RR PRESS

vake koji u nekom kotaru pismima preporučuju
kandidaturu jedne osobe, za ništa drugo nego ,jer
ga vlada hoće.“ Neka nas pobiju. Mi vidimo još
mnogo toga, pa kad sve promozgamo, onda se pi-

tamo: zar je i t6 namijenjeno jedinstvu domovine

naše ?
Da ove prijekore zabašuri, narodna stranka

hvata se pogrda, te nas dariva gornjim epitetima,

    
  
  

u čemu je podupire jedin LOtzO organ stranke
koja teži Beču , onako. što ,Narodne Novine“
teže k Pešti. Neka se nesakrivaju za Strosmajera, jer
je on izjavio da im ne pripada. Ovako stvari stoje,
pak ) danas gospoduje oma bezočna: reci mu

da ti ne rečem, to vidimo gdje nas, koji progonje-
ni od svih neprijatelja Hrvatske, pregnusmo da spa-
simo što se spasiti dade, gdje nas ljudi oko ,Je-
dinstva“ himbeno izmed redaka bijede crnim na-
rodnim izdajstvom !

Ali stranka prava pred tim navalama podle-
ći neće. Ona ih-je i gorih preturila, koje njezinu
ideju raširiše po svim krajevima domovine, blago-
tvorno djelujuć i na najviše njezine protivnike u
hrvatskom narodu, koji jadni i ne znaju, da je nje-
zina zasluga, ako danas osjećaju hrvatski.

Tako će biti i ovaj put. Ma koji uspjeh po*
stigli u izborim, hrvatski narod u Dalmaciji a s
njime i narodnjaci prenuše se iz dvadesetgodišnjeg
mrtvila, koji nam je bio počeo darivati poraz za
porazom. Da ne izvojštismo ništa više, za nas pra-
vaše i ovo je, za danas, dosta.

 

Naši Dopisi.
U Stocu, početkom Avgusta.

Ovdašnji katolici već od davna željeli su sa-
graditi sebi novu i višu crkvu, pošto je stara cr-
kva ujedno. sa župničkim stanom za ovaj grad
premalena. Ta želja nije se mogla ispuniti, jer se
nijesu mogli _ složiti radi mjesta. Ali sada Bogu
hvala što smo željeli, čini nam se da ćemo i do-
čekati. Kotarski predstojnik Bardasch zauzeo se,
te je pozvao i nekoliko kućnih starješina na 7
Jula ov. g. u župnički ured. na dogovor. Isti dan
kiša je lijevala kao iz kabla, ali isto nije zaprije-
čila dolazak nijednome od pozvatih: nego se je
svaki pozivu rado odazvao i na odregjeno mjesto
došao. Kad se je misa svršila izašao je gospodin

predstojnik pa crkvenu avliju i tu izrekao, nekoli-
ko prigodnih riječi, te je onda narodu prestavio
gospodina Ivana Vukasovića veleposjednika i tr-
govca da i on progovori koju riječ o tome. Kad
je gosp. Vukasović izrekao svoje mnijenje svak
mu je odobrio i zavikali su svi iz glasa: ,Svi kako
i gospodin Ivan veli!“ Dalje se je govorilo radi
mjesta za istu crkvu, te se je odabralo za ta svr-
hu najpogodnije mjesto koje je vlastništvo jedno-
ga Muhamedanskoga bega. To, se mjesto nalazi
odmah preko puta c. i k: vojničke bolnice. Nu te-
ško da će se moći to mjesto uzeti pošto blizu
toga zemljišta nalazi se i kuća istoga bega. Te
tako je za zemljište i ostalo pošto se pravo ne
zna, dali će isti beg to zemljište prodati ili neće.

Pošlje svega sastavljen je odbor, koji će se za to |:

starati i koji će što shodnije korake učiniti. Pred-
sjednikom odbora izabran je predstojuik g. Bar-
dasch a potpredsjednikom Don. Lazar Lazarević
ovdašnji župnik. Blagajnikom je izabran g. Ivan
Vukasović a zamjenikom istoga g. Nikola Prce, —
Istoga dana upisato je u tu svrhu okolo 2000 fior,

Dalje kako doznajemo odbor će  izaslati
jednoga čovjeka, koji će ići po našim zemljama da
skuplja milodare za istu svrhu, pošto se misli da
sam stolački kotar to djelo neće dovršiti moći.
Ako bi se to obistinilo te da bi jedan odaslan sa
skupljanje milodara bio, to unaprijed molimo: na-
šu braću, da bi nas u tome pripomogla što mogu
bolje to da ne bi Soripie aoteniak doe zovi

Makarska, 11 Avgusta.
Naš jučešnji drnek bio slab i nevaljan da
ga s6 ne spominjemo gorega. Kako godina slaba ,
tako ni nova vaća ni svijeta. Valaj i Ono

 

vati radili, silni žandar, koji je sada u Makarskoj,
bio bi se čuo.

Nije ni u ovomu sve. Profesur Mrkušić za-
peo, da će on za zastupnika u vanjskim općinam.
Obletio oko težaka, pa predikaj i plaćaj jila i pi-
la što grlo može. Al kukavi profesore, nije vam
dosta da su vas na prijateljski način prijatelji
svjetovali, da se manite ćorava posla, da ne budete
komedijašem ? A vi aša ! Zar vam je malo bilo jučer
da su i prosti težaci vami se u brk smijali a ža-
lili vaše sljeparije.

Zamarija Vuković raztelio se da brata 'Tona
učini zastupnikom grada, ocrnjujuć općinu i hvale-
ći Ferdu Matulića glavu tolomaša, da valja za po
Makarske. Vi Zamarija govorite koji ste veliko
svoje biće poharčili. Zašto ste odrekli načelništva ?
Molimo da nam na ovo odgovorite! Tu te, juna-
če, čekamo ! Još Zamarija svakomu mukte nudi
fino ,Jedinstvo.“ Kad jednom postolaru ga ponu-
dio, ovaj mu skresa: , Jedinstvo“ koje Zamarija
spominje, pa ga istura iz ovog dućana.

Neumrli Pavlinović pjeva: Primorac je vjera
i poštenje, on ne daje dušu na prodaju, l'jepu du-

| šu i Ljepo poštenje. Ako vama do toga nije, neka
se svami kiti komu je takovo perje drago. Drugi '

ćemo put bolje, jer ovo trkimice na putu.

Trebinje, 14. Avgusta.

(Lopovi). Nedaleko dalmatinske granice a nije
takogjer daleko ni od crnogorske, dakle gotovo na
tromegju leži selo Vrbanje, gdje je i oružnička po-
staja. Na 10 0. m. odoše iz rečenog sela dva oružni-
ka sa svojim zapovjednikom Simom Ribarićem kao
obično n& patrolu. Okolo osam sati u jutro namje-
riše se na tri čovjeka gdje peku janjca, a tri dru-
ga bijahu sakrivena u busiji. Na upit Ribarića, što

vi tu radite, ni pet ni šest prasknuše tri hitca.

Obadva oružnika padoše mrtva a gosp. Ribariću |
probi prvo tane lijevu ruku upravo na bilu i kroz
ruku lijeva rebra. Pošto je i gosp. Ribarić pamio
u nesvijest, te ti zlikovci mišljahu da je i on mr-
tav, oguliše ih do gaćica i košulje i sve im odne-
soše te i njihove oružničke legitimacije. Osim te
rane što je gosp. Ribarić dobio u lijevu ruku i li-
jeva rebra, dobio je još dvije i to jednu u lijevu

mišicu, a jednu u trbuh ali srećom bez ozlede tr-

bušnih organa. Premda su rane tako grozne kao
da bi mu bili nožem komađe mesa odrezali, ipak
još nije nada izgubljena, da će ostati u životu, na-
ravno sakat u lijevu ruku. Iza kako su se zlikovci
udalečili gosp. Ribarić išao je pod sve četiri rane
još kakvih 400 koraka, te što je naravno. buduć
izgubio mnogo krvi padne bez svijesti na zemlju.
Čudnovata će biti stvar ako se zlikovcima ne ugje

u trag, jer od mjesta nesreće ne daleko bili su

čobani, koji ako ne znadu koji su, što je takogjer
nemoguće, moraju barem znati kud su krenuli.

Komisija iz Trebinja. ode odmah na lice da
razvidi stvar, te još naeje oganj gdje gori i pola
janjca pečena. Tako padoše u crnu zemlju dvije
nevine žrtve, a za treću još se ne zna. Pitamo za
hir koga padoše te žrtve?

Hafiz i Mujo.

Šibenik, 15 Avgusta.

Uprava :dr. Madirazze u Šibeniku. — Rijet-
ko štijemo šumadijsko ,Jedinstvo ;“ ali nasje ovih
dana kob nakobila u veselu društvu na njegov brvj
od 80 Julija. — Štijući rečeni broj Jedinstva“
upao nam u oko dopis iz Šibenika, gdje poznati
bivši skradinski grem. težak Varko, opisuje žde-
ranje i pijanke Šupukovih janjičara, a osobito gdje
hvali dr, Maditacu (pardon: Madirazzu !), kako
svak znade, upravitelja šibenske općine. Slavni do-
pisnik dakle kaže: Da bi on i Šupukova stranka
za Madirazzu žrtvovali sve pravaše i autonomaše,
a da bi tako dobili 100 po sto. — Eh naravno!
Kad ne bi više opstojalo u Šibeniku ni pravaša
(hrvatskih) ni autonomaša (talijanskih), onda bi svi
bili Šupukovci; pa ko srećniji od njega? To su
dakako vruće Varkove želje. Što je stalna i stvar-
na u njegovim riječima jest, da on hoće, da izvan-
redno uznosi Madirazzu i da ističe lijepe zasluge

.| njegove za Šupukovu stranku. Tih zasluga i»

Madirazzi ne poriče; tamo je on upro svu vješti-
nu i djelatnost svoju. a

Dakle Madirazza u velike zaslužan za Šupu:
ka!A jeli pak isto tako zaslužan za narodnu štran-

s kolni se oće da Šupuk pripada 1 koa se ji

dosta često u ,Jedinstvu“ nazivlje hrvatskom stran-
kom? On je ima skoro tri godine na glavi narod-
ne općine, koja preiida ju mjeko gledaše sasma
posrbiti, smatrala se je uvijek općenito hrvatskom.
Svakako skroz hrvatsko je pučanstvo ove općine,
talijanaških izroda ili dopuza ima posve malo i
samo u gradu. S njima bi lasno mogao čustvovati
i Madirazza. Način sami, kojim piše svoje prezi-
me, napućuje da Hrvat nije. Ali mu ni djela ne
javljaju hrvatskog ćućenja. A pošto se Madirazza
ne ćuti Hrvatom, ni hrvatski djeluje, kad ga težak
Varko slavi i časti kao veoma zaslužna u Šupu-
kovoj stranci, zaključuje se, da ni ta stranka nije
hrvatska ni narodna, nego zgoljno osobna stranka.
Madirazza nije Hrvat, nije narodnjak. Nu a-
ko se po čem u ovome varamo neka izjavi, te nas
hametom pobije, da je Hrvat. Mi mu ne niječemo
lijepe sposobnosti, ugledne radinosti, ali pazeći što
radi i kako radi, mi držimo da je Madirazza tali-
janaš; jerbo naučne svoje sastavke kako o Budvi,
o Grblju piše talijanski u ,Objavitelju Dalmatin-
skom“, koji znamo da bi ih dragovoljno tiskao i
kad bi hrvatski bili; jerbo je odmah na početku
svoje uprave kumovao svečanomu blagosovu bar-
jaka šibenske talijanaške Societ& Operaja, što bi-
! jaše pravo slavodobiće narodnih izroda u tome hr-
! vatskom gradu; jerbo premda obično u hrvatskom je-
ziku uregjuje, po svemu svome postupanju daje viditi
da talijanski misli; jerbo je izdavao oglasa talijan-
skih što nije pristojno niti mu imadijaše biti do-
pušteno od narodnjačkih savjetnika s kojima se
: služi; jerbo je i tu skoro na slavu biskupa Zanno-
nia objelodanio sastavaka u ime tobož iste hrvat-
ske općine talijanski potpisom: i Comune, što ni-
je dično i ne odgovara istini, pošto općina kroz
i više od 20 godina i pod upravom zbilja samoga
, Šupuka svegjer je javno hrvatski govorila i pisala
| i jerbo još drugih osnova ima, po kojima će kako
| se kaže potpomoći i ohrabriti u Šibeniku talijanske
nade i sanje.

Ako dakle Madirazza talijanaški osjeća na ne
malu škodu narodnih svrha, zašto ga dopisnik ,Je-
dinstva“ onako zanešeno uzvelićava ? Dopisniku se
ne bi matilo da Madirazza svu upravu, vaš grad i
općinu pot»lij...ši sumo ako potuče pravaše i ako
napokon predade općinu u ruke Šupuka. —-Ovaj
bi valjda najbolje znao i s talijanaškom općinom
vladati. Dva općinara.

Imotski, 16 Avgusta

Običaj je stari da svake godine na jučešnji
dan, na Veliku Gospu, mnoštvo naroda, osobito

| gosposke ruke da pogje u bližnje selo Proložu i
tu se malo proveseli. Krasan je doisto i položaj :
kod crkvice rječica teče, ubavna livadica do nje,
obkoljena je gustom gorom. Biti u lijepom društvu
u ovakom ubavnom mjestu baš se rajiš. S toga o-
pravdano je veliko zanešenje Imoćana za ovim ve«
seljem. Ove pak godine milo je bilo, da nije od-
metnička volja usudila se ko lani sa svojim nesla-
nim puljiškim pjesmama mutiti veselje pa do šake
i prčina doći. Nego smij\li se i veselili sa našim
povjerenikom koii, premda srb, pjevao je pače za-
počimao sve hrvatske pjesme, kao: Oj hrvati ! L'je-
pa naša domovino ! itd. na čemu mu hvala i pri-
znanje i ljubav ako iskrenim bratstvom bude nas
ovdje poznavao,

Što je pak ularilo u oko ove godine, pa da
je bilo i zamjerke, bio je barjak na crkvici. Od-
kad je ista sagragjena nikakav drugi barjak do
trobojnice na njoj vijao nije, dok ove godine to
se promjenilo pa i zapazilo. Mi nećemo vjerovati
ko njeki, da župnik tu ulazi, ta fra Mate tu sko-
ro poslao je za Starčevića Dom toliko kruna, da
je dobio i ukor. Mi ne vjerujemo da je za hator i-
kakva svoga prijatelja to učinio, jer po njemu se
nada i kući i crkvi novoj. Otvoren značaj, prizna-
nje svoje narodnosti. milo je svakomu, pa i pro“
tivniku, dvoličnosti svak se posmjehava, u koga je
poštenja. Posto u duši poznajemo fra Matu, mi
začipamo usta mnogim, jer u tomu on nije i ako
[je imao biti opreznijim.

Ele gospodo šarena, pustite nam da 8e u

našoj hrvatsko zemlji, hrvatski veselimo, hrvatske
pjesme pjevamo, hrvatske barjake da izvješamo.
Kad u koga krenemo nek nas odbija neka nas tu-

Aš torn kh kod

ginuti. Do vidova, =. | P rarastna