List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na cije- šalju se Uredništvu. la godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodbi. Rukopisi se nevraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. EEE seta w i # Starčevićev Dom. Došaste sedmice najsvečanijim načinom otvoriće se ona krasna palača u Zagrebu, ko- ja će se kao narodni dar predati prvaku stran- ke prava dr. Antunu Starčeviću. Mi pravaši poznamo Staroga davno pri- je nego li je ono na riječkome sastanku pa- nula megju nas misao o domu. Mi smo znali da je dr. Ante, skroman i čedan čovjek, su malo zadovoljan. Sobica u kojoj stanuje i ono malo knjiga, rublja i pokućstva bijaše mu dovoljno, dok mu je od siromašne nagrade, koju je perom dobivao, još preostalo da_dije- li. Mi zbilja i ne poznamo čovjeka, kome bi se manje htjelo. Pa ipak pravaši na Rijeci htjedoše, da ga narod počasti darom, dostoj- nim sebe i onoga kome je namijenjen ! Starčevićev Dom nije ogragjen da udo- volji potrebama staroga Starčevića, koje su, kako rekosmo, vrlo neznatne. S njim je na- rod htio, da se nekako oduži svome učitelju, pa da mu jošte za života podigne veličan- 'stveni neumrli spomenik svoje ljubavi i za- hvalnosti za onu narodnu i političku nauku, koju je od Staroga primao kroz trideset i vi še godina njegova javnoga rada. Narod je dao, da dokaže kako je on onakih rodoljuba do- stojan, ko što su oni bili dostojni njega i ka- ko znade cijenit genije dužnosti naprama svo- joj domovini. Evo to smo mi htjeli i postigli Starče- vićevim Domom! Palača, koja se tom nakanom u glavno- me gradu Hrvatske koči, nije djelo jednoga čovjeka. Hiljade i hiljade duša priložiše ta- mo svoj obol; sa svih strana prostrane do- movine naše hrlili prinosi u Zagreb i to mne naredbama i dekretima nego ko je htio, spon- tano, po svojoj volji i osvjedočenju. Ima _u nas i drugih potreba za koje se kupi. Ali jedini prinos za Dom značio je istodobno i političku ispovijest, jer svaki novčić za nj pri- ložen dokazivao je, da njegov posjednik slije- di i pristaje uz načela onoga, kome ga na- mijenjuje. I za to Starčevićev Dom, osvem što je dokazom narodne zahvalnosti naprama jednomu od najviših Hrvata sadašnjosti, on = je uz to dokumentom jedne žive ideje — . ideje stranke prava Neprijatelji naroda iliti ove stranke na- stojahu na sve moguće načine, da nam naka- nu osujete. U isto doba kad nam nijekahu jakost i narodnu podlogu, sažaljevahu u & r 0 d koji je sakupljao za Starčevićev Dom, pro- sipljuć lažne vijesti o budućnosti ovoga svo- jevoljnoga narodnoga dara, kojim vlasnik mo- že raspolagati kako hoće, —..k00, da odred« mmm be dra. Starčevića neće biti dostojne njegova imena. Nego sve to nije pomoglo, jer narod nije vjerovao. Is toga gledišta, dok je na- šim narodnim dašmanima ovaj Dom svjedo- kom našega opstanka, u isto doba on je tu kao ukor svijem onijem, koje je Starčević na- učio hrvatski misliti i osjećati, a oni mu 0- nako odvratiše. Mi ovdje nećemo braniti ni razlagati na- čela 1 program dr. Antuna Starčevića, već to ostavljamo drugoj prigodi. Konstatujemo sa- mo, da će Starčevićev Dom u povijesti osta- ti pomenom koji će svijetu pripovijedati, ka- ko je bio narod, te se u prvom svom prepo- rodu pun entuzijazma spravio odreći svoga narodnoga imena i kako je onaj čovjek, čije Dom ime nosi, to zapriječio. Da dr. Starčević nije ništa drugo učinio, njegovo ime bilo bi dostojno, da ga hrvatstvo spominje dok od njeg traga bude. O tom mi dvojiti ne možemo. Opraštamo onim koji to ne umiju ili neće da_razumiju. Zasluge d.ra ideju hrvatske samostalnosti neumrle su, do- čim napadaji njegovih protivnika propadaju u bezdno zaboravi. Tako jei kod drugih na- roda. Ko se danas, slaveć Cavoura, i spominje, da je bilo boraca za talijansku slobodu, koji su tome orijašu svakojakim podvalama pleli zamke? — Starčevićev Dom jest prvi monumenat ove vrsti u našega naroda, a možemo slobo- dno reći, rijetki su ovaki primjeri narodne har- nosti i kod mnogo većih plemena. Ovaj dom nije podignula obijest. Mi imamo da se bri- nemo i za mnoge druge bitne narodne insti- tucije, pak ne možemo prosipati. I baš za to divimo se narodu, da je preko svih tih raz- novrsnih potreba našao i vremena i volje i srestava, da se sjeti svoga prvaka i da sa- gradi zgradu, koja će biti svjedokom naše pravedne čežnje za narodnom neodvisnosti i narodnim jedinstvom. U to ime veselo pozdravljajuć sijedoga vogju — klanjamo se smijerno onoj velikoj misli, koju prestavlja ovaj narodni dar! Živio Starčević ! Živjela samostalna i u- jedinjenja Hrvatska ! U Vrlici... Po vijestima: koje .nam i drugim. novinama stižu, regbi da će vrlički izbovi zloporabom i ne- zakonitosti natkriliti -one:dubrovačke; kojim je sa- ma vlada dokazala: da bijahu. škandal;: kad ih je drugi put istrguula iz ruka | načelnika . i predala svome povjereniku. .. Lali ad Brzojavi. javljaju, da, su. bezakonja prigodom izbora povjerenstva za treće tijelo prevršila svaku mjeru. -Našijem aljesu dali glasovati, U čitav dau Starčevića za osviješćenje našega naroda i za kT Prtplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost, plaća 8 10 novč. po retku, a oglasi koji $ više puta od više nego 800 hrvatskijeh birača, nije ih gla- sovalo nego samijeh 54. Drugi su bili odbiveni. Srpski birači ne gamo što su mogli glasovati ka- ko su nego i koliko su puta htjeli. Ima dopis u ,Jedinstvu,“ koji navodi imena osoba, koje su po deset puta glasovale !! R Pri takoj nepravici o dlaci da nije bilo gun- gule. Narod je uskipio i — ostavio biralište. Ne odobravamo, dapače osugjujemo — :ali razumijemo. I kod izobraženih ljudi teško je dosta puta naći one toli potrebite hladnokrvnosti, a ka- mo li kod prostog i čestitog naroda, kom na zlo- čin i nepravicu krv uskipi, pak se napasti uklanja da ga zov ne natanće i sam pravdu krojiti stade. Pri onakim zločinima, mi najbolje znamo, kako usplamti jedan narod. i Politika je u tom sestra igri. Igrač i političar treba da budu bladnokrvni ljudi. Gubitak ne smije prvog da zabuni, poraz i izaziv ne smije da dru- gog važesti. Čuvstva ostaju u srcu zakopana i ne prodiru vanka, razum: vlada. Jaoh ako: prevlada strast! Samo tako moći se je nadati uspjehu. No možemo li mi ova svojstva tražiti od sveg niivo- da? Ne nikad, jer dok ipolitićarsrodoljubi wisli i osjeća, narod većim dijelom samo osjeća. | .. S tog gledišta mi dokičujeno kako“ Vrlički- jem prvacima nije pošlo za rukom 'sklonuti onu masu puka, da i nadalje ostane pred srpskim iz- boraim povjerenstvom i da gleda kako mu se hi- ječe ime, porijetlo, rodbina i opstanak, dočim fu- karluk s koca i konopca služi se pravima, kojih nikada uživao nije. Ali ne možemo: d& razumijemo, kako neki mogu dotle narod izazivati i još k to- mu naviještati svijetu svoja neđjela' kao: izraz na- rodne volje. A Jer Vrlika je hrvatska. Dva tri dogona, koji su juče otvorili dućane, pak se kamatam obogatili ne mogu promijeniti harakter jednoj varoši, Vrli- čani osjećaju hrvatski. Isti pravoslavni zovu svoj jezik hrvatskim. Dopustimo za čas, da su ovi Sr- bi. Ali u Vrličkoj općini velika većina pučanstva pripada katoličkoj vjeri. I ne samo da ova većina pučanstva bila je sita pašovanja onijeh, koji su zanijekali svoje narodno ime, nego i sama dva ve- lika sela naroda pravoslavne vjare, bijahu ustala da zbace sa sebe višegodišnje gospostvo svojih i narodnih dušmana. Očito je dakle, da Vrlika stp- stva neće, da ona prezirom odbija srpstvo hrvat- skog odroda Josa Kulišića i nekijeh nadri-učeni- jeh smetenjaka, koji se oko njega kupe. Mogu Sr- bi i srpski listovi lagati koliko ih je volja — to u njih grijeh nije — ali činjenice, da je ogromna većina naroda vrličke krajine protivna srpstvu i onim koji su ga tamo vjerom. i kalugjerima raši- rili, te činjenice oni pobiti neće. Silom i bezakonjem trebalo je njima iz ma- njine stvoriti većinu. Nijekanjem izbornoga prava i drugijem veksacijama hoće da, održe svoj;propa- li ugled u narodu, koji im me vjeruje, i da'spase svoj nesebićni položaj. A hoće li im to uspjeti? iatvu. Kad je :to:-nekomu milo, neka-mi: bude!:;Ali pravica: mora pobijediti. či drugo niki tčašimoyni» Ai bl primili igor poalki uoitšiitadi. arko, KINE ŠT tei i etika