. . * že šnje prilike, e znadu da prosti puk, da narod toga talijanskog jezika nije znao ni onda kao što ne zna ni danas; znadu da je obiteljski jezik hio naški jezik; znadu da je Dubrovnik imao uvijek razloga da mrzi na Mletčane, na te dalmatinske pijavice; +. nadu i vide da nema ni jednoga pravog Dubrov- čanina, koji bi dopustio da se ovaj drevni grad nabroji izmegju puljiških gradova; vide i pipaju da su ovdje jedini documenti di palpitante italianiti oni rogjaci zadarske klike što prodavaju kapulu na Poljani; — a ono četvero preobučenih široga- 'ća, ne bi čovjek na nijednom pazaru prođao ni za Puljize ni za Kalabreze, jer i slabom trgovcu palo bi odmah u oči naivno i dobroćudno slavensko li- ce. — Ali što služi! Za odmetnike, za izrode i za slabiće nema, kako bi rekao ,Dalmata“, ni ranno ni sapone, koji bi im povratio onaj djevičanski . stid u pogledu narodnog ponosa. Ta ko nema do- movine, taj narodnog ponosa ne može ni imati ! Mi Dubrovčani i Dalmatinci za ljubav Zadra- na i nekolicine odmetnika, morali bi se svi složno odreći našeg jezika, našeg rada i naših težnja za napretkom; svi s kapom u ruci kao što su to Srbi učinili, morali bi pasti ničice pred političkim pu- stolovima, koji ne znadu ni za kuću ni za domo- vinu i priznati ih za naše prosvjetitelje. Ti lakrdi- jaši ili kako bi ih u svom patrijotičnom gnjevu nazvao Talijanac Querrazzi, ti sicari della penna, pitaju najozbiljnijim tonom, zašto maši rodoljubi neće da skuče svoj vrat pod kola tugjeg jezika, već mu viču anatema i spočituje im nezahvalnost. — Licemjerci i lakrdijaši ujedno! Vi, koji u ovoj na- šoj zemlji bezobrazno i bezstidno govorite o nekoj talijanskoj narodnosti; vi, koji živite ili od neza- hvalnosti prema zemlji koja vas je nasitila, ili od nevjere prema pepelu svojih otaca, vi, govorite o nezahvalnosti!! Zahvalnost prema komu, prema če- mu ? Zahvalnost prema talijanskom jeziku, koji je stvorio toliko narodnih izroda i koji je postao na ovim obalama simbol neprijateljstva prema svemu što je nama sveto ? Zahvalnost prema talijanskome jeziku, koji ste istovjetili sa puljiškim težnjama zadarske fukare? Zahvalnost prema jeziku, kojim se služi ta fukara, da našu krasnu i ako nesrećnu domovinu, rastrubi kao varvarsku zemlju? Zahval- nost prema onom sredstvu, kojim vi nastojite da utučete naš narodni razvitak, grdeći naše narodne svetinje i zavodeći našu djecu neka pljuju na oče- vu uspomenu i na materino mlijeko? Zahvalnost prema jeziku koji u našoj zemlji odgaja takovu mržnju na sve što je Slavensko, da ni umjetnik svijetskog glasa, kao što je Slavjanski, odlikovan i svetkovan u svim Evropejskim gradovima, nije pro- glavnijeh vrata: In officio sui Ministeriatus P. F. Radeljević pauperum opibus. Ferić je na dugo i široko opisao suprotnu Sorkičevićevu villu: Sed sorguidum pulcherima longe Stat domus, ingentes solido de marmore scalae Plurimis ornatoe signis. Hinc_itur in ampla atrla etc. Pred kućom je veličanstveni park braće Papi, izo- braženih Riječana finoga ukusa. Za crnogorskog pustošenja mramor je dignut i odnešen. Crnogorski vladika Petar predvodnik četa prenoćio je u ovoj palači, Neki fratar laik, koga su zvali fra Luka s Mljeta, pogje k vladici, baci se na koljena i za- kune ga da poštedi bližnji samostan i ljetnikovac, što mu ovaj obeća i tako su ove dragocijenjene starine sačuvane. Na vratima Rijeke, u Batahovini, uzdiže se villa grofa Caboge, sa kapelicom, u kojoj je zako- pan pok. Bernard Caboga ženijski podmaršal, koji umrije u Beču, naregjujuć da mu se tijelo prene- se ovamo, a srce u stolnu dubrovačku crkvu, gdje mu se uzdiže spomen-ploča. Na dno Rijeke put je, koji je vodio u nekadašnju šumu Saranpek, punu snažnijeh čempresa. Sadašnji vlasnici gotovo sve posjekoše. už cijele obale a navlastito na gor- nju stranu, Rijeka je posuta villama, gdje su vla- stela dubrovačka prolazila ljeto, u lovu, ribanju i šetanju u barkama. Dosta je toga napisano u na- šoj i NEšebi SajteTnoei u ovom starom padali- je da spomenemo Celia Cervu, koga su doktorirali u Rimu od ciglijeh 18 godišta, djela nalaze se u Vatikanu, pa Gjona Resti i Bunića. Stari Dubrovčani pripovijedaju, da eo kad bi Me obite “tl b a i ra : v na bila bogata i 0- bi ostali doma i pošli u Rijeku na za- da se u Rijeci više trošilo nego veli svu obitelj i slu- =. ža = s šao, samo što je Slaven, da ne oćuti tu. mržnju? Zahvalnost za to.... ali red je da za danas pre- stanemo i da tu zahvalnost ostavimo Srbima, jer se mi Hrvati nećemo nikad prestati boriti proti svemu što ovoj zemlji daje ma i najmanje obilje- žje puljiške kakve pokrajine. Početak srpske banke. Još se nijesu otrijeznila srpska braća sa srp- ske pijanke držane u srpskom Zagrebu, kad su o- no konstituisali srpska banku, a već počelo šar- kanje po novinama. Ma koliko ova banka bila pa- trijotično srpsko poduzeće, koje će svojim monu- mentalnim financijalnim spekulacijama, da ubije hr- vatski kapital, njeki su Srbi duboko uvjereni, da bi se iz nje mogla napravit dobra krava muzara. Za to su se i posvadili. Najprije se uhvatiše zemunsko ,Noro Vre- me“ i zagrebački ,Srbobran“, ,Srbobran“ hoće da se gradi moralnim ćaćom srpske banke, p.X da joj bude i zakonitim skrbnikom. To bi bilo posvema u redu, jer su ,Srbobranci“ najzaslužniji što je o- vaj veliki zavod uskrsnuo. Ali ,Novo Vreme“ sko- čilo na svog srpskog druga, pak mu prebacuje. da bi on rad, da udari banci ,svoj politički žig“! ,,Sr- bobran“ je odgovorio. ali mu zemunski list veli ,da lupeta kao kakva krezuba babuskera“ i da ,u Zagrebu ima nekakva kujna“, koja bi željela ,da srpska banka bude pristupna uticajima stranke, či- ja načela vi (Srbobranlije) propovedate i zastupate“. Mi ne znamo kako će se ovo svršiti i ako smo izkančali čekajući, da li će njemački novinar a srpski zastupnik Gjurković ili ,samostalni“ Pa- ja Jovanović, udariti toj banci politički žig. Mi bi svakako bili za Paju, jer je on trijezniji i banka bi bolje napredovala. Beogradske ,Male Novine“ pisale su da njegov list plaća i podupire crnogor- ski knez. Ako je to istina, ova bi se subvencija mogla onda i prištediti. Idemo da vidimo. Svakako je značajno da su se braća ovako poklala oko plitice, u koju su fa- natizam, bratska mržnja i ignorancija udrobili svo- je, ko zna kako stečene prištednje. Svakako bilo je veselja kad se je banka sa- stavljala. Došlo je braće Srba sa svih strana srp- skijeh zemalja. Oni koji nijesu mogli, oni su po- slali pismeni ili brzojavni pozdrav. Srbobran“ u svom 34 br. ,u suzama“ opi- psuje dirljivi sastanak onih Srba, koji se sastali onomad u Zagrebu da osnuju jedan novčani za- vod, t. j. ,Srpsku Banku“, Priča: kako je stiglo ,mnogo brzojavnih pozdrava, nu on saopštava ,sa- U Rijeci imade svakoga voća a navlastito prasaka u Prijevoru, artičoki u Rožatomu i povr- ća u Petrovu Selu poviše Mokošice. Tamo izvire voda ,Na Ždrijebima“, koja je na glasu kao naj- zdravija pitka voda u nas. Prije su je gospoda dovodila u barjelima u gred, da je piju za hranom, dapače prodavala se je i na malo, sasvijem pičima i vodoskocima po gradu od žive vode, što dolazi iz Šumeta. Od ribe na glasu je cipo iz Rožata, jer se uzgaja gdje se more mješa s vodom i gdje na- lazi dobre paše. Ali glavni uzrok, koji je potpisanoga naputio, da upiše ovaj članak jest voda Smrdeća, koja izvi- re kod Mokošice u blizini mora. Prije nije nikome ni u oči upadala, jer joj je izvor tanka žica vode, ali nazad koju godinu bogatiji Riječani otvoriše joj vrutak, pak napraviše malu kućicu sa dvije kame- nice, u kojim se voda grije do one topline, koju se hoće imati. 1 doista neki koji su trpjeli bolesti- ma trbuha, kostobolje (rheumatisma) ili atritide o- sjetiše blagotvorno. njezino djelovanje. Bilo bi u- harno, da liječnici i kemičari analizuju ovu vodu, da mogu domaći i strani bolesnici, koji trebaju te- rapeutične kure dolaziti na liječenje. Činjenica je, da mnogi gragjani, težaci i po- morci, koji su trpjeli na gornjim bolestima, oku- šali su ljeti kupelji vode Smrdeće. Pisac ovih re- daka priznaje da je za više mjeseca ležao u po- stelji od nemile kostobolje, tako da se poslije je- dva mogao vući po putu pomoću dva štapa. Nje- ki prijatelji nagovoriše ga, da učini nekoliko kupe- lji u Smrdećoj i to kao zadnje srestvo, Komugod činio bi se ovaj savjet smiješan, ali on, ne znajuć što će više, od teške nevolje posluša ih kao novi Naman glas Celiseja i evo sad je bacio štape, pak se lijepo šeta, ko da mu nije ništa ni bilo, *) Re- ći će kogod: to su riječi, Biće, ali fakti su fakti. U ovo doba pokusa i analiza, zašto se ne bi mogla. analizovati i ispitati ova voda u Rije- +) Ovo možemo potvrdit i mi i svak u gradu, ko pozna gosp. pisca, Ur, ci? »da“ samo jedan, da time pred publikom - istakne p0grumnu važnost toga pozdrava. Pa šta mislite čiji je to pozdrav ? No, pozdrav njegovog milje- phika i ortaka — Georgija Brankovića. Posle o- ,he silne bruke, koja je onomad pukla po svem Phovinarskom svetu u našoj monarhiji zbog pozna- pte somborske presude, i posle osude, koju je iz- prekla i prisna družinica ,Srbobranova“ — ,Za- »Stava“ protiv Georgija, ,Srbobran“ fse ponosi sa »pozdravom i blagosovom jednog opšteg i javno nžigosanog — kradljivea! Tu se ,Srbobran“ i nOpet pokazao u svom pravom svetlu. ,Gešeft“ »pre svega pa bilo i sa notornim lopovom ! ,Na zdravlje! Mi ne držimo; da će taj: ,, blagoslov“ ,sreće doneti toj inače pohvalnoj instituciji kao »što je srpska banka, jer javni i sukročni moral ,lnora da bude osnov svakom poduzeću. Za čudo nam je — ili baš nije nam za čudo, da dr. Emil pGavrila u , Zastavi“ žigoše Georgija. a onamo u Zagrebu mirno i ćutećki prima niegov blagoslov! ,Šta ćete ta gospoda imaju Janusovo lice (t. j. ,dva lica) !“ i Evo ovako doslovce piše novosadska ,Stra- ža“ u svom 25. broju. Ovdje je odviše — i za je- dnoga Georgija Brankovića. Ali Njegova Svetost premučat će, kad znade da bi mu mogao izaći pred sud jedan dr. Jovan Grujić. Gešeft pre sve- ga pa bilo i sa notornim lopovom! kliče ,Straža“ »Srbobranu“. Po ,Straži“ ovo bi imala biti ,,Sr- bobranova“ deviza ! Na zdravlje! Pismo iz Zagreba. Zagreb, 12 Aprila. Golema poplavica, kakve se od davnine ne pamti, širila se na trepet pučanstva, dok nije za- hvatila cijelu Posavinu. Gradovi i sela plivaju pod vodenom pučinom, na hiljade nesrećnog naroda se bori proti divljemu elementu, koji donosi užas, a ostavlja nevolju, rušeći sve zapreke i zobljući ov- dje ondje i po koju ljudsku žrtvu. Za nekoliko je dana živio Sisak u neopisivu strahu pred nedale- kom pogibli, koja mu je prijetila. Tamo Kupa i Sava jednim koritom tekla. Najcrnje vijesti dola- ze sada iz Slavonije, osobito iz Srijema. — Ono- madne je grad Karlovac zadesila i druga nesreća. Silan požar uništio je prostran dio gradski, 21 kuću na broju, i nanio nekoliko stotina hiljada forinti štete. Jedno je dijete pod ruševinama za- glavilo. Blizu novog kolodvora stala se ovih dana zi- dati magjarska škola za koloniju magjarskih či- Zašto izmed tolikih trošaka. što se čine ne bi se moglo bacit koja stoiina fiorina, pak raširit ono vrelo Smrdeće, slijedeć joj žicu i li- jepo ga urediti? Prije nego pogjemo na stra- ne banje sa velikim troškom, zašto ne bismo pokušali ove domaće? Riječani sa svojim .srestvi- ma ne mogu urediti sve kako . treba. Kad nabre- kne Smrdeća (jerbo se i ona diže i opada) nema ko da ih pomogne — u jednu riječ niko se ne zauzimlje niti istražuje. Svak se straši da se s nov- cem uprti u jedan posao, koji još problematične vrijednosti. Ali bilo kako mu drago, ova voda iz- vire, teče i kao voda u Evangjelju ozdravila je do sad mnoge, a ozdravila bi druge, koji bi otišli da se od kostobolje tamo liječe. Kuće u Mokošici i Sustjepanu s malim troškom pražile bi prostran stan onijem koji bi došli iz daljega. Stanovnici o- nih sela oko Smrdeće kroz ovaj člančić opetuju zajedno sa potpisanim riječi paralitičnog iz Evan- gjelja: kominem non habeo. Nema ga koji bi se zau- zeo, da se iserpe one koristi, koje tražimo na daleko s višim troškom, a doma ih imamo, Nije Angjeo Gos- podnji koji ulazi secundum tempus in piscinam, ne stanoviti kemički procesi, koji se izvagjaju u utrobi onoga brda, pak se voda miješa sa tim većinom sumpornim sastavinama i one joj podaju ljekovi- tih kreposti. Ko se s njome služi u, stanovitijem bolestima. ozdravi, kako je. tome. svjedok. piotpisa- ni i vas Dubrovnik, koji ž znao za njegovu bolest, Na svrhu ću javno da zahvalim velevrijednom gosp. Dru. Wendziloviću, koji se usrdno i ljubez- nivo zauzeo tijekom duge moje bolesti, uvjerava- juć ga, da ću mu biti do vijeka haran. Zahvaljujem takogjer gg. Jaku i Ani supru- zima Bojanović, prama kojim sam za vazda obve- zan, radi mjihova iskrenog i mii lupe g kad sam u Mokošici činio kupelji u Smrdećoj, ko- ja me je povratila radu, obitelji i društvu. Dubrovnik, 16 Aprila 1895. Jero pl. Celio-Cega. =