' ! emma rerne > mamama zemam ia MRŠ + rm imam prodeni ) nje biskup, svakome popu napose, koji je bio na spo- _* menutom sastanku, a osobito L-ću, koji je papre- nu primio. Ovako s; je Igra je očita:*Prijetnje, treba.+Za slabiće i odviše napasti. Nego nas krije- pi stvar koju branimo. Mi znamo što su pravaši pak rk ne vjerujemo. Da su pra- vaši framasuni ne : nonika, župnika i onoliko drugih besprikornih sve- ćenika. Da ne rade za hrvatsku stvar kako treb;, ne bi ih ;;Smotra“ napadala, ni provincijalima da- lazile .burumtije. Do vidova! Spljet, 30 Jula. Ovamo se naši narodnjaci u velike spravlja- ju za sastanak, koji će se do malo dana ovdje dr- žati, da se dogovore kako će kod budućih izbora. Čujemo da će doći iz Zadra dr. Klaić i uopće vi- gjeniji narodnjački pristaše iz sve Dalmacije. Tu će se raspravljat i o tome, hoće li ovaj put u pro- glasu iznijeti svoj program. Jedni naime hoće da se stranka narodu čisto i bistro izjavi, kako misli u pitanju sjedinjenja, a drugi bi tu stranu ostavi- li tamnu. Većina ovih zadnjih pobijediće i tako će za narodnu stranku Dalmacija postati naprama Hrvatskoj nova Lorena, o kojoj je Gambetta re- kao, da valja puno misliti, a malo govoriti. Kao da smo mi iiredente! U poslu adrese oni su se takogjer držali ne- odlučno. Dan prije bijahu zaključili da će glaso- vati, a sutra su sve protivno uradili. Zašto ? Ne znamo. Ali — vrijeme gradi po kotaru kule, vri- jeme gradi vrijeme razgragjuje. Od onda evo već 7 mjeseca i možemo reći onaj se utisak kod mno- gih pozaboravio. “U prvi mah dojmilo se naroda. Ko je čuo nije htio vjerovati očima svojim. Svi bez razlike i pravaši i narodnjaci i stari i mladi, u jednu riječ sav hrvatski narod u onaj čas osudi one zastupni- ke, koji otkloniše sjedinjenje s jedinog razloga ,što bi vlada mogla zatvoriti sabor.“ 1 ovdje u Spljetu mi smo, osim pravaša, vidjeli starijeh narodnjaka, pače istog bivšeg urednika ,Jedinstva“, koji je po- našanje svojih gospodara javno u čitaonici kudio. Mi smo ipak već onda znali za razloge koje je Klaić naveo. Što to dokazuje? Dokazuje da je na- rod u onaj čas bio skroz protivan njihovu koraku i da ga odobrio nije. Mi smo onda misljeli da će se narodna stran- ka zbilja raspasti, taka je to konsternacija vlada- la. Svak je osugjivao, a njezini ljudi uijesu znali kako da opravdaju svoje zastupnike. Ali mi smo se prevarili. Stranka sa trideset i pet godina po- vijesti tako lako ne propada. : Kad se zastupnici povratiše kućama svojim, započeše raditi, da se podignu. Zare(aše uplivi, nagovori, osobna prijateljstva, obećanj., zauzima- nja itd. sve potajno, ali neumorno. starijem prija- teljima stali tumaćiti svoje postupanje. Nijesu vi- še govorili da ih je bilo strah da im vlada ne za- tvori sabor, ' nego kako su oni afrontirali nepopu- larnost u narodu — za dobro domovine! Ovo zad- nje najviše je djelovao kod onih nekih, koji strah i ljenost zovu trijeznosti. Iz Spljeta so. pokrenula velika akcija. Na ruku isli uplivni ljudi i mogući faktori, koji su potčinjenim, navlastito svećenici- ma, na osobiti način, dokazivali, da su narodnjaci patrijotski uradili i da će oni iznijeti pitanje, čim ne stane pogibelji, da će vlada zatvoriti sabor. _ Zaredale uz to i visoke službene ličnosti. Sasula se obećanja. Valjalo svladati neodvisno sve- ćenstvo, komu je ,Smotra“ posvetila posebnu ru- briku pod naslovom ,Župničke kuće i crkve“, u kojoj se rubrici neoborivim razlozima dokazuje, da nije dobro biti uz pravaše. Ko neće da sluša una- de za nj drugih ljekova. Došlo napokon do toga, da smo doživjeli gdje neki poglavari, u duši oko- rjeli talijanaši, hvale narodnjake i njihovu politiku ! Vi nećete vjerovati! (Vjerujemo. u se dogodilo i u jednom nam susjednom kotaru. Ur.) _Sve ovo nije moglo ostati bez uspjeha. Uz to Jedinstvo“ zasulo nizom najgorih kleveta na pravale, Malo po, malo uinogi, Koji su u počećku bi_u njihovim redovima bilo ka- javno i otvoreno osugjivali narodnjačku politiku, povratiše se u njezin tabor. Osobni uplivi! Takih ćete naći ovdje, pa po okolici, a najviše po oto- cima. Spopada me želja da neke iznesem radi primjera, al neću. Jedan dokaz više, koliko kod neke čeljadi vrijedi uvjerenje i hrvatska svijest. Ali to nijesu svi, jerbo s druge strane ima čeli- čnih karaktera, koji su iza onog glasovanja osta- vili narodnu stranku i više se u nju povratili nijesu. Pod ovakim auspicijima hrvatskog uvjerenja izlazi narodna stranka na izbore pred narod. Ona će se igrati i razmećati svijem mogućijem pita- njima, ali glavno, narodno, životno naše pitanje, pitanje koje mora da asorbira sve naše sile, ona dirati neće. Ona neće niti obećati da će pitati sje- dinjenje. Ako o njemu nešto reče, to će iznijeti svoj stari zgodan čas. A kad će doći taj zgodan čas? Onda kada bečka vlada ne bude za adresu 0 aneksiji zatvorila sabor! Ovo je bar po njima logično. Oni od vlade očekuju inicijativu za sje- dinjenje! Kad ova nagje shodno, oni će o tom ras- pravljati. U tom slučaju nama i mne treba zastu- pnika. I ova se stranka hvališe, će da sajediniti Hrvatsku! Drniš, 25 Jula. Napoleon Veliki reče: ,Ljudi su svinjad, što se zlatom hrane; baciću preda nje zlata, pak ću ih vodit kud me je volja.“ Evo kakov bijaše onaj čovo pred kim je cijela Europa strepila! — Premda se ne slažemo ovim — jer pravi zna- čajnik plemenitijih je osjećaja — ipak na neku ruku dobro bi ova stala , Jedinstvu“ ; — jer ono — odkad ;mu je glavno načelo ovo -- udarilo je u najpodlije i najzlobnije strane, uprav u onakove u kakve ljudi plaćeni obično sviraju. Ono se obje- silo o veliko zvono narodnjačko, te lup amo, tuk tamo, strovalilo se na ljude koji se zaputiše naj- sjajnijom stazom, pravim putem nezavisnosti Hr- vatske, kojim na čelu sja sloboda i napredak na- roda na ljude koji svjetle poput prosvjeta povrh gora, rasvjetljujuć oko sebe vas ćudoredni paro- krug, čiji se sjaj duha razljeva na pojedinca. Ono uskrinkalo se na sva usta klevečuć proti prava- šim., te htijuć u svojoj nizkosti iznijet mane pra- vaša, otkriva i nehoteć svoju golotinju. Njemu je- dina namjera je, da što cinijom prikaže pred svi- jetom stranku prava; klevećuć i da uzruja nestal- nu svjetinu. Ovo je žaiostuv! — Jer osim što tre- ba da namjera bude poštena, nuždno je da ju na- dahnjuju zdrava načela pa da ju prate ustrajna istina, poštenje, nesebičnost i pravičnost. — A ko- liko je svega toga u ,Jedinstvu“ ?!? — — U ,Je- dinstvu“ je sve od srebra, ali razum načelo i že- lja od gnjile. Te tako , Jedinstvo“ u svojoj tvrdoglavosti polemizirajuć sa pravaškim novinam, zlobno i him- beno — na njeki način — hoće da pripiše prava- šim zli ispadak vrličkih izbora. Ali budimo iskre- ni! — Iskrenost je temelj svakoj osobnoj savrše- nosti. Čim je onako nenadno pukao glas o izborim, svakog Hrvata malko zabrinu nenadajuć se dobru, a Vrličke Hrvate i uzruja jer ih taj glas zatekao još dobro nepripravne za onakovo mezevo. Našli su se malko u neprilici. Velikom nadom doletješe amošnjim narodnjacim koji ih hladnokrvno odbiše (lažemo li?!) Na koji način!? Zašto? Rad čega! Znat ćete. Čim ih ovako drniški narodnjaci otpre- miše, odoše do spljetskog prvaka. A što im ovaj odgovori!? ,To moj kotar nije!“ Evo ovako odgovora prvak spljetski! Pa kud ćemo dalje kad on isti — kako vijest kola — po- ručiva amošnjim narodnjacima, da odbiju svaku molbu Vrličkih Hrvata. — Evo uzroka rad čega su naši odbili svaku prošnju Vrličana. — Ovu je vijest donijela povjerljiva osoba. Sad je na ,Je- dinstvu“ da kaže je li istina:? — Pa čujte i ovu karakterističnu od jednog narodnjaka: ,pa to je i naravno, gdje je moguće da će dr. Bulat poć prot Vrličkim Srbim, kad je on intimni prijatelj Tripa- lov a Tripalo Kulišov — pa kako zaradi te ma- lenkosti da se zamrze. — To nije ni moguće, po- znajem ja karakter Bulatov; ta nije on poput ka- kvog pravašića koji za hrvatstvo sve bi k vragu dao. Bulat neće nikad učinit protiv volji Tripalovoj & Tripalo proti Kulišovoj.“ — Ovako javno govore drniški narodnjaci. Što treba dalje?! Kud će bolja JGL IAN NEONA TN ILNA VRATARA UG o. rima mama m > mm svjedočba 2! Dakle se rad osobnog prijateljstva mo- ra puštat da se tlači narod. Eferim! Dalje — drniški narodnjaci — vjerne sluge, vrijednog gospodara razumivši poruku, koju im je donio gosp. C. odbiše molbu Vrličkih Hrvata sa iz- likom: ,Gdje vam je program? Vi niste pravi narodnjaci! Vi bi kadbi dobili prešli bi uz prava- še itd. Ovakovi bijahu upiti i odgovori naših na- rodnjaka, kojim je — kako se iz ovog vidi — do Hrvatstva ko do šuplja boba. Pitaju ih gdje im je program, (oh do čega smo došli!) kao da ne znadu, da se u klubu narodnjačkom nalaze i pot- pisi Vrlički Hrvata, gdje obriču, da će ostat vijer- ni uvijek programu narodne stranke! — a opet nije li Jedinstvo“ u posebnom dopisu iz Vrlike donijelo isto!? Al zaludu tako hoće prvaci, pa treba da pokažu svoje rodoljubno srce. Uz sve ove grozote, gdje se narodnjaci pokazuju što su, i koliko im je do imena hrvatskog, ipak ,Jedin- stvo“ ima obraza da se nabaciva blatom na nas; — ali vrijeme i iskustvo daju svakome svoju. Da- li su pravaši kakve upite mećali? Ne! Već ko pra- vi rodoljubi, kojim nije do ambicije, pi osobnosti, već jedino do stvari, pridonesoše, premda priličnu al srdčanu žrtvu; nijesu se plašili narodnjaka ko što oni njih, već uz sve što su znali da Vrlički Hrvati pristoju uz program narodne stranke, ipak pridonili su žrtvu, jer su im ležali na srcu Vrli- čki izbori, gdje se nije borilo ni za narodnjaštvo ni za pravaštvo, već za sveopću hrvatsku stvar. Iz gori navedenog mogli smo uvidjet, koliko je stalo narodnjacim do hrvatstva, a koliku mrž- nju opet goje prama pravašim koje da mogu iz- korjenit sve bi moguće učinili. Srbim su evo i ovom prigodom pružili ruku. Govorilo se da je štap kalifa Omara, veće straha zadavao, nec čija sablja — dobar primjer u kom narodnjaci više se boje stapa pravaškog, neg sablje srpske, koja lašnje posječe. Dalje neću jer sam i tako oduljio, već sva- kom rodoljubu mećem pred oči: — Ozbiljni su dani, ozbiljnije i nam mislit o našem životu! Kotor, 26 Jula. »Srpski Glas“ u br. 23 donio dva dopisa na koja zaokupljeni poslom do danas odgovoriti ne mogasmo. U jednom veli, da su se Hrvati stali u- lizivati talijanašima za buduće općinske izbore. Ovo pišu bratija, da prikriju svoju sramotu i svo- je staro i novo ulizivanje Legašima, bez kojih ne mogu ni u Kotoru ništa. Hrvatima nije potreba od talijanaša, jer su s nama zajedno svi pošteni Bokelji, koji su spoznali vjerski fanatizam i into- leranciju hrišćana. Oni neće više dozvoliti, da se pod krinkom sloge i vjerske snošljivosti s njima igra, a ovamo da se hrišćani uvlače u sve naše zavode, progone katolike gdjegod mogu. Dopisnik govori da su naše hrvatske zastave na sv. Antu- na bile demostracija. Hrvatska zastava u Boki je domaća i7“starodavna, a srpska je tu skoro u- nešena. Pitaj, dopisniče, tvoju srpsku gardu, pak će ti ona najbolje reći koja od ove dvije jest do- maća bokeška zastava. Demonstracija i provokaci- ja je bila na sv. Trojicu kad su Srbi u kavani Toma Baldića pjevali: ,Crnogorče care mali! — Ko te ovdje sad ne hvali? — Aleksandro kralju slavni! — Za tebe smo mrijeti spravni!“ Provo- kacije su oni poklici, koji su se razlijegali u glu- ho doba noći sv, Trifuna, koji su bili namijenjeni stranijem ....... Žele li gospoda posluži ćemo ih imenima. Ovako oni s jedne strane, a s druge se ulizivaju naprama gore, podupiru talijanaške ,Le- ge“ i sakupljaju za njih novaca. Pa da nijesu bizantinci ! Dopisnik se tuži, da se onomadne u Kotoru klicalo; Živjela Katolička Sloga! Pak što za to? Koje je u tomu zlo? A što bi htio, da se mi za &rbima povodimo, koji su neko veče u barčicam klicali: Živio srpski Bog! Koji je od ova dva us- klika umjesniji i liberalniji neka sudi općinstvo, — Još se dopisnik bavi našom općinom i našim vogjama, koji su ovu jadnu općinu uskrisili, otkad su je iztrgli iz ..... ruka. O tom neću ni govo- riti, jer svaki Kotoranin koji ima malo mozga, umije prespodobiti stari nered sa sadašnjom uzor- nom upravom. Braniti ovu općinu od srpskih laži značilo bi dokazivati, da sunce svijetli, Za to mu ne odgovaramo, i-o8i