Br. 26.

stih tia oni — na

(RVENA HRVATS

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

U DUBROVNIKU 22. Juna 1895.

godinu fior. 4, ma po godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- šalju se Uredništvu.

lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodbi.

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

% %q | *

HOĆE JOS!

Pop Jovo se živ pomamio, da smo mu rekli,
da ne umije pisati, pa da nas u laž utjera sasta-
vio je ,Odvraćak“ na naš zadnji članak o gimna-
ziji. Dok je Dubrovnik“ izlagao svoj odvraćak,
dotle se je vlaško klepetalo i kalugjerska ulizica
u Zadru okitila prilogom ,Doli s krinkama“, što ga
je napisao ,Orlando“ (čitaj: Fabris). Tendencija.
im je očita, pak se potpuno slaže sa onim što smo
već u prvome članku preventivno, ali po starom
iskustvu pisali, biva da Srbi svim srestvima na-
padaju i na ono par profesura Hrvata, kako bi ta-
ko svu gimnaziju napunili zgoljnijem srpskijem pro-
fesurima, koji bi proslijedili apoštolski rad srpske
propagande. Tako su i sada zametli hajku golemi-
jeh laži i denuncija na profesure Hrvate, a osobito
na g. Kušara, jer kako se čini u srpskom taboru
zadata je riječ, da se za sve one sablazi i goleme
škandale ustrojene i oružane srpske propagande,
koja je bila otkrivena imade navaliti poglavito na
Kušara, eda ga kakogod ostrane, misleći jadni da
bi tada mogli mirno nastaviti svoja opaka i podla
djela oko posrbljivanja djece hrvatskih roditelja.
Kušarove krivine sastoje u tomu, štoje tu propa-
gandu, koja se već 8 mjeseca nožima i mitom or-
ganizovana vodi, u istrazi iznio na vidjelo. ,Du-
brovnik“ za taj crimen  laesac Velikoj Srbiji ne
traži drugo, nego ,da Visoka Vlada uvaži že-
lje i molbe ne samo Srba, nego uopće sveg
mirnog i svijesnog gragjanstva dubrovačkog
(bum !), da nam ostrani Kušara iz naše sre-
dine.“ A to zato da bi pop Jovo i njegovi prija-
telji profesuri, koji doma drže sastanke djece, mo-
gli mirnije agitirati pak ne samo iz naših mladi-
ća, nego čak iz čakavskih Korčulana i Hvarana
stvarati Velike Srbe.

Da bi pak starija vlast bolje doznala ko je
taj Kušar, pop Jovo uz pomoć njegovih sudrugo-
va (jer kako rekosmo u njega sama: volja je ja-
ka, ali je sposobnost slaba) pokušao ga je nasli-
kati, pa kako je on žutičav, to vidi oko sebe sve
žuto i zeleno. Tako je prof. Kušara naslikao u
zelenu. Mi slici nećemo mnogo prigovarati, samo
predlažemo da mu fotograf zaviri i straga, jer po
onomu što o njemu pišu ,Dub.* i ,8. Glas“, taj
bi čovjek morao ima rep, toliko je toga uradio. Ni-
je u Boci katolike s hrišćanima zavadio bezočni i
beskrajni hrišćanski vjerski fanatizam i ona oti-
mačina katoličkih prava i institucija, nego Kušar.
U Dubrovniku on je (čujte pak se smijte 1) stvo-
rio pravaše, a ako ovako potraje, blago nama, jer
će Kusar srušiti općinu i ujediniti veliku Hrvat-
sku. Kad dva retka u niže tuže i napadaju Kuša-
ra, da je on unio razdor u hrvatsku stranku, ou-
da se možete diviti kolosalnoj bedastoći opakih
stvorova, koji su bogme izgubih i pamet i glavu.
Mi znamo da je ovaj profesur stekao neko ime
svojim književnim djelima, ali što je to prama o-
voj aureoli slave, što su mu svojim člancima stvo-
rile srpske novine ? Ko danas ne pozna toga no-
vog Batenberga — prof. Kušara ?

,Dubr.“ donio je na svoju sramotu stvarni
ispravak g. prof. Kušara na sve izmišljene, skova-
ne, i od istih lažaca-klevetnika u protuslovje do+

*) Vidi članke ,Srpska propaganda megju gimna-
sljaloima“ ubr.33i pliastavak“u br, 38 ,C.14— Vi,

 

RICE D-T EZEMONIRANJSC KA ZA

    

 

'Pomislite sada što bi oni 0
kao na pr, Srbin prot, €. biclo lani na ispita sa ( ašjbolje

 

+ Rukopisi se ne vraćaju.

 

pedene osvade protiv njega: Premda zakon ne do-
pušta baviti se u istom broju lista tim ispravci-
ma, pisari u uredništvu morali su pustiti popa Jo-
va, da se odmah izviče, da ga ne bi žutuga zada-
vila. Na kojoj je strani istina puštamo da sude,
ne Srbi i Hrvati, nego ona u ovom poslu nepri-
strana publika, koja nepripada ni tamo ni amo,
ali koja nam radi iznesenih čina i radi istine ko-
ju branimo u zadnje doba pravo daje. Mi ćemo
samo opaziti, da su piskarali srpskijeh listova zZbi-
lja izgabili glavu, kada misle da bi St. Vlast mo-
gla povjerovati svim onim ponajviše djetinjastim
tužbam proti Kušaru i njegovu ponašanju u školi,
koje je ,Dubr.“ spravan potvrditi ,samo na kompe-
teutnom mjestu.“ Ko nam svjedoči da se je to zbi-
lja dogagjalo, što ,Dubr.,“ kako mi, a mislimo i
stariji, vrlo dobro znamo, izmišlja ? Učenici Srbi,
oni isti koji su se cijelom godinom napajali mr-
žnjom proti Hrvatima! (U našoj gimnaziji srpska
propaganda uvijek je počimala svoje djelo mrž-
njom, prezirom i ismjehivanjem Hrvata i hrvatskih
književnih proizvoda). Oni dakle isti učenici, koje
je ,Dubr.“ nauckao na njihova profesura onim Svo-
jim revolver-člancima proti njewu! Vrijede li ta-
kovi svjedoci kod pametnih ljudi? A ne zna li
s druge strane“, Dubr.%
svem Srba ima i drugih učenika, koji ć& do po-
trebe dokazati, da su sve one tužbe potvore naj-
gore vrsti?

Nego ,Dubr.“ zna da Kušar tjera propagan-
du izvan škole. Njemu su rekli ništa manje nego
neki ugledni Hrvati“, da je on kriv razdoru hr-
vatske stranke u Dubrovniku, (nad kojim se , Dubr.“
u suzama utaplja) i ,koji zgagjeni radom prof.
Kušara odlučiše unaprijed ne glasovati s hrvatskom
strankom.“ Šteta što .Dubr.“ ne iznosi imena tih
uglednih Hrvata“, ako to nijesu neki njegovi pro-
fesuri, koji su jednom bili Hrvati, a sada su Srbi

puro sangwe. Mi znamo da taj jadni Kušar, ako

je Hrvat po rodu (a to mu je kod Srba već smr-
tni grijeh) u naše političke stvari se poništa ne
miješa, nego samo što glasuje, kad su izbori za
Hrvate. Što bi naprotiv o njemu Srbi pisali, da je
on kao prof. M. bio na čelu onom kolu radikalnih
srba proti autvnomašima u gradu, ili da se u ja-
vnoj pozornici usudio predati pjevačima vijenac sa
hrvatskom trobojnicom, kako je prof. J. predavao
sa srpskom, da ne spominjemo ono štv radi prof.
M. R. u Kotoru i što smo mi u listu više puta
istaknuli. ,Dubr.“ Kušara i tim objegjuje, da ga
je vidio govoriti s našim urednikom, a pomislite
samo što bi bilo, da se on s njim šeta svaki dan
kako neki profesuri s Bućinom, Harlovićem i Vr-
čevićem i da ga prima svaki dan u svoju kuću,
kako je upravitelj Š. primao administratora srp-
ske štamparije Harlovića i za samih istraga u gi-
mnaziju, toliko da su učenici misljeli, da će Har-
Jović držati protokole !

Još gorijeh lažu oni proti Kušaru. Mi smo
do sada na ove nečuvene napadaje mučali, ali vi«
dimo da je red da se na njih 'osvrnemo i da im
lijepo ukažemo, da će ćerajuć lisicu išćerati vuka,

Oni na pr. u ,Dubr.“ i ,Srp, Glasu“ izmiš.

ljaju, da on čini repeticije sinu gosp. Boža Banca,
što bi bilo proti zakonu. Oni to izmišljaju, jet
kako smo se propitali, u tom nema ništa.

*»u svakom razredu: o“

  

njemu pišali, da je on, |

  
  

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

prvi razred desetak učenika i onda; polovinu .od
tih uzeo na repeticiju, koji su za tim učinili is-
pit, te im je on tad postao ,razrednikom. ili da
on poučava privatno kao isti taj profesur i njegov
drug Srbin Z. po 4-5 učenika najedan put, ili. da
svojim učenicima dava objede kao prof. ;M.! Onda
bi zbilja imali razloga da se na. nj tuže. Učenik
Vr. VII. r., koji je jedan od najglavnijih srpskih
propagandista, nije li se zar toliko godina privatno
poučavao u g. prof. 2? Gdje vam je: pak spome-
nuti prof. C. koji kod: kuće čini 4-5 ura privatne
škole, pak onda dogje uinoran u gimnaziju i vas
nervozan dere se na onu jadnu; dječicu, ako se
samo maknu. Je li to po zakonu?: Neka pravedni
Srbi traže da se i na ovo povede istraga, neka i na
ovo pošlju ispravak !
Ovo su suha fakta. Nagjite vi samo jedan
koji bi svojom težinom tomu samo sličan bio pro-
tiv naših profesura, a nemojte u oskudici fakata
nabacivati se blatom i što mu drago tvrditi, kao
ono na pr. da je Kušar_ osnovao Radničku Zadrugu,
čije nije ni član. da je ou kriv nesuglasju u muzici
itd., i iz zlobe denuncirati ga vladi, da je on na-
še stanke, da je pravaš. kad: su svi narodnjaci
spravni dokazati, .da su to Samo izmišljotine, Ako

-je Kušar-bio: jednom w--,Radničkoj--Zadruzi;*-to-

je otišao iz same pristojnosti, pozvan : kao jedan
od: upraviteljstva pjevačkog društva, gdje: nije ni
riječi progovorio i otišao nakon po sata. O tome
pune se protivničke novine, & mi pitamo: doći u
jedno hrvatsko društvo. koje zakonito postoji i u
kume nema pogibelji, da bi se proti monarkiji
govorilo, zar je to veći grijeh nego otici na pr.
na večeru Rusu Slavjanskome, kako su: učinili

neki profesuri i činovnici Srbi, gdje je bilo veli-

ko-srpskih govora sumnjiva značenja %
Kušaru se podmeće da je suradnik našega
lista, što je prijesna laž, ali nije laž da se ,Du-
brovnik“ kiti člancima profesura F. J.:i M. da i
ne govorimo o popu Jovu, vjeroučitelju na gimna-
ziji, i upravitelju A. Govore da je prof. Kušar na-
pisao brošuru , Dubrovčani jesu li Hrvati?“, Svak
zna da ta brošura — koja je toliko jada zadala
našim Srbima, jer je uništila sve njihove utopije,
a Jagić našao je vrijednim, da je u prvom slaven-
skom znanstvenom časopisu obiavi —- ne nosi nika-
kva potpisa. S druge strane svak zna. «da je ona samo
odgogovor aa drugu brošuru sastavljenu, kako su isti
bivši učenici Srbi poslije izjavili, od profesura Sr-
ba i da su toj hrvatskoj brošuri odgovarali opet
profesuri Srbi u ,Srp. Glasu“, »Dubrovniku“ pa
čak i u crnogorskim listovima.
,S. GL.“ napada na Kušara i zato, što je u
kotarskom vijeću vodio ,oporbu“ proti nadzorniku
Zori i tvrdi, da je on bio naveo tobože i pogla-
vara Maroičića na neke krive korake. Kad je to
,S. GL,“ spomenuo mi ćemo mu reći da smo čuli
iz najpouzdanijeg izvora, da su proti g. Zori u o-
vom Kotarskom Vijeću bili svi članovi. ' Ot! je u
jednoj razmirici! izmegju gg. V. Ad. i E. B. ma o-
voj gragi. školi htio na silu svu krivicu baciti na
B-ća. Poglavar koji je to razumio predao je cijelu
stvar Kušaru, daje riješi;' na što se je g. 'Zore
pomamio, no bilo je sve uzalud, usprkos svetu