List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
smatra se da || tiskaju po pogodbi.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne' prima ni SREO ni: en
u godinu fior. 4: 50, na po godine for. 2: 25; za
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine,
je predbrojen i za došasto polugodište.
Iz Slavonije.
U br. 20. ,Crv. Hrv. ima uvodni članak, ko-
ji izlaže iz knjige osiječke trgovačko-obrtničke ko-
more najžalosuije prilike, koje nas sada ovuda bi-
ju, a to je propadanje hrvatskoga življa. Ne ču-
dite se, da ta trgovačka komora tako hladnokrvno
bilježi to propadanje, jer ju zastupaju većinom lju-
di, koji s našim narodom i njegovim težnjama ne
imaju ništa zajedničkoga, paće se s druge strane
vesele širenju njemačkoga življa, jer u novije do-
ba izraelićani ko da su rogjeni Nijemci, tako se
drže te narodnosti. —- Da narod naš propada, o
tome nema suninje, jer sam i sim prolazio kroz
sela, koja su prije 10, 20-30 godina bila čisto hr-
vatska, a sada ima u njima još samo 10-15 hrvat-
skih ,gazda“, a sve ostalo zauzeo je Nijemac ili
Madžar. To se tajiti neda, pak želim da malo po-
bliže što reknem o razlozima useljivanja tugjinaca,
o propadanju lmatskoga življa i o posijedicima
koje ćese tek izleći iz toga.
I) Razlozi što se tugjinci tako useljuju — a do-
laze većinom iz Banata i bližih krajeva Ugarske
— jest skupoća zemljišta prekv Drave i Dunava,
a jevtinoća s ove strane. — Poznato je da su ze-
mlje ugarske nizine vrlo plodne, pak je to privu-
klo u te krajeve mnogo doseljenika iz svih mogu-
ćih krajeva i naroda, tako da tamo uz Hrvate i |
Srbe nalazimo još Slovaka, Čeha, Rumunja, Nije-
jemaca i Madžara. Sve to žive tamo pomiješano u
malom opsegu, tamo radi, žive i množi se. Kako /
je koji od ovih življa moraluiji i plodniji, u toli-
ko se brže širi. Nego nastala je još jedua nevolja |
za nas. Tamo preko je zemljište poskupilo radi
ploduosti i napučenosti. Novoga žiteljstva nadola-
zi neprestano, jer dobar glas o ploduosti tla ma- |
1
mi ga, a staro raste u velike po broju, a sve je |
to razlogom prenapučenosti, život postaje sve teži
i neugodniji, pa svako teži za lagljim i ugodnijim.
Uza sve to našlo se je još i bogataša, koji nasto-
je da posjed što jače povećaju, pak iugjaju veli-
ke svote za okolna zemljišta. Ovo su dva razloga
koji seljake iz južne Ugarske tjeraju u Hrvatsku,
gdje su zemljišta barem za polovinu jeftinija. Va-
lja priznati amo ima još i sada mnogo neobragje-
noga zemljišta, a osobito u koliko je u dosegu po-
plave. Najprije pokupovaše došljaci ova pusta ze-
mljišta, šume se krše a zemlja prodaje, pa ubroj-
te amo još množinu vlastele, koja nema ni trun-
ka iskrene ljubavi prema zemlji i narodu, nego sa-
mo prema svojemu posjedu, pak voli već iz neko-
ga prkosa da naseljuje na svoje zemljište tugjin-
ce, koji su donekle bolji gospodari nego li naši
ljudi, pa eto razloga doseljivanju tugjinaca. 'Tu se
dade lakše prokuburiti život nego li preko, a to
ih mami amo. Uz to radi cijenoga zemljišta, stek-
ne odmah dupli posje nego 'li je onaj što ga je
u Ugarskoj prodao. Konkurencije domaćega 'življa
ne boji se, jer je ovaj podosta zaostao za njima
u znanju poljodjelskom.
II) Razlozi što hrvatski živalj tude propada, je-
su ovi. Hrvatski narod žive od vajkada: u zadru-
gama, pa kad se je riješio Turaka mogao je uz
primjerenu marljivost na dobrom ovom zemljištu
doskora doći do nekoga blagostanja. Tekom vre-
mena uz valjanu zadrugarsku upravu narod je o-
bogatio, i naučio se je svakom obilju, u kojemu
je dugo šivio, pače se u nj i uživio, To blagosta+ '| prodade i sadnje ostanke. svoga zemljišta i-seli:e0 |
i
t
i
šalju se Uredništvu.
nje i obilje, koliko nam je služilo na čast. jer je
bilo vlastitom mukom stečeno, bilo je ipak razlo-
gom, da se je narod naš pokvario. Čim dulje je
živio u takvom blagostanju, tim se je jače pokva-
rio, dakle u plodnijim predjelima jaće nego li mr-
šavijim, dakle svakako najviše u Slavoniji, a naro-
čito u Srijemu, gdje se zemlja lako obragjuje a
obilno naplaćuje.
Bogatstvo samo po sebi nije zlo, ali je zlo,
kad čovjek nije dovoljno jak da se otme lagodno-
štima, koje otale proističu. Na žalost za naš narod
bilo je ubitačno, jer je prouzročilo glavne wu sa-
danje mane, koje ga ruše u propast. Iz blagosta-
nja proizašao je nerad, lijenost i indolencija, jer
nužda nije ljude tjerala da se junački prima po-
sla. Dugo uživanje ubilo je zdrav razum, što se
je trudom steklo u prijašnje doba, te se je sadi
rasipalo. Željeznica nije bilo, putevi loši, pak je
svaki većinom sam sve pojeo što je zaradio. Do-
dajte k tome još nesretno vino, koje ubija i po-
steno -srce i udlučiju volju, pa eto vam glavnih ra-
zloga nazadovanju naroda. Ljudi se ulijeniše i_po-
kvariše. Lijenost i pijanstvo najveća su zla za ljul-
ski rod, jer se iz njih sva zla ležu, a tako je po-
stalo i u nas, narod nije više radio, gostio se je
i pio, dok je što bilo, počeo se kavgati i ubijati
iz inada, dao se na nemoralnost, zaboravio na is-
krenu vjeru, a kad se je u novije vrijeme upoznao
sa ostalim svijetom bacio se još u silnu raskoš.
Lijenost, pijanstvo i nemoral glavne su mane na-
roda po Slavoniji, a svega toga nema ni iz dale-
ka u tolikoj mjeri u doseljenika.
U takvom položaju donekle u obilju, & do-
nekle u pokvarenosti zatekao je naš narod zakon
o diobi zadruga. Narod to jedva dočeka, ko će da
sluša, ko li da radi za drugoga #! Svaki će za:se-
be, pa što Bog da! Nego u koliko je zadruga va-
ljana uredba, toliko ima zlih posljedica za sve čla-
nove, ako se ukine. U zadrugi svaki je imo svoj
odregjeni posao, u drugo se nije divio, (paso je
svinje kroz sav život, a sad je svoj gazda, valja i
da: obragjuje — svoje. polje. a u to se ne razumije.
Posao mu smrdi, težak je i neugodan, a on vičan
ljenčarenju i obilju; pak se sada nemože da. sna»
je. Novaca nema, raditi ne će a živjeti mora, pak
se pomogne kako znade. Recimo zapao ga je dio
zadrugarskog zemljišta od 10 jutara. Sam :t0:0-
bragjivati ne. može, jer je obitelj malena, pa pro-
da došljaku, koji svakamo kuca, jednu trećinu. O-
stalo obragjuje. Nego novac potroši, a da ni po-
reza platio nije, zaduži se državi, židovu trgovcu,
prepire se neprestano sa prijašnjim zadrugarima
radi ovoga ili onoga posjeda, potroši na :to i zad-
nju paru, al 'opet ne radi. Nevolja pritište odasvu-
da pa proda opet drugu trećinu posjeda, a ostane
mu samo zadnja trećina. Ova ne dostaje tude za
uzdržavanje seljaka, novac se opet potroši, a :ne-
volja već ceri svoje zube na jadnu.: obitelj, koja
kuka od gladi i nevolje. Porez se mije platio, & u
tom zadnjem času seljak se ošvijesti i pregne: svom
silom da radi. Prigospodari koje blašče, orudje ili
slično, ali čim to dočuju ;ovrhovoditelji. već im to
ugrabe i prodadu. Seljak ostane i opet goloruk.
Opet radi i prigospodari što, ali progje na isti na-
čin Ne će dakle više ni da radi, jer iza muke če-
ka ga poniženje; lijenosti sklon je i bez toga pa
se sasvim zapusti, Konačno da se svega riješi on
U DUBROVNIKU 15. Juna 1895. |
Pretplata: i oglasi plaćaju se upravi. ,Crvene. Hrvatske“ u Dubrovniku & dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji s se više puta
IoDOMI
u tminu dalnjega života. “Često se to rdegodici ia
onoga ovrhovoditeljskoga postupanja i seljak: onda
ostane bez svegi i svačesa. Sada nastaje ono izu;
miranje naroda, un se jednostavno gubi. Ponajpri-
je prehranjuje se: kako tako, 'a/ poslije rasprši se
na sve strane da zasluži kruh;: takav: nije više 4a
rasplod, on pomalo ugine i nestane;mu: tragaii+;;
Evo to su glavni razlozi propadanja. hrvatsko-
ga žitoljstva, kako vidimo krivi smo sami, jer se
u dobru previše uznesemo,, a, u zlu odviše ponizi-
mo. Možda ne bi tako bilo da relaz iz blegosta-
nja u oskudicu nije bio toli ao i da a tu
nac s gotovim novcem u rukama , ne tiska ikd
ua prag bijednoga seljaka, Kad, sve ovo o do tu jiro-
mislimo, zar ćemo se čuditi daj de; u Slavo iji, u ii
toj bozatoj zemlji, gdje se konji 'čak žitom h hrane,
UlodoJUA ive
da se prištedi skuplji, E i zo Jove žilu
bilo sela u kojima su ljudi, trpili gladi: (Sela su bi
bez posjeda, seljaci. koli obrag gjuju svoja, a_ he (al a-
nja polja za drugoga, seljaci koji tako ginu i ri
padaju, a za njima ruše se i bijedne io lu
ce, kroz koje su zvijezde broj koišću
Dodajte svemu tomu ubijanje, sin
rotka, pa i veću. indolenciju, koja. sobom. 4
istočna vjera. i silne zločine, kojih. i.
odmrih dvije žrtve, pa evo razloga zašt Juta
pravoslavno jače propada, pa' natočitu' u plodnijetti
Srijemu. OVO HHJARKIAOJ
II. A šta nas čeka iz obojegi' što pije reko-
smo % Kako se čini ništa utjesljivoga.“ Nijettiae“
Madžar što se usele morali bi še pohva titi, i tek oli?
da bi se odstranile pogiblji ža nia$u n&r0d.iu stvari) al
to u dobrim prilikama ide tek za til" polo dui
A u kakvim smo mi sada prilik dina 2. “Zar da to
napose spominjem ? Ne, svako zuade da eu i
vatskoj nesmije ni ime hrvatsko , pravo M 3 da
jer će mu odmah za vrat sjesti nebrojeni: čiuovni+
ci, koji teže za boljom plaćom, 'a tome se ničiji
tim prije, čim se note inogu iskazati“ da) zaprije-
čuju. slobodouuulje hrvatsko. Sam, /paro« 1 atski
ostavlja se hotimice: u neznanju ili: u; suwmji glede
narodnosti, jer se is pućko škole sve istjeralo: što
šjeća na sturu slavu bud pjesmom budi“ čitan,
Kad je s nama tako, 'zaf da se tugjinac “za tim
otimlje ? Nije mu nužda. Doduše škole i siobraćaj
nauče došljake hrvatski, ali tugjinac uvijek e sma-
trati urogjenika nižom masom; jer je | ve
od njega, i jer je taj od njega ovisan u. koje, čew,
A da toga ne bude, pa da se doseljenici: pretapa-
ju u Hrvate, to bi morala nastojati vlada u dva
štvu sa crkvom. Koliko: vlada o'sam,
drugo od nje i ne okajem, a huge tetaovi
Žao mi je da moram dirnuti u, tu: S ne znaju
da li će cijenjeni g. urednik htjeti sve; tiskati, no
što mi je ma jeziku to: i na srcu, “ipa se ne oka-
njujem' kaziti istinu: ma i gorku Mk
Bin br a a |
sali 1: Ur.) od tf opoviĆA OvAIa i
03 Svećenstvo. naše w Slavoniji Aaže jee divio