List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi. je predbrojen i za došasto polugodište. Nijemci i Slaveni. Nikad ko sada u pitanju celjskom ne ista- knuše se ova dva pojma, da se malo ogledaju na narodnom megdanu. Za celjske rasprave Austrija u svojoj nutarnosti bijaše promjenula lice. Nije tu više bilo koalicija ni političkih interesa. S jedne strane Nijemci i njihovi talijanski saveznici, a s druge Slaveni. Tu se nije pitalo ko je Hrvat, Čeh, Poljak, Rusin, ko je staro a ko Mladočeh, nego svi ko jedna duša, proniknuti jednom / mišlju, mišlju slavenskom. I s druge strane opazismo istu poja- vu. Nestalo bijaše autisemita, mladoćeškijeh save- znika proti vladi i ujemačkijeh liberalaca, narod- njaka i divljaka. Onaj čas bij iu samo Nijemci, Jedina ona šačica konservativaca, koja je nekako ostala kontrastom, ali ona sa Slavenstvom bijaše najočitijim dokazom da je naša stvar bila pravedna. Braća Slovenci mogu biti zadovoljni. Isti hladni matematički Poljaci, kao da su se zaboravili, pak se sjetili da i u njihovim žilama teče stara slavska krvca. Madeyski je zato panuo, »panuo je junački za jednu pravednu, za slaven- sku stvar“, napijahu mu poljački kolege na sve- čanolm banketu, što mu prirediše. Česi se takogjer istaknuše. 1 Hrvati učiniše svoju — u jednu riječ onaj dan bijahu naše plemenske raspre zabora- vljene i zato će Celje ostali svijetlom uspomenom u povijesti ukupnoga slavenstva. g Pa koja razlika u obrani! Koliko se Nijemci malašni pokazaše, kad su motivirali zašto se pro- tive pravednoj slovenačkoj težnji ! Bijahu poslali u rat najbolje svoje govornike, ali se kriva stvar ne dade lako braniti. Naši na protiv, naši su brili- rali svojim razlozima, svojim opravdanim mislima, idejom ravnopravnosti, narodne slobode, pokazujuć kako je helotstvo ustanova prošlosti. Pljesak koji je pozdravio pošljedak glasovanja, bijaše pozdrav slobodi i narodnome pravu potlačenih. Onaj dan uvidjela su gospoda Nijemci, da bi se u Austriji moglo vladati i bez njih dapače i proti njima. Sramota da se našao jedan Dubrovčanin, koji je u ovom svečanom momentu bio s Nijem- cima! To je grof Bonda zastupnik talijanskih i srp- skih veleporeznika u Daluwaciji. 1 pravaši i narod- njaci i onaj jedan Srbin, svi su se našli na okupu za braću. Jedini Bonda glasovao je proti Celju, poplesav tako tisućgodišnje tradicije rodnoga gra- da. Nas je stid, jer je Bonda Dubrovčanim, ali još više bilo stid one, koji su ga u Beč poslali. Nijesmo se nikad nadali da bi jedan potowak du- brovačke vlastele mogao se toliko iznevjeriti svo- me narodu. Ali . . . eto! Bilo na čast njemu i njegovijem ortacima! Glasovanje za celjsku gimnaziju, ako nije bitno promijenulo situ.c je, iza one krize, kojom bijaše uzrokom, (onijeće sobom zlamenitih poslje- dica. Ono. je iznutra drmuulo sustavom i dana- šnjim ustrojstvom monarkije, pak će se malo po malo pokazati one pukotine, koje se još ne vide. Slavenski narodi monarkije uzbudu li znali i u- mjeli, moći će se okoristiti položajem, koji stva- raju ovi novi dogagjaji. * Neki, koji vide sve ružičasto istrčaše se ta- ko daleko, da su počeli govoriti o napuštenju 0- pozicije sa strane državnopravnih stranaka. To bi bio veliki nesmisao koji bi, za ljubav mrvica, kom- promitovao našu lijepu budućnost Dršavopravna Rukopisi se nevraćaj Prtplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novć, po retku oglasi koji se više a puta u. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. opozicija, u koju se broji mladočeška i pravaška stranka, neće se zavesti obećanjima. Ova neće od- stupiti od svoje politike zato i je nekoliko kvn- servativnih Nijemaca priznalo i primilo jednu pra- vednu stvar. Tu mi nemamo komu da budemo harni, pošto su oni ljudi učinili samo svoju duž- nost. Državopravna opozicija u Austriji ima neki drugi zamašitiji cilj i ona će ostati u današnjoj poziciji, sve dok se ovaj cilj ne izvrši. Ona umije i može čekati, spravna uvijek, da upotrebi čas, kojemu ona svojim neumornim radom sve više ide u susret. Jesmo li se razumjeli? Zato mi ne wožemo odobriti, da su se hrvatski i slovenački oportuniste iza celjskog glasovanja opet približili Holenwartovu klubu. Svejedno celjska stvari sve će to nadokna- diti na drugi način. Glasovanje Nijemaca, u koli- ko je bilo jednodušno, ta je sloga samo prividna. U istinu pak pitavje Celja bacilo je megju ujih duboku klicu razdora, od koga se mi dosta na- damo. Njemačka ljevica iz Oeljske bitke izlazi ra- sklimana. Njezini se vogje ražilaze. 'To je za nas sretni čas. Na razvalinama“ lažiliberalne njemačke arogancije podignuće se prvi temelj narodnoj slo- budi Austrijskih Slavena. -.+ === Nedjelno počivanje u Dubrovniku. Obzuanom od 3 maja 1895, koju je izdalo Namjesništvo na teinelju zakona od 16. januara 1895 htjelo i u nas urediti pitanje nedjeljnog počiva- nja, te opredijeliti nekim obrtima i dućanima od koje do koje ure smiju biti otvoreni u unedjelui dan. Naravno da ovaj zakon nije mogao predvi- djeti sve slučajeve, pak se je u muogom megju- sobno kosio. Dućanima na pr. koji prodavaju hra- nu bi dozvoljena prodaja samo dv 10 urau jutro, pekarima pak u gradovima kroz cijeli dan, a u 0- stalijem mjestuna do podne. Isto tako kavane mo- gu stati otvorene cijeli dan. Sada ima dućana ko- ji prodavaju i živež i kruh, ili drugih, osobitu po selima, koji uz hranu drže 1 kavanu. Da se po mo- gućnosti svakoga zadovolji, dozvoljene su promje- ne, koje bi odgovarale potrebama i odnošajima o- uoga mjesta te ih traži. Mnogi su se doista tužili na odregjeno vri- jeme, a najviše trgovci sa hranom. Razne su opći- ne pitale, da se vrijeme na drugi nacin promijeni. To je tražila i naša trgovačko-obrtnička komora Dubrovnika i Kotora, koja je, kako sino obaznali, bila se do sad tri puta obratila Namjesništvu mol- bom, da se u interesu trgovaca hrane ustanova 0 nji- ma promjeni, pak da 1 njima, kao i oniw od rukotvo- rina, bude dozvoljeno držati otvoren dućau u ne- djelju do podne. Ali mjeste povoljna odgovora Namjesništvo Obzuanom od 13 Jula 1895 Br. 18234 ustanovi pogledom na trgovinu sa šicežom, pda u gradovi- ma Zadru, Šibeniku, Dubrovniku i Kotoru se dozvoljava nedjeljna radnja za pomenutu trgo- vinu na ovaj način a) u ljetnim mjesecima (od travnja do uključi- vo rujna) od 8 sati prije podne do 2 sata po p. b) od 1 listopada do uključivo ožujka od 8 sa- ti prije podue do podue i od 6 do 8 sati po podne. Ova obzuan« postaje krijepostnom danom pro- glašenja“. Po ovoj obanani dakle u nas u gradu duća. ni od hrane u nedjelju ne smiju se otvoriti prije 8, pak će se zatvoriti zimi na podne, a ljeti na dvije. Ne treba nam vele dokazivati koliko, je to štetno, koli za trgovce toliko i_još više za pučanstvo. Naše domaćice i sluškinje idu jutrom rano u kupovinu. da se do sedme ure vrate kući i spra- ve ručak. Zdvorni narod donosi svoje stvari tako- gjer rauo na prodaju. On ne može čekati sa. sala- tom, zeljem i voćem. po vas dan na Poljani, , jerbo u nedjelju obično ima kakvih drugih posala,, Na- še, domaćice dakle poći će u jutro rano da kupe na Poljani, zelje, voće. mlijeko, skorup i što.je za kuću od potrebe, pak ćese onda vratiti kući, čekati dokle zvone 8 ura i opet iznova u kupovinu . po kavu, cukar, pastu, vino, meso i ostalo! Koliko tu štete i dangube ! : Ovo za gradski svijet, a za zdvorni i još gore. Svak zna da u nas osobito u nedjelju iz okola, iz Gruža, Lapada pa ćak iz Rijeke dolaze u grad u spenzu. Kad bi po novoj obstanovi ova ćeljad imala objedovati, ako prije osme ne mogu da kupe, da. i ne spominjemo kuće po Konalu, Pilama i Pločama ? I ovo sve vrijedi samo za dućane sa hranom, do- čim oni drugi dućani, koji hrane ne pr: davaju, wno- gu biti otvoreni od zore:do podne, kad im. jedra-.. + it go! Baš obratno nego što treba, jer mi mislimo da se u jutro rano kupuje. jesti, a poslije. se ide u dućane rukotvorina i t. d. tu Obznana u početku veli, da je ova, novotari- ja uvedena za gradove Zadar, Šibenik, Dubrovnik i Kotor pošto je , Namjesništvo ,saslušalo zani- mane općine.“ Moguće da je u Zadru ovaj:ved povoljan. Zadar nema okolice koja dolazi u grad u. - kupovinu, osvem toga u Zadru, skoro isključivo či- novničkom gradu, ide se na objed obično na dvi- je. Za Šibenik i Koto: ne znamo, ali za buliov- nik znamo jasuo, i svak će nam dati pravo, da je nama učinjeno krivo i to s gornjih razloga i:s«dru- ge strane što u nas svak ide na objed: na podne. osvem činovnika malo ko na uru, a gotovo : niko na dvije. Ako se je dakle i naša / općina izjavila za ovaku promjenu nedjelnog počivanja, učitila je grubo; ako se pak nije izjavila, neka u interesu pučanstva i trgovaca uznastoji, da se ova Obzna- na promijeni, pak da za trgovće s hranom budu vrijedile one iste ustanove, koje suu krijeposti za trgovce od manifaktura i svake druge robe, Dubrovnik, .19 Jula. Evo nas i opet sa Spljetskijem ,Jedinstvom“. Mi jednu, a on drugu, pa nikad svrhe. O vrlički- jem stvarima pozivlje nas da iznesemo' što 'žnatmo o nekoj pomoći koju su zanijekali spljetski narod- njaci vrličkim Hrvatima ,jer nije lijepo, nije po- šteno govoriti u vjetar i nabacivati se sumnjama i plašiti svijet izwišljotinama“, Ovako , Jedinstvo“, dok svi koji čitaju ,Crvenu Hrvatsku“ znadu, da smo mi u pretprošlom broju iznijeli ne sumnja ni kleveta nego konkrektnih fakata, s kojih obijedi- smo spljetske narodnjake, da nijesu htjeli poma- gati hrvatsku stvar u Vrlici proti. srpskoj stvari, nego uz obveze da će Vrličani biti narodnjaci. Je dinstvo“ ovo nije ni pobilo ni zanijekalo, nego nas sad pozivlje, da iznesemo što znamo, a. Ši