i
'

 

i
i
i
i

 
  
  
    
   
   
   
 
   
  

, hikada bili nijesmo, a ,Srpski Glas“ nek bude u-

vjeren, da u ovom slučaju kad kažemo mt, ne go-
vorimo samo za ovaj list nego za sve prave Du-
brovčane, za sve starosjedioce Bokelje i za četiri
stotine hiljada braće Dalmatinaca. A gdje su ti

» njegovi Srbi?
Mi dapače idemo još dije, pak velimo vaj-

nom "Srbinu u, da ne samo što smo mi i
svi ovi Hrvati, nego da on isti nije Srbin. Ne! On
misli, veli i Osjeća da je Srbin, ali Srbin nije. I

lugjak se često puta. sasvim drugačiji umišlja, pa
“tako i ovi naši (Srbi. Jerbo na svijetu ima i poli-
“tičkih lugjaka. Srbin katolik i sva ona družba oko

»Srpskog Glasa“, to su umišljeni, nazovi-Srbi u
realnosti pak pravi pravcati Hrvati, po domu, ro-
du,. jeziku, djedovima i povjesti, koji su se odre-
kli svog imena, pak bi sada htjeli da i mi to isto
učinimo. Nikad !

Tad imju bezobrazluka, te nam predbacuju,
da se služimo vjerom! Laž, puka laž! Većina Hr-
vata pripada istina katoličkoj vjeri, ali katolika i-
ma i Franceza, Engleza, Talijana, Magjara itd. Pak
šta imamo mi s njima zajedničkog ?

Ko se na protiv služi s vjerom u političke
svrhe? Ko je svoju vjeru prozvao srpskom vjerom?
Ko svoje popove zove srpsko-pravoslavnim popovi-
ma? Ko crkvu zove srpskom crkvom, patrijarhu
srpskim patrijarhom, a Boga tvorca srpskijem bo-
gom? Ko propovijeda narodu o srpskom nebu, 0
srpskim angjelima i o srpskoj koloniji na nebesi-
ma? Odgovorite malo! Zar ovo nije istina ? Reci-
te da nije, mi vas evo javno pozivljemo. Recite,

:ako obraza imate, da smo mi ovo izmislili, ko što

ste one gnusne laži izmislili vi! Ko je od vjere u-
činio bratoubojničko oružje ? Ko je srpskom vjerom
posrbio naše grčko-istočnjake, koji se po selima
još i danas nazivlju Hrvatima? Napišite, molimo
vas, da je i ovo laž, da je. i ovo naša izmišljoti-
na! Govorite da popovi drmaju u školama, vi ko-

.ji ste se utopili u konfesijonalnim školama najcc-

nje reakcije! Zar nije ovako? Odgovorite, a nemoj-
te sad onako sramotno umuknuti, pak do po go-
dine ponoviti vaše klevete, kako ste se odavna
naučili !

Istina je, u nas su sveštenici neizmjerno za-
služni za narodnu stvar. Hvala im! a Srbin kato-
lik, dok radi toga na njih viče, zaboravlja, da je
on i sve njegovo srpstvo u šakama pravoslavnijeh
popova i kalugjera, koji vode čitavu srpsku politi-
ku, pa ako i nijesu urednici novina, oni su faktič-
ni gospodari srpske štampe, pred kojim se srpski
liberalizam do zemlje klanja. Naši popovi rade za
narod hrvatski, jer su njegovi sinovi i narod ih u
narodnim pitanjima sluša, jer su dobri Hrvati.
Vjera tu ne ulazi. Koliko mi u nasi u našem su-
sjestvu imamo katoličkih sveštenika koji, zavedeni
nijesu Hrvati nego Srbi! Evo da ih spomenemo :
pop Rajić, pop Muratti, pop Trošić, pop Pavlić,
fratar Pavlić, fratur Marković, pop Miljan, pop
Marinović i drugi.. Zar nebi oni mogli služiti naj-
boljim srestvom za srpsku propagandu megju ka-
tolicima? Njih bi barem imali slušati! Na protiv
mi vidimo, da se dogagja bas obratno, U samim
seoskim parokijama, gdje su neki od ovih odavna
župnicima, svi njihovi parokijani osjećaju skroz
hrvatski, te se s njihovijem srpstvom. rugaju. Ako
je Srbin katolik Dubrovčanin, to će mu biti dobro
poznato. Zar ovo nije najbolji dokwuenat protiv
njegovijeh budalastijeh tvrdnja ?

I 8 ovim bi svršili. Značajno je da ,Srpski

las“ napada samo onu štampu i one Hrvate,, ko-
ji na svome barjaku Starčevićevo ime nose.“ , Na-
rodni List“ ,Katoličku Dalmaciju“ i Orvenu: Hr-
vatsku“, a Jedinstvo“ štedi. Značajno je nadalje,
da ,Srpski Glas“ može danas onako pisati o ka-
toličkoj vjeri i njezinu sveštenstvu. S druge stra-
ne dok nas ,Srpski Glas“ nazivlje klerikalcima,
natražnjacima, organima Jezuvita i rimske kurije,
»Jedinstvo nam ooo da smo framasuni/
8.

+ Srbi i Hrati*)

“Aš. Jo du šivo: uBoogradu knjižica pod
gtinjiii osplooeniy sagltnnd :4d: d.ni: Milovana: Mi-
pi ći e »Dubrovnik“ kaže, da je

“707 Od odiina prjanija nadag Noa. UG.

profesor: Velike Škole i bivši načelnik odijeljenja
u srpskom ministarstvu spoljašnijeh poslova.

Dakle tu govori jedan učenjak i diplomat.
Vrijedno je baviti se tim novim pojavom političke
književnosti.

Spis se poglavito bavi istaknućem jedinstve-
nog naroda plemenom srpskim i hrvatskim, te svoj
smjer pokazuje izrekom bana Jelačića: mi smo
svi jedan narod, ostavimo Srbe i Hrvate. U že-
stokoj borbi za opstanak nije se pojavio ikakav
razdor. ispovijedamo, e smo imali ustrpljenstva
pročitati tu knjižicu, koja do zadnje strane ne sa-
država zaključka, jer sva ta razmatranja o tadaš-
njoj slozi, kao historićnoj, dosta je bilo u jednoj
strani spomenuti. Evo ga: Kako bi Srbi i Hrvati
prekinuli jednom ubitačne diskusije o tome dokle
se prostire srpstvo, a dokle hrvatstvo, što je srp-
sko a što je hrvatsko. Ovo smeta. Neka se kaže
slobodno da smo jedan narod, da jedna narodna
zajednica, ali dokle dopire hrvatstvo a dokle srp-
stvo, to se ne smije spomenuti. — Mora biti ve-
lika nužda tog zatajanja kad jedan diplomat to
preporuča. 1 zaista, kad smo jedno te isto, račun
je siguran. sve se ubraja u Srpstvo, jer ovo ima
uvjete opstanka, te tako Hrvatstvo se utaplja u
tu veliku zajednicu i za sebe ništa očekivati ni
tražiti ne smije. Ovo je prosto iskorenuće hrvat-
stva, da ga se stopi srpstvom, da potpuno izgine
sa lica zemlje.

Pisac svuda: spominje jedinstvo narodno i
narodnu zajednicu, nigdje pak državno. I tako na-
ravno mirnim načinom došlo bi se do spojenja,
pak absorbcije, jer kad je zajednica potpuna, kad
ništa ne luči, rastopljenje gotovo. No ako je pisac
mudar, nijesmo ni mi ludi. I zbilja, ako istražuje
dokle je granica stare kraljevine Hrvatske, u koju
spada i Dalmacija, što pisac ne zna, jer nastavlja
u istoj liniji sa Bosnom i Hercegovinom, onda mu
je malo lakše tvrditi da je ona srpsko primorje;
ako ne istakneš da je Vrbas granica stare kralje-
vine Hrvatske, lako je tvrditi da je Bosna srpska ;
ako po jeziku ne dokažeš štokavsko-ikavština na-
rječje hrvatsko, tada se može reći da je to na-
rječje srpsko. Evo zašto pisac propor«uća, da se ne
istražuje, dokle dopire hrvatstvo a dokle srpstvo,
da hrvatstvu nestane ikakvog obilježja i državnog
i plemenskog.

Vara se jako kad spominje da su g. 1848
Hrvati prešli u Srpstvo, da su se s njima spojili.
Oni su bili prizuali narodno jedinstvo, narodnu
zajednicu, ali uvijek unutar granica države. Hrva-
ti su bili priznali da u njoj ima Srba, priznali im
jedaakost, vjersku ravnopravnost, čak srpsko ple-
mensko ime, ali to sve njemu nije dosta. Oblilje-
žje državno hrvatsko smeta mu, ali što je povje-
stuo, to mora da ostane i ne može se za ikakvu
slogu napustiti.

Rimska propaganda, austrijski uplivi, to su
samo fraze. Hrvati se bore za svoje državuo i na-
rodno biće i jedinstvo, puštajuć slobodno Srbima,
da se u dašnjem vijeku nauživaju koufesijonalne
škole! Amerikanski kardinal Gibbon je navijestio
da je vjera katolička u rukam naroda, a ne sve-
štenika, dakle ostavite jednom Rim u miru i ako
želimo vjersko jedinstvo, to je po nauci LEvangje-
lja. Što bismo na pr. imali mi reći ob onoj na-
tražojačkoj izjavi prokuratora sv, Sinoda Pobedo-
šćena tu skoro arhiepiskopu bug. Klimentu, da
sva slavenska plemena bez pravoslavlja ne mogu
imati jakosti da se uzdrže? Dakle opstanak uz
pravosljavlje! 10 je barem jasno. A s druge stra-
ne Srbi, koji naglasuju, jedinstvo, što nam nari-
vaju prepone kao vjerski raskol, kaleudar, ćirili-
cu, konfesijonalne škole i druge zastarjele presu-
de, koje nas luće bez potrebe? Kad baš želite
stopljenje sa hrvatstvom, što uzdižete te prepone,
bez kojih biste prosvjetljeniji i napredniji postali?
Da, ali to su srpske svetinje, odgovaraju! A zar
za Hrvate nijesu svetinje ime plemenstvo, država,
vjera, jezik? Baš o jeziku. Ovdje pisac pokazuje,
kao profesor, veliko neznanje, I on kao svi srp-
ski piskari kaže: da su Hrvati uzeli jezik srpski
za svoj književni jezik. Ovdje u Dubrovniku što
takova ne smije se proturati; svako dijete bo zna-
de, da se u Dalmaciji razvišo od 15 vijeka, ikav-
sko-štokavska književnost još prije no u Dubrov-
niku, da su Dubrovčani uzeli ikavštinu da se iz-

ravnaju sa dalmatinskim narječjem te je isti Gun-

zime RIE NN up o 3 m Ri

Pučo ota rada LAN R NA ta MRA oN — tr

 

dulić pun ikavštine da ujedini književni jezik u
ono doba. Pa ako je uzorom podigao Gunduli: +
za književni jezik hrvatski, napustiv štokavko-i-
kavštinu, time su Dubrovčani, koji nikad svoj je-
zik ne nazivaše srpskim a jesu hrvatskim, povra-
tili zajam Dalmatincima, koji poprimiše narječje
ijekavsko. Nek vidi prof. velike škole, da su Hr-
vati jedini ijekavštinom zamijenili ikavštinu; pak
ako je u ono doba isti Vuk tražio ijekavštinu u
istoj narječnoj zoni Hercegovine megju hrišćani-
ma, jer su mu Dubrovčani odviše katolicizmom i
italijanštinom zaudarali, iz toga još ne proizlazi,
da su Hrvati Srbima što tada ni sada otimali, jer
još uzdrže ekavštinu. Gaj je imao na raspoloženje
stokavsku-ikavsku dalmatinsku književnost, koju
da spoji s dubrovačkom, poprimi njihovu ijekav-
štinu i tim se ujedinio jezik. Hrvati su. dakle i-
mali ne samo književui jezik nego i razvijenu
kojiževnost, kad Srbi nijesu imali ni koledara.
Što dakle buncaju o otimanju jezika neznalice i
svojatači? K sebi prste! možemo im doviknuti i
to punim pravom.

Ali što namjeravaju Srbi javno ističe iz sli-
jedeće izreke: Srbi sa svoje strane, osjećajući svo-
ju nadmoćnost (sic) prama Hrvatima u svakom po-
gledu (sic) u punoj snazi svoje narodne svesti, sa
punom verom u svoju narodnu budućnost, koja se
zasnivala na našim narodnim srpskim državama,
mogli su očekivati sa pravom, da će Hrvati, koji
su već uzeli jezik srpski (sic) za svoj književni je-
zik, koji su za svoj kulturni život morali crpiti
snage u srpskim običajima (sic) srpskim narodnim
tradicijama i umotvorinam (sic), pristati najzad da
se bez reserve i bez pogodbe sakupe oko srpskog
narodnog centruma. Ali zaprašiše Beč i Rim! —
Razumijemo, gospoda u Beogradu hoće naše stoplje-
nje i kapitulaciju, pak vam još stavljaju u izgled
one dvije primjerne države — Srbiju i Crnu Goru !
Teško da će i kakav Hrvat zaželiti zajednicu s nji-
ma u svom dobro promišljenom interesu. Lasno je
buncati o nadmoćnosti, nu teško je pokazati. Nije-
dan pametan Hrvat ne će zaželjeti zajednicu za ne-
doraslim, kad može imati bolju bez gubitka svojih
osobnosti, koje može sačuvati i u sadašnjim držav-
nim svojim granicam, a još bolje u budućim, koje
hrvatskoj državi pripadaju povjesnički i plemenski.
Kako vidite, profesure Velike Škole, mi istražuje-
mo te granice, mi istražujemo povijest, da se pri-
pravimo baš onim dogogjajim gdje ti dokazi budu
valjati pred zelenim diplomatskim stolom, a ne
šuplje fraze i luda hvastanja kako što vi činite u
knjižici, tobože lijepim uvodom namijenjenoj slozi.

Tu ne ulazi Rim, a još manje Beč. Mi se
borimo za opstanak narodni, državni, i mi ćemo
se boriti, dok die Machtfrage ne bude proti na-
ma odlučila. Mi smo u pravu, ali ovo ne smije
podleći. U našoj državi mi eventualnim plemenskim
Srbima sve uvjete opstanka i razvitka dozvoljava-
mo, jer su nam u pravim i obvezam ravni posve-
ma. Ali nikad neće postići da mi rušimo državno
i narodno jedinstvo, da pribjegnemo u srpstvo, da
pregjemo u srpstvo, kao što se pisac nada. Nije
bo istina što kaže, da Hrvati ostaju nepovratno za
vječita vremena u krilu narodnosti srpske, jer pro-
tivno u Trojednici Srbi se nalaze u krilu narod-
nosti hrvatske, što je činjenica povjesna, a ne iz-
mišljena. Jesino narodno jedinstvo, jesino organič-
ko biće jedna cjelina, kako pisac kaže, ali zabora-
vio je nadodati; u okviru trojedne kraljevine. A

preko nje što Bog dade i sreća junačka.
X.

Dubrovnik, 5 Avgusta.

Ko bi se živ mogao natjecati sa spljetski-
jem ,Jedinstvom“ | Valjalo bi udvostručiti list, iz-
davati priloge i brošure i ništa drugo nego pobi-
jati njegove neslane lakardije !

Tako u ovom broju iza kako nam je podva-
lio, da smo mi rekli, da je nama svejedno ostala
gimnazija zadarska talijanska, pita nas; ,Poziva-
mo ,Crvenu Hrvatsku“ (jer se razmeće Slaven-
stvom) da reće svoje mišljenje, Folnegovićevoj pre-
poruci, da se pravaši klanjaju uplivnim faktorima“.

Ah narodnjaci! narodnjaci! Vele ti li je va-
šijeh kleveta !

Ne bi odgovarali, ne, Ali i ,Obgor“ izade

dinstvo“ od pravaškog slavlja ko gavrani napoli