RR PRESS vake koji u nekom kotaru pismima preporučuju kandidaturu jedne osobe, za ništa drugo nego ,jer ga vlada hoće.“ Neka nas pobiju. Mi vidimo još mnogo toga, pa kad sve promozgamo, onda se pi- tamo: zar je i t6 namijenjeno jedinstvu domovine naše ? Da ove prijekore zabašuri, narodna stranka hvata se pogrda, te nas dariva gornjim epitetima, u čemu je podupire jedin LOtzO organ stranke koja teži Beču , onako. što ,Narodne Novine“ teže k Pešti. Neka se nesakrivaju za Strosmajera, jer je on izjavio da im ne pripada. Ovako stvari stoje, pak ) danas gospoduje oma bezočna: reci mu da ti ne rečem, to vidimo gdje nas, koji progonje- ni od svih neprijatelja Hrvatske, pregnusmo da spa- simo što se spasiti dade, gdje nas ljudi oko ,Je- dinstva“ himbeno izmed redaka bijede crnim na- rodnim izdajstvom ! Ali stranka prava pred tim navalama podle- ći neće. Ona ih-je i gorih preturila, koje njezinu ideju raširiše po svim krajevima domovine, blago- tvorno djelujuć i na najviše njezine protivnike u hrvatskom narodu, koji jadni i ne znaju, da je nje- zina zasluga, ako danas osjećaju hrvatski. Tako će biti i ovaj put. Ma koji uspjeh po* stigli u izborim, hrvatski narod u Dalmaciji a s njime i narodnjaci prenuše se iz dvadesetgodišnjeg mrtvila, koji nam je bio počeo darivati poraz za porazom. Da ne izvojštismo ništa više, za nas pra- vaše i ovo je, za danas, dosta. Naši Dopisi. U Stocu, početkom Avgusta. Ovdašnji katolici već od davna željeli su sa- graditi sebi novu i višu crkvu, pošto je stara cr- kva ujedno. sa župničkim stanom za ovaj grad premalena. Ta želja nije se mogla ispuniti, jer se nijesu mogli _ složiti radi mjesta. Ali sada Bogu hvala što smo željeli, čini nam se da ćemo i do- čekati. Kotarski predstojnik Bardasch zauzeo se, te je pozvao i nekoliko kućnih starješina na 7 Jula ov. g. u župnički ured. na dogovor. Isti dan kiša je lijevala kao iz kabla, ali isto nije zaprije- čila dolazak nijednome od pozvatih: nego se je svaki pozivu rado odazvao i na odregjeno mjesto došao. Kad se je misa svršila izašao je gospodin predstojnik pa crkvenu avliju i tu izrekao, nekoli- ko prigodnih riječi, te je onda narodu prestavio gospodina Ivana Vukasovića veleposjednika i tr- govca da i on progovori koju riječ o tome. Kad je gosp. Vukasović izrekao svoje mnijenje svak mu je odobrio i zavikali su svi iz glasa: ,Svi kako i gospodin Ivan veli!“ Dalje se je govorilo radi mjesta za istu crkvu, te se je odabralo za ta svr- hu najpogodnije mjesto koje je vlastništvo jedno- ga Muhamedanskoga bega. To, se mjesto nalazi odmah preko puta c. i k: vojničke bolnice. Nu te- ško da će se moći to mjesto uzeti pošto blizu toga zemljišta nalazi se i kuća istoga bega. Te tako je za zemljište i ostalo pošto se pravo ne zna, dali će isti beg to zemljište prodati ili neće. Pošlje svega sastavljen je odbor, koji će se za to |: starati i koji će što shodnije korake učiniti. Pred- sjednikom odbora izabran je predstojuik g. Bar- dasch a potpredsjednikom Don. Lazar Lazarević ovdašnji župnik. Blagajnikom je izabran g. Ivan Vukasović a zamjenikom istoga g. Nikola Prce, — Istoga dana upisato je u tu svrhu okolo 2000 fior, Dalje kako doznajemo odbor će izaslati jednoga čovjeka, koji će ići po našim zemljama da skuplja milodare za istu svrhu, pošto se misli da sam stolački kotar to djelo neće dovršiti moći. Ako bi se to obistinilo te da bi jedan odaslan sa skupljanje milodara bio, to unaprijed molimo: na- šu braću, da bi nas u tome pripomogla što mogu bolje to da ne bi Soripie aoteniak doe zovi Makarska, 11 Avgusta. Naš jučešnji drnek bio slab i nevaljan da ga s6 ne spominjemo gorega. Kako godina slaba , tako ni nova vaća ni svijeta. Valaj i Ono vati radili, silni žandar, koji je sada u Makarskoj, bio bi se čuo. Nije ni u ovomu sve. Profesur Mrkušić za- peo, da će on za zastupnika u vanjskim općinam. Obletio oko težaka, pa predikaj i plaćaj jila i pi- la što grlo može. Al kukavi profesore, nije vam dosta da su vas na prijateljski način prijatelji svjetovali, da se manite ćorava posla, da ne budete komedijašem ? A vi aša ! Zar vam je malo bilo jučer da su i prosti težaci vami se u brk smijali a ža- lili vaše sljeparije. Zamarija Vuković raztelio se da brata 'Tona učini zastupnikom grada, ocrnjujuć općinu i hvale- ći Ferdu Matulića glavu tolomaša, da valja za po Makarske. Vi Zamarija govorite koji ste veliko svoje biće poharčili. Zašto ste odrekli načelništva ? Molimo da nam na ovo odgovorite! Tu te, juna- če, čekamo ! Još Zamarija svakomu mukte nudi fino ,Jedinstvo.“ Kad jednom postolaru ga ponu- dio, ovaj mu skresa: , Jedinstvo“ koje Zamarija spominje, pa ga istura iz ovog dućana. Neumrli Pavlinović pjeva: Primorac je vjera i poštenje, on ne daje dušu na prodaju, l'jepu du- | šu i Ljepo poštenje. Ako vama do toga nije, neka se svami kiti komu je takovo perje drago. Drugi ' ćemo put bolje, jer ovo trkimice na putu. Trebinje, 14. Avgusta. (Lopovi). Nedaleko dalmatinske granice a nije takogjer daleko ni od crnogorske, dakle gotovo na tromegju leži selo Vrbanje, gdje je i oružnička po- staja. Na 10 0. m. odoše iz rečenog sela dva oružni- ka sa svojim zapovjednikom Simom Ribarićem kao obično n& patrolu. Okolo osam sati u jutro namje- riše se na tri čovjeka gdje peku janjca, a tri dru- ga bijahu sakrivena u busiji. Na upit Ribarića, što vi tu radite, ni pet ni šest prasknuše tri hitca. Obadva oružnika padoše mrtva a gosp. Ribariću | probi prvo tane lijevu ruku upravo na bilu i kroz ruku lijeva rebra. Pošto je i gosp. Ribarić pamio u nesvijest, te ti zlikovci mišljahu da je i on mr- tav, oguliše ih do gaćica i košulje i sve im odne- soše te i njihove oružničke legitimacije. Osim te rane što je gosp. Ribarić dobio u lijevu ruku i li- jeva rebra, dobio je još dvije i to jednu u lijevu mišicu, a jednu u trbuh ali srećom bez ozlede tr- bušnih organa. Premda su rane tako grozne kao da bi mu bili nožem komađe mesa odrezali, ipak još nije nada izgubljena, da će ostati u životu, na- ravno sakat u lijevu ruku. Iza kako su se zlikovci udalečili gosp. Ribarić išao je pod sve četiri rane još kakvih 400 koraka, te što je naravno. buduć izgubio mnogo krvi padne bez svijesti na zemlju. Čudnovata će biti stvar ako se zlikovcima ne ugje u trag, jer od mjesta nesreće ne daleko bili su čobani, koji ako ne znadu koji su, što je takogjer nemoguće, moraju barem znati kud su krenuli. Komisija iz Trebinja. ode odmah na lice da razvidi stvar, te još naeje oganj gdje gori i pola janjca pečena. Tako padoše u crnu zemlju dvije nevine žrtve, a za treću još se ne zna. Pitamo za hir koga padoše te žrtve? Hafiz i Mujo. Šibenik, 15 Avgusta. Uprava :dr. Madirazze u Šibeniku. — Rijet- ko štijemo šumadijsko ,Jedinstvo ;“ ali nasje ovih dana kob nakobila u veselu društvu na njegov brvj od 80 Julija. — Štijući rečeni broj Jedinstva“ upao nam u oko dopis iz Šibenika, gdje poznati bivši skradinski grem. težak Varko, opisuje žde- ranje i pijanke Šupukovih janjičara, a osobito gdje hvali dr, Maditacu (pardon: Madirazzu !), kako svak znade, upravitelja šibenske općine. Slavni do- pisnik dakle kaže: Da bi on i Šupukova stranka za Madirazzu žrtvovali sve pravaše i autonomaše, a da bi tako dobili 100 po sto. — Eh naravno! Kad ne bi više opstojalo u Šibeniku ni pravaša (hrvatskih) ni autonomaša (talijanskih), onda bi svi bili Šupukovci; pa ko srećniji od njega? To su dakako vruće Varkove želje. Što je stalna i stvar- na u njegovim riječima jest, da on hoće, da izvan- redno uznosi Madirazzu i da ističe lijepe zasluge .| njegove za Šupukovu stranku. Tih zasluga i» Madirazzi ne poriče; tamo je on upro svu vješti- nu i djelatnost svoju. a Dakle Madirazza u velike zaslužan za Šupu: ka!A jeli pak isto tako zaslužan za narodnu štran- s kolni se oće da Šupuk pripada 1 koa se ji dosta često u ,Jedinstvu“ nazivlje hrvatskom stran- kom? On je ima skoro tri godine na glavi narod- ne općine, koja preiida ju mjeko gledaše sasma posrbiti, smatrala se je uvijek općenito hrvatskom. Svakako skroz hrvatsko je pučanstvo ove općine, talijanaških izroda ili dopuza ima posve malo i samo u gradu. S njima bi lasno mogao čustvovati i Madirazza. Način sami, kojim piše svoje prezi- me, napućuje da Hrvat nije. Ali mu ni djela ne javljaju hrvatskog ćućenja. A pošto se Madirazza ne ćuti Hrvatom, ni hrvatski djeluje, kad ga težak Varko slavi i časti kao veoma zaslužna u Šupu- kovoj stranci, zaključuje se, da ni ta stranka nije hrvatska ni narodna, nego zgoljno osobna stranka. Madirazza nije Hrvat, nije narodnjak. Nu a- ko se po čem u ovome varamo neka izjavi, te nas hametom pobije, da je Hrvat. Mi mu ne niječemo lijepe sposobnosti, ugledne radinosti, ali pazeći što radi i kako radi, mi držimo da je Madirazza tali- janaš; jerbo naučne svoje sastavke kako o Budvi, o Grblju piše talijanski u ,Objavitelju Dalmatin- skom“, koji znamo da bi ih dragovoljno tiskao i kad bi hrvatski bili; jerbo je odmah na početku svoje uprave kumovao svečanomu blagosovu bar- jaka šibenske talijanaške Societ& Operaja, što bi- ! jaše pravo slavodobiće narodnih izroda u tome hr- ! vatskom gradu; jerbo premda obično u hrvatskom je- ziku uregjuje, po svemu svome postupanju daje viditi da talijanski misli; jerbo je izdavao oglasa talijan- skih što nije pristojno niti mu imadijaše biti do- pušteno od narodnjačkih savjetnika s kojima se : služi; jerbo je i tu skoro na slavu biskupa Zanno- nia objelodanio sastavaka u ime tobož iste hrvat- ske općine talijanski potpisom: i Comune, što ni- je dično i ne odgovara istini, pošto općina kroz i više od 20 godina i pod upravom zbilja samoga , Šupuka svegjer je javno hrvatski govorila i pisala | i jerbo još drugih osnova ima, po kojima će kako | se kaže potpomoći i ohrabriti u Šibeniku talijanske nade i sanje. Ako dakle Madirazza talijanaški osjeća na ne malu škodu narodnih svrha, zašto ga dopisnik ,Je- dinstva“ onako zanešeno uzvelićava ? Dopisniku se ne bi matilo da Madirazza svu upravu, vaš grad i općinu pot»lij...ši sumo ako potuče pravaše i ako napokon predade općinu u ruke Šupuka. —-Ovaj bi valjda najbolje znao i s talijanaškom općinom vladati. Dva općinara. Imotski, 16 Avgusta Običaj je stari da svake godine na jučešnji dan, na Veliku Gospu, mnoštvo naroda, osobito | gosposke ruke da pogje u bližnje selo Proložu i tu se malo proveseli. Krasan je doisto i položaj : kod crkvice rječica teče, ubavna livadica do nje, obkoljena je gustom gorom. Biti u lijepom društvu u ovakom ubavnom mjestu baš se rajiš. S toga o- pravdano je veliko zanešenje Imoćana za ovim ve« seljem. Ove pak godine milo je bilo, da nije od- metnička volja usudila se ko lani sa svojim nesla- nim puljiškim pjesmama mutiti veselje pa do šake i prčina doći. Nego smij\li se i veselili sa našim povjerenikom koii, premda srb, pjevao je pače za- počimao sve hrvatske pjesme, kao: Oj hrvati ! L'je- pa naša domovino ! itd. na čemu mu hvala i pri- znanje i ljubav ako iskrenim bratstvom bude nas ovdje poznavao, Što je pak ularilo u oko ove godine, pa da je bilo i zamjerke, bio je barjak na crkvici. Od- kad je ista sagragjena nikakav drugi barjak do trobojnice na njoj vijao nije, dok ove godine to se promjenilo pa i zapazilo. Mi nećemo vjerovati ko njeki, da župnik tu ulazi, ta fra Mate tu sko- ro poslao je za Starčevića Dom toliko kruna, da je dobio i ukor. Mi ne vjerujemo da je za hator i- kakva svoga prijatelja to učinio, jer po njemu se nada i kući i crkvi novoj. Otvoren značaj, prizna- nje svoje narodnosti. milo je svakomu, pa i pro“ tivniku, dvoličnosti svak se posmjehava, u koga je poštenja. Posto u duši poznajemo fra Matu, mi začipamo usta mnogim, jer u tomu on nije i ako [je imao biti opreznijim. Ele gospodo šarena, pustite nam da 8e u našoj hrvatsko zemlji, hrvatski veselimo, hrvatske pjesme pjevamo, hrvatske barjake da izvješamo. Kad u koga krenemo nek nas odbija neka nas tu- Aš torn kh kod ginuti. Do vidova, =. | P rarastna