MLINA # vić rekać, kad e tiizad imalo dana posjetio njego- - vu školu..Oporba Rdju su Kušar i svi članovi kot. Vijeća vodili proti _Zori bila je otvorena i poštena. dok se to 0 p noj strani ne može reći, dapa- log irani “Srbi. U utornik bijasmo u Zadru na rolasku i tu smo doznali od jedne ugledne lično- sti, koja je u stanju da se na licu mjesta informi- ra, kako gosp. Zore govori na Namjesništvu, da će biti sve mirno na ade ci ako uklone Ku- rin sin s g. Bonom, popom Bućinom i drugim veli- kim Srbima mogao bolje širiti srpsku propagandu. , ,S. GL.“ donosi još protiv Kušara tužbe, što su ih proti njemu na zapisnik kazala dva njegova učenika Srba. Da su one tužbe izmišljene, to vi- de i slijepci. Ver. ga tuži, da ga je lanjske godine vidio. jedan. put..na. prozoru _,Čitaonice“ sa nekim učenikom a zatim upitan, je li baš sjeguran da je to bio Kušar, izjavlja da mije nego da mu se je činilo da je bio on. Učenik B. ga tuži, da je od drugog učenika čuo (koji tvrdi da B. laže), da je g. Kušar nešto upućivao učenike osmaše, kako će se podnijeti nazad ono dva mjeseca, kad su dra- koničkim - mjeram bili kažnjeni, sto su zakidivali dvije djevojčice. Ove tužbe donosi profesur-pisac ,Srp. Glasa“: upravo nekakvim slavljem, dok su oni najbolji dokaz duboke moralne pokvarenosti učenika Srba. Ovakav jedan slučaj, gdje učenik po- zvan na odgovornost za svoje prekršaje, tuži be- zočno vlastitog svog učitelja, koji ga ispituje, za stvari koje se njega ne tiču, protivan je svakom . školskom zakonu i tako škandalozan, da mi na nj mpozorujemo koli nadležne faktore, toli naše zastu- pnike neka ga po svojoj. dužnosti prikažu u sa- “borima; pak će se po njemu vidjeti koja i ko- lika demoralizacija vlada na našoj gimnaziji. Za učenika B. doznali smo da je tužbu podnio preko ure popa Bućina i da je tako nepristojno podne- sena i tako infamna bila, da ga je sam g. Škari- i ca otjerao i nije ga htio primiti na protokol. Evo plodova srpske propagande, kojim se srpske novi- . ne još diče! Pfui! A »Dubrovnik“ ima obraza da zove: denuncijantom učenika D. zato što je u obrani samoga sebe rekao, da Srbi mogu činiti što hoće i da ih se ne kazni! To je bilo sve, dok srp- skih učenika: koji su Hrvate notesom u ruci de- nuncirali, pošto su i njihove stanove uhodili, ima kako čujemo: čitava legija: Vernazza, Marić, Ca- strapelli, Gluščević, Kobasica itd. itd. i Etu bi s Kušarom bili gotovi, ako uprav 'mjemu od neke čeljadi i ne treba obrane, ali ima još mešto na što ćemo se osvrnuti, a to na one :srpske klevete, kojim podvaljuju Kušaru, da je on pisac onih dvajuh članaka o gimnaziji, što su izišli u ,Cr. Hr.,“ što će mu reći zanago i za vovaj, netom ugleda svjetlo. Da je i to zlobna laž ne treba nam vele dokazivati. Vjerovali oni ili ne, ono je napisao naš urednik, komu nimalo nije sta- lo što. i kako sudi o. njegovoj sposobnosti jedan Jovo Bućin. Prvi članak, u komu je sva propaganda otkrivena izišao je uz to s njegovom šifrom. On je za tu, srpsku organizovanu propagandu znao mnogo prije nego gosp. Kušar, što bi mogli do- kazati starijim entrefiletima u ,Cr. Hr.,“ ali ne- ćemo, nego ćemo se pozvati za svjedočanstvo na e. k. upravitelja kot. Poglavarstva, savjetnika g. 'Tončića. Kad je radi vijesti o gimnaziji bio od Dr- žavnog Odvjetništva zaplijenjen br. 20 ,C. H.,“ onaj dan naš urednik pošao je kod savjetnika Tončića, da mu javi kad će izaći drugo izdanje lista, pak mu je tom. prilikom glede zaplijene privatno re- kao, da. on zna mnogo toga o gimnaziji, ali da neće iznositi, nego u velikoj nuždi, a da bi on najvolio da ga ravnatelj gimnazije za onu vijest tu- ži na sud, gdje bi najbolje mogao sve potanko do- kazati. To je bilo na 18 maja u veće, dakle dva dana | prije nego su. počele istrage u gimnaziji, koje, kako je poznato, bijahu naperene jedino pro- ti: učenicima Hrvatima. Nije nama dakle bilo potreba da nam prof. Kušar, koji onda nije još ništa znao, dojavljuje ili piše. Nama je bilo sve poznato; što , bila nam je poznata čitava organizovana srpska pro- O dokaza, kako proti Kušaru tajno ruju i (šara. Da; i mi velimo, valja ga ukloniti, da bi Zo- , restorana € JE aa ANA nio e SAOERE A A RM HY POSO E EA E dA E 4 ONA SARA! IO MMA ŠAL e PZGAOLNJENT+ Ph ma nijesu dali da tuže Srbe, prekidajuć ih da moraju odgovarati samo za ono što ih pitaju, do- čim su svaku srpsku tužbu primili. Pa dok su Hr- vati na srpsku propagandu samo reagirali, jer ka- ko je istragom dokazano, oni su najviše zadnji mje- sec i po dama bili počeli raditi protiv _srpske:a- gitacije, koja je trajal&od početka šk. godine — oni su bili smatrani krivcima i prijetilo im se izgonom, a Srbima nije bilo ništa, nego se čitava srpska stvar nekako zabašurila (ponavljamo: zabašurila). Kad smo mi vidjeli, da je istraga već svršila i da o Srbima ni govora nema, jesmo li mogli i smjeli mučati ? Onda smo rekli nešto prof. Kušaru i dru- : gijem, pak se je istraga morala nastaviti i tad se | dokazaše sve one sablazni pa teret Srba, a u su- | botu u br. 22 iznesosmo sve na javnost, neka svi- | jet znavle kako postupaju profesori Srbi i ravna- telj g. Škarica i kakve se stvari dogagjaju na na- šoj Velikoj Gimnaziji. ' Evo im ovdje, kad su baš htjeli znati, histo- rijat kako su se otkrila sva ona nedjela srpskih učenika. koja su nekažnjivo inijila 8 mjeseca da- na. Već u istrazi proti Hrvatima, zaradi onoga kad su Srbi napali na Kusićev: kuću, oni su sa- mi priznali, da su tada išli i pjevali srpske pjes- me. Nije li već to bilo dosta profesurima Srbima da stanu ispitivati? Pak što su učinili? Sada su dakako i onii njihovi piskarali kivni, jer se je sve otkrilo, pak sve ono što ovi lažu na profesure Hrvate, to je zato što su oni bili pri- vedni i nepristrani, te nijesu dopustili da se s:- mo naši učenici progone, a da srpski izgredi ... zaspe. Dokaz je tome i to, dai proti vjerouč. Pa- lunku, koji je u politici neutralan, nijesu dosada nikad pisali, a sad ga najbezobraznije svakijem i- imenima napadaju, dočim Hrvata suplenta prof. Mi- lasa koji je za ono vrijeme bio na ispitima u Ža- grebu, i koga su prije svakako grdili, u svemu štede i protiv njega nemaju ništi. jer nije otkri- vao srpska nedjela. Najbolja pak potvrda da su hrvatski profesuri pošteno i nepristrano postupa- li koli u istrazi toli u sjednicam, jest to da su se sad k njima pridružili i neki profesuri koji nijesu ni Srbi ni Hrvati. Ne treba nam da saopet po treći put potan- ko osvrćemo na uprav nečuvena i bezobrazna ni- jekanja srpskih listova za fakta, koja smo mi ja- vno naveli i koja su u istragama bila jasno i oči- to dokazana. Koja korist da ,Srpski Glas“ i ,Du- brovnik“ onako bezobrazno niječu, kada su okriv- ljeni učenici Srbi u istragi skoro sve sami priznali, što smo mi pisali? Sve ono što oni sada pišu ob učenicima Hrvatima, to su gole laži koje izmišljaju samo da i amo bude što više nekakvih prestupaka. Tijekom istrage dokazalo se da su te njihove tvrd- nje većim dijelom lažne klevete, pak mješte da ih ponovo siju po novinama, da s njima djeluju pred svijetom, neka njihovi profesuri predlože, da se povede istraga. Istina je nasuprot da su Srbi bili organizovani u društvo, koje je imalo svoga bla- gajnika (učenika Mar.). Istina je da su u sv. Ja- kobu vikali: Živio Aleksandar I., svjedoci djeca Buj., Dim., Galj. i dr. Istina je da su na Konalu klicali Velikoj Srbiji, svjedoci neke osobe van gi- mnazije, koje ćemo iznijeti samo u velikoj potrebi. Istina je da su djeci kupovali odjela da budu Sr- bi; izmegju ostalih učenik B, kupio je učeniku Br. knjige i gaće a kad nije htio biti Srbinom, onda mu ih je digouo. Istina je da su bili oboružani nožima i to svi učenici Srbi iz VI. razreda i neki iz drugih razreda, a jedan je imao štil. Što treba imena, kad su to gjaci sami priznali? Istina je da su neki (kao učenik K.) kleli se da će se porišća- nit kad budu punoljetni, a da su se već zvali pra- voslavnim imenima, Sve ovo i još mnogo toga na što radi prostora ne možemo se osvrćati, živa je istina. A pogledajmo sad malo kako Srbi niječu. Oni na pr. priznaju da je lani na 20 oktobra (a mi govorimo i na 3 okt.) bila velika skupština djece na Srgju, ali iz zabave; priznaju da su išli u Bo- ne, no da se malo provesele; priznaju da su bili u srpskoj štampariji, ali samo da naruče posjetni- e; kupovali su i odijela, ali to je bilo iz milosr- gja. A što se noža tiče, istina je, pišu, da su ih imali, ali su ih kupili samo kao nakit, dok su sa- mi učenici rekli da su one velike nože nosili za trempavat lapise! Zar ovo nije humoristično ? Što se pak samih profesura Srba tiče, u ko« liko se već 0 njima nijesmo bavili, priznijemo, da oni ne trebaju dolaziti u nas pitati dopust za sa- stanke i ohjede na koje zovu djecu, ali ćemo mi imati uvijek pravo, da to javnosti predađemo. O- stajemo pri onom što smo rekli, kako Srbi oba- znaju što se u učiteljskim sjednicama dogagja us- prskos svijem izjavama popa Bućina. , Dubrovnik“ govori da se i izvana moglo prisluškivati. Dobro. Ali po podne bijahu zatvoreni svi prozori, te se nije ništa moglo čuti ni obaznati, nego ako je kogod iznio iz sjednice. Što će na ovo ,Dubrov- nik“ i njegov pop Jovo? Pop Bućin učinio je izjavu u , Dubrovniku,“ gdie je lažima proglasio sve ono što smo mi 0 njemu rekli, pak na svrhu simiono tvrdi, da je Du- brovnik srpski grad, te kliče: ,Živio srpski Du- brovnik!“ Nije ovo prvi put da se cvaj pop do- šljak ovdje ovako provokatorno u javnosti razme- će svojim“ srpskim Dubrovnikom. Ističemo samo, da je taj čovjek vjeroučitelj u e. I. gimnaziji, pa kao takav član učiteljskog osoblju, koji dolazi na učiteljske sjednice, da i ne pitamo može li on i kao prosti svećenik onako javno izazivati većinu naroda, megju kojim žive. Iz njegovih samih rije- či svak će najbolje upoznati, ko je taj vjero- učitelj Bućin. On od slova do slova piše: ,Nije istina da sam ja ikad, igdje, držao sastanak sa gimnazijalnijem učenicima bilo rimokatolicima, bi- lo pravoslavnijema, a još manje u nedjelju na 2 o. mj. i to u mom domu.“ — Ovo piše pop Bućin, a mimu otprto u lice govorimo, da sve ono što on ovdje tvrdi nije istina, kako to najbolje znadu one obitelji, kojim su ovih dana ti sastanci poremetili kućni mir. A pop Bućiu sa svojim potpisom tvrdi da u njega doma nije bilo sastanaka! Kod ovake vrijednosti potpisanih tvrdnja, možete suditi koli- ko su istinite one srpske tvrdnje, na kojim nije niko potpisan, nego su ih naprtili na firmu odgo- vornoga ,urednika-" ,Dubrovnika“! Ko sve ovo, i još mnogo toga, uzme u obzir, daće pravo g. Ni- ku Boškoviću, koji je odavna govorio, da se pop Jovo Bućin ne dovodi u Dubrovnik. Ovoliko za ovaj put. Ako hoće više, neka se odazovu, biće služeni. Megjutim neka znadu, da ni s ovim još nije sve izišlo na vidjelo. Naši Vakufi. Mostar, 12 Juna. Početkom ove godine čitao se po novinama štatut za vakufsku upravu u Bosni i Hercegovini. Taj štatut mi smo donekle primili oduševljenjem, jer se nadasmo da će biti kakav red. Iza toga či- tasmo u ,N. L.“ dopis iz Mostara u kojem se na osnovu štatuta iznijelo nekih pogrešaka, ama tih pogrešaka ima sila pa ni danas im ne vidimo li- jeka. Megju tim dogagja se stvari čudnovatih, da se zgrade vakufske bez dražbe daju graditi t.j. bez da se zna javno što i kako se ima gradi, pa je tu veliki zijan vakufu.. Vakuf je velika stvar za Muhamedance, te kako se Muhamedanci sve više bude, sigurno će to zanimati pojedinoga čo- vjeka i prijatelja napretka i prosvjete o kojoj va- kuf ima djelovati, samo ako imade za to ljudi. Napomenuti nam je ovdje: baš sada se gra- de dućani Koski Mehmed Pašina vakufa. Nije se ni znalo javno da će se graditi. Komisija u nas istina ima, ali ona, premda ima gorljivih i pra- vednih ljudi, ne može sve raspravljati kad se to nesvigja predsjedniku, na što sigurno ovlašten po štatutu nije. S toga pogreškom se je dogodila go- ri navedena zakupnina, te koju je ne znamo kako odobrila vrhovna vakufska komisija u Sarajevu. Pokazala se naša komisija valjanom i u tome, kada je M. Komadina htio zakupiti sve vakufske zgrade ili dućane u Mostaru nudeć 10 99 više nego vakuti bacaju. Našlo se način da to Koma- dina ne zauzme ali ipak 10 9/o privezalo se svakom dućandžiji hoćeš nećeš, a to držim nije na korist vakufa da čini, a sigurno i proti volji onih dobrih duša koje nekad vakuf ustanoviše, pa da im se sad premeću kosti u zemlji ni krivim ni dužnim sa ljudi u upravi od siromaha dućandžija koji su pored mnogobrojnih kakovih dućana primljeni da ih drže. Nego gledajmo sad našu komisiju, u ovom je li koristna vakufu? Kada je kao obično izašao na dražbu dućan gdje stanuje neki Džudža,