novnika i radnika na željeznici i željezničkim ra- = peren proti meni, kao pravedni odziv na moje iza- (dionicama. Zgrada je zamašno zasnovana, jer Ma- ! zivanje, — a me proti narodu, koji da bi tobože gjari misle s vremenom utemeljiti uz pučku školu i realnu gimnaziju, a tada bi u bližini i svoju po- sebnu crkvu podigli. Tako će eto Mazjari_ postići što su davno željeli, a teško da će se tim zadovoljiti. U svoje vrijeme: sabirali su se po narodu prinosi za prenos smrtnih ostanaka slavnih veli- kaša Zrinjskog i Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta-u domovinu. Megjutim se nije moglo usta- noviti pobliže, gdje počivaju njihove kosti, pa je klub stranke prava na svome nekidašnjem sastan- ku zaključio odustali od daljnjeg sabiranja, a sa- kupljenu svotu od 3800 forinti po prilici darovao je društvu Sv. Ćirila i Metoda za Istru. — O zdravlju našeg sijedog vogje Dr. Antuna Starče- vića nijesam javljao ništa, jer su vijesti bile ne- stalne. Danas mogu radosno javiti, da se je, Bo- gu hvala lijepo oporavio. X. Naši Dopisi. Južna Hercegovina 17 Aprila. Velenčeni gospodine uredniče! Dozvolite u našoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ par redaka o našim o- dnošajima u južnoj Hercegovini, da nam bar bude donekle lakše, kad bratu boli i jade otkrijemo. Znam, da svakog Hrvata veseli napredak hrvatske idejo u Tvrtkovoj kraljevini, ali kraj svega našeg napretka opet smo maskočeni, Evo čujte! Pjesua oduševljuje, bodri i probugjuje mlohave duhove, pa s toga u mnogim mjestima ustanovismo pje- vačka društva, a uz njih i glazbu. Kod nas u Her- cegovini imamo hrvatsku glazbu u Nostaru i Tre- binju, glazbari su vrlo dobro izvježbani, te se ne bi stidili ni najstarijih društava. ali eto na žalost ne daju joj gospoda van, nego se glazba mora za- dovoljiti, što smije udarati megju četiri zida ško- le. Više put su Mostarci molili, da u prilikama bar nekim smiju na trgovištu udarati, ali svaki su put odbijeni. Trebinjci su slali već 3 puta molbu na vladu, da smiju s glazbom vsn, sli visoka vla- da nije nikad ni odgovorila. Pa šta će nam onda društvo i glazba ? Mi smo dosta i čekali, ali više ne možemo. Kod svih prosvjetljenih naroda opstoji glazba i bez ikakove molbe idu van, a kod nas moraju instrumenti hrgjati na čiviji u školi. Eto nam Božić, Uskrs i ine svetkovine progjoše, a glaz- bi ne dozvoliše da udara ni pred crkvom, pa da li je to pravedno postupanje? Najbolje će biti, a- ko pokupimo instrumente, pa ih spremimo konu- god da ih pohrani i čuva u muzeju, 4 mi ćemo na čivijama (gdje su instrumenti visjeli) nešto napisati. A sad malo pokucajmo i na druga vrata, U naša pjevačka društva ne smiju činovnici stupiti (u Sarajevu smiju, a u Mostaru i Trebinju ne), a sam ne znam zašto. Društvena je pravila vlada odobrila, u kojim stoji, da članom može biti sva- ki podanik austro-ugarske monarhije i okupirani- jeh zemalja neporočna života, pa sad vas pitam, za što činovnici ne mogi biti članovima? Ako koji činovnik (što je rijetk«)ili učitelj posjeti pjevačko društvo, onda jao njemu, jer eto premještenja, eto kazne i Bog zna šta! Da li vlada korektio postu- pa, kad zabranjuje činovnicima biti članovima pjev. društva ? Ne, jer kad činovnici mogu biti članovi njemačkih i magjarskih društava u Bosni i Herce- govini, a zašto ne mogu biti članovima hrvatskog društva? Mislim, da ovo mnogi prestojnici rade po svojem hiru, pa bi molili visoku vladu, da bi ma- lo bolje otvorila oči i da bi se pobrinula, da dru- štva ne trpe zbog neke i neke gospode. Opet molimo visoku vladu, da bi izliječili o- vu grdnu ranu, a cijenjenim čitateljima ,Crvene Hrvatske“ srdačan pozdrav. sie Dubrovnik, 18 Aprila. Dragi Wredniče! Oprostite što Vam proti svojoj navadi ovog puta dosagjujem. Vami će bit poznat sablaznivi i bezbožni čin, počinjen u. Prid- vorju dne 13 lipnja na dan sv. Antuna prošle go- dine; zno i mulo krenut u najosjetljivija vjerska i nar uvštva svih Konavljana. Da se ta grdoba kako ublaži i narod još žešće u živac krene, poteglo se, poslje u balicu i inene; kao da sam ja tobož bio taj, te sam tilmo bio, iznio neku, tomu pučanstvu tobož nepoznatu, hrvatsku misao; da sam jedino ja, i to izazivno i proti osjećaju cijelog toga pućanstva razvio tamo luvsteku Gobojnicu, i du ije“ Cuej uapaduj bio na- bio proti trobojnici, pače je i napao. Ja se na to nisam htio pravdati, jer se ne stidim svog hrvatskog imena; jer smatram ispod svoga dostojanstva na takove ludorije i gnjusna podvaljivanja odgovarati, i jer je cijela stvar pre- dana sudu, koji se je tako zauzeo, da je, eto još nije ni puna godina, blizu sve svjedoke saslušao; a do koju će godinu, mislim, izaći i cijela raspra- va, pak će se svak moć o stvari najtočnije uglaviti. Nego što ja nisam, to su na najsvečaniji na- čin učinili sami Konavljani. — Ja sam već od 7 tek. u Dubrovniku, a na 15 mi stiže pismo, koje ćete imat dobrotu u cjelini tiskati; jer će mnogo doprinjeti bistrenju pojmova, i kao u zrcalu po- kazati da svak vidi i sudi o poštenju i značaju neke čelj«vli. Evo toga pisma : »Mnogo Poštovanom 0. Šimi Mendjušiću Franjevcu Dubrovnik Pridvorje, 13. IV. 95. Dragi Oče Šime! Dan;< na ,Gloriu“ izvismo na zvonik onu lijepu troboinicu, za koju bijahu prinosi sakuplje- ni po svim Konavlima. Ja Vam ne mogu nikako da opišem kakvo veselje ovo bijaše ; zvona su zvo- nila, topovi i puške pucale, a nebrojeni narod, staro i mlado, muško i žensko, sakupljeno u sve- čanom odijelu, pozdravljaše uzhitnim glasom svoju svetinju i slavnu starinu, milu hrvat. zastavu; ni- jesi mogao da drugo čuješ do: Živjela Hrvatska! Kad se je čas ovoga zanosa ponešto utišao, |0- peo se jedan mladić na uzvišeno mjesto, odakle je žarko n riječju opisao narodu današnju sveča- nost. Sv.šetak govora bje popraćen gromornim: Zivjela Hrvatska,“ i pucnjavom mladosti iz puša- ka. Ovoliko u kratko; i veoma žalim, što. Vas amo nije bilo. Srdačno Vas pozdravlja Vaš iskreni prijatelj . . ...... . Evo cijele stvari, koju nerado donosim. Uz to primite pozdrav. Vaš O, Šimun Mendjušić. Dubrovnik, 18 Ayprila. (Naša pošta). Gospodine Uredniče! Imam da se nešto potužim na naš poštarski promet, mol- bom na nadležnu oblast, da providi. Pošta se veo- ma sporo razdijeljuje. Otkada prispije parodrod u Gruž, dok je dovedu u Grad, hoće se više od ure i po. U gradu pak ostane redovito dobre 2 ure, dok ti listovi izagju na dvor. Pitao bi zašto ima- mo čekati skoro 4 ure od dolaska parobroda, da | dobijemo listove? Zašto se pošta u Gružu toliko zaustavlja? Ne bi li se to moglo malo brže ot- premiti ? Eto onomadne jedan ponedjeljak paro- brod je došao nešto iza osme ure, a mi u gradu nijesmo na po ure po podne mogli da dobijemo listove. Ovoga nema nigdje. Po svim drugim gra- dovima, u Trstu, u Spljetu, pošta je za jedan sat vani. Govore da u Gružu nema dovoljno činovni- ka. Zašto ne namjeste? "U gradu ih imade 32. Plaćamo i mi ko i drugi gradovi, pak je pravo di smo jednako služeni. Ni na odjelu za naputnice nema činovniki. Uvijek se mora čekati po po ure, U subotu morali su se neki s novcima kući povratiti, jer je jedan trgovac donio 2000 kruna, koje je jedini tamo činovnik sam izbrojio. Izgubio je uru, drugi su čekali — i za- kasnili. Ono nije po nijedan način lijepo. I još nešto. Zašto finane. ured.u Gružu ima- de tablicu samo talijanski? Zašto nema da bude i hrvatski natpis? Naš je jezik ovđje domaći, a ono je tugji jezik nama nametnut. Rekoh, a do potrebe i više. Jedan trgovac. Pogled po_ svijetu. poe — Ove sedmice nije bilo važnih novosti. Pre- govori za mir izmed Kine i Japana još traju; u- “stanak na Kubi biće brzo u ; u Italiji pripra- / | vljaju se na izbore; u Ugarskoj je izabran Košut zastupnikom; u Austriji se počeše čupati koalira- ni klerikalci i liberalci, | « U Srbiji dogagjnla su se nečuvena nasi- da prigodom izbora. ove ade glasova uništeno, i 10 i bilo je mr jeh Vlada će naravno dobiti“ većinu, sli će 3 posljedice ovoga izbora teško oćutiti u om uarodnom i političkom životu, Velika ragjana je zatvoreno, na hi- | tako lako. proći. Većina naroda s vladom, koja je sve to izvela, ćemo i gorih doživjeti ! ui amo pak UD : < J IAQGISIU I ti J (v6liBo Domaće vijesti. 00. > Potres. — Na sam uskrs veliki potres uz- nemirio je Hrvatsku, Primorje i Kranjsku.'' Najvi- še je pretrpjela posestrima. Ljubljana, koja je:mal da ne porušena. Ima i ljudskih žrtava. Jadna braća!! Narodnjaci. — Narodnjaci i vladinovci ;to su dva jednaka pojma. Ko je narodnjak, taj je i vla- dinovac, zajedno sa srbima i autonomašima. Eno spljetsko Jedinstvo“ javlja, da je državni odvje- tnik u Spljetu jednom privatnom 'prilikom izrazio se za pravaše. ,Ova vijest tako: je grozna“; piše rea Ž A a IDO Ši ženi "odvjetnik činovnik. Kotarski poglavari idu po. kotarima ;i hvg- le Klaića. Eno TRboke u DOE OROAIMA ja pogriješila i rekla, da je ono bio Rubelli i ,Smo- tra“ se smijala. Mi“ (/Stotri“ (kažemo pravo ime, pak joj još velimo, da je ovaj . činovnik, osjećajem autonomaš, nekim biračima onoga .kraja hvalio i preporučivao narodnjake, a napadao, pravaše, Za- što? Jerbo ih pohvališe ministar ,Plener, ministar Bacquebem i ministar Windischgractz, jerbo. ih hya- li ,Smotra“ — dakle vlada. bi g mozig Ako ih ovi faktori hvale. narode, reci;.da. li su ti ljudi na tvom. pravom stanovištu? Da su, ovi bi se faktori proti njima borili, kao što. se bo- re proti nama. Oni su zaboravili što su bili i za- što su radili. Njih danas ovi faktori hvale i štite i oni su sjegurni, da imadu dobroga pokrovitelja. Evo u Makarskoj, narodnjaci | proti pravašu Ljubiću misle kandidovati činovnika, čovjeka: isti- na valjana, ali mamjestništvenoga - savjetnika:—Na- mjestništveni savjetnik jest starješina .makarskog kotarskog poglavara. Narodna stranka radi tako — za sjedinjenje sa Hrvatskom !,___/_ Spljetsko , Jedinstvo“ Maša golg4ase, ko- ji su se narucali, kad je vogja ljevice pohvalio politiku narodujaka. ali nije miti jednom riječi po- bilo pravaške navode. I ne, treba. Ako, je narod s nama, š njima je neko drugi, koji kadgod vrijedi više nego narodno : pouzdanje: - Povračaju. se vre- mena starijeh pretura. : Živjeli hrvatski antonomaši'! Pišu nam iz lrpnja: — Rijetko kad da se javimo s ovih krajeva u našem glasilu ,Crvenoj Hrvatskoj,“ ali- sad imamo. nuždu da. Vas iskreno zamolimo za malo dole naznačenih redaka, da bi ste nam tiskali u Vaš cijenjeni list.. i Od kad se i najstariji Trpanjci spominju,. di- je se kroz Veliku Sedmicu vidjela prepuna naša erkva naroda što ove godine. Naš obljubjeni žu- pnik Don Jozo Boglić mnogo učen; svojim dubo- koućenim ljeporiečiom kroz njegote propovijedi na Cvijetnicu većer, Ponedjeljak, Utorak i Veliki Petak, učinilo je. mnogo a na srca ovog nje- mu vijernog puka -i/ to:u i takovoj mjeri, da su i starci od osamdeset godina o štapu hrlili u Crkvu da slušaju njegovu riječ, Zadovoljstvo. naroda: 0 ujemu to je neopisivo, Svemogući ga Bog uzdržao za mnogo godina u zdravlju i kreposti u okrugu ovog njemu vijerna puka! — _ Trpanjci. =m=mrTTT-=rE=E= Gradska Kronika. “ Turiste. — U prošli petak. i subotu lili :su u gradu bečki turiste s parobrodom _,Metkovi- ćem.“ Izlet je poduzelo društvo Cook & C.0 u šeću. U Zadru i u Dubrovniku, — U pri ponedjelnik bila je u Zadru r; grdne demonstracije proti - dalmatit skupu. Od 9 optuženika sedam ih je'r osugjena po 7 fior. globe svaki. + | mi u Dubrovniku, koji smo vidjeli demonstraci proti marći ,82“ i dotičnu kaznu, mogli bi bare da prispodabljamo, Prestavnici srpske općine. — Ko je ovijal dana bio na raznim svečanostima, biće opazio tro jicu koja su # redovito nalazila zajedno i to: sredini bar. Frano. Goudola, s desne mu stra umirovljeni DAPĆ Avoscani, a s lijeve Fra | Bibica. Načelnik i dva općinska prisjednika, Oy trojica prestavljahu onom prigodom srpsku ide i slobodnu srpsku marodnu misao u Dubrovnik koja ih.je postavila :na. čelo dubrovačke općim Oni su tamo pil Svo; santupnici ponositog dub vačkog s ih ao, plod dvadesetogodišnje s ske pda nde u našem narodu. Nemamo niš roti osobania, nego ih, ', političke“ ljudi, pres bio cijelome :srpstva kao kampijune srpske | |litike u Dubrovniku, srpskoj omladini na i na. razmišljan sd : Propovijedi. —:Na dan druge : 1 0 | Uskrsa velč. dn. Andrija Calcagni ER JAN KN TN U. g B propovijedanje w našaj stolne mk PAOe M a ku