— Mir izmed Kine i Japana uznemirio je u | gih gradova toliko hvale. Produciraće večeras

 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
  
 
  
   
  
 
 
 
 
  
  
   
 
  
    
  
 
 
  
 
 
 
  
 
 
 
 
    
   
  
 

   
    
   
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

velike. Rusiju, koja. nalazi, da su tim jezini inte- | u teatru. :
resi na istoku veoma prejudicirani. Nije joj stalo ] ga a vo0e, ari ei ila Rine ne oser-
da Japan posjedne Formozu, ali se protivi zauze- Dar. — Prigodom smrti Ore Šarić, da po- a drugi ri don s. sa.

Ivo. — .... nijesu aquile.

časti uspomenu pokojnice, obitelj Marcocchia da-
rovala je župničkoj crkvi sv. Andrije na Pilama
100 fior. kao prinos za nabavu jednoga harmoniuma.

Prvi maja. — I u nas je bio proslavljen
prvi maja, kao lijepi proljetni dan. Sve tri glazbe,
hrvatska, srpska i autonomaška obišle su grad u
jutro rano svirajući.

Za Stačevićem Dom. — U ime jedne okla-
de primismo od prijatelja 1 krunu.

Naša braća Srbi. — Čitamo u ,Dalmati :*
Ci & anzi di speciale conforto che cola (t. j. u
Kotoru. Ur.) 1' elemento serbo le (talijanaškoj glaz-
bi. Ur.) si manifesto favorevolissimo, cio che do-
vrebbe servir di lezione a certi serbizzanti catto-
lici di qui, (koji su to? Ur.) i quali credono di
far opera proficua al loro partito coll' ostentare
avversione. a tutto cio ehe non riveste carattere
di esclusivo interesse serbo, tanto che alcuni di
\oro si lasciarono perfino trascinare a prender
parte ai fischi inscenati la sera del 17 Marzo dai
croati e furono assieme a loro condanuati, ben
diversi in tale loro contegno dai vecchi nostri
serbi ortodossi, che sempre“ usarono la massi-
ma  deferenza all' elemento autonomo, vivono col-
lo stesso nella migliore armonia ed anzichč avver-
sare, apprezzano ed amano la coltura italiana.
(Vidiš ti njih!! Ur.).

Anche a Castelnuovo, dove sosto per poco
la nostra Banda, fa dessa fatta segno ad ovazio-
ni per parte specialmente di serbi e lauta-
mente trattata da quel podesta signor Goj-

kovich.“
Ovim riječima ne treba vele komenata. One

svjedoče ono što smo mi uvijek govorili : mogu se
neki Srbi-katolici sramit talijanaša, rišćani i nji-
hovi popovi koji ih vode, biće uvijek s njima. Je-
dan dokaz više kakvi su —pravi Srbi.

ću Port-Arthura i južne Mandžurske. Franceska i
Njemačka s njom su solidarne iz drugih razloga.
Veliko rusko brodovlje prijeti u japanskim voda-
ma, a 20.000 birane vojske spremno je da do po-
trebe započne rat. Po svoj prilici treba će ugovo-
re mira nešto preinačiti.

Lujo. — Fate conto, Ima ih koji bi umjeli  rijet. dvije ri-
ječi ma su impjegati. : jat
Ivo. o. a “ o se diskoras upiše, a da ga ko-
ga. 02... tia |
Lujo. — Znam znam, hoćeš rijet er mu Mato. Ma
ne može, in costume nazionale. i bi zadratiij da
smo se maškarali. tu
Ivo. — ,Gospar Mato!“.... To ste sad diventali
ri? Vigii ti njih, kako se stimaju | Do
Lujo. — Da što! A ti se jedi. Nas kako gov;
i guveran i Srbi, a vas niko. Zato
prijed. Da vidiš Gabinet! Cento € venti soci!.! /)
Vlaho. — A koliko Dabrovčana? - (i
Lujo. — Ludove! pa što se to broji.
Vigjećeš je brzo i kako se Frano Gondola, Ivo Avo-
NELE Pol
ta , Svi
Evviva la Lega! Valja da se.

Ivo. — Znaš što? Manjka vam još
Lujo. — A che, ne šluži. o

Ivo. — Imaš bogami razlog. Bio s

— Brzojavljaju novinama, da je prvi maja
uopće svukud mirno prošao. U Beču je bilo veli-
kih skupština, bez važnijih nereda. Tako isto i u

drugim gradovima.

— Velika se nesreća dogodila u Franceskoj.
Kod Epinala pukao je kanal od reservoira vode,
koja u množini od 7 mil. kub. metara razlila se,
te uništila sela, polja i podavila više stotina ljudi.
Šteta se računa na 80 mil. franaka.

  
  

— Srpska ,skupština“ već radi. Iza kralje-
va govora i konstituisanja, skupština je jednogla-
sno prihvatila adresu, koju je in corpore predala
kralju. Sad će po svoj prilici doći apanaža Mila-
nu, koju će skupština takogjer jednoglasno votirati.

 

: Književnost. Ćo ANBOL.83
Politička povjest hrvatskoga naroda od.prvoga po-

četka do danas. (Sa šest karata). Napisao dr, Pe -
nić. Zagreb 1895. U komisiji dona are Joao

rimiti smo ovu već davno oglašenu kujigu -
lja dra. Gavranića. Već prije negu je izašla drugi naš pri-
jatelj iz Banovine bijaše nam poslao mali entrefilet ubrije
kritike“, u kome je pretečno po tendenciji, koj je čuo da
će ova gost imati, istu osudu. SRS

i ovu pretečnu kritiku nijesmo i već če-

kasmo samo djelo o kojema 'su' se . već neke n
oštro izrazile. j

ok smo ga čitali saključismo da je:
vih novina u nekim mjestima preoštar, u drugim opet
sve opravdan. "rt nE
Šta je htio dr. Gavranić sa ovom povijesti?“ Je li
mu bilo na umu da dokaže stanoviti politički princip, koji
bi se izažeo iz naše prošlosti i sadašnjosti? Ili je sito
poput povjesničara, kušao da nabraja fakte onako su
ovi prulazili ispred njegova individual suda ? Možda i
jedno i drugo. A jeli us io ? Nama je. ovdje vrlo tnučno
odgovarati. Na svoje vavljučike upite pisac nije da
opredijeljena odgovora, već ga je ostavio čitaocu.

Na kraju svoga djela dr. Gavranić-bavi gi
1: rodnim političkim misljenjem, pak opisuje rasi
Ono što o našuj govori sasvim je pogrešno težnja
nije samo težnja za boljim životom naroda, za njego-
vom neodvisnosti, pak je mii danas izrazajemo koliko'ika-

ko možemo i

Da li je pak naš narod i uopće cijelo Slavenstyo po-
litički onako nesposobno, kako nam to crta ova ieijiga. 3
Ne mislimo. Zato se našlo. omih, koji su njezitioj historič.
koj temeljitosti mnogo prigovarili.

Mi bi preporučili i ako se snjome ne slažemo da je
svaki izobražen rodoljub pročita. U njoj će naći dosta to-
ga, a što ne bude u njoj našao to će moći sam nadoknaditi,

— Zaratiše se Engleška i mala amerikanska
republika Nikaragua. Englezi posjedoše grad Co-
rintho.

  
  
   
 

,

 

   
 

 

Domaće vijesti.

Ljubljana. — Kao ljudski stvor izmrevaren
nemilom zvijeri ili teškom bolesti, leži jadna Lju-
bljana. Kao da nije bilo dosta muka što joj nemi-
la priroda zada, još se uvijek trese. Svaki dan 0-
petuje se potres po nekoliko puta kad jače kad
slabije. Narod je zdvojio, mnogi misle da bi bilo
dobro napustiti grad i preselit se nekamo drugdje.
Narodi monarkije sa svih strana odazivlju se u
pomoć postradalomu pučanstvu, koje se nalazi u
očajnom stanju. I u Trstu češće se osjeća trešnja,
ali bez ikakvih posljedica.

Dubrovnik je ovoga puta ostao poštegjen.
Geolozi vele da ljubljanska potresna zona nije u
savezu s našom.

Izbori u Istri. — Obaviti su se izbori bira-
nih birača za istarski sabor, U glavnom već se sa-
da može reći da če položaj ostati isti: Hrvati i

 

=

Diskoras na Poljani.

 

re sia dobiti ME SVEA ose ha Ivo. — Da što pripovijedaju vaši kad su se vratili iz Opomene djeci naše mile domorine. — Malena bro-
će izgubiti. Naši su se nadali da će osvojiti izbor- Kotora ? Falu li se? šurica vatrogasca Vjenceslava Mayeri, u kojoj se prepo-

ni kotar. vanjskih, općina u Poli i onaj u Poreču,
ali nijesu mogli. Sve elemente imagjahu proti se-
bi: biskupe, vladu, kapital, nasilja i bezakonitosti.
Glasovi su se plaćali od čuda! Vlada je nastojala
prodrijeti s nekim narodnim ljudima, koji se stran-
ci iznevjeriše, a talijanaši naskočili kmeta prijet-
njama i novcem. Ipak se nijesu ni koraka pomakli
naprijed, nego su ih naši potisnuli, jerbo su u mno-
gim talijanaškim općinama ili dobili većinu ili broj-
nu manjinu. — U ostalom čekamo od onamo po-
tanje izvješće,

Spomen-dan. — Na 80 Aprila god. 1671
poginuše u Bečkom Novom Mjestu od krvničkoga
mača velikaši hrvatski ban Petar grof Zrinski i
Frano Krsto knez. Frankopan, veliki spobornici i
mučenici za slobodu svoje otačbine. U ovaj, dakle
dan po hrvatskim krajevima osvježuje se uspome-
na njihove smrti, pak rodoljubi davaju zadušnice
za njihovu veliku du:u. U to ime primismo sa
raznih strana domovine, pak od akademske mla-
deži u Beču i Gracu crne korotne obavijesti. Sla-
va hrvatskim mučenicima !

Pišu nam iz Pločica : — 1 tm smo pregnuli
da učinimo malu seosku čitaonicu. Vlada joj je
već pravila potvrdila. Što s Pločica, a što iz o-
stalijeh Konavala skupilo se već preko 70 člano-
va. Živjela Hrvatska!

Pišu nam iz Hvara: — Razglasuje se da će
i mjesnom c. k. Mjeraču stići jedan uredovni. o-
rao sa natpisom za njegov Ured, Nu akoprem ga
njegovi posli većim djelom godine drže odalečena
od istoga, zakonito je željeti da kroz.ono vreme-
na što će ga narod tu uztrebovati bude razumje-
vao isti natpis, te da bude u jeziku ove zemlje,
hrvatski napisan — a neizostavljen kao na Brzo-
javnom Uredu sa kojega vidiš potvrdu njemačke
vladavine !

Na svim ostalim c. k, Uredim data je pred-
nost hrvatskom jeziku, u natpisim, a u ostalom?..
+... do vidova.

errEramE

Gradska Kronika.

Visoki Gost. — Juče u jutro prispio je u
grušku luku Njeg. Visost Nadvojvoda Raineri, ko-
ji kao nadzornik domobranaca putuje da pregle-
da vojsku. Istog dana otputova put Boke.

Caldi. — Došao je i u nas su-
gestioner i iluzionista Caldi, koga sve novine dru-

.

 

Lujo. — Altrochie! Govoru da su hi dočekali, da su o-
stali imkantani. A gje ti je Lega! U njih je više
messa si i kupu se:dinari. Brzo će se učinit i sku-
la. Ma, govoru, da je David disperan, jerbo da je
pošo ća oni Quadrelli što je liječio živine i potpiši-
vo se dotur. On je bio duša od svega....

Vlaho. — Kako ne! Bio je obećo poslat u novu skulu
sve njegove nemoćnike. Grehota!

Lujo. — A prd' otole, rugaj se samijem sobom ., 1 jušse
falu, da nije tamo kako u nas. U nas se Srbi sra-
mu od talijana, a u Kotoru da su svi složni. Kve-
kvić i Ramadanović da su hi lijepo pričekali i uči-
nili im veliku festu....

Ivo. — A amo zviždu!

Lujo. — Jes ma tamo je drugačije. Pripovijedali su, da
im je govorio jedan konsiljer od tribunala, da Srbi
kad su kakve feste dolazu u Legu isto kako i au-
tonomi. Tamo nema nikakve diference

Vlaho. — Ma što mi govoris!
Lujo. — Kako ne! Anci su neki upisani kako soci, Kve-

kvić prvi ne manjka nikad. Tako se i hoće, to je
prava ljubav, a ne kako u nas: vote si, ma marće
ne! Hoće duše mi, proždrijeće i jedno i drugo, ja

im govorim.
Ivo. — A što govoru od partitu? Ide li naprijed.
Lujo. — Peh, non c č male! samo se tužu na guveran,

da im malo šalje našijeh impjegata. David govori da
je u nas sto puta bolje. U Dubrovniku je, govori,
našijeh pun tribuno, postu, intendenca, Dvor ecc
Impjegati su oni koji sostenjaju stvar, Kad je prvi,
pogji u njih i inkašaćeš za mužiku, za gabinet, za
Legu. A naš ti govori: dogji sutra, sad nijesam ko-
modan.

Ivo. — Tako je. S te bande vi seu gradu ne možete tužit.

Lujo. — Questo & vero. Per altro da ti rečem pravo ovi
Dalmatini vele dodijevaju. Oni hoće da budu u svemu.

Ivo. — Perche oni najviše fatigaju. Tako ti je, moj Lu-
jo, na svijetu ; ko sije oni i žnje. A što se hvalu in
quanto alla lingua ? Ide li naprijed ?

Lujo. — Caspito ! Da se više govori talijano nego u Ži-
dru. Svi ga Srbi govoru, za se koji su nam

prijatelji Na njih su oni zvižki u Dubrovniku uči-
nili veliku impresijon i bill su se pripali da se mi
ne najedimo. A kamo li da će nas Srbi ostavit! Go-
vorio si ti; ne bojte se, oni koji zvižđu ne broju

se; Vlasi se broju.
Ivo. — Tako jet A hoće li vaš | doć nać. J
se bude otvorit, Lega.

Lujo. — Obećivali su da hoće,
IN oo a Vigjećel bi: festa t Di-
u . rzo. Koliko prv
%guslljeh odasvud. 1 Srta će doć.... od strahu.

   
    
  
 

   
    

  
 

ruča djeci, da se čuvaju ognja. Pojedina již
U neprebolnoj žalosti, koja nas zadesi smr-
ću milog nam brata“ sA 9 i

RADA M. BAGARENA

koji iznenada nakom kratkog bolovanja njegov
mlagjani život, u svojoj 21.0) godini Oro oč
nost, izjavljujemo svoju duboku zahvalnost i bla
godarnost, svima prijateljima i srodnicima, koji
ga u bolesti obilazili, a naročito vrijednom gosp
Dr. Lagoriju, gosp. Nikoli Vidjenu, gotpoi Mar
ti Vidjen i gosp. Matu Miloslaviću, koji nepožah
še truda ni vremena da pokojniku u pomoći bud
ka Naj MENE zahvaljujemo društvu, Srpsk
edinstva“ i i wiloj i Pubpovčan
usp. Božu Valjilu; % a A a M.
aldwin, g. Nikoli Vidjenu : i gospogji Marti Vi
djen, koji sa prekrasnim Vijencima okićiše san
duk milog nam pokojnika. 4 22222. %..0..
Nek je veliku zahvala“ iskirenini prijateljim
koji pomogoše pokujnika -i2 dvorane! kola izni
a. i to gosp. Baldu: Savitioviću, Milu Sviloko
vu Svetinji, Ivu Petroviću,  Aadri Kolendiću,
Vici Caputu! a
'Takogjer ovdašnjem društvu ,Srpskog Je-
dinstva“ a maročito njihovom, pre
Ivanu Vučetiću koji polažući vije
društva izrazi u govoru saućešće u riašem ne
knadnom gubitku, kao i ovdašnjem gragjans
razne narodnosti, koji -w onako velikom broju
pratiše neprežiljenog pokojnika, do njegove

ne kuće. = > vw"
= Ohio Aprila 1895.
i! Pod losćeni
Braća Baro i Pero Balarin i ostali srodnici. ;>

Dubrovni
al -
Ja

zesellauda 1
Crev
boqeog *

"i OG i so '

gospogje: is djecu: kupuje 8e

jeftinu cijenu kod
1e

jun Mita

   
 
   
   
 
 
 

  

 

 

 

   

 

 

 

 

 

  

 

   
  

i
, '