godinu fior. 4, na
je predbrojen i za došasto polugodište.
Popovi.
Mnogo se danas piše ob ovomu stališu kao
političkome ili, da se pravednije izrazimo, kao na-
todnome faktoru. Najčudnovatije teorije izlaze na
dvor da mu političku ingerenciju zabrane ili do-
puste. Pa kako svud, tako i ovdje prelazi se iz je-
dne skmajnosti u drugu: od onih koji bi svećeniku
kaostakovu u narodnom poslu davali prvu i zad-
riječ — do onakovih, koji bi ga u svom libe-
ralizmu zatvorili u zakristiju, da ne može ni pi-
snuti ob onomu, u što ga ipak zovu da plaća, kao
i svakoga drugoga gragjanina.
Ove teorije, mislimo, krive su da su se gle-
de svećenika pojmovi posve pobrkali. Pokušaćemo,
kao svjetovnjaci, da u tom svoju izrazimo. Kad
mogu drugi listovi zašto ne bismo i mi?
Mogu li se popovi prtit u politiku? Mi drži-
mo da mogu. Ali ovaj naš odgovor ne polazi s gle-
dišta onijeh, koji govore da pop, za to jer je sve-
reteilik, dužim je baviti se poličikom ,za dobro svo-
jih kršćanskih duša.“ Ne. Njeiuu te kršćanske du-
še nijesu bile predane, da se misli za njihove na-
rodne stvari. On, kao svećenik, u svom zvanju ne
zsbi+smid&iliibude politički čovjek. U vršenju religi-
joznih dužnosti ima mu biti svak jednak, ma kojoj
politici ili narodu pripadao. Hrvat, Srbin Talijan
itd. tada je njemu samo katolik, respective krš-
ćanin i ništa više. Kad bi mu oltar počeo činiti tu
razliku, on se je iznevjerio svomu apvštolskom
zvanju, koje, ko što ne pozna bogata ni siromaha,
isto tako ne razlikuje pleme od plemena. 'Tamo
mu ima biti svak isti ko pripada njegovoj vje-
ri te ju opslužuje, sve isto ko što sudac u svojoj
službi nema da mjeri svojim političkim uvjerenjem,
| ni da istražuje načela onih, koji pred njim na klu-
| pi sjede, nego da ište i kazni krivca.
Ali pop, osvem svećenika, on je još nešto.
On je čovjek dakle član ljudskoga društva ; sin,
brat, rogjak dakle član obitelji; on je napokon po
imenu, rodu i jeziku članom jednoga naroda. Sve-
čenićka haljina ne zabranjuje mu da odgovara du-
žnostima, što ih ima kao čovjek u ljudskom dru-
štvu i u onim djelovima od koga je ovo sastavlje-
no. Njegov stališ i njegova nauka dapače mu na-
lažu, da bude zalivalan sin, čestit brat, požrtvovan
skrbnik. Kako se onda može od popa tražiti da se
odreče narodnosti, da ne bude savjestan sin svo-
ga naroda, da ne ljubi svoj jezik, da ostane za
uvijek indiferentan naprama narodu jezika svoga
| i domovini svojoj ?
To bi bilo nepravedno. Istina ou ima delikat-
no zvanje, koje mu nalaže ljubav i nepristranost.
Ali zvanje je jedna, a narodno osvjedočenje dru-
ga stvar. I sudčevo zvanje uzvišeno je, pa ko je
p ikad sudcima izlanuo, da ne smiju gojiti svoje po-
litičko mišljenje ?
Zato mislimo da ne treba vele dokazivanja,
da su popovi u narodnoj borbi svejedno ko i dru-
gi ljudi, pak da tu nemadu ni više ni manje pra-
va i dužnosti, nego što ih posjeduje svaki drugi
gragjanin.
Sad nastaje drugo pitanje : kako se oni ima-
ju vladati prama svojim crkvenim starješinama ?
Mi nijesmo kompetentni, da na ovaj upit da-
_jemo odgovor, što se tiče njihova odnosa sa stari-
, jim u vjerskim i crkvenim stvarima, Tu su cčrkve-
va i ina prava, koja su stvar tedila, Naravno. da
t.
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- šalju
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodbi.
U DUBROVNIKU 4 Maja 1895.
CRVENA HRVA
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
se Uredništvu.
| Rukopisi se ne vraćaju.
O"
će se u religijoznim poslima pokoravati svojim bi-
skupima itd. onako i još bolje nego što vojnik slu-
ša svoga kapetana. To nam sam zdrav razum ka-
že, pak bi bilo suvišno da ob ovome dalje raspra-
vljamo.
Ali u političko-narodnim pitanjima mi misli-
mo da popovi nijesu nipošto dužni slušati bisku-
pe i ostale crkvene pretpostavljenike, dapače da
im se mogu javno i otvoreno opirati. To nije vjer-
ska nego narodna stvar, u kojoj isčezava svaka
hijerarkija. Kad bi drugčije bilo, ne bi bilo pra-
vedno. Izmed biskupa i popa kao: katolika, zna se
ko odregjuje a ko sluša. Ali u narodnosti mogu
se naći u opreci. Biskup na pr. može biti talija-
nac, talijanaš, narodnjak ili vladinovac. Polazeć
s gornjega stanovišta. on ima pravo da ispovijeda
svoje političko mnijenje kao i svaki drugi čovjek.
Potčinjeni svećenik, Hrvat, može ga tu slobodno
ne poslušat, kao rodoljub dužan je da ga ne slu-
ša, i on mu ne smije ništa. Ako bi on radi toga
proti njemu upotrebljavao biskupsku vlast, on bi
sebe grdno izložio, on bi zlorabio svoj polvžaj,
pak bi njegova djela naišla na. otpor, koji bi mo-
gao donijeti žalosnih posljedica. Ali tome je tada
sam on-kriv, a ne neposlušni“župnik. koji je uči
nio samo svoju patrijotsku dužnost. Koji bi biskup
progonio čestite svećenike samo zato što oni u
pitanju narodnosti ne misle kao i on, taj ne bi
bio dostojan one časti koju obnaša.
Ne samo biskup nego niti najveći crkovni
poglavica ne može u narodnom pitanju zahtijevati
posluha. Kad je nazad tri godine Lav XIII. u gla-
sovitoj poslanici na neki način naredio, : ili pota-
knuo franceske katolike, a u prvom redu kler, da
priznaju republiku, mnogi su ga biskupi, svećenici
i drugi poslušali, pak su postali t. zv. rallies. Ali
oni mogli su ga sasvim lijepo i me poslušati, kao
što su to učinili mnogi odlični svećenici, koji tamo
i danas rade za svoja stara monarhična načela, ma-
kar da je isti papa protivnoga mnijenja.
Jedno je narodnost, drugo je vjera: jedno je
pop kao svećenik, drugo je pop kao rodoljub ;
drugo su biskupi kao crkovni starješine, drugo kao
politički ljudi. Ovo su bitne razlike, a mi ih evo
iznesosmo, da iz njih naši prijatelji svećeničkog
stališa crpe directivu za one neke slučajeve, koji
regbi da su na žalost ućestali i u nas u Dalmaciji.
Naša braća Srbi.
Zadnji dan prošloga aprila imali su se oba-
viti općinski izbori u Vinkovcima u Srijemu. Mno-
go se radilo za te izbore, S jedne strine bijahu
Hrvati, a s druge Nijemci-naseljenici i Srbi.
Kad smo nazad par brojeva konstatirali ka-
ko nemoralnost i svaki smet ubija pravoslavni e*
lemenat našega naroda, navlastito u Srijemu Ba-
čkoj i Banatu, gdje očigledno propada — mi smo
istaknuli, da na njegovo mjesto dolazi tugjin, ve-
ćim dijelom Nijemac, pak Magjar. Tako je. Gdje
su se nekad bijelile pravoslavne ili, kad već ho-
ćete srpske, kuće, tu se danas širi stranac, koji je
na dražbi kupio narodno ognjište i iz njega istje-
rao svaki narodni znak. Po Srijemu su ovako nastale
čitave njemačke kolonije, zatvoreni predjeli, u ko-
jim se Nijemci ne straše za svoju narodnost, ne-
go se još šire, jerbo drugi iz okola pritječu. To.
ga ima i po osla Slavocii o Qrjem je gaje |
-jerbo se i tamo: u zadnje doba:
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više pata
Listove nefrankirane. ne prima ni uredništvo ni uprava.
zdo parasita. Tamo najviše domaćih propada, , gine
i gubi zemlju, a ova, plodna ko srijemska, pak. se
Švaba. pridomazetio, da: ti srce. :puca. Iz početka
su ti ljudi radili samo. svoj :posao, obragjivali zem-
lju i dobivali para, a za drugo se nijesu, brinuli.
Ali malo po malo, nešto. oni sami, a.nešto;poti-
canjem drugijeh, šunulo im u glavu, da u ovoj
našoj zemlji traže nekakva: svoja prava, pak se
podigoše kao politički: faktor. Kao. narod: mar-
ljiv, izučen, lukav: i bogat, umjeli :su da izvojšte
važan položaj. te u mnogim mjestima po Srijemu
oni.sad bogme odlučuju. (IU 1
Pred ovakim neniilim (pojavom imao: bi :us-
tati svaki rodoljub i svaki čestiti Slaven, pak suz-
lijati tugjina. koji prijeti da će se:malo;a malo,
uvriježiti u našoj zemlji. Kakva njemačka prava,
onim Švabama koji su juče tamo: došli; pak se, ko
zna kako, ugnijezdili na narodnom ognjištu, koje
je ignorancija . atrnula! //Svikolici, zvali se hrvat-
skim ili srpskim imenom. imali! bi :da udare na
ove najopasnije mikrobe, :te okužuju naš narodni
život. A kad tamo, što: mi vidimo? Hrvati jadni
bore se koliko i kako mogu, ali Srbi, oni se pro- Š
ti njemačkim doseljenicima ne dižu, oni njih po- _- X
dupiraju, s njima sklapaju saveze. proti pa i
i davaju im onu potolast, koja im-+samij
nikad ni pala na 'pameti Tako eto vidimo da'Ni-
jemcima iz Vinkovaca, grada kolonistima najviše
okužena, već rastu zubi za onom općinom, pak bi
je rada u ruke dobiti. Srbi. im služe za samar!
Ako vinkovački Nijemci osvoje onaj grad; to: će
biti jedino srpska zasluga. Kakve: će: koristi :od
tuda crpiti srpstvo, to mi ne znamo, to će znati
po svoj prilici one svijesne glave, koje sa ovu:sra-
motnu igru zaigrale. | UiLeN
Mi smo od Srijema odviše daleko, pak'se
možda za ovu stvar ne bismo' toliko '\tigrijali, da
nam ne potvrgjuje onaj zlotvorski sistem''trhih
izroda, koji, u narodnoj politici gori od propdli-
ca, ove sablazni pravilom proglasiše. Što''će' še
sada uraditi u Vinkovcima, to,smo i mi doživljeli
u Dubrovniku, s tvud' razlikom da su amo bili ta-
lijanaši što su onamo pravi (pravcati Nijemci. U
Vinkovcima Srbi i Nijemci ko što će biti zajedno
u izborima, tako su zajedno u mjesnim društvima
i u svim stvarima javnoga života. A ono smeće,
što se u Vukovaru, Osijeku i Mitrovici štampava
njemačkim jezikom, hvali ovaj savez i-stavlja ga
za izgled ostalim srpskim ,rodoljubima“, koji: bi
poput Vinkovačkih Srba imali zajednički ustati na
Hrvate. Ova preporuka megjutim je sasvim suviš-
na jerbo su Srbi, gdjegod su: mogli, ovaj savez
već utvrdili. Eno Mitrovice u: koju su doseljeni
Nijemci i Magjari postavili Srbina za načelnika,
a ovaj im iz zahvale podupire njemački organ i
u sabora predlaže, da se u srednje škole uvede
pod moraš magjarski jezik! koI(Oq 98
Ovi stvorovi ne sjećaju so više, da je'ta-
gjinac uprav njihovu braću iz doma išćerko' i da
se je na njihov račun tumo raširio. Oni su to sve
zaboravili, jer je njima glavna, da Hrvate unište,
pak im je ze to dobro svako srestvo, == |
+ Mi ne znamo još kako su ispali vinkovački
općinski izbori. Sva je prilika da će naši pobijediti,
počelo čestito 'ra-
diti. Ima nova hrvatska čitaonica i duh se: hrvat.
“ski nekako podignuo. All ispali 'odi“kako' tau dra-_
go, oskađa oral OM KARAKA |
az——OS SST sevap capo“