nai: čelu onih koji su ih već toliko isčinili, da su izgubili pojam političkoga poštenja. Nebrojena dosadašnja fakta i ovaj najnoviji . govore jasno kako sunce, da su Srbi na sve spra- vni, i da će se svačim poslužiti, samo neka je na . nas. je njima stalo jezik, narodnost i ime?! , I oni su spravni da izgube, ako su sjegurni da “emo mi izgubiti više. Oni se združuju sa svakim narodnim neprijateljem, sa Nijemcima, Magjarima, Talijanima, sa njemačkim i magjarskim vladama; u nas amo ulizuju se bečkim pulicijotima, u Pe- šti i Hrvatskoj magjarskim, samo neka propada Hrvat i ona ideja za koju se on toliko žrtvuje. Zar ovo nije gadno? Pak uz ovake pojave još se nagje ljudi, ko što su neki češki piskarali, koji se u svojoj veli- koj političkoj kratkovidnosti i bedastoći raduju velikim srpskim uspjesima u Hrvatskoj“! Evo im srpskih uspjeha! Ta čeljad ne znadu koliko tim škode slavenskoj stvari u našega naroda, koji po- znajući sve ovo i znajući ko su i kakvi su Srbi, može napokon zamrzjeti i na one, te hvale ovaki bratoubojnički elemenat. Preporučamo drugovima oko , Narodnih Listy“ neka ovo pomnjivo proči- taju, pa neka izraze svoje mišljenje, a neka se ne zavlače u mrak, iza kako su iištrcali kakvu nepra- vednu klevetu, kao što su do sada običavali. Našemu narodu stavljamo pred oči njegovu pbraću“ Srbe, da ih po ovom još bolje upozna. To je elemenat koji moralno i etnografski propa- da: eno Bačke, Banata i Srijema; nesposoban da sobom upravlja i da bude narodom: eno Srbije: elemenat u kome napreduju samo najgori: eno Karlovaca i drugijeh mjesta i koji nas tako mrzi, da je spravan svoju vlastitu kuću zapaliti, samo da i naša uz nju izgori. Eto taka su ,naša braća Srbi“! Dubrovnik, 2 Maja. Dubrovački dopisnik puljiškog glasila, što no izlazi u Zadru, eno se po drugi put utječe entre- filetu da talijanskom prirogjenom mu ugladjenošću odgovori na nase članke ,Na odgovor“ i Opet na odgovor,“ što smo ih napisali proti talijanaškim Zadrana. Pošto je sasuo vas fini frazarij se odavna služi proti našem listu i proti svemu što je nama sveto, misli da je dovoljno od- govorio. Nu to može biti dosta zadarskim njego- vimt prijateljima, ali naobraženim ljudima nikako ;j nipošto. Mi čekamo ,Dalmatova“ historičara da nas pobije; čekamo osobite da dokaže da slovenski ži- valj nije već je tomu stoljeća osvojio ovu zemlju ; čekamo da nam dokaže da je ovo talijanska zem- lja; -a rado bi vidjeli i njegov krsni list, jer sve nam se čini da su mu pradjedovi u ono davno do- ba došli ujedno s našima iza breda i da je sa svo- jom majkom mučno mogao govoriti talijanski, pak da njezinoj uspomeni čini krivo, veoma krivo, kad onako bezobrazno pljuje na mlijeko kojim ga je dojila. | Naši Dopisi. Iz zemlje Piramyda, u Aprilu. Skoro minulih dana, baš malo poslije no su stanovnici glasovite zemlje Faraona svi bez razli- .ke vjere i narodnosti bolno nad smrću genijalnog Ismail paše zaječali, mi i & ove sgodbe tužni, do- bismo drugu crnu vijest da je u seocu Pijavičina Kunske Općine (Poluotoka Pelješkog) nenadno s o- vog umrlog na neumrli život preselio se pristaša stranke prava na rodoljubnom pelješkom poluoto- ku Niko Kačić, za toliko godina mili gost u ovoj slavnoj Kleopatrinoj zemlji, & nam iskreno odani prijatelj , Poznavajuć mi i cijeneći u velike vrline uma i srca, kojima ga mudri tvorac bio obdario, neda se pojmiti koliko za njegovim gubitkom zažalismo i kako bolni avaj u srcu svom za njim uzdišući o- ćutismo ! Poznavasmo ga u dušu. Nezahvalnost crna, u cijelom toku života njegova pratila ga vazda, pa čini ve duše sa umrlim tijelom, jer niko megju znancima i prijateljima njegovim u Ratu ne našo se da dopirati staše bolje nego na zapušteni evropejski Eldorad; požurićemo se velju, da njegovu nepre- žaljivu smrt u našem glasilu hrvatstvu oglasimo. Niko Kačić! To bio čovjek koji kako bi Tu- lio reko inserviebat honori tantum : čovjek kojemu je poštenje bilo nadasve milo. — Bio muž, kojeg si radi dobrote srca morao ljubiti a kao značajni- ka još više postaviti. Turpe est in patria peregrinum esse, reko je jednoč slatki Kasiodor. I ko da su njemu oye mudre riječi vazda u srcu i na pameti bile, sa- mouk «domaću našu povijest navlastito, bio teme- ljito proučio i izučio, tako, da je mogo i mudrim glavama uz bok biti i bez straha sa svakim i svu- di po koju mudru izmijeniti. Vatreni Hrvat u po- litici vazda pred očima imao i gledao na ideale, a preko osoba prolazio, što danas u ovom vijeku punom sebičnosti jest rijetki slučaj, da mu se di- vimo i da se po njem vladamo. Ovaki je Niko Kačić bio. Valjani prije vre- mena ginu, pa izginuo i on nama. Dao Bog da njegov značaj bude imati nasljednika, a njemu la- ka bila zemljica crna, koja ga je mrtva primila. Genij božanstveni domovine u svoj ga zagrljaj pri- mio i upokoijo mu plemenitu dušu. Najposlje: sempiternum deus: vječna pamjat P. N. Chicago, 8 Aprila. Nakon kratke bolesti preminuo nam je ov- dje na 4 Aprila naš prijatelj i Dubrovčanin Rado M. Dalarin u 21 godini svoga života. Ovo je prvi Dubrovčanin, što je umro u velegradu Chicago. U nedjelju na 7 obdržavao seje njegov veoma sjajni sprovod u prisustvu sve braće Dubrovčana i mno- go ostalih prijatelja, koji ga otpratiše do hladno- ga groba. Svi smo se zauzeli, da mu oblakšamo zadnje časove u tugjini i da mu iskažemo kao na- šem prijatelju i Dubrovčaninu što sjajniju počast. Laka mu bila zemljica ! Ljubuški, 24 Aprila. Drago mi je, gosp. uredniče, što Vam mogu javiti nekoliko radosuih vijesti iz ovi hrvatskih stra- na. Već od dulje vremena bila je želja mnogih gragjana, da se priredi ovdje koja zabava. Radi kojekakvih okolnosti, dosle ne bijaše moguće. No požrtovnim zauzečem nekih gragjana kao gosp. Frana Luburića i Ivana Arapovića, te velečasnog gosp. O. fra Leonarda Radoša bi isposlovana u tu svrhu od c. kr. vojničke vlasti vojarna i glaž- ba e. kr. 84. pješ. pukovnije iz Mostara. Naša braća dični hrvatski sokolovi iz Mostara radosno se odazvaše pozivu, te odlučiše takogjer dragovo- ljno sudjelovati pri zabavi, Program bi odregjen 24. veljače o. g. Već se je bilo sve naučilo i pri- redilo, kad tužni glas, ko iz vedra neba grom do- leti. Stari amidža ćesarev umro! Radi toga žalo- snog slučaja zabava se odgodi na 21. travnja. O, kako je svak željno očekivao taj dan! Ve- liki uskrs dogje doće i imali elbeten! Na 20. do- gjoše nam naši sokolovi iz Mostara predvogjeni svojim revnim zbotovogjom gosp. Šubirem, dočim je neumorni društveni tajnik gosp. Petar Ančić, još prije došao. Toga dana otpoče upravo zabava, veselju nigdje kraja. Na 21. već izjutra počeo se je svijet iz o- kolnih mjesta prikupljati. U 7 sati u večer bila je vojarna već puna svijeta tako, da se nije mo- glo više unutra ulaziti — bilo je u njoj preko 600 duša, te se je gotov jedno na drugom stajalo. Same braće muhamedanaca bilo je preko 150. To Vam je, mislim, najbolji dokaz koliko se je ovdje probudila hrvatska svijest! Uz fes vidiš mahume- diju i crvenkapu na kršnom našemu seljaku *). Točno u 74 sati otpoče zabava. Kako da o- pišem milozvučno pjevanje braće. Mostaraca?! Ja ne mogu — nemam riječi, nego samo mogu to reći; po mom mnjenju ne može %e ljepše pjevati. A šta da reknem o gospogjici Špulak ?! Ko nebe- ski angjeo ukaza. se na pozornici, te svojim an- gjeoskim glasom začara cijelo općinstvo, Ne znaš šta ćeš više pohvaliti, nježni i čustveni govor ili *) U ovom kotaru nije baš znatno tu hrvatsku prastaru kapu potisnuo fes — i sad se u višoj polovini kotara no- si. Megjutim ni hrvatsko ime nije ovdje nikad izumrlo. Ono se je i kros stoljeća ropstva usdržalo, te se je uvi- kretnju! Koliko je svojom deklamacijom , Pozdrav domovini“ od P. Preradovića zanijela cijelo općin- stvo, najviše svjedoči urnebesno pleskanje i po- klici: bravo, živila! i tim više krasno izazivanje na pozornicu. Gosp. Ivan Arapović lijepo je kras- noslovio ,Putnika“ od P. Preradovića. Prestava se je takogjer najizvrsnije prekazivala. Svi bez iznun- ke diletanti izvrsno su prestavljali. Ulogu Grge Kosića u ,Granićarima“ igrao je gosp. Petar Sol- do. Svojom ulogom samom po sebi pobugjivao je neprestano smijanje, ali bome zadivio je i više krugove umjetničkim prekazivanjem, te se je go- tov iza svakoga čina morao pokazati. Kao on ta- ko je isto zadivio svijet i gosp. Rada Komljenović prikazivajuć Savu Čujića. Moram ovdje istaknuti i gosp. Stjepana Mihića i gospogjicu Anu Halilo- vić, koji su sasvim majstorski odigrali uloge An- drija Miljevića i njegove žene Mare. Kako je go- spogja Grabovac odigrala ulogu Karoline, ne ću pretjerati, ako reknem da je tako glumila, kao da je od mladih noga na pozornici. Gospogja Pa- vička uprav je iznenadila prisutne prekazivajuć pukovnikovu ženu, jer je ulogu tu uzela prija dva dana. Zauzeo bi mnogo prostora, kad bi svakog napose dovoljno ocijenio, nego ću samo reći: sve je divno i predivno bilo! Prestava je trajala sve do 1 sat poslje po noći, a za tim je nastao ples. Plesalo se je sve do zore. Viša polovina publike ostala je i na ple- su. A kako i ne bi, kad malo kad čujemo milo- zvučne glasove glazbe, a bome, kako nemamo glaz- be, malo se kad i pleše. Za ulazak i milodare, uzelo se je do 800 for. Nu megjutim Vi ćete od odbora, dok stignu i sa strane milodari, te se mogbude iskaz udesiti, ime- na plemenitih darovatelja dobiti, da ih oglasite u našem milom listu ,Cr. Hr.“ Sada primite hrvatski pozdrav od Vašeg Hrvoje: Iz Pogjurgjevice u Hercegovini, 26 Aprila. U više listova čitao sam, da stare dvogroši“' ce izašle su iz prometne kreposti, a da je pore- zni ured dužan primat i zamjenjivat drugijem nov- cem, kao i primati za porezne dugove do konca tekuće godine. Kod nas pako, ako ko dogje k po- reznom uredu s molbom da mu se promijene sta- re dvogroške, gosp. poreznik niti da čuje, već ga stane vika: ta nijesam ja tvoj sluga, da ti mije- , njam, već ako hoćeš dat u porez, primićemo. Čo- vjek na tv: oprostite gospodo nijesam ja toliko dužan. A on: a ti plati unaprijed ili barataj dru- gome, koji ima da plaća. A kad nemaš puno po- (reza, otkud ti taj novac? Sjegurno ti dao aga ili trgovac ili fratar, da kod mene promijeniš. I po- šlju te na dvor. Gdjekad dogje seljak da isplati porez. Gos- podin bude možda malo zle volje, pak mu povra- ti po koji stari groš od 10 novč.: ta vidiš da ti to ne vrijedi ništa; ne primam. Seljak na to: ta ti ste mi, bolan, ovo za duhan dali! Dogje pod- vornik i isturka ga na dvor. Ovakih slučajeva mnogi mi pripovijedaše, a uprav sada zamoli me jedau seljak da mu zajmim 1 fior. 6) novč,, da nadoplati porez, pokazujuć mi male seksere, koje mu poreznik nije htio primiti. Ovo iznosimo neka se starija vlast zauzme, pak neka seljake i gragjane zaštiti, da se svojim krvavo stečenim novcem sad ne nalaze na čudu. Pogled po svijetu. — U austrijskom parlamentu bilo je žesto- kih rasprava o školskim naredbama českoga na- mjesnika Thuna. Mladočesi su žestoko napali na- mjesuika, koga je branio Madeyski, dokazivajuć ,strahote“ češkoga stanja. U školi da se šire ve- leizdajničke tendencije ! To koalicija uvijek ističe, kada osjeća, da joj je potrebito naći izgovor za produljenje iznimnoga stanja u Pragu i okolici. — Usprkos izjava povjerenja Pleneru, čini se da je njemačka ljevica blizu svoga rasula. I- stodobno čuju se glasovi o ministarskoj krizi radi nesuglasja u izbornoj preinaki. Klerikalci i liberal- ci zakvačiše se žestoko. Mogli bi svaki čas čuti za kakvo iznenagjenje, jer u izbornom pododboru bijesni rat. Košutov sin piše u_,Egyetetersu“, da je to dobro, jer što se Austrija više rastvara tim je teža. Ugarska. polovica, irso zoo mam REZERVI I i dm