U DUBROVNIKU 20. Aprila 1895.

 

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
godinu fior. 4,na po godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- || šalju se Uredništva.
lu godinu fior. 4: 50, na pd godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi.
' Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 
   
     

[ opet na odgovor bodan od Mletačke pijavice, procvao je blagosta- | proći bez muke samo u nedjelju. u jutro, jer već
. njem i knjigom a dalmatinski gradovi nasuprot, | pred večer, mala i velika puljiška kavalerija, koja
, Puljiško glasilo što no izlazi u Zadru, osvr- | tek što su dali bili početak književnom preporo- | se tura u pobočne ulice na povratku s paše, o-
će se u broju 29 na naše glagoljaše i hoće da ih | du, morali su umuknuti. A ako je Dalmacija na- | stavlja za sobom specijalni miris. I ovo je na iz-
izvrgava ruglu pred svojom zadarskom fukarom | predovala u ovom vijeku, napredovala je jer su | maku devetnaestoga vijeka i u jednoj državi koja
i pred kalabreškom svojom publikom. Ono da- | to donijela nova vremena; napredovala je, jer je | nije ni zašto sklona takovim kulturnim pojavama!
kako govori samo o hrvatskim  glagoljašima, jer | nestalo talijanskog utjecaja mletačke vladavine; | — Ali da je u Rovinj prodro Slavenski živalj, da-
srpski njegovi saveznici svi do jednoga, glagola- | napredovala je kao što su napredovale i druge | nas bi Rovinj bio poput Spljeta, Šibenika i drugih
li su sad grčki sad latinski, a o Sv. Ćirilui Me- | zemlje, a napredovala je zaista bolje nego što Pu- | dalmatinskih gradova; bio bi grad u pravom smi-
todu čuli su samo u novije doba tek po  kazi- | lja, Kalabrija i Abbruzzi. — Ito pod austrijskom | slu riječi, a ne bi mu se na primjer žene :na sto-
vanju od onih  Puljiza, što svake godine na | upravom, koja bi bila mnogo pametnije učinila, da | tine potezale ulicama podbočene i u drvenim pa-
Gloria“ razbijaju lopiže i lonce pred Gunduliće- | nije školama ujedno s prosvjetom raznjihala ono | pučama, dozivajući na pedeset metara daljine jed-
vim spomenikom, pak se njegove prostačke uvri- | otrovi, što ga je našemu narođu ostavila Mletač- | na drugu, kao što ne bi tako najprostije naše $6-
jede ne tiču ni pravoslavnih popova ni pravoslav- | ka republika. -—— Jedino. za rska fukara i dal- | ljakinje. Altrochč italica coltura i kako bi:rekli
nih oltara. Jer otkad je srpski patriotizam podi- | matinska birokracija, gazeći svoje slavensko po- neki naši preobučeni Župljani i Stonjani sfalica
jelio ovu našu pokrajinu sa pul,iskim svojim save- | rijetlo, mogu tražiti lijeka svojoj nemirnoj savje- , fiecella, te one prostačke i zlobne uvrijede na sve
znicima, ostavio je Hrvatima da oni sami brane za- | sti u raznorogjenju naše zemlje, nad kojom, ako | ono što je Slavenima sveto. Otkud zadarskoj kli-
jedničke narodne svetinje o4 prekomorskih otimača, | ushoće Bog, neće nikad lepršati kalabreška za- | ki pravo da bezobrazno marivava našoj Zemlji
Ti hrvatski glagolaši. bili su dakle svi do | stava. A što se tiče kulture, talijanaško glasilo, | talijansko svoje mišljenje? da zavodi neznalice:i
jednoga kako piše talijanško glasilo zamazani, blat- | koje u svojoj ignoranciji i nadutoj gluposti, ne beznačajnike pod puljišku svoju zastavu? Zar u
nigadni, pravi ljudskih izmet prema onima, koji- | prati prosvjetne napore Hrvata, Slovenaca, Buga- | ime Visa, Custozze, ili u ime kapule što je amo
ma su oci bili došli iz Pulje rimskim legijama i | ra i Srba, melo bi bolje ispred svoje kuće, ako ! nose i u ime one kl:uzole, koja je tako težak u-
mletačkim galijama. 1 ti blatni, zamazani glago- | bi na primjer naputilo svoje talijanske pomorske | darac dala našoj pokrajini?
laši, gladni i žedni svakog božjeg blagoslova, o- | kapetane, neka na moru ne dočikaju bosonogi na- A što ,Dalmatov“ historičar. natwca 0 našoj
stali su takovi sve do početka ovoga vijeka, dok | mjerne posjete dalmatinskih pomoraca — ako bi Dubrovačkoj republici da je gojila latinski jezik,
se puljiškim češljem nijesu očešljali i zagladili. — savjetovalo rimsku vladu, neka. ne dopušta, da u | zar je to znak da je Dubrovnik puljiški grad? Zar
Koliko je drevna slavenska liturgija, što sve ova | Italiji bude više takovih načelnika, koji kupe po | su sami Talijanci baštinici kulture latinske 2:
nije učinila u službi kršćanske prosvjete, o tom | ulicama otpatke cigarete — ako bi ..... ali | Lakardijaši! zašto se Dubrovčani i ostali dalma-
zadarski list ne govori ništa; ali u svojoj zlobi, | mi nijesmo pozvani i ne marimo da se prtimo u tinski gradovi nijesu zanijeli za Talijancima, kada
ispovijeda ipak jednu istinu, naime Mletačko ni- | tugje posle. Ostanimo ragje kod kuće i recimo | su se ovi, drugom polovicom XV. vijeka prestali
štavilo kao elemenat prosvjete. Jer što je dakle | na primjer što je ta talijanska kultura učinila stiditi Danteova jezika, već, ogledavši se u pleme-
učinila mletačka vladavina od krasne ove pokraji- | od Istre. niti primjer, dali su se na njegovanje svog mate-
ne u četiri stoljeća pašovanja, čim su ostali dije- Eno Rovinja, talijanskog grada u hrvatskoj | rinskog, kako su ga oni zvali, slovinskog jezika ?
lovi hrvatske i srpske domovine sve od Kosova | zemlji, puljiški uzgojena kao što i zadarska fu- | — I ako žadarska klika nema ni pojma o-potije-
čamili pod silnim turskim pobjediteljem ? Sisala je | kara. E pa dobro; u tome talijanskome gradu od | sti kulturnoj ni Dalmacije ni Dubrovnika, njezini
tužan narod, namećala mu svoje plaćenike, i ra- | kojih deset hiljada (10:000) stanovnika, u glavnoj | su dopisnici regbi upućeni u tajne naših arhiva,
strovala ga, ugušujuć u njem svaku težnju za | ulici ,Carrera“ dugoj kao što je žnaša Placa | ali ipak bezobrazno izvrću istinu. Oni znadu da je
prosvjetom. A dosta je usporediti Dubrovnik sa nakupi se preko tjedna trabakuo gjubra; i tu talijanski jezik vladao u Dubrovniku u toliko u
ostalim dalmatinskim. gradovima. Dubrovnik slo- | glavnu ulicu toga talijanskoga grada, može čovjek koliko su to zahtjevale trgovačke i političke tada-

R I J BRA | resi osobito zanimaju i koje bismo i mi po našim | bica spectantia ad historiam Ragusini et Serbiae.
g slabim silama na opće dobro željeli da razglasimo! | Viennae 1858), Mi nećemo da opišujemo ove oba-

    

Kako je ugodno za ljetnih večeri vozikati se | le kojim sa sjeverne strane nadstoji Hum, asjužne
u laganoj barčici po onom bistrom nebeskom  zr- | Srgi, da se na istoku spoje u bajnu dolinu $ume-
calu, što se zove riječkim kanalom! 1z početka | ta do Brgata, koji ova dva brda tako rekuć zave-
dosta širok pak se sve više sužuje. do izvora ri- | žuje. Orbini (pag. 395) kaže, da je granica izme-
jeke, koja se ragja na podanku strme Bjelotine iz | gju Dubrovnika i Hercegovine podijeljena velikim
njezine široke čeljusti. Da je more tako brzo ne | križom učinjenim na ploći u Rijeci, koja se nalazi
dočeka, mjerila bi se s najvećim drugaricama u E- | više Prijevora (Vriježina Glavica). Do danas se 0
uropi. Stari su je zvali Arion. Ivan Lucij, povjes- | Rijeci puno pisalo. Spomenućemo klasične opise
ničar (lib. 4, cap. 4) piše: per vallem Popovo dic- | pjesnika Miha Bone ,Gli amori di Aretusa con
tam cirecumquaque altis montibus cinctam fluens | Arione“ t. j. Svgja sa Rijekom i Pericgesi kanoni-
(govori o Trebišnjici) nullibique exitum habens a | ka Gjura Ferića, jednoga od zadnjih slavnih lati-
terra absorptum per occultos meatus in mare pro- | nista dubrovačkih. Neki vlastelin od Gundulićeve
rumpens flumen Humblam antiquis Arionem efficit“. | kuće napravio je na jednom brežuljku crkvicu zva-
Latinski je zovu Humbla od naše riječi hum (br- | nu Blažena Gospa od Ruža (S. Maria delle Rose)
do). Zato se i ono selo pri izvoru još i danas zo- | u kojoj je veliki oltar sa pločom Gospinom nasli-
ve uprav Humolac, što se izopačilo u Komolac. | kan pun ruža. Otole se seoce, prozvalo  Rožata,
Isto tako i predjel na ovim humskim brdima zvao |. koje se u staro doba zvalo Kurilo. Bene iktinci
se Zahumlje, a po vladaru Zemlju Hercegova, iz | s Lokruma dolazili bi ovdje i iz ove. crkve. izvrši-
čega je poslije izišlo Hercegovina, koja ima svoje | vali bi duhovnu oblast po svoj Rijeci, Poslije je
ognjište uprav na onim , Humovima“, koji se nalaze | riječka parohija potpala pod jurisdikciju kanonika
na sjevernoj strani Rijeke. Na obronku .strme pro- | gradskih, sve do svrhe republike, God. 1760 zapa-
valije pjeni ova iz duboka korita, pak tu odmah | dni dio Rijeke odijeli se od Rožatoga i učini svo-
dariva svoju bogatu silu velikoj zgradi, gdje su smje- | ju parohiju u Mokošici, / , g iči
šteni mlini od ulja i brašna i tvornica za učinjanje U tomu koće se lijepi samostan franje-
koža. Sve ovo vlasništvo je g. Vlaha Kisića, sadašnjeg | vaca i prekrasno ljetište stare porodice Sorkočevi-
i), U samostanu bo-
v. Ivan, od i
god, 158

Po Humskim vodami ljubko se razlijeva
Zrak pramaljetnog sunca kad zalazi,
I nad njim bavi se, i njim zasieva,
Ko draže da nigdje rieke ne upazi;

Blagi vietrić koj predhodi

Zrak sunčani,
Drage Humble tih po vodi
Rano rani
A. Kazali: Zlatka.

Kada dan danas koji mu drago čovjek stane
da čita razne putopise, ili sam razgleda razglašene
vidike, neće se uvjeriti, da je u prirodi jedino o-
no lijepo i zamamno, što mu slikari, pisci i pjes-
nici predočnju — svejedno kao što ne vjeruje, da
su samo oni ljudi veliki i zaslužni, koje je povijest
takovim zabilježila. Silna srestva za komunikaciju ko-
ja su se razvila ovoga vijeka, a još će više buduće-
ga, dovestiće putnika do takijeh predijela, prama
kojim će potamnuti oni, te ih dosada pero i kist
slavljahu.

To će se dogoditi naosob za našu Dalmaciju,
koja je puna veličanstvenijeh prirodaijeh čara, raz-
metnutih po obali krasnog Jadranskog mora. Dal-
macija je i dosada radi toga bila u veliku glasu,
58 se spravlja još bolja materijalna i intelek-

na budućnost, kad se budu više o njoj bavili.
Stari Dubrovnik pak, ko što svak vidi, nije nego

riječkog načelnika. Sjeverna obala pripadala je od | ća (sada vlasništvo obitelji tz

davnina starim narodnim županima, koji bi dolazi- ( ravljahu . nekad na prolasku,
li na drugu stranu, ondje gdje je sada kuća Papi | Sv. Ivan Kapistran u povijesti dobro,

   
  

   
 

 

rekrasni alem-kamen, koji resi ovu plemenitu po-, | sa Dubrovčanima zbor iti, a ovi su silazili pre- |. gragjen je uprav god. 1393,

inu. i : 3 ko Sraja. Malo Ha e Dotveštini dobili su od | nadodana mu rbr (brije M je cr
Recimo oju ob ovom slavnom u, | 0 sjevernu o zalijeva danas sakristija, Rac
čije nas ljepote, j klime i materijalni inte- inuva ao do m likolići Moauueak sr- god, 1886, OOO