kae A
hr zi toi A EMA sj Hi
| velike povorke naroda, te pucanjetti topova kre-
nuše k crkvi.
Poslije svete mise opet se drugovi uz prat-
nju još veće povorke naroda obojeg spola povra-
tiše u društvene prostorije, gdje bijaše pripravljen
objed za koji sjedoše do 70 osoba. Preko objeda
zaredaše zdravice bez kraja i konca. Nazdravljalo
se kralju, ujedinjenoj hrvatskoj domovini, hrvat-
skim zastupnicim, hrvatskom barjaku itd. Svaka
zdravica bijaše popraćena gromornim klicanjem
društva i naroda, koji oko čitaonice sakupljen bio,
pak sviranjem glazbe i pucanjem iz topova. —
Poslije objeda tek da vidiš slavlja! Započe naro-
dno kolo i civilni ples. Tu se opet časti, pije, naz-
dravlja, svak se zabavlja kako ko bolje može.
Sve to teče onako od srca složno, ko da je tu
jedna duša, jedno srce, a ne toliko stotina. —
Stariji iz prikrajka gledaju, a srce im se topi od
radosti gledajuć složnu mladež. — Veselje potra-
ja do u kasno večer. — Posjetiše nas taj dan i
nekoliko gospode iz Cavtata; kad vidješe ono ve-
selje, onaj zanos, začudiše se i rekoše: , lakova
šta nijesmo se nadali vidjet, niti bi mogli vjero-
vat, da svojim očima ne vidjesmo“. — Imahu i
pravo reći, jer je uprav vladao neki zanos do tad
nevidjeni ovdje; bijaše to neko narodno slavlje,
tako da možemo gotovo reći da onako veselijeg i
lagodnijeg dana još nesprovedosmo na Grudi.
Evo ovakim slavljem otvorismo čitaonicu, i
možemo vam 8 veseljem kazati, da naša mladež
zanosno hrli u nju, te se tu zabavlja čitanjem,
te se mi tim načinom nadamo uzdić našu mladež
uz pripomoć crkve i škole do velikog moralnog i
materijalnog napretka, sve na veliku slavu božiju,
a na diku Hrvatske nam domovine, i u to ime
»Bog i Hrvati“.
Pogled po svijetu.
— Naša monarkija izbjegla je ovih dana teškoj
i pogibeljnoj krizi. Nazad malo dana bio je u U-
garskoj nuncij Agliardi, koji je u govorima hra-
brio katolike da ustraju u borbi. Ministar presje-
dnik Banffy izjavi na jednu interpelaciju, da je
Agliardi prekoračio svoi djelokrug i da je on uo-
blašten od ministra vanjskih posala izjaviti, da su
o tomu već učinjeni koraci u Rim. Kalnoky na to
oštro desauvira Banffy i dade ostavku. Sukob je
tu bio izmegju zajedničke i ugarske vlade, sukob
kakva dualizam ne pamti. Nego posredovanjem
kraljevim sve se izravnalo. Kralj nije primio ostav-
ku Kalnoky-a, Banffy je učinio blaže izjave u sa-
boru i čini se, da će se ova dva državnika izmiri-
ti. Govorilo se da će Papa opozvati Agliardi, no
sad se to niječe. — Kralj je preko Ljubljane po-
šao u Polu.
— Milan je pitao godišnje 800.000 a skupština
mu je dala samo 360.000 franaka. Ministar financija
dao je ostavku. Naprednjaci neće da votiraju novi
zajam, pak će biti dalje krize,
— Spor izmed Japana i Rusije u prvom re-
du još nije riješen. Japan neće uzeti sav poluotok
na komu je Port Arthur nego će ga zamijeniti
sa novčanom oštetom. Kineski car retificirao je
mir. Stanovništvo na Formozi pobunilo se, jer ne-
će da se podloži Japanu.
Domaće vijesti
Odlikovanje. — Njeg. Veličanstvo naš kralj
imenovao je zadarskog nadbiskupa i dalmatinskog
mitropolita presvj. Grgura Rajčevića tajnim sa-
vjetnikom.
Posvećenje biskupa. — U nedjelju bilo je u
Trogiru svečano posvećenje novoga šibenskoga bi-
skupa dra. Zannoni, koji je obred obavio spljetski
biskup uz sudjelovanje makarskog i mostarskog.
Izbori u Benkovcu. — Kako javljaju, brzo
će i općinski izbori u Benkovcu. Tamo se Srbi i
Talijunaši združiše sa beznačajnicima, da pod licu-
mjernom slogom i tobožnjom ljubavi gragjana bez ra-
zlike vjere otmu općinu iz ruka pravaša i njihova
poštenog i čestitog vogje zastupnika Dapsra.
v Pišu nam iz Trstenika 7 tek: — Jučer sti-
goše ovdi iz Orebića direktor trgovačke škole u
Mostaru gosp. Franz sa tri profesura i šesnaest
gjaka. Sinoć su u ,Čitaonici“ pr večeru, te
jutros otputovali preko Janjine natrag u Mostar,
na zamjenika u osobi g. Nikole Stipančića.
tatin
Lijepa družina. — ,Smotra“ je najprva po-
čela da napada one svećenike koji neće da pušu
u njezin i narodnjački rog. ,Jedinstvo“ je za tim
prihvatilo objelodanjuć članke za koje govore da
ih je sastavio spljetski biskup Filip Nakić, a »Du-
brovnik“ prenaša iz ,Jedinstva“. Tako je i treba-
lo da bude jer — omne trium est perfectum !
Travnjački begovi nijesu Srbi. — Kad su 0-
no Jani travnjački begovi bili poslali nekakvu izja-
vu u ,Srbobranu,“ u kojoj u ostalom ne bijaše
ni traga srpskom imenu, pomamila se srpska
štampa da su se butum svi Muhamedovci posrbili.
Izjavu travnjaka priniješe srpski listovi davajuć
joj značenje koje ona nije imala. Ovih dana oni
su na to odgovorili drugom izjavom u ,Bošnjaku,“
u komu najodlučnije prosvjeduju proti srpstvu koje
im se onako tendencijozno namećalo. Tableau !
Poslije Spahića Travnjaci! Iza ovake dvije
lekcije imali bi se Srbi okaniti onijeh koji po
predaji i povijesti, po plemenu i narječju nijesu
njima nikad pripadali. Nadamo se da će ih ovo
više opametiti.
Pišu nam iz Grude: — Ovih nas je dana
ostavio g. Simun Bradić c. k. financijalni nad-
stražar. Svak od nas žali u velike njegov odla-
sak. Pa kako i ne bi, kad se je naš dobri Šime
svom dušom zauzimao oko napretka ovog naroda
u sagjenju duhana i ako ima u ovom predjelu to-
liko sadioca duhana, to se ima zahvaliti jedino
njegovoj
bežljiv s ovim narodom, pa ga narod zavolio, kao
što i g. Šime njega. Radujemo se Slanjanima da
je taki čovjek stupio u njihovo kolo, a mi se tješi-
mo, da nas on neće zaboraviti, kao što ni mi njega:
revnosti. Bijaše čovjek pravedan i lju-
'Tješimo se i tim, da smo mu stekli i valja-
— Gosp. Ivković agenat trgovine rodoljubnih
slika g. P. Nikolića, javlja nam, da će ovih dana
krenuti na dalm. otočje put Spljeta i Šibenika.
Gradska Kronika.
Hrvatska Radnička Zadruga. — Ovo naše
mlado društvo koje sve to bolje napreduje, pre-
nijelo se je u nedjelju u svoj novi prostraniji
stan u Pucićevoj Ulici. Tom zgodom dalo je u
veće malu zabavu, kojoj je sudjelovalo i hrvatsko
pjevačko društvo ,Gundulić,“ čiji članovi većinom
su takogjer članovi Zadruge. Zabava je tekla u
najljepšem skladu do kasna doba noći začinjena
biranim pjevanjem, napitnicama i veseljem. Dru-
štvene prostorije bile su tom prigodom sjajno o-
kićene zelenilom i cvijećem, a iz vana hrvatskim
trobojnim sagovima i društvenim barjakom. Svak
ko je društvo posjetio začudio se lijepome napret-
ku, što ga je u ovo kratko vrijeme postiglo. S
dobrom srećom !
Govori se. — Govori se da je gosp. načel-
nik za ono ,otvoreno pismo“ bio tužio g. Pera
Orepića drž. odvjetniku. Ovo javljamo radi onih
koji su tvrdili da on neće mariti što mu, Orepić
piše. 1 kako da je mario! Ali drž, odvjetvištvo
povratilo je natrag tužbu načelnika, da nema pod-
loge, nego neka ga on sam, ako misli, sudbeno
progoni. Čini se da se je gosp. barun predomislio.
Govori se nadalje da je on isti zamolio o-
noga gosp. Nijemca ili Magjara neka ga u ,Pe-
ster Lloydu“ malo pohvali, čemu se onaj rado
odazvao i rekao, da je bar. Ghetaldi Gondola naj-
dičuiji potomak svojih predaka. "Nemamo. ništa
protiv, nezo dapaće čestitamo ,Dubrovniku,“ da se
zanosi za hvalama jednoga ,Pester Lloyda,“ toga
lista koji sramotno napada sve bolje i zaslužnije
ljude koliko u Hrvata toliko u Srba!
Sugestioner Caldi. — U subotu, nedjelju i
utorak producirao je u nas u teatru sugestioner
g. Girolamo Cali podavajuć nam u Dubrovniku
još nevidjenih primjera sugestije, koji su svakoga
zadivili, radi velike brzine kojom je Caldi opčinjao
svoje medijume. Ovi bijahu naši gragjani, jer seje
sugestionirao kogod je htio i njegova jaka volja
tako bi ih osvojila, da su joj u isti čas postali ro-
bovi i radili sve što je on zamislio, dapače i trudne
gimnastične pokuse, koje budni ne bi zacijelo mo-
gli napraviti. Općinstvo je ostalo vrlo zadovoljno
i pljeskaujem pozdravljalo čarobnika, u kome ni-
jesi vidio ni najmanje šarlatenerije. Čitave knjige | ita smo o nekim
dale bi se napisati o pokusima, što bi ih og $a
dobrim medijumima umio da izvede. Danas se 0 tom
svijet dosta bavi, ali biće ih posve malo, koji po-
sjeduju onu brzinu i jakost u potčinjanju tugjega
bića kao g. Caldi. — Na koncu svake prestave nje-
gov bi otac izvršio nekoliko ilusionističnih i
koje su vrlo dobro ispale.
i RE
Diskoras na Poljani. _ A
Ivo. — Nijesam se nado da će ga isti njegovi Tudešci sta. //
vit onako na brlinu. . i
Vlaho. — Koga?
Ivo. — Njega.... Frana!... Onomane je jedan piso da
se je rodilo u Dabrovniku dosta velikijeh ljudi, ma
oneliki još ne....
Vlaho. — Persvaz sam! Biće u njemu sto oka! .
Ivo. — Ima više, ma ne za to, nego jerbo je toliko uči-
nio za grad koliko nijedan drugi potestat. Piše Tu-
dešak, da ti je dosta, za persvadat se, vigjet ga kad
pasava isprid Luže, da mu svi vlasi dižu baretu.
Vlaho. — Imadu i zašto; on ih je....
Ivo. — I da je vas posijedio od velikijeh misli kako će
puku više učinit dobra. Tudešak ga zove da je ve-
liki gospar.
Vlaho. — Pokonji Nikša govorio je, da je potestat od
Pljesnavca tudeški Ližizadnjić. Sad ti hajde spjegaj
poso !
Ivo. — Što ga ovdi ulazi Ližizadnjić, mi govorimo 0 Fra-
nu? Tudešak ti se ishvalio immenso, a naši Srbi
con la zucca in visibilio to su sve donijeli neka i
naš puk zna, ako se još nije stavio, kakvoga čorje-
ka mi imamo izmegju nas. Sad što ćeš ti pitat....
našlo se malinje čeljadi, koja su tu srsku radost gru-
bo interpretala, govoreći da su oni Frana još gore
komprometili, jerbo da se za one pravedne livale '
ne bi bilo ni obaznalo da ih oni nijesu prinijeli. Ja-
dan je čovjek u čudu: ne zna kako bi stvar uzo.
Amo ga hvalu, a onamo govoru da su ga uzeli sa-
mo za figuru, jerbo da je u gradu trudno nać dru-
goga, koji bi bio od svijeh kolura, a nemo nijednoga.
Ja sostenjam da su mu ti skerac opravili Srbi-kato+
lici, a rišćani su se ludo puštili nasukat.: /: lim
Vlaho. — 1 ja sam od tvoje. Zato drugi put; da sam |
snjima, ja bi proponjo neka ga ti mjegovi tudeški;
prijatelji hvalu kolikogod hoće, u Vijeni mu tomo:
že valjat, ma ovi u gradu neka muču i ne stimpa-
vaju ništa, jerho svakomu ko ima malo pameti sko-
či smijeh, kad prolcga, da je Frano veliki čovjek. Ka-
ko se ovi Srbi ne sramu ? Ot o
Ivo. — Ne sramu se oni ni drugijeh stvari !.,..;. Evo:
Luja! Je li da, Lujo, Srbi se ne sramu pomagat
Ige, a kamo li njega?
Lujo. — Ne ofengjavaj partit! i
Ivo. — Ne ofengjavam nego govorim istinu, Anci ćio sam
te pitat da mi spjegaš malo, zašto je Gabinet obije-
lio one funjestre štv su supre funjestrama od: naše:
Radničke Zadruge u novoj kući gje se je sad pri-
nijela ? 20
Lujo. — Nijesam vidio ništa! ;
Vlaho. — Kako ne! De resto, da su se sakrivali lani.....
ne bi ti reko... Ma sad!!,.,. Tima hi hit sram,
da Hrvati gledaju, da im soći u mtitrima ne znadu
legat. Sidi0 obi
Ivo — Sram ih je od čeljadi. Pogledaj bolje pak ćeš vi-
djet da su im sve funjestre obijeljene klakom, la se
ne vidu. Jedino ona što gleda prama Bućnu! Od
njega ih nije sram. m
Lujo. — Govori ti, govori. U toliko mi idomo naprijed,
Vidiš li našu mužiku? Je li najbolja u gradu ?
Vlaho — Da mi je znat ko dava dinare!
Ivo, — Za to je barem lasno !.., . Ne znaš da je kre-
šio kruh. PS
Vlaho, — Ha! ha! ha! Ta ti je dobra! Adio IvoŽa
Lujo! Vigjećemo se u nedjelju. :
:
Književnost.
Još o Političkoj ponijesti d.ra Garranića. — ,Ob-
zor“ nas je oštro obijedio radi naše, male kritike na Ga-
vranićevn knjigu. Jedno samo unije istina, a to da smo je
mi pohvalili. To je naprosto golema laž. Ko'pročita ono
par redaka, naći će više kudnje 'nego pohvale. Mi smo sa+
mo rekli, da bi bilo dobro da je pročita izobraženi d
ljub. Ovo još nije pohvala. A zašto smo to rekli? U naj-
boljoj namjeri, da potaknemo nu razinišljanje naše
je ljude, da ispituju je li se naš narod, i uopće Slaven,
lja pokazao onako p nesposoban, kako ga to op
je Gavranić. U našoj kritici mi smo to mišljenje .
čnije odbili, ali naš sud nema ovdje stručne vrijeda i
jer je subjektivno mnijenje jednoga nestrukovtijaka.
Nego poslije onog nečuvenog i i i
na našeg najboljeg živućeg povjesa i ma y
Hrvatsku Povijest, mi smo sumrj t 0
voj tendenciji Gavranićeve knjige. Oni u Zagreba
stvar bolje, jer mi smo &mo dalako. U tom slučaju ,Q
ima no pravo da nas ukori, ali ni mi
Du MR On DO M Da
ti, ko pročita našu objav ME a '\
Nu ona potvora, UZ dra. Guvranića za to
štedili, jer je naš predbrojnik, dostojna je ,Obsora,“
nas možda mjeri svojim laktom, premda lako može
ii “U