezali i svih drugih grdnih dogagjaja,
od kojih je najposljednji obustava srpskog ustava
i svake gragjanske slobode.
Kad mi na sve ovo pomislimo, možemo lako
shvatiti, zašto je u Srbiji i dan danas svekoliko
gnjilo,a bojimo se hoće li se ikad i izliječiti. No-
vi izbori, koji će se brzo obaviti, dokazaće nam
da smo smjeli ovako suditi &. srbijanskoj buduć-
nosti. Od god. 1884 poglavica Karagjorgjevića jest
knez Petar zet crnogorskog kneza. Historičke us-
pomene nijesu izumrle. Gornja brošura — koja
pripovijeda o expediciji proti Obrenovićima god-
1886, koju je Porta zapriječila, — veli da joj knez
Petar nije htio sudjelovati, u ostalom da se to od
njega ni tražilo, nego samo da dade novaca.
Ali što nam mozak kopa, jest što ne možemo
naći vrela crnogorskom gnjiležu, Sve što smo ču-
li i znamo, ne bi bile nego samo posljedice, A
uzrok im ? Evo, ovo je za nas tajna, koju nikako
ne umijemo da riješimo.
Ima samo jedan fakt, te kad bi se moglo do-
kazati da je on svemu kriv, bilo bi da se blago
izrazimo gadno, a to je razdioba zemalja. Spome-
nuta brošura na to se odmah početku tuži. Crno-
gorci, veli, kad su god. 1875 i 1877 srćali u boj
za oslobogjenje, nadali su se da će im dobro biti
i da će sve što osvoje biti njihovo. ,Ako nas sta-
ra sreća posluži i ako vaše mišice budu kretale,
ono junačko srce, koje je u vama vazda kucalo,
te dobijemo one nepregledne ravnine (odnosi se na
Skadarsko i Nikšićko polje. Ur.) i one tvrde gra-
dove, nikome više neće hljeba manjkati.“ Ove rije-
či i još više stavlja brošura nekomu u usta, pa
nadodaje kako je tada ernogorski narod pohrlio
kao lav u ljutu borbu. I još više! Brošura priča
da su bile obećane za šićar najljepše nikšićke i
skadarske kuće i dobra aga i begova, pak su se
junaci borili i inadili ko će se viši junak iskazati,
da ga bolji plijen dopane.
A poslije ?
Sve nepravedno podijeljeno, pišu emigranti !
Ko je najmanje zaslužio, taj je najviše dobio. Pi-
taju zatim što su uradili oni, kojim dopane ravni-
ca nikšićka, polje primorsko, ravnica oko Spuža i
Podgorice, plodna Zeta do Skadarskoga blata, rs
vnica Kolašinska itd? Pitaju i odgovaraju, da se
ovi nijesu nikako iskazali. Njihov sud kako je su-
bjektivan, biće gdjegod i nepravedan. Ali on nmo-
go toga kaže.
Idejal koji je vodio onaj narod u boj, ne: bi
po njem bio onaj sveti plam narodne slobode, ona
češnja aa ujedinjenjem U naaoealnoki drvgo do<
i OXBAI
movine i za oslobogjenjem braće, koja kej pod
tugjim jarmom. Ne! Oni su krv prol ijevali, “jer su
se nadali da će im poslije bit materijalno bolje, da
im neće ,manjkati hljeba“, već da će im posjedi aga
i begova biti razdijeljeni. Ovi age i begovi, ia
jada da su tugjinci. Ali oni su naša krv, sin
našeg naroda, oni su tamo starosjedioci ! e
Evo vam moralke srpskog rata za oslobogjenje
Naravno da je nakon svršena boja, moralo
nastati razočaranje. jer nije se rodio. ko je _svako-
mu ugodio. Mnogi su se cijenili preskočeni i om
se rotiti. Jedan dokaz srpskog patrijotizma vi
Ama svi. nijesu ovaki., Megju nezadovoljni-
cima, ima i takih ljudi, čija, prošlost prosvjeduje
proti sumnji, da su i kod njih osobni interesi. Mi
vidimo vojvodu Vrbicu, vojvodu Blaža Petrovića i
mnoge druge, pa kad na njih pogledamo, onda su-
mnjamo. e će biti osvem gornjih još kakvih. dru-
gih razloga nezadovoljstvu crnogorskih emigranta.
Da potkrijepimo: naše riječi donijećemo jedan
vrlo interesantni ulomak. pisma, sto ga je vojvoda
Mašo Vrbica u Januaru god. 1893 pisao vojvodi
Blažu Petroviću rogjaku knjaževu, takogjer €rno-
gorskom iseljeniku. Taj ulomak glasi; . ;
,A sad malo 0 mene i_9.knjazu. Nikoli.; Vi
dobro znate šta sam ja za njega radio ;, znate , da
on vjernijega i predanijega čovjeka . od mene. nije
imao; znate, da je mene. za: njegovu. slavu ;i_popu-
larnost u slavenskom, svijetu.. svaka. sk
bila; znate da sam za tu svrhu, od..186
1872 godine. :pet puta obigrao zemljište ,ed,Če
nja do Dunava i unakrst.od Timoka SE
sam se poznao i sprijateljio sa .gyijema ji-
jema narodnijema . SačpaEiN e prvacima, koji
najviše težnje izjadivahu za sp obogjenjem
i ujedinjenjeti, svud mz radnim dižući ve-
liki patrijotički :duh kueza Nikole i tijegove silne
težnje za oslobogjenje i ujedinjenje srpskoga naro-
da. [ kogod to želi, neka ide s njim i za njim, ci-
jelj će se postignuti, te tako bijasmo zasnovali je-
dno društvo, ili bolje reci propagandu, koja bija-
še raširila svoju mrežu po čitavoj Srbiji, Vojvodi-
ni, Slavoniji, Hrvackoj i Dalmaciji, te kheza Ni-
kolu slavljaše, uždizaše i nazivaše srpskijeni \Vilto-
rom Emunuelom, a Crnu Goru srpskijem''Pije-
montom, U tome društvu bio je izmegjh mnogijeh
drugijeh članova tog društva ondašhje Knjaževine
a sadašnje kraljevine Srbije i Aberdar, gospodin
Milan Kujundžić ministar, kojega bi mogli pitati,
šta smo onda radili u korist i slavu kneza Nikoli aš
Evo ovako Vrbica, koji se dalje tuži na ktija-
za, da nadama nije odgovorio, Mi to se koe
nositi već samo konstatujemo, da ima ak
dubljih uzroka, osvem Ooo oi doš
luka“, kojim uzrocima mi ne goa i
i Xa početku članka. rekosmo, da raki
listovi osugjuju ove jat ave, zato što ithado' i onih,
koji nalaze da Gi nije mori dii“ srpa
ovamošnja srpska štampa za Cetinje je; &
srpska više je proti Crno oj Gori u nizovi Srbije“ i
granata. Megju ovu spadaju, uz beogradske ,Male
Novine“, ,Videlo“ i druge M važnosti.
sadska ,, Zastava“ pa Naše Di
smo ovo Vrbićino pismo. U istonr listu br.'17 ove
godine ima i_ jedno zanimivo pi
i EMA, Me
i» velii > ugdvklsM go dildeu slirvo [680 \
io iii E im