mEmRamERaa===——eoeooo
Br. 20.
INNS PNE ISSN
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. |
vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodbi.
godinu fior. 4, na
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne
je predbrojen i za došasto polugodište.
Slavonija.
Osječ ka trgovačko-obrtnička komora izdala je
ovijeh" dana statistično izvješće svojeg područja, ko-
je zaprema cijelu kraljevinu Slavoniju. U tom iz-
vješću prikazan je, što moguće tačnije čitavi na-
rodno-ekonomski život one pokrajine. Najvažnije
za nas bijahu brojke, koje prestavljahu kretanje
pučanstva u ovo zadnje doba. Izvješće ističe, ka-
ko se u zadnje doba bilo opazilo, da pučanstvo
Slavonije opada, ali, veli nadalje, to padanje bija-
še tek prividno, jerbo koncem devetog decenija po-
kazalo se, da je stanovništvo naraslo za 119.659
duša. Izvješće konstatuje, da taj napredak ima se
pripišati isključivo naseljivanju tugjega elementa.
U svoje doba i mi amo pisali smo, kako u
onim krajevima propada domaće žiteljstvo, a u pr-
vom redu pravoslavni elemenat. Službene statistič-
ke bilješke služile su nam, da potkrijepimo naše
tvrdnje. Domaći, navlastito pravoslavni, propadaju,
narod izumire, djece ne ragja, zeinlje se prodaju
u bezcjenje i na starodavna narodna ognjišta na-
seljuje se stranac. Srbi tad skočiše na naša razla-
ganja, ali eno im sad u ovom spisu osječke komo-_
re još težih i žalosnijih dokaza. Dok domaći isće-
zavaju, pućanstvo pokrajine raste — a otkuda ?
Evo otkuda: po izvješću komore Slavonija broji
766. 275 duša. Megju oviiu_je 206.988 stranih do-
išan živalj, da iniade u svojim rukama skoro svu
trgovinu zemlje — i zaključimo !! — —
Najžalosnije prolazi kitnjasti Srijem. U na-
šem spomenutom članku (u br. 13 0. g) istakuu-
smo, kako je pomor u Srijemu dosegnuo nečuvenu
brojku od 52 9/00, te dokazasmo, da to ide na ra-
čun isključivo pravoslavnih i da obzirom na oko-
viš mogao bi se utanačiti pomor srijemskih kato-
lika na 35. a hrišćana na 70 9/00. Naveli smo i
neke uzroke: nemoralnost. Kod katolika ima na
. godinu 0.6.9/00 raspito brakova, & kod pravoslav-
nih 77 9/o0.. Ali mi onada nijesmo niti iz daleka
mogli uaslatiti, da ih tugjinac onako brzo zamjenjuje.
Čujte samo!
Osječko izvješće konstatira, da od tri župa-
nije iz kojih sastoji Slavonija, u zadnje doba naj-
brojuije porasla je srijeraska. U posljednih deset
godina umnožilo se pućaustvo u Srijemu za 50.144
duše, dakle više nego u ikakvom drugom kraju. '
našega naroda. A odakle taj prirast kad je stijeni
pomorom pretekao sve zemlje naše monarkije ? Ta
o nogo:od useljenika, koji na čete n&srću'na
opustjela sela, pa zauzimlju ona ognjišta, oko kojih se
naša riječ čula, gdje su se junačke pjesme tre
le i badnjak se ložio i krsno se ime: slavilo.
je tu narod živio, katolički 1-0 pravoslavni, ase
ski ili srpski ko sad za to pita? naš je to narod bio
i njegov jezik bijaše ovo blago; za koje se i mi
amo: toliko borimo.
U DUBROVNIKU 18. Maja 1895.
NA HRVAT
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dodira a dopis
šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo pi uprava.
kada naši bijahu! Boli to, boli! A najviše te zabo- |
li, kada čitaš da se izvješće osječke komore pred
tim žalosnim činom nimalo ne zgraža, nego ga —
čovjek ne bi vjerovao — ističe s nekim zadovolj-
stvom, veseleći se što se tugji narod tako rado u-
seljava u Slavoniju!! Pred ovom sablazni iznena-
diše se iste ,Narodne Novine,“ koje se, kako je
poznato za hrvatsku i dobru slavensku stvar obi-
čno ne oduševljavaju, pak su ozbiljnim i razložitim
člancima odgovorili izvješću osječke komore i po-
učile one te su ga sastavljali, da bi imali plakati
imješte da se raduju. , Ako impopulacija, piše taj
list, stranijem elementima u Slavoniji i ide u pri-
log narodnome gospodarstvu uopće, mi se tomu i-
pak tomu ne možemo veseliti, kad to ide na račun
pučanstva naše narodnosti. Još smo odviše maleni
i neznatni, a da bi mogli biti kozmopolite, te go-
voriti, da nam je svejedno, kakovo mu drago bilo
stanovništvo po narodnosti u našim krajevima.“
Ovako ,Narodne Novine,“ no mi se osječkoj
komori nijesmo nimalo ;začudili. Ona je i nazad
malo dana odbila poziv'&voje zagrebačke družiće,
da na budiimpeštanskoj izložbi Hrvatska :i Slavo-
nija figuriraju napose svojim monografijama, pak
se je pridružila PE Tadnji, što će se u tom
smislu izvesti i ju ubrojiti u u niz ma-
gjarskih županija. Sve ovo još će nas manje izne-
naditi, kad znamo, da je duša osječke komore i
njezin tajnik brat Srbin, neki Plavšić. Šta je Sr-
binu stalo što pučanstvh naše onako, propada, u
čemu se upravo njegov pravoslavni živalj najgore
desetkuje! On. se jedino Hrvatu naslagjuje, kod
hrvatskih jada on je: svoje »pozaboravio, pak sa
zadovoljstvom, ističe da. se tugjin u Trojednici ta-
ko krasno širi, ti tugjina žje: «desna ruka sustava
koji je onako skućio ; tugjinac mrzi Hr-
vate proti kojim sklapa šaveg sa onim Srbima ko-
je još nije s kutnjegi otjerao. Za drugo
Srbin ne pita! se
Poričemo da se uopće može naći Hrvata, ko-
ji bi:se pridružio ovom:n ijotskom zadovolj-
stvu osječke trgovačko komore, na koje
smo se i mi zgagjeni samo uzgred osvrnuli. Sad
proslijedimo dalje !
Tužni fakat da u onim krajevima
propada zabrinuo je svaki ko iskreno ljubi o-
va) narod i njegovu ko Ap Svi su. složni, da
je uemoraluost i iskv oborila seljaštvo, Na-
rod se pokvario, žene neće da ragjaju, bludnost i
besčednost postadoše pravilom, strast i mane nad-
vladase i zaslijepiše, pak je. nastupila njihova na-
ravna nasljednica: duševna i fizička ljenost, Naš
covjek prolijenio se, jer u žegji za manom i stra-
sti, našao je da je ugodnije, kad mu ruke i mož-
dani počivaju. Pak se u sanjarsko brestužan-
stvo, u pijanstvo i iskipljelo vinsko veselje, valja
se po krčmama, a žena se na svoju ruku skita.
U takoj obitelji djeca. su samo ; od omete, ;a o-
na koja su se za «njihotu nesreću već po
uz uvake roditelje: postaju. goro. : Kćerka iz
na naući, ako se uda, kako neće imati djece, jer
su djeca teška briga, vežu ruke materine: Otac u
toliko počne se uduživati.na biće, Nijemac .
dov daju dok im se svidi, a poslije ode imanje na
bubanj. Ako nam :ko'ne vjeruje, eno mu služ
Popše 1 Biti tolara osma plin -4
ta Obitelj cada idcesag, Di sttove vio |
toličke sveštenike ne možemo, mnogo ishvaliti, Mi
su nam Srijem i Slavonija: daleko, nijese+witugji-
Pri ovakom stanju svakome se nehotiće vrti |
po jeziku, da upita, a šta rade oni koji su u
prvom redu pozvani, da narodu prednjače savje- |
tom i dobrim izgledom? Šta rade sveštenici? Mu- |
čan i škakljin odgovor. Što se tiče puka pravo-
slavne vjere, koji je najgore zaražen, njegovi sve-
štenici. nijesu baš najbolji pastijeri. Neki .su upali
dublje nego narod i mi. vidimo cijelih brošura, u
kojim se opisuju sablaznjiva djela, koja su žali-
bože tamo vrlo česta. Ni manastiri _ nijesu pošte-
gieni, toliko da dosta puta čovjek ne umije rijeti,
ko je početak..Ali regbi da se ni na tamošnje, ka-
amo, naučni na svećenstvo, koje bi moglo, služiti
izgledom . cijelome svijetu, čudom se kamenimo,
kad slušamo neke pojave, koje. na žalost, u, onim
krajevima nijesu rijetke.
Prošlih dana primili smo od onamo tiskanu
dopisnicu, kao cirkular upravljenu župniku .$lavo-
nije, u kojoj anonimni odbor. pozivlje ga, da“ se bo-
lje zauzme za narod, pak mu izmed.. peta upita
postavlja i ovaj: ,Ne biste li i Vi, koji od nuro-
da živite, mogli, štogod za narod žrtvovati?“ Gr-
dne li stvari, kad se mora doći do ovijeh kora-
ka! Ljenost, porok i plandovanje ko ila se nije
zaustavilo: na 'smnonie seljaštvu; :Proverbijalne su
slavonske župe. Dalmatinski, siromašni župnici,
koji dosta puta ne mogu! da podmire ; najprve po-
trebe, začudit će se, kad im kažem, da sem Sla-
voniji župa sa gudisujih 2000 fior; činta doliotka
broji već megju. najlošije iz da 'onamo župnici bo-
ljih župa imaju daleko više prihoda nego maši bi-
skupi. Pa ipak?.....: Zar ne bic bilo: žalosno 4la
se ikojem takom župaiku Može i pomisliti, a ka-
mo li postaviti gornje pitanje 2r5!\1/ 90) si [il
Ima i još mnogo' toga po: Slavoniji; šte: smo
čuli pripovijedati od pouzdanih .i ozbiljiih' ljudi, i
što: nekim svećenicima onijeli krajeva ne «služi baš
na diku. Istina je, mi poznamo ;tamo dosta ičesti-
tih, kreposnih i uzornih popova, koji ,su:o(d časti
stališu i domovini, ali — iieka:se:ovi ne uvrijede
— sve nam se nešto čini, da se po Srijemdi po
Slavoniji, osobito po selima, motilna: strana ne-
kako izgubila, da su mnogi zajedrili lastovati ka-
ko bolje mogu. Krepost i dužnost postadoše ne-
kakvim sekantima mušicama, koje čovjeku;dosa-
gjuju, pa mu ne daju da mirno sa kako je po-
čeoSJamo se ,peva“! Jedno čudo: šta Sri-
jemu i okolo vinskih, EK
pjesama, a narodno čuvstto zet ele
nije nekako je zaspalo.:
na?!.... Ima i u nas
10.000 duša: koji mogu . hekto-
litara vina, pa u cijelim selima ni a krčme,
a narod tako trijezan, da bi sve:k pi-
jance izbrojio na prate od jedne ruke!
Ovo govorimo bez ikakva stsiralsljgvt ako
i
ni. Mi smo i tamo u svojoj ktćijpia) knatioti' do-
katolicima, tu je i ore
Ovo. . pitanja: očekuje ompetentoi
oi Mi samo koartatajinaii
u sjevernoj Da
Baškoj, a