i ' i i i i , hikada bili nijesmo, a ,Srpski Glas“ nek bude u- vjeren, da u ovom slučaju kad kažemo mt, ne go- vorimo samo za ovaj list nego za sve prave Du- brovčane, za sve starosjedioce Bokelje i za četiri stotine hiljada braće Dalmatinaca. A gdje su ti » njegovi Srbi? Mi dapače idemo još dije, pak velimo vaj- nom "Srbinu u, da ne samo što smo mi i svi ovi Hrvati, nego da on isti nije Srbin. Ne! On misli, veli i Osjeća da je Srbin, ali Srbin nije. I lugjak se često puta. sasvim drugačiji umišlja, pa “tako i ovi naši (Srbi. Jerbo na svijetu ima i poli- “tičkih lugjaka. Srbin katolik i sva ona družba oko »Srpskog Glasa“, to su umišljeni, nazovi-Srbi u realnosti pak pravi pravcati Hrvati, po domu, ro- du,. jeziku, djedovima i povjesti, koji su se odre- kli svog imena, pak bi sada htjeli da i mi to isto učinimo. Nikad ! Tad imju bezobrazluka, te nam predbacuju, da se služimo vjerom! Laž, puka laž! Većina Hr- vata pripada istina katoličkoj vjeri, ali katolika i- ma i Franceza, Engleza, Talijana, Magjara itd. Pak šta imamo mi s njima zajedničkog ? Ko se na protiv služi s vjerom u političke svrhe? Ko je svoju vjeru prozvao srpskom vjerom? Ko svoje popove zove srpsko-pravoslavnim popovi- ma? Ko crkvu zove srpskom crkvom, patrijarhu srpskim patrijarhom, a Boga tvorca srpskijem bo- gom? Ko propovijeda narodu o srpskom nebu, 0 srpskim angjelima i o srpskoj koloniji na nebesi- ma? Odgovorite malo! Zar ovo nije istina ? Reci- te da nije, mi vas evo javno pozivljemo. Recite, :ako obraza imate, da smo mi ovo izmislili, ko što ste one gnusne laži izmislili vi! Ko je od vjere u- činio bratoubojničko oružje ? Ko je srpskom vjerom posrbio naše grčko-istočnjake, koji se po selima još i danas nazivlju Hrvatima? Napišite, molimo vas, da je i ovo laž, da je. i ovo naša izmišljoti- na! Govorite da popovi drmaju u školama, vi ko- .ji ste se utopili u konfesijonalnim školama najcc- nje reakcije! Zar nije ovako? Odgovorite, a nemoj- te sad onako sramotno umuknuti, pak do po go- dine ponoviti vaše klevete, kako ste se odavna naučili ! Istina je, u nas su sveštenici neizmjerno za- služni za narodnu stvar. Hvala im! a Srbin kato- lik, dok radi toga na njih viče, zaboravlja, da je on i sve njegovo srpstvo u šakama pravoslavnijeh popova i kalugjera, koji vode čitavu srpsku politi- ku, pa ako i nijesu urednici novina, oni su faktič- ni gospodari srpske štampe, pred kojim se srpski liberalizam do zemlje klanja. Naši popovi rade za narod hrvatski, jer su njegovi sinovi i narod ih u narodnim pitanjima sluša, jer su dobri Hrvati. Vjera tu ne ulazi. Koliko mi u nasi u našem su- sjestvu imamo katoličkih sveštenika koji, zavedeni nijesu Hrvati nego Srbi! Evo da ih spomenemo : pop Rajić, pop Muratti, pop Trošić, pop Pavlić, fratar Pavlić, fratur Marković, pop Miljan, pop Marinović i drugi.. Zar nebi oni mogli služiti naj- boljim srestvom za srpsku propagandu megju ka- tolicima? Njih bi barem imali slušati! Na protiv mi vidimo, da se dogagja bas obratno, U samim seoskim parokijama, gdje su neki od ovih odavna župnicima, svi njihovi parokijani osjećaju skroz hrvatski, te se s njihovijem srpstvom. rugaju. Ako je Srbin katolik Dubrovčanin, to će mu biti dobro poznato. Zar ovo nije najbolji dokwuenat protiv njegovijeh budalastijeh tvrdnja ? I 8 ovim bi svršili. Značajno je da ,Srpski las“ napada samo onu štampu i one Hrvate,, ko- ji na svome barjaku Starčevićevo ime nose.“ , Na- rodni List“ ,Katoličku Dalmaciju“ i Orvenu: Hr- vatsku“, a Jedinstvo“ štedi. Značajno je nadalje, da ,Srpski Glas“ može danas onako pisati o ka- toličkoj vjeri i njezinu sveštenstvu. S druge stra- ne dok nas ,Srpski Glas“ nazivlje klerikalcima, natražnjacima, organima Jezuvita i rimske kurije, »Jedinstvo nam ooo da smo framasuni/ 8. + Srbi i Hrati*) “Aš. Jo du šivo: uBoogradu knjižica pod gtinjiii osplooeniy sagltnnd :4d: d.ni: Milovana: Mi- pi ći e »Dubrovnik“ kaže, da je “707 Od odiina prjanija nadag Noa. UG. profesor: Velike Škole i bivši načelnik odijeljenja u srpskom ministarstvu spoljašnijeh poslova. Dakle tu govori jedan učenjak i diplomat. Vrijedno je baviti se tim novim pojavom političke književnosti. Spis se poglavito bavi istaknućem jedinstve- nog naroda plemenom srpskim i hrvatskim, te svoj smjer pokazuje izrekom bana Jelačića: mi smo svi jedan narod, ostavimo Srbe i Hrvate. U že- stokoj borbi za opstanak nije se pojavio ikakav razdor. ispovijedamo, e smo imali ustrpljenstva pročitati tu knjižicu, koja do zadnje strane ne sa- država zaključka, jer sva ta razmatranja o tadaš- njoj slozi, kao historićnoj, dosta je bilo u jednoj strani spomenuti. Evo ga: Kako bi Srbi i Hrvati prekinuli jednom ubitačne diskusije o tome dokle se prostire srpstvo, a dokle hrvatstvo, što je srp- sko a što je hrvatsko. Ovo smeta. Neka se kaže slobodno da smo jedan narod, da jedna narodna zajednica, ali dokle dopire hrvatstvo a dokle srp- stvo, to se ne smije spomenuti. — Mora biti ve- lika nužda tog zatajanja kad jedan diplomat to preporuča. 1 zaista, kad smo jedno te isto, račun je siguran. sve se ubraja u Srpstvo, jer ovo ima uvjete opstanka, te tako Hrvatstvo se utaplja u tu veliku zajednicu i za sebe ništa očekivati ni tražiti ne smije. Ovo je prosto iskorenuće hrvat- stva, da ga se stopi srpstvom, da potpuno izgine sa lica zemlje. Pisac svuda: spominje jedinstvo narodno i narodnu zajednicu, nigdje pak državno. I tako na- ravno mirnim načinom došlo bi se do spojenja, pak absorbcije, jer kad je zajednica potpuna, kad ništa ne luči, rastopljenje gotovo. No ako je pisac mudar, nijesmo ni mi ludi. I zbilja, ako istražuje dokle je granica stare kraljevine Hrvatske, u koju spada i Dalmacija, što pisac ne zna, jer nastavlja u istoj liniji sa Bosnom i Hercegovinom, onda mu je malo lakše tvrditi da je ona srpsko primorje; ako ne istakneš da je Vrbas granica stare kralje- vine Hrvatske, lako je tvrditi da je Bosna srpska ; ako po jeziku ne dokažeš štokavsko-ikavština na- rječje hrvatsko, tada se može reći da je to na- rječje srpsko. Evo zašto pisac propor«uća, da se ne istražuje, dokle dopire hrvatstvo a dokle srpstvo, da hrvatstvu nestane ikakvog obilježja i državnog i plemenskog. Vara se jako kad spominje da su g. 1848 Hrvati prešli u Srpstvo, da su se s njima spojili. Oni su bili prizuali narodno jedinstvo, narodnu zajednicu, ali uvijek unutar granica države. Hrva- ti su bili priznali da u njoj ima Srba, priznali im jedaakost, vjersku ravnopravnost, čak srpsko ple- mensko ime, ali to sve njemu nije dosta. Oblilje- žje državno hrvatsko smeta mu, ali što je povje- stuo, to mora da ostane i ne može se za ikakvu slogu napustiti. Rimska propaganda, austrijski uplivi, to su samo fraze. Hrvati se bore za svoje državuo i na- rodno biće i jedinstvo, puštajuć slobodno Srbima, da se u dašnjem vijeku nauživaju koufesijonalne škole! Amerikanski kardinal Gibbon je navijestio da je vjera katolička u rukam naroda, a ne sve- štenika, dakle ostavite jednom Rim u miru i ako želimo vjersko jedinstvo, to je po nauci LEvangje- lja. Što bismo na pr. imali mi reći ob onoj na- tražojačkoj izjavi prokuratora sv, Sinoda Pobedo- šćena tu skoro arhiepiskopu bug. Klimentu, da sva slavenska plemena bez pravoslavlja ne mogu imati jakosti da se uzdrže? Dakle opstanak uz pravosljavlje! 10 je barem jasno. A s druge stra- ne Srbi, koji naglasuju, jedinstvo, što nam nari- vaju prepone kao vjerski raskol, kaleudar, ćirili- cu, konfesijonalne škole i druge zastarjele presu- de, koje nas luće bez potrebe? Kad baš želite stopljenje sa hrvatstvom, što uzdižete te prepone, bez kojih biste prosvjetljeniji i napredniji postali? Da, ali to su srpske svetinje, odgovaraju! A zar za Hrvate nijesu svetinje ime plemenstvo, država, vjera, jezik? Baš o jeziku. Ovdje pisac pokazuje, kao profesor, veliko neznanje, I on kao svi srp- ski piskari kaže: da su Hrvati uzeli jezik srpski za svoj književni jezik. Ovdje u Dubrovniku što takova ne smije se proturati; svako dijete bo zna- de, da se u Dalmaciji razvišo od 15 vijeka, ikav- sko-štokavska književnost još prije no u Dubrov- niku, da su Dubrovčani uzeli ikavštinu da se iz- ravnaju sa dalmatinskim narječjem te je isti Gun- zime RIE NN up o 3 m Ri Pučo ota rada LAN R NA ta MRA oN — tr dulić pun ikavštine da ujedini književni jezik u ono doba. Pa ako je uzorom podigao Gunduli: + za književni jezik hrvatski, napustiv štokavko-i- kavštinu, time su Dubrovčani, koji nikad svoj je- zik ne nazivaše srpskim a jesu hrvatskim, povra- tili zajam Dalmatincima, koji poprimiše narječje ijekavsko. Nek vidi prof. velike škole, da su Hr- vati jedini ijekavštinom zamijenili ikavštinu; pak ako je u ono doba isti Vuk tražio ijekavštinu u istoj narječnoj zoni Hercegovine megju hrišćani- ma, jer su mu Dubrovčani odviše katolicizmom i italijanštinom zaudarali, iz toga još ne proizlazi, da su Hrvati Srbima što tada ni sada otimali, jer još uzdrže ekavštinu. Gaj je imao na raspoloženje stokavsku-ikavsku dalmatinsku književnost, koju da spoji s dubrovačkom, poprimi njihovu ijekav- štinu i tim se ujedinio jezik. Hrvati su. dakle i- mali ne samo književui jezik nego i razvijenu kojiževnost, kad Srbi nijesu imali ni koledara. Što dakle buncaju o otimanju jezika neznalice i svojatači? K sebi prste! možemo im doviknuti i to punim pravom. Ali što namjeravaju Srbi javno ističe iz sli- jedeće izreke: Srbi sa svoje strane, osjećajući svo- ju nadmoćnost (sic) prama Hrvatima u svakom po- gledu (sic) u punoj snazi svoje narodne svesti, sa punom verom u svoju narodnu budućnost, koja se zasnivala na našim narodnim srpskim državama, mogli su očekivati sa pravom, da će Hrvati, koji su već uzeli jezik srpski (sic) za svoj književni je- zik, koji su za svoj kulturni život morali crpiti snage u srpskim običajima (sic) srpskim narodnim tradicijama i umotvorinam (sic), pristati najzad da se bez reserve i bez pogodbe sakupe oko srpskog narodnog centruma. Ali zaprašiše Beč i Rim! — Razumijemo, gospoda u Beogradu hoće naše stoplje- nje i kapitulaciju, pak vam još stavljaju u izgled one dvije primjerne države — Srbiju i Crnu Goru ! Teško da će i kakav Hrvat zaželiti zajednicu s nji- ma u svom dobro promišljenom interesu. Lasno je buncati o nadmoćnosti, nu teško je pokazati. Nije- dan pametan Hrvat ne će zaželjeti zajednicu za ne- doraslim, kad može imati bolju bez gubitka svojih osobnosti, koje može sačuvati i u sadašnjim držav- nim svojim granicam, a još bolje u budućim, koje hrvatskoj državi pripadaju povjesnički i plemenski. Kako vidite, profesure Velike Škole, mi istražuje- mo te granice, mi istražujemo povijest, da se pri- pravimo baš onim dogogjajim gdje ti dokazi budu valjati pred zelenim diplomatskim stolom, a ne šuplje fraze i luda hvastanja kako što vi činite u knjižici, tobože lijepim uvodom namijenjenoj slozi. Tu ne ulazi Rim, a još manje Beč. Mi se borimo za opstanak narodni, državni, i mi ćemo se boriti, dok die Machtfrage ne bude proti na- ma odlučila. Mi smo u pravu, ali ovo ne smije podleći. U našoj državi mi eventualnim plemenskim Srbima sve uvjete opstanka i razvitka dozvoljava- mo, jer su nam u pravim i obvezam ravni posve- ma. Ali nikad neće postići da mi rušimo državno i narodno jedinstvo, da pribjegnemo u srpstvo, da pregjemo u srpstvo, kao što se pisac nada. Nije bo istina što kaže, da Hrvati ostaju nepovratno za vječita vremena u krilu narodnosti srpske, jer pro- tivno u Trojednici Srbi se nalaze u krilu narod- nosti hrvatske, što je činjenica povjesna, a ne iz- mišljena. Jesino narodno jedinstvo, jesino organič- ko biće jedna cjelina, kako pisac kaže, ali zabora- vio je nadodati; u okviru trojedne kraljevine. A preko nje što Bog dade i sreća junačka. X. Dubrovnik, 5 Avgusta. Ko bi se živ mogao natjecati sa spljetski- jem ,Jedinstvom“ | Valjalo bi udvostručiti list, iz- davati priloge i brošure i ništa drugo nego pobi- jati njegove neslane lakardije ! Tako u ovom broju iza kako nam je podva- lio, da smo mi rekli, da je nama svejedno ostala gimnazija zadarska talijanska, pita nas; ,Poziva- mo ,Crvenu Hrvatsku“ (jer se razmeće Slaven- stvom) da reće svoje mišljenje, Folnegovićevoj pre- poruci, da se pravaši klanjaju uplivnim faktorima“. Ah narodnjaci! narodnjaci! Vele ti li je va- šijeh kleveta ! Ne bi odgovarali, ne, Ali i ,Obgor“ izade dinstvo“ od pravaškog slavlja ko gavrani napoli